Mateus 13
Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NAA
1 Je̱ xa̱a̱jjyam tseꞌe je̱ Jesús je̱p tu̱jkp pyítsum je̱tseꞌe o̱jts yꞌa̱jxtu̱k je̱ja ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya paꞌayi.
1 Naquele mesmo dia, Jesus saiu de casa e se assentou à beira-mar.
2 Nu̱may tseꞌe je̱ jayu ñayꞌamojkijidi joma je̱ꞌe̱ veꞌe vyeꞌna, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tya̱jki je̱m barco jo̱o̱tm je̱tseꞌe je̱m yꞌa̱jxtk, je̱tseꞌe nu̱jom je̱ nu̱may jayu tyenika̱jxti je̱ja na̱paꞌayi.
2 E grandes multidões se reuniram em volta dele, de modo que entrou num barco e se assentou. E toda a multidão estava em pé na praia.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús may viijn juuꞌ jaty tyukyakꞌixpa̱jkjidi je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
3 E de muitas coisas lhes falou por parábolas, dizendo:
4 Ku tseꞌe du̱vu̱j je̱ ta̱a̱mt, je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja tooꞌ kujk, vanꞌit tseꞌe je̱ je̱yyva tá̱nu̱k jye̱ꞌydi je̱tseꞌe du̱piivdini.
4 E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho, e, vindo as aves, a comeram.
5 Je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja tsaku̱jx joma veꞌe peji je̱ naax. Jatyji tseꞌe yeeꞌk ku̱x peji veꞌe je̱ naax.
5 Outra parte caiu em solo rochoso, onde a terra era pouca, e logo nasceu, visto não ser profunda a terra.
6 Ax ku tseꞌe je̱ xa̱a̱j ñu̱ꞌaajnji, ta̱a̱tsnu tseꞌe; ku̱x kaꞌa veꞌe je̱ yꞌaaꞌts kya̱a̱kta̱jki, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tya̱a̱tsni.
6 Saindo, porém, o sol, a queimou; e, porque não tinha raiz, secou-se.
7 Je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja ápit akujk. Vanꞌit tseꞌe je̱ ápit yeeꞌk je̱tseꞌe du̱ko̱o̱ꞌkꞌíta̱mo̱o̱yni je̱ o̱y ojts je̱tseꞌe ye̱e̱ꞌku̱t.
7 Outra parte caiu entre os espinhos; e os espinhos cresceram e a sufocaram.
8 Nay je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naxka̱daak je̱ja o̱y naxku̱jx, je̱ꞌe̱ tseꞌe ta̱ꞌmi. Je̱m tseꞌe je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju mó̱kupx ta̱a̱jm, je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju toogupx ta̱a̱jm, nay je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju iiꞌpx majk ta̱a̱jm.
8 Outra, enfim, caiu em boa terra e deu fruto: a cem, a sessenta e a trinta por um.
9 Pa̱n pa̱n jaty xa veꞌe je̱m je̱ tyaatsk, vaꞌan tseꞌe du̱ꞌamo̱tunaxta.
9 Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
10 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk vyinkutá̱mijidi je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱ꞌamo̱tutú̱vidi:
10 Então os discípulos se aproximaram de Jesus e lhe perguntaram: — Por que o senhor fala com eles por meio de parábolas?
11 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌatso̱o̱jvjidi:
11 Ao que Jesus respondeu:
12 Ax veꞌem tseꞌe, je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱vinmó̱tudup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook, nu̱yojk o̱y tseꞌe du̱vinmó̱tudat; ax je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe du̱kavinmó̱tudup je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook, jyaaꞌtyó̱kidinup tseꞌe juuꞌ veꞌe yakvaajnjidup.
