Mateus 13
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH
1 Je̱ xa̱a̱jjyam tseꞌe je̱ Jesús je̱p tu̱jkp pyítsum je̱tseꞌe o̱jts yꞌa̱jxtu̱k je̱ja ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paꞌayi.
1 Naquele mesmo dia Jesus saiu de casa, foi para a beira do lago da Galileia, sentou-se ali e começou a ensinar.
2 Nu̱may tseꞌe je̱ jayu ñayꞌamojkijidi joma je̱ꞌe̱ veꞌe vyeꞌna, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tya̱jki je̱m barco jo̱o̱tm je̱tseꞌe je̱m yꞌa̱jxtk, je̱tseꞌe nu̱jom je̱ nu̱may jayu tyenika̱jxti je̱ja na̱paꞌayi.
2 A multidão que se ajuntou em volta dele era tão grande, que ele entrou num barco e sentou-se; e o povo ficou em pé na praia.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús may viijn juuꞌ jaty tyukyakꞌixpa̱jkjidi je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
3 Jesus usou parábolas para ensinar muitas coisas. Ele disse:
4 Ku tseꞌe du̱vu̱j je̱ ta̱a̱mt, je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja tooꞌ kujk, vanꞌit tseꞌe je̱ je̱yyva tá̱nu̱k jye̱ꞌydi je̱tseꞌe du̱piivdini.
4 Quando estava espalhando as sementes, algumas caíram na beira do caminho, e os passarinhos comeram tudo.
5 Je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja tsaku̱jx joma veꞌe peji je̱ naax. Jatyji tseꞌe yeeꞌk ku̱x peji veꞌe je̱ naax.
5 Outra parte das sementes caiu num lugar onde havia muitas pedras e pouca terra. As sementes brotaram logo porque a terra não era funda.
6 Ax ku tseꞌe je̱ xa̱a̱j ñu̱ꞌaajnji, ta̱a̱tsnu tseꞌe; ku̱x kaꞌa veꞌe je̱ yꞌaaꞌts kya̱a̱kta̱jki, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tya̱a̱tsni.
6 Mas, quando o sol apareceu, queimou as plantas, e elas secaram porque não tinham raízes.
7 Je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja ápit akujk. Vanꞌit tseꞌe je̱ ápit yeeꞌk je̱tseꞌe du̱ko̱o̱ꞌkꞌíta̱mo̱o̱yni je̱ o̱y ojts je̱tseꞌe ye̱e̱ꞌku̱t.
7 Outras sementes caíram no meio de espinhos, que cresceram e sufocaram as plantas.
8 Nay je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja o̱y naxku̱jx, je̱ꞌe̱ tseꞌe ta̱ꞌmi. Je̱m tseꞌe je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju mó̱kupx ta̱a̱jm, je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju toogupx ta̱a̱jm, nay je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju iiꞌpx majk ta̱a̱jm.
8 Mas as sementes que caíram em terra boa produziram na base de cem, de sessenta e de trinta grãos por um.
9 Pa̱n pa̱n jaty xa veꞌe je̱m je̱ tyaatsk, vaꞌan tseꞌe du̱ꞌamo̱tunaxta.
9 E Jesus terminou, dizendo:
10 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk vyinkutá̱mijidi je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱ꞌamo̱tutú̱vidi:
10 Então os discípulos chegaram perto de Jesus e perguntaram: — Por que é que o senhor usa
11 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvjidi:
11 Jesus respondeu:
12 Ax veꞌem tseꞌe, je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱vinmó̱tudup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook, nu̱yojk o̱y tseꞌe du̱vinmó̱tudat; ax je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe du̱kavinmó̱tudup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook, jyaaꞌtyó̱kidinup tseꞌe juuꞌ veꞌe yakvaajnjidup.
12 Pois quem tem receberá mais, para que tenha mais ainda. Mas quem não tem, até o pouco que tem lhe será tirado.
13 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe ntukmuko̱tsta je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t, ku̱x jyaꞌíxtup xa je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe ntuump, kaꞌa tseꞌe du̱vinjávada; jyahꞌamo̱tunajxtupts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp, kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tuda.
13 É por isso que eu uso parábolas para falar com essas pessoas. Porque elas olham e não enxergam; escutam e não ouvem, nem entendem.
