Atos 27

PULU YILI-NGA UNG KONALE (MUX) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 ‘Oliu sipna kolea Italli propinj pamili.’ nikuliinga, Poll kene ka-yambu lupa mare kene ami-yi andret tilu nukurum yi Jullias “Nukui.” niku siring. Jullias yunu Rom-Gapman-Yi Aima Auli Kumbina Sisale-nga ami-yi te.
1 Quando foi decidido que devíamos navegar para a Itália, entregaram Paulo e alguns outros presos a um centurião chamado Júlio, do Batalhão Imperial.
2 Kolea Aramitiam sip te, kolea Esia propinj no-numú kéluna taon lelemúmanga pumba tirim, sip akuna oliu ola pupu, no-numúna pumulú purumulu. Kolea Tesallonaika taon yi Aristakas olio-kene wasie purumulu.
2 Embarcando num navio de Adramítio, que estava de partida para costear a província da Ásia, fizemo-nos ao mar, indo conosco Aristarco, um macedônio de Tessalônica.
3 Ulsulam-uikundu kolea-auli Saidon purumulu. Akuna Jullias-ni Poll kondu kolupaliinga, ‘Yunga pulu lelemú yambu yana molemelema-ni yunu nokuku, yunu mólu tomba mélema liiku tapunjuku sangi,’ nimba “Enini kanu-pui.” nirim.
3 No dia seguinte, chegamos a Sidom. Júlio, tratando Paulo com humanidade, permitiu que ele fosse ver os amigos e obter assistência.
4 Kolea-auli Saidon mundupu kelepu sipna alsupu pupu kene, popuremi te-ni sipeliinga kumbikundu topa memba yandu urum kilia kelepu makanaye tepu ⸤no-numúna sukundu lirim⸥ kolea Saiporas akundu purumulu.
4 Partindo dali, navegamos ao abrigo da ilha de Chipre, porque os ventos eram contrários.
5 Numú-kusana we pupuliinga, kolea Sillisia propinj kene Pambillia propinj-sele mundupu kelepu, kolea LLisia propinj lirim Maira taon-na purumulu.
5 E, tendo atravessado o mar ao longo da Cilícia e Panfília, chegamos a Mirra, na Lícia.
6 Akuna sip kanili mundupu kilirumulu, ami-yi auliele-ni Alleksendia sip te kolea Italli propinj pumba tirim akili kanupaliinga sip akuna oliundu “Pamili wai.” nimba liipa memba purum.
6 Nesse porto, o centurião encontrou um navio de Alexandria, que estava de partida para a Itália, e nos fez embarcar nele.
7 Ena puleliinga pumulú tepu tepu kósele nimbuliinga pupu kene, Naidas taon akuna nondupa purumulu kene, popuremi te-ni sipele pipi sirim kilia pumulú piliipu sundupuliinga, ⸤no-numúna sukundu lirim⸥ kolea Krit akundu makanaye tepu pupu, akuna lirim taon akili Sallomoni mundupu kelepu,
7 Navegando vagarosamente muitos dias, foi com dificuldade que chegamos às imediações de Cnido. Não nos sendo permitido prosseguir, por causa do vento contrário, navegamos ao abrigo de Creta, na altura de Salmona.
8 numú-kélukundu lap-lapu tepu ombu pupu, LLasia taon-na nondupa lirim kolea te, akili bi leku ‘Sip Manda Lelemú Koleale’ niring, akuna purumulu.
8 Costeando a ilha com dificuldade, chegamos a um lugar chamado Bons Portos, perto do qual estava a cidade de Laseia.
9 Sipna we molamili ena pulele we omba pupa, Juda-yambuma langi naa noku mi turing enama kepe wasie omba purum kilia punie kanuna sipma andurum kaliimbuma pora nirim. ⸤Puniemanga pali popuremi lakupa turum kaliimbuma wendu ombá urum kene sipma pali naa anduring kanili.⸥ No aima lakupa topa nondupa naa kelimba mele lirim kilia Poll-ni enini lip-lipi topa kene nimba mele:
9 Depois de muito tempo, tendo-se tornado a navegação perigosa, e já passado o tempo do Dia do Jejum, Paulo os aconselhou,
10 “Yima, ‘Ekupu púmulu lem sipele topa mélema pali onde lepa, oliu kepe no wangupu kolumulúnje.’ nimbu piliiker.” nirim.
10 dizendo: — Senhores, vejo que a viagem vai ser trabalhosa, com dano e muito prejuízo, não só da carga e do navio, mas também da nossa vida.
11 Akiliinga-pe ami-yi auliele-ni Poll-ni ung nirimele piliipa, liipa su sipaliinga, sip pulu yili kene sip-kongun tirim yili kene elsele-ni niringli mele piliipaliinga “Pamulu.” nirim.
