Mateus 13
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NVT
1 Je̱ xa̱a̱jjyam tseꞌe je̱ Jesús je̱p tu̱jkp pyítsum je̱tseꞌe o̱jts yꞌa̱jxtu̱k je̱ja ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paꞌayi.
1 Mais tarde, naquele mesmo dia, Jesus saiu de casa e sentou-se à beira-mar.
2 Nu̱may tseꞌe je̱ jayu ñayꞌamojkijidi joma je̱ꞌe̱ veꞌe vyeꞌna, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tya̱jki je̱m barco jo̱o̱tm je̱tseꞌe je̱m yꞌa̱jxtk, je̱tseꞌe nu̱jom je̱ nu̱may jayu tyenika̱jxti je̱ja na̱paꞌayi.
2 Logo, uma grande multidão se juntou ao seu redor. Então ele entrou num barco, sentou-se e ensinou o povo que permanecia na praia.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús may viijn juuꞌ jaty tyukyakꞌixpa̱jkjidi je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
3 Jesus contou várias parábolas, como esta: “Um lavrador saiu para semear.
4 Ku tseꞌe du̱vu̱j je̱ ta̱a̱mt, je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja tooꞌ kujk, vanꞌit tseꞌe je̱ je̱yyva tá̱nu̱k jye̱ꞌydi je̱tseꞌe du̱piivdini.
4 Enquanto espalhava as sementes pelo campo, algumas caíram à beira do caminho, e as aves vieram e as comeram.
5 Je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja tsaku̱jx joma veꞌe peji je̱ naax. Jatyji tseꞌe yeeꞌk ku̱x peji veꞌe je̱ naax.
5 Outras sementes caíram em solo rochoso e, não havendo muita terra, germinaram rapidamente,
6 Ax ku tseꞌe je̱ xa̱a̱j ñu̱ꞌaajnji, ta̱a̱tsnu tseꞌe; ku̱x kaꞌa veꞌe je̱ yꞌaaꞌts kya̱a̱kta̱jki, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tya̱a̱tsni.
6 mas as plantas logo murcharam sob o calor do sol e secaram, pois não tinham raízes profundas.
7 Je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja ápit akujk. Vanꞌit tseꞌe je̱ ápit yeeꞌk je̱tseꞌe du̱ko̱o̱ꞌkꞌíta̱mo̱o̱yni je̱ o̱y ojts je̱tseꞌe ye̱e̱ꞌku̱t.
7 Outras sementes caíram entre espinhos, que cresceram e sufocaram os brotos.
8 Nay je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja o̱y naxku̱jx, je̱ꞌe̱ tseꞌe ta̱ꞌmi. Je̱m tseꞌe je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju mó̱kupx ta̱a̱jm, je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju toogupx ta̱a̱jm, nay je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju iiꞌpx majk ta̱a̱jm.
8 Ainda outras caíram em solo fértil e produziram uma colheita trinta, sessenta e até cem vezes maior que a quantidade semeada.
9 Pa̱n pa̱n jaty xa veꞌe je̱m je̱ tyaatsk, vaꞌan tseꞌe du̱ꞌamo̱tunaxta.
9 Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”.
10 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk vyinkutá̱mijidi je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱ꞌamo̱tutú̱vidi:
10 Os discípulos vieram e lhe perguntaram: “Por que o senhor usa parábolas quando fala ao povo?”.
11 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvjidi:
11 Ele respondeu: “A vocês é permitido entender os segredos do reino dos céus, mas a outros não.
12 Ax veꞌem tseꞌe, je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱vinmó̱tudup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook, nu̱yojk o̱y tseꞌe du̱vinmó̱tudat; ax je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe du̱kavinmó̱tudup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook, jyaaꞌtyó̱kidinup tseꞌe juuꞌ veꞌe yakvaajnjidup.
12 Pois ao que tem, mais lhe será dado, e terá em grande quantia; mas do que nada tem, até o que tem lhe será tirado.
13 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe ntukmuko̱tsta je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t, ku̱x jyaꞌíxtup xa je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe ntuump, kaꞌa tseꞌe du̱vinjávada; jyahꞌamo̱tunajxtupts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp, kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tuda.
13 É por isso que uso parábolas: eles olham, mas não veem; escutam, mas não ouvem nem entendem.
14 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tyunju̱ juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ Isaías tyukko̱jtsnajx jidu̱ꞌu̱m:
14 “Cumpre-se, desse modo, a profecia de Isaías que diz: ‘Quando ouvirem o que digo, não entenderão. Quando virem o que faço, não compreenderão.