14 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tyunju̱ juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ Isaías tyukko̱jtsnajx jidu̱ꞌu̱m:
14 E assim acontece com essas pessoas o que disse o
15 Je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe ma̱kk je̱ vyinmaꞌyu̱nda tu̱vyimpijtni,
15 Pois a mente deste povo está fechada:
16 ’Ax miitsta, xo̱o̱nts miitseꞌeda ku̱xeꞌe je̱ mviijn xtukꞌixta je̱tseꞌe je̱ mtaatsk xtukꞌamo̱tunaxta.
16 Jesus continuou, dizendo:
17 Tyú̱vam xa a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidu joojntykidu, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jaꞌixuvaandu juuꞌ miitseꞌe u̱xyam mꞌíxtup, ax kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌixti, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jahꞌamo̱tunaxuvaandu juuꞌ miitseꞌe u̱xyam mꞌamo̱tunajxtup, ax kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti.
17 Eu afirmo a vocês que isto é verdade: muitos profetas e muitas outras pessoas do povo de Deus gostariam de ver o que vocês estão vendo, mas não puderam; e gostariam de ouvir o que vocês estão ouvindo, mas não ouviram.
18 ’Amo̱tunaxta nꞌit vintso̱ veꞌe yakko̱jtsvaꞌach je̱ ta̱a̱mt va̱jpa tukmuꞌaꞌixmojkin.
18 — Então escutem e aprendam o que a
19 Je̱ja tseꞌe tooꞌ kujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ayook pa̱n vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yꞌitta je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm, ax kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tuda. Ku veꞌe je̱ jayu du̱mó̱tuda je̱ ka̱ts je̱ ayook, vanꞌit tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap jyeꞌya je̱tseꞌe pya̱jku̱xjada je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe yakvaajnjidu.
19 As pessoas que ouvem a mensagem do vem e tira o que foi semeado no coração delas.
20 Je̱ja tseꞌe tsahꞌakujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook je̱tseꞌe jatyji du̱kuva̱kta je̱ xo̱o̱jntku̱n ma̱a̱t.
20 As sementes que foram semeadas onde havia muitas pedras são as pessoas que ouvem a mensagem e a aceitam logo com alegria,
21 Ku̱x veꞌemeꞌe yꞌitta ax joꞌn je̱ja tsaku̱jx joma veꞌe peji je̱ naax, kaꞌa tseꞌe jye̱kta. Ku veꞌe chaachpaaꞌtta ukpu̱ yakjomtonda yaktitonda je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook ka̱jx, tun jatyji tseꞌe je̱ ka̱ts je̱ ayook du̱ko̱o̱ꞌkjaanchjaꞌvidini.
21 mas duram pouco porque não têm raiz. E, quando por causa da mensagem chegam os sofrimentos e as perseguições, elas logo abandonam a sua fé.
22 Je̱ja tseꞌe ápit akujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook, je̱ꞌe̱ tseꞌe o̱o̱y tyunvinmaaydup je̱ naxviijnit je̱ꞌe̱ je̱ts vintso̱ veꞌe ñaajkkumeenajadat. Je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe yꞌamo̱tunajxtu, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe jyatta ax joꞌn je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe je̱ja ápit ja̱a̱t yakva̱j je̱tseꞌe kyata̱ꞌmi.
22 Outras pessoas são parecidas com as sementes que foram semeadas no meio dos espinhos. Elas ouvem a mensagem, mas as preocupações deste mundo e a ilusão das riquezas sufocam a mensagem, e essas pessoas não produzem frutos.
23 Ax je̱ja tseꞌe o̱y naxku̱jx joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook je̱tseꞌe du̱vinmó̱tuda, vimpijtnupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvinda je̱ jyoojntykinda ax joꞌn je̱ Nteꞌyam tyukmutsó̱kjada, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe yꞌitta ax joꞌn je̱ o̱y naax joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju mó̱kupx ta̱a̱jm, je̱ts juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju toogupx ta̱a̱jm, je̱ts juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju iiꞌpx majk ta̱a̱jm.
23 E as sementes que foram semeadas em terra boa são aquelas pessoas que ouvem, e entendem a mensagem, e produzem uma grande colheita: umas, cem; outras, sessenta; e ainda outras, trinta vezes mais do que foi semeado.