11 Porém o centurião dava mais crédito ao piloto e ao mestre do navio do que ao que Paulo dizia.
12 “Kolea ilinga popuremi tolemú kene sipele kapula naa lelemú lemba.” niringli kene sipna muluring yambu pulele-ni niku mele: “Kapula, popuremi auli ui naa tokum kene Piniks-ndu pamulu. Akuna pumulú kene popuremi auli-tepa tomba kaliimbumanga sipele kapula akuna nosimulú.” niring. Kolea Piniks ⸤no-numú suku-singina lirim kolea⸥ Krit akuna lirim taon te.
12 Não sendo o porto próprio para invernar, a maioria deles era de opinião que deviam partir dali, para ver se podiam chegar a Fenice e aí passar o inverno, visto ser um porto de Creta, que olha para o noroeste e para o sudoeste.
13 Penga popuremi laye tepa topa, ‘Sipele kapula táka-nimba memba pumba lem.’ niku kanuku kene “Kapula pumulú.” niku sipele meku puring, kolea Krit numú-kéluna purumulu.
13 Soprando brandamente o vento sul, e pensando eles ter alcançado o que desejavam, levantaram âncora e foram costeando mais de perto a ilha de Creta.
14 Akiliinga-pe ena tale mele omba purum kene popuremi aima lakupa te topa, sipele no-numúna kelepa topa memba sukundu purum. Popuremi kaniliinga bili ⸤Grik ungna⸥ “Yurakillo.” niring. Wale marenga nimba yunga enale wendu urum kene turum.
14 Entretanto, não muito depois, desencadeou-se, do lado da ilha, um tufão de vento, chamado Euroaquilão.
15 Popuremi yandu-sipa topa tondulu purum kilia pumulú purumulu akili kapula naa tirim-na ‘Kapula, oliu we tenga-lupa memba pupili.’ nimbu sipna ola we mulurumulu.
15 O navio foi arrastado com violência e, sem poder resistir ao vento, cessamos a manobra e nos fomos deixando levar.
16 No-numúna sukundu kolea laye te lirim, kolea akiliinga bili Koda, akuna anju sipna pupuliinga, sip purumulele-ni sip kelú te kundupa mirim akili nondupa liipu ka topu panjimulundu piliipu sundurumulu.
16 Passando ao abrigo de uma ilhota chamada Cauda, com dificuldade conseguimos recolher o bote.
17 Yima-ni sip kelú kanili sip aulina kam-kamu ola liiku nosuku kene, sip aulina purumulu akili “Bulsumba.” niku ka mare-ni sipele poku teku ka toku gi siring. ‘Popuremale-ni sipele kolea Aprika memba pumba kene oliu tombanje.’ niku mulú-sell wendu liiku nosuku, ‘We pamili.’ niring.
17 Tendo içado o bote, os marinheiros usaram de todos os meios para reforçar o navio com cabos de segurança. E, temendo que fossem encalhar nos bancos de areia de Sirte, desceram as velas e foram à deriva.
18 Sipele popuremale-ni aima turum kilia ulsulam-uikundu ‘Kamu kis lembanje.’ nikuliinga méle-wale mirimuluma liiku nona mania-mania tiring.
18 Açoitados severamente pela tormenta, no dia seguinte começaram a jogar a carga no mar.
19 Ulsulam-uikundunga sip-kongun tiring mélema⸤-kepe⸥ sip nukuli yima eni-enini liiku mania-mania tiring.
19 E, no terceiro dia, nós mesmos, com as próprias mãos, lançamos ao mar a armação do navio.
20 Ena puleliinga enale kepe kombukantupuma kepe méle kanumanga te kanupu bi naa sirimulu, popuremi mindi aima lakupa turum kene ‘Yambu te-ni omba oliu tepa liipa wendu naa liimba. Oliu sika kolumulú lem.’ nimbu ulu te alsupu naa tepu we mulurumulu.
20 E, não aparecendo, havia já alguns dias, nem sol nem estrelas, caindo sobre nós grande tempestade, dissipou-se, afinal, toda a esperança de salvamento.
21 Ena puleliinga yima keri-langi te naa noku we muluring kene enini muluringna Poll ola angiliipaliinga nimba mele: “Yima, “Oliu kolea Krit anju molamulu.” nirindu kanu-mele piliipu liipuliinga anju we molkumulanje ekupu mindili nokomulu ili naa nombu, mélema naa topu nona mundulkumula.
21 Havendo todos estado muito tempo sem comer, Paulo, pondo-se em pé no meio deles, disse: — Senhores, na verdade, era preciso terem-me atendido e não partir de Creta, para evitar este dano e perda.