15 Je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe ma̱kk je̱ vyinmaꞌyu̱nda tu̱vyimpijtni,
15 Pois o coração deste povo está endurecido; ouvem com dificuldade e têm os olhos fechados, de modo que seus olhos não veem, e seus ouvidos não ouvem, e seu coração não entende, e não se voltam para mim, nem permitem que eu os cure’.
16 ’Ax miitsta, xo̱o̱nts miitseꞌeda ku̱xeꞌe je̱ mviijn xtukꞌixta je̱tseꞌe je̱ mtaatsk xtukꞌamo̱tunaxta.
16 “Felizes, porém, são seus olhos, pois eles veem; e seus ouvidos, pois eles ouvem.
17 Tyú̱vam xa a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidu joojntykidu, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jaꞌixuvaandu juuꞌ miitseꞌe u̱xyam mꞌíxtup, ax kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌixti, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jahꞌamo̱tunaxuvaandu juuꞌ miitseꞌe u̱xyam mꞌamo̱tunajxtup, ax kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti.
17 Eu lhes digo a verdade: muitos profetas e justos desejaram ver o que vocês têm visto e ouvir o que vocês têm ouvido, mas não puderam.
18 ’Amo̱tunaxta nꞌit vintso̱ veꞌe yakko̱jtsvaꞌach je̱ ta̱a̱mt va̱jpa tukmuꞌaꞌixmojkin.
18 “Agora, ouçam a explicação da parábola sobre o lavrador que saiu para semear.
19 Je̱ja tseꞌe tooꞌ kujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ayook pa̱n vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yꞌitta je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm, ax kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tuda. Ku veꞌe je̱ jayu du̱mó̱tuda je̱ ka̱ts je̱ ayook, vanꞌit tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap jyeꞌya je̱tseꞌe pya̱jku̱xjada je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe yakvaajnjidu.
19 As sementes que caíram à beira do caminho representam os que ouvem a mensagem sobre o reino e não a entendem. Então o maligno vem e arranca a semente que foi lançada em seu coração.
20 Je̱ja tseꞌe tsahꞌakujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook je̱tseꞌe jatyji du̱kuva̱kta je̱ xo̱o̱jntku̱n ma̱a̱t.
20 As que caíram no solo rochoso representam aqueles que ouvem a mensagem e, sem demora, a recebem com alegria.
21 Ku̱x veꞌemeꞌe yꞌitta ax joꞌn je̱ja tsaku̱jx joma veꞌe peji je̱ naax, kaꞌa tseꞌe jye̱kta. Ku veꞌe chaachpaaꞌtta ukpu̱ yakjomtonda yaktitonda je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook ka̱jx, tun jatyji tseꞌe je̱ ka̱ts je̱ ayook du̱ko̱o̱ꞌkjaanchjaꞌvidini.
21 Contudo, uma vez que não têm raízes profundas, não duram muito. Assim que enfrentam problemas ou são perseguidos por causa da mensagem, cedo desanimam.
22 Je̱ja tseꞌe ápit akujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook, je̱ꞌe̱ tseꞌe o̱o̱y tyunvinmaaydup je̱ naxviijnit je̱ꞌe̱ je̱ts vintso̱ veꞌe ñaajkkumeenajadat. Je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe yꞌamo̱tunajxtu, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe jyatta ax joꞌn je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe je̱ja ápit ja̱a̱t yakva̱j je̱tseꞌe kyata̱ꞌmi.
22 As que caíram entre os espinhos representam outros que ouvem a mensagem, mas logo ela é sufocada pelas preocupações desta vida e pela sedução da riqueza, de modo que não produzem fruto.
23 Ax je̱ja tseꞌe o̱y naxku̱jx joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook je̱tseꞌe du̱vinmó̱tuda, vimpijtnupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvinda je̱ jyoojntykinda ax joꞌn je̱ Nteꞌyam tyukmutsó̱kjada, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe yꞌitta ax joꞌn je̱ o̱y naax joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju mó̱kupx ta̱a̱jm, je̱ts juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju toogupx ta̱a̱jm, je̱ts juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju iiꞌpx majk ta̱a̱jm.
23 E as que caíram em solo fértil representam os que ouvem e entendem a mensagem e produzem uma colheita trinta, sessenta e até cem vezes maior que a quantidade semeada”.
24 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe je̱ Jesús jadoꞌk je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
24 Esta foi outra parábola que Jesus contou: “O reino dos céus é como um agricultor que semeou boas sementes em seu campo.