24 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe je̱ Jesús jadoꞌk je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
24 Jesus contou outra parábola . Ele disse ao povo:
25 Ko̱o̱ꞌts tseꞌe vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe tya̱jki toꞌk je̱ kukam je̱ choꞌoxpa̱jkpa je̱tseꞌe je̱ja trigo akujk du̱vu̱j je̱ ojts ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe trigo joꞌn ke̱ꞌxp, je̱tseꞌe ña̱jkxni.
25 Certa noite, quando todos estavam dormindo, veio um inimigo, semeou no meio do trigo uma erva ruim, chamada joio, e depois foi embora.
26 Ku tseꞌe je̱ trigo yeeꞌk je̱tseꞌe je̱ kyupiꞌpst pyítsum, vanꞌit tseꞌe yakꞌix je̱ts je̱meꞌe du̱ma̱a̱tyeeꞌk je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap.
26 Quando as plantas cresceram, e se formaram as espigas, o joio apareceu.
27 Vanꞌit tseꞌe je̱ toompata̱jk du̱nu̱u̱jmidi je̱ kukam: “Vintsá̱n, ¿ka je̱ o̱y ta̱a̱mtapeꞌe mva̱j je̱ja mkam ja̱a̱t? ¿Joma tseꞌe cha̱a̱ꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap?”
27 Aí os empregados do dono das terras chegaram e disseram: “Patrão, o senhor semeou sementes boas nas suas terras. De onde será que veio este joio?”
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ kukam yꞌatso̱o̱jvjidi: “Toꞌk xa veꞌe je̱ tsoꞌoxpa̱jkpa juuꞌ veꞌe veꞌem du̱toon.” Vanꞌit tseꞌe je̱ toompata̱jk yꞌamo̱tutú̱vijidi: “¿Mtsa̱jkpeꞌe je̱ts a̱a̱tseꞌe na̱jkx nvix je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap?”
28 — “Foi algum inimigo que fez isso!”, respondeu ele.
29 Vanꞌit tseꞌe yꞌatsa̱a̱jv: “Kaꞌa. Ku̱x ku xa veꞌe xvíxtat je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap, toꞌmayji tseꞌe xtukmuvíxidinit je̱ trigo;
29 — “Não”, respondeu ele, “porque, quando vocês forem tirar o joio, poderão arrancar também o trigo.
30 ñojkꞌó̱yeꞌe xmaso̱ꞌo̱ktat je̱tseꞌe akijpxa ye̱e̱ꞌktat vanꞌit paat ku veꞌe je̱ trigo yakpa̱kmojknit. Vanꞌitts a̱tseꞌe nké̱xtat je̱ ntoompata̱jk je̱tseꞌe tooꞌva̱jkp je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap du̱pa̱kmóktat, du̱ꞌatsómdat, je̱tseꞌe du̱pá̱mdat je̱m ja̱njo̱o̱tm, ax vanꞌit tseꞌe du̱pa̱kmóktat je̱ trigo je̱tseꞌe du̱pa̱jku̱ktat.”
30 Deixem o trigo e o joio crescerem juntos até o tempo da colheita. Então eu direi aos trabalhadores que vão fazer a colheita: ‘Arranquem primeiro o joio e amarrem em feixes para ser queimado. Depois colham o trigo e ponham no meu depósito.’ ”
31 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe je̱ Jesús ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin:
31 Jesus contou outra parábola . Ele disse ao povo:
32 Je̱ ta̱a̱mt xa veꞌe du̱nu̱tsayika̱jxp; ax ku tseꞌe yeeꞌk, ñu̱ma̱jiku̱jxpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ viijnk aajy ojts, je̱ ku̱p joꞌnam je̱ꞌe̱ veꞌe yeeꞌk, je̱ꞌydup tseꞌe je̱m je̱ je̱yyva tá̱nu̱k je̱tseꞌe je̱ pye̱ꞌe̱n du̱pa̱mda je̱m yꞌaxén ka̱jxm.
32 Ela é a menor de todas as sementes; mas, quando cresce, torna-se a maior de todas as plantas. Ela até chega a ser uma árvore, de modo que os passarinhos vêm e fazem ninhos nos seus ramos.
33 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin:
33 Jesus contou mais esta parábola para o povo:
34 Nu̱jom ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱tukmuka̱jts je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t, ni tía veꞌe du̱kaka̱jts juuꞌ veꞌe kaꞌijt je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t.