12 Pois ao que tem, mais será dado, e terá em abundância; mas, ao que não tem, até o que tem lhe será tirado.
13 Je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe ntukmuko̱tsta je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t, ku̱x jyaꞌíxtup xa je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe ntuump, kaꞌa tseꞌe du̱vinjávada; jyahꞌamo̱tunajxtupts je̱ꞌe̱ veꞌe juuꞌ a̱tseꞌe nka̱jtsp, kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tuda.
13 Por isso, falo com eles por meio de parábolas: porque, vendo, não veem; e, ouvindo, não ouvem, nem entendem.
14 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe tyunju̱ juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ Isaías tyukko̱jtsnajx jidu̱ꞌu̱m:
14 Assim, neles se cumpre a profecia de Isaías:
15 Je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe ma̱kk je̱ vyinmaꞌyu̱nda tu̱vyimpijtni,
15 Porque o coração deste povo
16 ’Ax miitsta, xo̱o̱nts miitseꞌeda ku̱xeꞌe je̱ mviijn xtukꞌixta je̱tseꞌe je̱ mtaatsk xtukꞌamo̱tunaxta.
16 — Bem-aventurados, porém, são os olhos de vocês, porque veem; e bem-aventurados são os ouvidos de vocês, porque ouvem.
17 Tyú̱vam xa a̱tseꞌe nvaꞌañ je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta je̱ts nu̱mayeꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidu joojntykidu, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jaꞌixuvaandu juuꞌ miitseꞌe u̱xyam mꞌíxtup, ax kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌixti, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱jahꞌamo̱tunaxuvaandu juuꞌ miitseꞌe u̱xyam mꞌamo̱tunajxtup, ax kaꞌats je̱ꞌe̱ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti.
17 Pois em verdade lhes digo que muitos profetas e justos desejaram ver o que vocês estão vendo, mas não viram; e quiseram ouvir o que vocês estão ouvindo, mas não ouviram.
18 ’Amo̱tunaxta nꞌit vintso̱ veꞌe yakko̱jtsvaꞌach je̱ ta̱a̱mt va̱jpa tukmuꞌaꞌixmojkin.
18 — Ouçam, portanto, o que significa a parábola do semeador.
19 Je̱ja tseꞌe tooꞌ kujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ayook pa̱n vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yꞌitta je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm, ax kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tuda. Ku veꞌe je̱ jayu du̱mó̱tuda je̱ ka̱ts je̱ ayook, vanꞌit tseꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap jyeꞌya je̱tseꞌe pya̱jku̱xjada je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe yakvaajnjidu.
19 A todos os que ouvem a palavra do Reino e não a compreendem, vem o Maligno e arrebata o que lhes foi semeado no coração. Este é o que foi semeado à beira do caminho.
20 Je̱ja tseꞌe tsahꞌakujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook je̱tseꞌe jatyji du̱kuva̱kta je̱ xo̱o̱jntku̱n ma̱a̱t.
20 O que foi semeado em solo rochoso, esse é o que ouve a palavra e logo a recebe com alegria.
21 Ku̱x veꞌemeꞌe yꞌitta ax joꞌn je̱ja tsaku̱jx joma veꞌe peji je̱ naax, kaꞌa tseꞌe jye̱kta. Ku veꞌe chaachpaaꞌtta ukpu̱ yakjomtonda yaktitonda je̱ Nteꞌyam je̱ kya̱ts je̱ yꞌayook ka̱jx, tun jatyji tseꞌe je̱ ka̱ts je̱ ayook du̱ko̱o̱ꞌkjaanchjaꞌvidini.
21 Mas ele não tem raiz em si mesmo, sendo de pouca duração. Quando chega a angústia ou a perseguição por causa da palavra, logo se escandaliza.
22 Je̱ja tseꞌe ápit akujk joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook, je̱ꞌe̱ tseꞌe o̱o̱y tyunvinmaaydup je̱ naxviijnit je̱ꞌe̱ je̱ts vintso̱ veꞌe ñaajkkumeenajadat. Je̱ ka̱ts je̱ ayook juuꞌ veꞌe yꞌamo̱tunajxtu, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe jyatta ax joꞌn je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe je̱ja ápit ja̱a̱t yakva̱j je̱tseꞌe kyata̱ꞌmi.