25 Ko̱o̱ꞌts tseꞌe vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe tya̱jki toꞌk je̱ kukam je̱ choꞌoxpa̱jkpa je̱tseꞌe je̱ja trigo akujk du̱vu̱j je̱ ojts ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe trigo joꞌn ke̱ꞌxp, je̱tseꞌe ña̱jkxni.
25 Enquanto os servos dormiam, seu inimigo veio, semeou joio no meio do trigo e foi embora.
26 Ku tseꞌe je̱ trigo yeeꞌk je̱tseꞌe je̱ kyupiꞌpst pyítsum, vanꞌit tseꞌe yakꞌix je̱ts je̱meꞌe du̱ma̱a̱tyeeꞌk je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap.
26 Quando a plantação começou a crescer, o joio também cresceu.
27 Vanꞌit tseꞌe je̱ toompata̱jk du̱nu̱u̱jmidi je̱ kukam: “Vintsá̱n, ¿ka je̱ o̱y ta̱a̱mtapeꞌe mva̱j je̱ja mkam ja̱a̱t? ¿Joma tseꞌe cha̱a̱ꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap?”
27 “Os servos do agricultor vieram e disseram: ‘O campo em que o senhor semeou as boas sementes está cheio de joio. De onde ele veio?’.
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ kukam yꞌatso̱o̱jvjidi: “Toꞌk xa veꞌe je̱ tsoꞌoxpa̱jkpa juuꞌ veꞌe veꞌem du̱toon.” Vanꞌit tseꞌe je̱ toompata̱jk yꞌamo̱tutú̱vijidi: “¿Mtsa̱jkpeꞌe je̱ts a̱a̱tseꞌe na̱jkx nvix je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap?”
28 “‘Um inimigo fez isso’, respondeu o agricultor. “‘Devemos arrancar o joio?’, perguntaram os servos.
29 Vanꞌit tseꞌe yꞌatsa̱a̱jv: “Kaꞌa. Ku̱x ku xa veꞌe xvíxtat je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap, toꞌmayji tseꞌe xtukmuvíxidinit je̱ trigo;
29 “‘Não’, respondeu ele. ‘Se tirarem o joio, pode acontecer de arrancarem também o trigo.
30 ñojkꞌó̱yeꞌe xmaso̱ꞌo̱ktat je̱tseꞌe akijpxa ye̱e̱ꞌktat vanꞌit paat ku veꞌe je̱ trigo yakpa̱kmojknit. Vanꞌitts a̱tseꞌe nké̱xtat je̱ ntoompata̱jk je̱tseꞌe tooꞌva̱jkp je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap du̱pa̱kmóktat, du̱ꞌatsómdat, je̱tseꞌe du̱pá̱mdat je̱m ja̱njo̱o̱tm, ax vanꞌit tseꞌe du̱pa̱kmóktat je̱ trigo je̱tseꞌe du̱pa̱jku̱ktat.”
30 Deixem os dois crescerem juntos até a colheita. Então, direi aos ceifeiros que separem o joio, amarrem-no em feixes e queimem-no e, depois, guardem o trigo no celeiro’”.
31 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe je̱ Jesús ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin:
31 Então Jesus contou outra parábola: “O reino dos céus é como a semente de mostarda que alguém semeia num campo.
32 Je̱ ta̱a̱mt xa veꞌe du̱nu̱tsayika̱jxp; ax ku tseꞌe yeeꞌk, ñu̱ma̱jiku̱jxpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ viijnk aajy ojts, je̱ ku̱p joꞌnam je̱ꞌe̱ veꞌe yeeꞌk, je̱ꞌydup tseꞌe je̱m je̱ je̱yyva tá̱nu̱k je̱tseꞌe je̱ pye̱ꞌe̱n du̱pa̱mda je̱m yꞌaxén ka̱jxm.
32 É a menor de todas as sementes, mas se torna a maior das hortaliças; cresce até se transformar em árvore, e vêm as aves e fazem ninho em seus galhos”.
33 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin:
33 Jesus também contou a seguinte parábola: “O reino dos céus é como o fermento usado por uma mulher para fazer pão. Embora ela coloque apenas uma pequena quantidade de fermento em três medidas de farinha, toda a massa fica fermentada”.
34 Nu̱jom ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱tukmuka̱jts je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t, ni tía veꞌe du̱kaka̱jts juuꞌ veꞌe kaꞌijt je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t.
34 Jesus sempre usava histórias e comparações como essas quando falava às multidões. Na verdade, nunca lhes falava sem usar parábolas.