22 Akiliinga-pe ekupu oliu yambu te aima naa kolumulú-na numanu waengu nipili molai. Sipele mindi kis lemba.
22 Mas agora aconselho que tenham coragem, porque nenhuma vida se perderá, mas somente o navio.
23 Na-ni nikereliinga pulele niambu piliai. Na Pulu Yili-nga kendemande-yili molupu taki-taki yunga kongunale tenjiliu, Pulu Yi kaniliinga angkella te-ni ekupu sumbulsuli na mulunduna omba angiliipaliinga
23 Porque, esta mesma noite, um anjo do Deus a quem pertenço e a quem sirvo, esteve comigo,
24 nimba mele: “Poll, mini-wale naa mundui. Rom-Gapman-Yi Aima Auli Kumbina Sisale-ni nunga kotele sika piliimbaliinga nu nona naa puni. Nu-kene wasie sipna pukumele yambuma kepe Pulu Yili-ni kondu kolupa ‘Nu-kene wasie kona mulungí.’ nim.” nimba angkellale-ni nim.
24 dizendo: “Paulo, não tenha medo! É preciso que você compareça diante de César, e eis que Deus, por sua graça, lhe deu todos os que navegam com você.”
25 Yima, Pulu Yili-ni nilimú mele na-ni piliipuliinga ‘Aima sika nilimú.’ nimbu tondulu mundupu piliiliu akili mele piliipuliinga, yunu-ni ekupu nandu nim mele aima sika aku-sipa tembaliinga eni mini-wale naa munduku numanu waengu nipili molai.
25 Portanto, senhores, tenham coragem! Pois eu confio em Deus que tudo vai acontecer conforme me foi dito.
26 Akiliinga-pe sipele no-numúna sukundu lelemú kolea tenga no-kéluna sika pupa tomba lem.” nimba Poll-ni aku-sipa nirim.
26 Porém é necessário que sejamos arrastados para alguma ilha.
27 Oliu sipna purumulu kene popuremi topa mulupili kóru tale omba purum ena kanumanga pali popuremale-ni mindi oliu topa memba purum kene sipele yi te-ni kongun naa tirim-na ‘Numú-Kusa Eria’ niring akuna popuremale-ni mindi topa memba purum. Aku-sipu purumulu kene walse ipulele ai-burum sipele meku puring yima-ni piliiku kene, ‘Ekupu nondupa kolea tenga pumulú okumulu lam.’ niku piliiring.
27 Quando chegou a décima quarta noite, sendo nós batidos de um lado para outro no mar Adriático, por volta da meia-noite os marinheiros pressentiram que se aproximavam de alguma terra.
28 Aku-siku niku piliiku kene, manda munjuli kále toku nona mania munduku kanuring kene teti-siks mita pirim kanuring. Laye-kolte purumulu kene alsuku manda munjuli kále toku munduku kanuring kene tuwendi sepen mita pirim kanuring.
28 E, lançando a sonda, viram que a profundidade era de trinta e seis metros. Passando um pouco mais adiante, tornando a lançar a sonda, viram que a profundidade era de vinte e sete metros.
29 Akili kanuku kene, ‘Oliu ku tenga sipele-ni memba pumba kene oliu tombanje.’ niku mini-wale munduku kene, ‘Sipele we naa pupili.’ niku méle buni tili angere ka te-ni moku toku sip bulkundu toku nona mania mundukuliinga, ‘Sumbulsuli oliu sipna naa tupili, kolea wela tangupili.’ niring.
29 E, receosos de que fôssemos atirados contra lugares rochosos, lançaram da popa quatro âncoras e oravam para que rompesse o dia.
30 Sip kongun tili yima-ni ‘Oliu naa tupili, sipele mundupu kelepu pamili.’ niku sip kelú membu purumulu akili liiku no-numúna toku nona mania munduring. Enini yambumandu niku mele: “Sipele naa pupaliinga we lipili méle buni tili mare sipeliinga kumbikundu moku topu, topu nona mania mundamili.” niku aku-siku tiring akiliinga-pe gólu toku eni-enini kiyang niku takara toku pungíndu aku-siku tiring.
30 Nisto os marinheiros tentaram escapar do navio. Arriaram o bote no mar, a pretexto de que iam largar âncoras da proa.
31 Kanu-kene Poll-ni ami-yima nukurum yili kene ami-yima kene eninindu nimba mele: “Sip kongun tili yima wasie sipna we naa mulúmulu lem enini kene sipna molemele yambuma pali kulungí lem.” nirim.
31 Paulo disse ao centurião e aos soldados: — Se estes não permanecerem a bordo, vocês não poderão se salvar.
32 Aku-sipa nirim kene piliikuliinga ami-yima-ni sip kelále moku turing kama kuru-lu-ni kari leku toku nona mania munduring.