34 Jesus usava parábolas para dizer tudo isso ao povo. Ele não dizia nada a eles sem ser por meio de parábolas.
35 Ax veꞌem tseꞌe tyoojnji juuꞌ veꞌe kyo̱jts toꞌk juuꞌ veꞌe ijt je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
35 Isso aconteceu para se cumprir o que o profeta tinha dito: “Usarei parábolas quando falar com esse povo e explicarei coisas desconhecidas desde a criação do mundo.”
36 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱pake̱jxni je̱tseꞌe je̱p tu̱jkp tya̱jki. Je̱p tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk vyinkutá̱mijidi je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱nu̱u̱jmidi:
36 Então Jesus deixou a multidão e voltou para casa. Os discípulos chegaram perto dele e perguntaram: — Conte para nós o que quer dizer a
37 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
37 Jesus respondeu:
38 Je̱ kam, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn ya̱ naxviijnit it. Je̱ o̱y ta̱a̱mt, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm; ax je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap yꞌam kya̱ꞌm.
38 O terreno é o mundo. As sementes boas são as pessoas que pertencem ao .
39 Je̱ tsoꞌoxpa̱jkpa juuꞌ veꞌe du̱va̱j je̱ ko̱ꞌo̱y ojts ta̱a̱mt, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap. Ku veꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap je̱ts je̱ trigo yakpa̱kmuk, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit; je̱ aangelesta̱jktats je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe du̱pa̱kmojktup.
39 O inimigo que semeia o joio é o próprio Diabo. A colheita é o fim dos tempos, e os que fazem a colheita são os anjos.
40 Veꞌem ax joꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap yakpa̱kmuk je̱tseꞌe yakpu̱m je̱m ja̱njo̱o̱tm, nay veꞌem tseꞌe jyajtpat je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit.
40 Assim como o joio é ajuntado e jogado no fogo, assim também será no fim dos tempos.
41 Nké̱xupts a̱tseꞌe je̱ nꞌaangelesta̱jk je̱tseꞌe du̱pa̱jkjidinit je̱m a̱ts nꞌam nka̱ꞌm nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ jayu du̱yakto̱kintoondup je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱toondup juuꞌ veꞌe ka ó̱yap,
41 O Filho do Homem mandará os seus anjos, e eles ajuntarão e tirarão do seu Reino todos os que fazem com que os outros pequem e também todos os que praticam o mal.
42 je̱tseꞌe je̱m ja̱njo̱o̱tm du̱pa̱a̱mdinit. Je̱m tseꞌe nu̱may yaaxtinit je̱m tseꞌe nu̱may ñatya̱tskaaꞌtjidinit.
42 Depois os anjos jogarão essas pessoas na fornalha de fogo, onde vão chorar e ranger os dentes de desespero.
43 Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidup joojntykidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe ajajtinup ata̱ꞌkxtinup veꞌem ax joꞌn je̱ aampa xa̱a̱j je̱m je̱ Tyeeꞌda kyutojku̱n jo̱o̱tm.
43 Então o povo de Deus brilhará como o sol no Reino do seu Pai. Se vocês têm ouvidos para ouvir, então ouçam.
44 ’Veꞌem xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm ax joꞌn toꞌk je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱du̱paaꞌty je̱ chó̱vax je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe yuꞌuts ijtp joma veꞌe toꞌk je̱ kam. Ku veꞌe je̱ jayu du̱paaꞌty je̱ chó̱vax je̱ꞌe̱, jé̱pjyam tseꞌe du̱yoꞌtsnuva, vanꞌit tseꞌe vaꞌajts xo̱o̱jntkp na̱jkx du̱to̱o̱ꞌkmojkkú̱x nu̱jom juuꞌ veꞌe yꞌixp jyayejpp je̱tseꞌe du̱joy je̱ kam.
44 — O
45 ’Veꞌempa xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm ax joꞌn toꞌk je̱ ajooyva je̱ ato̱o̱ꞌkpa juuꞌ veꞌe du̱ꞌíxtip je̱ o̱o̱jyit perlas.
45 — O
46 Ku veꞌe du̱paaꞌty toꞌk juuꞌ veꞌe o̱o̱y tyunꞌo̱ya, vanꞌit tseꞌe du̱to̱o̱ꞌkmojkkú̱x nu̱jom juuꞌ veꞌe yꞌixp jyayejpp je̱tseꞌe du̱joy je̱ perlas.