35 Ax veꞌem tseꞌe tyoojnji juuꞌ veꞌe kyo̱jts toꞌk juuꞌ veꞌe ijt je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
35 Cumpriu-se, desse modo, o que foi dito por meio do profeta: “Eu lhes falarei por meio de parábolas; explicarei coisas escondidas desde a criação do mundo”.
36 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱pake̱jxni je̱tseꞌe je̱p tu̱jkp tya̱jki. Je̱p tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk vyinkutá̱mijidi je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱nu̱u̱jmidi:
36 Em seguida, deixando as multidões do lado de fora, Jesus entrou em casa. Seus discípulos lhe pediram: “Por favor, explique-nos a história do joio no campo”.
37 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
37 Jesus respondeu: “O Filho do Homem é o agricultor que planta as boas sementes.
38 Je̱ kam, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn ya̱ naxviijnit it. Je̱ o̱y ta̱a̱mt, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm; ax je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap yꞌam kya̱ꞌm.
38 O campo é o mundo, e as boas sementes são o povo do reino. O joio são as pessoas que pertencem ao maligno,
39 Je̱ tsoꞌoxpa̱jkpa juuꞌ veꞌe du̱va̱j je̱ ko̱ꞌo̱y ojts ta̱a̱mt, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap. Ku veꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap je̱ts je̱ trigo yakpa̱kmuk, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit; je̱ aangelesta̱jktats je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe du̱pa̱kmojktup.
39 e o inimigo que plantou o joio no meio do trigo é o diabo. A colheita é o fim dos tempos, e os que fazem a colheita são os anjos.
40 Veꞌem ax joꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap yakpa̱kmuk je̱tseꞌe yakpu̱m je̱m ja̱njo̱o̱tm, nay veꞌem tseꞌe jyajtpat je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit.
40 “Da mesma forma que o joio é separado e queimado no fogo, assim será no fim dos tempos.
41 Nké̱xupts a̱tseꞌe je̱ nꞌaangelesta̱jk je̱tseꞌe du̱pa̱jkjidinit je̱m a̱ts nꞌam nka̱ꞌm nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ jayu du̱yakto̱kintoondup je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱toondup juuꞌ veꞌe ka ó̱yap,
41 O Filho do Homem enviará seus anjos, e eles removerão do reino tudo que produz pecado e todos que praticam o mal
42 je̱tseꞌe je̱m ja̱njo̱o̱tm du̱pa̱a̱mdinit. Je̱m tseꞌe nu̱may yaaxtinit je̱m tseꞌe nu̱may ñatya̱tskaaꞌtjidinit.
42 e os lançarão numa fornalha ardente, onde haverá choro e ranger de dentes.
43 Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidup joojntykidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe ajajtinup ata̱ꞌkxtinup veꞌem ax joꞌn je̱ aampa xa̱a̱j je̱m je̱ Tyeeꞌda kyutojku̱n jo̱o̱tm.
43 Então os justos brilharão como o sol no reino de seu Pai. Quem é capaz de ouvir, ouça com atenção!”
44 ’Veꞌem xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm ax joꞌn toꞌk je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱du̱paaꞌty je̱ chó̱vax je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe yuꞌuts ijtp joma veꞌe toꞌk je̱ kam. Ku veꞌe je̱ jayu du̱paaꞌty je̱ chó̱vax je̱ꞌe̱, jé̱pjyam tseꞌe du̱yoꞌtsnuva, vanꞌit tseꞌe vaꞌajts xo̱o̱jntkp na̱jkx du̱to̱o̱ꞌkmojkkú̱x nu̱jom juuꞌ veꞌe yꞌixp jyayejpp je̱tseꞌe du̱joy je̱ kam.
44 “O reino dos céus é como um tesouro escondido que um homem descobriu num campo. Em seu entusiasmo, ele o escondeu novamente, vendeu tudo que tinha e, com o dinheiro da venda, comprou aquele campo.”
45 ’Veꞌempa xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm ax joꞌn toꞌk je̱ ajooyva je̱ ato̱o̱ꞌkpa juuꞌ veꞌe du̱ꞌíxtip je̱ o̱o̱jyit perlas.
45 “O reino dos céus também é como um negociante que procurava pérolas da melhor qualidade.
46 Ku veꞌe du̱paaꞌty toꞌk juuꞌ veꞌe o̱o̱y tyunꞌo̱ya, vanꞌit tseꞌe du̱to̱o̱ꞌkmojkkú̱x nu̱jom juuꞌ veꞌe yꞌixp jyayejpp je̱tseꞌe du̱joy je̱ perlas.