32 Então os soldados cortaram os cabos do bote e o deixaram afastar-se.
33 Kolea nondupa tangumba muni lirim kene Poll-ni ‘Enini langi nangi.’ nimba yambu kanumandu pali tondulu mundupaliinga nimba mele: “Kóru tale eni langi te mimi-siku naa noku mini-wale mindi munduku we muluring.
33 Enquanto amanhecia, Paulo rogava a todos que se alimentassem, dizendo: — Hoje é o décimo quarto dia em que, esperando, vocês estão sem comer, não tendo provado nada.
34 Akili kapula naa tekemaliinga na-ni eni tondulu mundupu kene niker: “Eni langi noku tondulu munduku molai.” nimbu niker. Eni te aima naa kulungí. Sipele tomba kene eninga kimbu ki pengí-di mélema kepe ulu te aima naa temba.” nirim.
34 Por isso peço que comam alguma coisa, pois disto depende a sobrevivência de vocês. Porque nenhum de vocês perderá nem mesmo um fio de cabelo.
35 Aku-sipa nimbaliinga, ⸤‘Enini mini-wale naa munduku, numanu waengu nipili keri-langi nangi.’ nimba kene⸥ kanuku molangi yunu bret te liipa puka topa Pulu Yili-ndu “Angke” nimbaliinga nurum.
35 Tendo dito isto, pegando um pão, deu graças a Deus na presença de todos e, depois de o partir, começou a comer.
36 Aku-sipa tirim kene yambuma-ni kanuku kene enini numanu waengu nipili keri-langi liiku nuring.
36 Todos ficaram mais animados e se puseram também a comer.
37 (Oliu sipna mulurumulu mele yambu andret-tale paon-yupuku pe ten-siks.)
37 Estávamos no navio duzentas e setenta e seis pessoas ao todo.
38 Enini langi nuring olu tirim kene rais-wit wale we lirim-ma ‘Sipele buni naa tipili.’ niku nona toku munduku kiliring.
38 Refeitos com a comida, aliviaram o navio, jogando o trigo no mar.
39 Kolea tangurum kene enini kolea te kanuring akiliinga-pe kanuku bi naa siring. Enini no-kélale kanukuliinga sipele kapula pupa lemba kolea te kanuring. Kanukuliinga ‘Sipele akuna kapula pupa lembanje.’ niku piliiku kene,
39 Quando amanheceu, não reconheceram a terra, mas avistaram uma enseada, onde havia uma praia. Então consultaram entre si se não podiam encalhar ali o navio.
40 yi mare-ni ‘Sipele naa pupa we lipili.’ niku méle buni tílima moku toku toku nona mania munduring méle kanuma ka kari leku mélema toku nona lipili munduku kelku, mare-ni sipeliinga mulkapiye-kále liiku toku monjuku ‘Sipele kongun tepu numú-kéluna membu pumulú.’ niring. Mare-ni ‘Popuremale-ni sipele numú-kéluna memba pupili.’ niku sip kumbina múlu-sell te ola angnjiring kene oliu no-kéluna pumulú purumulu.
40 Cortando os cabos das âncoras, deixaram que ficassem no mar. Soltaram também as amarras do leme. E, alçando a vela de proa ao vento, dirigiram-se para a praia.
41 Akiliinga-pe meku puring kene ma te no-numúna sukundu lirim akuna sipele pupa topa gi sirim. Sip kumbikundu mana topa gi sipaliinga wendu pumba piliipa sundurum kilia no topa omba sip bulkundu topa bulsurum.
41 Dando, porém, num lugar onde duas correntes se encontravam, encalharam ali o navio; a proa encravou-se e ficou imóvel, mas a popa se despedaçava pela violência das ondas.
42 Sipele ui elki naa tupili ami-yima-ni niku mele: “Ka-yambuma no leku takara toku pungéliinga topu konjamili.” niring
42 O parecer dos soldados era que os presos deviam ser mortos, para que nenhum deles fugisse nadando.
43 akiliinga-pe eninga yi-auliele ‘Poll naa tangi.’ nimba piliipaliinga nimba mele: “Mólu, ka-yambuma naa tai. No lelemele yambuma-ni ui sipele munduku kelku no leku no-kéluna pai.
43 Mas o centurião, querendo salvar Paulo, impediu-os de fazer isso. Ordenou que os que soubessem nadar fossem os primeiros a lançar-se ao mar e alcançar a terra.
44 We mulungí yambuma unji-pllang sipna bulsumbama liiku ambolku no leku no-kéluna pai.” nirim. Aku-siku teku kene yambuma pali no-kéluna wendu puring. Te no aima naa wanguring.
44 Quanto aos demais, que se salvassem, uns, em tábuas, e outros, em destroços do navio. E foi assim que todos se salvaram em terra.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 27, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.