22 O que foi semeado entre os espinhos é o que ouve a palavra, porém as preocupações deste mundo e a fascinação das riquezas sufocam a palavra, e ela fica infrutífera.
23 Ax je̱ja tseꞌe o̱y naxku̱jx joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt yakvu̱j, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxtup je̱ ka̱ts je̱ ayook je̱tseꞌe du̱vinmó̱tuda, vimpijtnupts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvinda je̱ jyoojntykinda ax joꞌn je̱ Nteꞌyam tyukmutsó̱kjada, je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe yꞌitta ax joꞌn je̱ o̱y naax joma veꞌe je̱ ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju mó̱kupx ta̱a̱jm, je̱ts juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju toogupx ta̱a̱jm, je̱ts juuꞌ veꞌe naajkmaꞌyiju iiꞌpx majk ta̱a̱jm.
23 Mas o que foi semeado em boa terra é o que ouve a palavra e a compreende; este frutifica e produz a cem, a sessenta e a trinta por um.
24 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe je̱ Jesús jadoꞌk je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
24 Jesus lhes propôs outra parábola, dizendo:
25 Ko̱o̱ꞌts tseꞌe vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe tya̱jki toꞌk je̱ kukam je̱ choꞌoxpa̱jkpa je̱tseꞌe je̱ja trigo akujk du̱vu̱j je̱ ojts ta̱a̱mt juuꞌ veꞌe trigo joꞌn ke̱ꞌxp, je̱tseꞌe ña̱jkxni.
25 Mas, enquanto todos estavam dormindo, veio o inimigo dele, semeou o joio no meio do trigo e foi embora.
26 Ku tseꞌe je̱ trigo yeeꞌk je̱tseꞌe je̱ kyupiꞌpst pyítsum, vanꞌit tseꞌe yakꞌix je̱ts je̱meꞌe du̱ma̱a̱tyeeꞌk je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap.
26 E, quando as plantas cresceram e produziram fruto, apareceu também o joio.
27 Vanꞌit tseꞌe je̱ toompata̱jk du̱nu̱u̱jmidi je̱ kukam: “Vintsá̱n, ¿ka je̱ o̱y ta̱a̱mtapeꞌe mva̱j je̱ja mkam ja̱a̱t? ¿Joma tseꞌe cha̱a̱ꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap?”
27 Então os servos do dono da casa chegaram e disseram: “Patrão, o senhor não semeou boa semente no seu campo? De onde, então, vem o joio?”
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ kukam yꞌatso̱o̱jvjidi: “Toꞌk xa veꞌe je̱ tsoꞌoxpa̱jkpa juuꞌ veꞌe veꞌem du̱toon.” Vanꞌit tseꞌe je̱ toompata̱jk yꞌamo̱tutú̱vijidi: “¿Mtsa̱jkpeꞌe je̱ts a̱a̱tseꞌe na̱jkx nvix je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap?”
28 Ele, porém, lhes respondeu: “Um inimigo fez isso.” Mas os servos lhe perguntaram: “O senhor quer que a gente vá e arranque o joio?”
29 Vanꞌit tseꞌe yꞌatsa̱a̱jv: “Kaꞌa. Ku̱x ku xa veꞌe xvíxtat je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap, toꞌmayji tseꞌe xtukmuvíxidinit je̱ trigo;
29 O dono da casa respondeu: “Não! Porque, ao separar o joio, vocês poderão arrancar também com ele o trigo.
30 ñojkꞌó̱yeꞌe xmaso̱ꞌo̱ktat je̱tseꞌe akijpxa ye̱e̱ꞌktat vanꞌit paat ku veꞌe je̱ trigo yakpa̱kmojknit. Vanꞌitts a̱tseꞌe nké̱xtat je̱ ntoompata̱jk je̱tseꞌe tooꞌva̱jkp je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap du̱pa̱kmóktat, du̱ꞌatsómdat, je̱tseꞌe du̱pá̱mdat je̱m ja̱njo̱o̱tm, ax vanꞌit tseꞌe du̱pa̱kmóktat je̱ trigo je̱tseꞌe du̱pa̱jku̱ktat.”