46 Quando descobriu uma pérola de grande valor, vendeu tudo que tinha e, com o dinheiro da venda, comprou a tal pérola.”
47 ’Je̱ Nteꞌyam xa veꞌe du̱vinko̱o̱mp je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttinup je̱m yꞌam kya̱ꞌm. Veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu du̱ꞌavá̱jada je̱ tyukꞌajkxꞌamaakin xuum je̱m ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya jo̱o̱tm je̱tseꞌe je̱ ajkx may viijn du̱yaktáñ.
47 “O reino dos céus é, ainda, como uma rede de pesca que foi lançada ao mar e pegou peixes de todo tipo.
48 Ku tseꞌe je̱ tukꞌajkxꞌamaakin xuum yꞌuts, vanꞌit tseꞌe je̱ ajkx maakpata̱jk du̱va̱a̱ꞌmpítsumda je̱ja na̱paꞌayi. Je̱ja tseꞌe yꞌa̱jxtu̱kta je̱tseꞌe du̱vinko̱nda je̱ ajkx, pya̱jku̱ktup tseꞌe je̱m tójum je̱ ajkx juuꞌ veꞌe o̱o̱jyit je̱tseꞌe du̱hꞌu̱xkojta juuꞌ veꞌe ka o̱o̱jyitap.
48 Quando a rede estava cheia, os pescadores a arrastaram até a praia, sentaram-se e juntaram os peixes bons em cestos, jogando fora os ruins.
49 Veꞌem tseꞌe jyátu̱t je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit, je̱ꞌyadapeꞌe je̱ angelesta̱jk je̱tseꞌe du̱pa̱jkvaꞌkxtinit je̱ o̱y jayu je̱ts je̱ ko̱ꞌo̱y jayu,
49 Assim será no fim dos tempos. Os anjos virão, separarão os perversos dos justos
50 je̱m tseꞌe ja̱njo̱o̱tm du̱pa̱a̱mdinit je̱ ko̱ꞌo̱y jáyuda. Je̱m tseꞌe nu̱may yaaxtinit je̱m tseꞌe nu̱may ñatya̱tskaaꞌtjidinit.
50 e os lançarão na fornalha ardente, onde haverá choro e ranger de dentes.
51 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌamo̱tutú̱vijidi:
51 Vocês entendem todas essas coisas?” “Sim”, responderam eles.
52 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
52 Então ele acrescentou: “Todo mestre da lei que se torna discípulo no reino dos céus é como o dono de uma casa que tira do seu tesouro verdades preciosas, tanto novas como velhas”.
53 Ku veꞌe je̱ Jesús du̱ko̱jtsku̱jx ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin, vanꞌit tseꞌe je̱m cha̱a̱ꞌn
53 Quando Jesus terminou de contar essas parábolas, deixou aquela região
54 je̱tseꞌe jye̱ꞌy joma veꞌe je̱ yꞌit je̱ ñaax. Je̱m tseꞌe yakꞌixpa̱jkꞌukvaajñ je̱p tsaptu̱jkp; atu̱va ato̱ki tseꞌe je̱ jayu tyaandi je̱tseꞌe ñavyaajnjidi:
54 e voltou para Nazaré, cidade onde tinha morado. Enquanto ensinava na sinagoga, todos se admiravam e perguntavam: “De onde lhe vêm a sabedoria e o poder para realizar milagres?
55 Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ tse̱jtspa je̱ myajntk je̱tseꞌe je̱ María du̱taaka. Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ yꞌutsta je̱ Santiago, je̱ José, je̱ Simón, je̱ Judas,
55 Não é esse o filho do carpinteiro? Conhecemos Maria, sua mãe, e também seus irmãos, Tiago, José, Simão e Judas.
56 je̱ts je̱mpa tseꞌe je̱ kyiix útstava. ¿Ax jómats ya̱ꞌa̱ vineꞌe du̱pu̱k ya̱ nu̱jaꞌvin?
56 Todas as suas irmãs moram aqui, entre nós. Onde ele aprendeu todas essas coisas?”.
57 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱viijnkꞌíxta je̱ Jesús. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
57 E sentiam-se muito ofendidos. Então Jesus lhes disse: “Um profeta recebe honra em toda parte, menos em sua cidade e entre sua própria família”.
58 Ax kaꞌa tseꞌe je̱m may je̱ ma̱jin du̱tuujn ku̱x kaꞌa veꞌe jyaanchjávajada.
58 E, por causa da incredulidade deles, realizou ali apenas uns poucos milagres.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.