46 Quando encontra uma pérola que é mesmo de grande valor, ele vai, vende tudo o que tem e compra a pérola.
47 ’Je̱ Nteꞌyam xa veꞌe du̱vinko̱o̱mp je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttinup je̱m yꞌam kya̱ꞌm. Veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu du̱ꞌavá̱jada je̱ tyukꞌajkxꞌamaakin xuum je̱m ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya jo̱o̱tm je̱tseꞌe je̱ ajkx may viijn du̱yaktáñ.
47 — O
48 Ku tseꞌe je̱ tukꞌajkxꞌamaakin xuum yꞌuts, vanꞌit tseꞌe je̱ ajkx maakpata̱jk du̱va̱a̱ꞌmpítsumda je̱ja na̱paꞌayi. Je̱ja tseꞌe yꞌa̱jxtu̱kta je̱tseꞌe du̱vinko̱nda je̱ ajkx, pya̱jku̱ktup tseꞌe je̱m tójum je̱ ajkx juuꞌ veꞌe o̱o̱jyit je̱tseꞌe du̱hꞌu̱xkojta juuꞌ veꞌe ka o̱o̱jyitap.
48 E, quando está cheia, os pescadores a arrastam para a praia e sentam para separar os peixes: os que prestam são postos dentro dos cestos, e os que não prestam são jogados fora.
49 Veꞌem tseꞌe jyátu̱t je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit, je̱ꞌyadapeꞌe je̱ angelesta̱jk je̱tseꞌe du̱pa̱jkvaꞌkxtinit je̱ o̱y jayu je̱ts je̱ ko̱ꞌo̱y jayu,
49 No fim dos tempos também será assim: os anjos sairão, e separarão as pessoas más das boas,
50 je̱m tseꞌe ja̱njo̱o̱tm du̱pa̱a̱mdinit je̱ ko̱ꞌo̱y jáyuda. Je̱m tseꞌe nu̱may yaaxtinit je̱m tseꞌe nu̱may ñatya̱tskaaꞌtjidinit.
50 e jogarão as pessoas más na fornalha de fogo. E ali elas vão chorar e ranger os dentes de desespero.
51 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌamo̱tutú̱vijidi:
51 Então Jesus perguntou aos discípulos: — Sim! — responderam eles.
52 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
52 Jesus disse:
53 Ku veꞌe je̱ Jesús du̱ko̱jtsku̱jx ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin, vanꞌit tseꞌe je̱m cha̱a̱ꞌn
53 Quando Jesus acabou de contar essas parábolas , saiu dali
54 je̱tseꞌe jye̱ꞌy joma veꞌe je̱ yꞌit je̱ ñaax. Je̱m tseꞌe yakꞌixpa̱jkꞌukvaajñ je̱p tsaptu̱jkp; atu̱va ato̱ki tseꞌe je̱ jayu tyaandi je̱tseꞌe ñavyaajnjidi:
54 e voltou para a cidade de Nazaré, onde ele tinha morado. Ele ensinava na sinagoga , e os que o ouviam ficavam admirados e perguntavam: — De onde vêm a sabedoria dele e o poder que ele tem para fazer milagres?
55 Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ tse̱jtspa je̱ myajntk je̱tseꞌe je̱ María du̱taaka. Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ yꞌutsta je̱ Santiago, je̱ José, je̱ Simón, je̱ Judas,
55 Por acaso ele não é o filho do carpinteiro? A sua mãe não é Maria? Ele não é irmão de Tiago, José, Simão e Judas?
56 je̱ts je̱mpa tseꞌe je̱ kyiix útstava. ¿Ax jómats ya̱ꞌa̱ vineꞌe du̱pu̱k ya̱ nu̱jaꞌvin?
56 Todas as suas irmãs não moram aqui? De onde é que ele consegue tudo isso?
57 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱viijnkꞌíxta je̱ Jesús. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
57 Por isso ficaram desiludidos com ele. Mas Jesus disse:
58 Ax kaꞌa tseꞌe je̱m may je̱ ma̱jin du̱tuujn ku̱x kaꞌa veꞌe jyaanchjávajada.
58 Jesus não pôde fazer muitos milagres ali porque eles não tinham fé.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.