30 Deixem que cresçam juntos até a colheita. E, no tempo da colheita, direi aos ceifeiros: ‘Ajuntem primeiro o joio e amarrem-no em feixes para ser queimado; mas recolham o trigo no meu celeiro.’”
31 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe je̱ Jesús ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin:
31 Jesus lhes propôs outra parábola, dizendo:
32 Je̱ ta̱a̱mt xa veꞌe du̱nu̱tsayika̱jxp; ax ku tseꞌe yeeꞌk, ñu̱ma̱jiku̱jxpts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ viijnk aajy ojts, je̱ ku̱p joꞌnam je̱ꞌe̱ veꞌe yeeꞌk, je̱ꞌydup tseꞌe je̱m je̱ je̱yyva tá̱nu̱k je̱tseꞌe je̱ pye̱ꞌe̱n du̱pa̱mda je̱m yꞌaxén ka̱jxm.
32 Esse grão é, na verdade, a menor de todas as sementes, mas, quando cresce, é maior do que as hortaliças, e chega a ser uma árvore, de modo que as aves do céu vêm se aninhar nos seus ramos.
33 Vaꞌnu̱xju̱duva tseꞌe ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin:
33 Jesus lhes contou ainda outra parábola:
34 Nu̱jom ya̱ꞌa̱ veꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱tukmuka̱jts je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t, ni tía veꞌe du̱kaka̱jts juuꞌ veꞌe kaꞌijt je̱ tukmuꞌaꞌixmojkin ma̱a̱t.
34 Jesus disse todas estas coisas às multidões por parábolas e sem parábolas nada lhes dizia.
35 Ax veꞌem tseꞌe tyoojnji juuꞌ veꞌe kyo̱jts toꞌk juuꞌ veꞌe ijt je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpa. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe vyaajñ:
35 Isso aconteceu para se cumprir o que foi dito por meio do profeta: “Abrirei a minha boca em parábolas; publicarei coisas ocultas desde a criação do mundo.”
36 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús je̱ nu̱may jayu du̱pake̱jxni je̱tseꞌe je̱p tu̱jkp tya̱jki. Je̱p tseꞌe je̱ yꞌixpa̱jkpata̱jk vyinkutá̱mijidi je̱tseꞌe je̱ Jesús du̱nu̱u̱jmidi:
36 Então, despedindo as multidões, Jesus foi para casa. E, aproximando-se dele os seus discípulos, disseram: — Explique-nos a parábola do joio do campo.
37 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
37 E Jesus respondeu:
38 Je̱ kam, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn ya̱ naxviijnit it. Je̱ o̱y ta̱a̱mt, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm; ax je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap yꞌam kya̱ꞌm.
38 O campo é o mundo. A boa semente são os filhos do Reino; o joio são os filhos do Maligno.
39 Je̱ tsoꞌoxpa̱jkpa juuꞌ veꞌe du̱va̱j je̱ ko̱ꞌo̱y ojts ta̱a̱mt, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yjáyuvap. Ku veꞌe je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap je̱ts je̱ trigo yakpa̱kmuk, veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit; je̱ aangelesta̱jktats je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ꞌe̱da juuꞌ veꞌe du̱pa̱kmojktup.
39 O inimigo que o semeou é o diabo. A colheita é o fim dos tempos, e os ceifeiros são os anjos.
40 Veꞌem ax joꞌn je̱ ko̱ꞌo̱yꞌojtsap yakpa̱kmuk je̱tseꞌe yakpu̱m je̱m ja̱njo̱o̱tm, nay veꞌem tseꞌe jyajtpat je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit.
40 Pois, assim como o joio é colhido e jogado no fogo, assim será no fim dos tempos.
41 Nké̱xupts a̱tseꞌe je̱ nꞌaangelesta̱jk je̱tseꞌe du̱pa̱jkjidinit je̱m a̱ts nꞌam nka̱ꞌm nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ jayu du̱yakto̱kintoondup je̱ts pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱toondup juuꞌ veꞌe ka ó̱yap,
41 O Filho do Homem mandará os seus anjos, que ajuntarão do seu Reino todos os que servem de pedra de tropeço e os que praticam o mal
42 je̱tseꞌe je̱m ja̱njo̱o̱tm du̱pa̱a̱mdinit. Je̱m tseꞌe nu̱may yaaxtinit je̱m tseꞌe nu̱may ñatya̱tskaaꞌtjidinit.
42 e os lançarão na fornalha acesa; ali haverá choro e ranger de dentes.
43 Vanꞌit tseꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱v jáyuvidup joojntykidup, je̱ꞌe̱ tseꞌe ajajtinup ata̱ꞌkxtinup veꞌem ax joꞌn je̱ aampa xa̱a̱j je̱m je̱ Tyeeꞌda kyutojku̱n jo̱o̱tm.
43 Então os justos resplandecerão como o sol, no Reino de seu Pai. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
44 ’Veꞌem xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm ax joꞌn toꞌk je̱ jayu juuꞌ veꞌe tu̱du̱paaꞌty je̱ chó̱vax je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe yuꞌuts ijtp joma veꞌe toꞌk je̱ kam. Ku veꞌe je̱ jayu du̱paaꞌty je̱ chó̱vax je̱ꞌe̱, jé̱pjyam tseꞌe du̱yoꞌtsnuva, vanꞌit tseꞌe vaꞌajts xo̱o̱jntkp na̱jkx du̱to̱o̱ꞌkmojkkú̱x nu̱jom juuꞌ veꞌe yꞌixp jyayejpp je̱tseꞌe du̱joy je̱ kam.
44 — O Reino dos Céus é semelhante a um tesouro escondido no campo, que um homem achou e escondeu. Então, transbordante de alegria, vai, vende tudo o que tem e compra aquele campo.
45 ’Veꞌempa xa veꞌe je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttup je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm ax joꞌn toꞌk je̱ ajooyva je̱ ato̱o̱ꞌkpa juuꞌ veꞌe du̱ꞌíxtip je̱ o̱o̱jyit perlas.
45 — O Reino dos Céus é também semelhante a um homem que negocia e procura boas pérolas.
46 Ku veꞌe du̱paaꞌty toꞌk juuꞌ veꞌe o̱o̱y tyunꞌo̱ya, vanꞌit tseꞌe du̱to̱o̱ꞌkmojkkú̱x nu̱jom juuꞌ veꞌe yꞌixp jyayejpp je̱tseꞌe du̱joy je̱ perlas.
46 Quando encontrou uma pérola de grande valor, ele foi, vendeu tudo o que tinha e comprou a pérola.
47 ’Je̱ Nteꞌyam xa veꞌe du̱vinko̱o̱mp je̱ jayu juuꞌ veꞌe ijttinup je̱m yꞌam kya̱ꞌm. Veꞌemts je̱ꞌe̱ veꞌe ax joꞌn je̱ jayu du̱ꞌavá̱jada je̱ tyukꞌajkxꞌamaakin xuum je̱m ma̱ja̱ na̱ꞌaka̱ya jo̱o̱tm je̱tseꞌe je̱ ajkx may viijn du̱yaktáñ.
47 — O Reino dos Céus é ainda semelhante a uma rede que foi lançada ao mar e apanhou peixes de toda espécie.
48 Ku tseꞌe je̱ tukꞌajkxꞌamaakin xuum yꞌuts, vanꞌit tseꞌe je̱ ajkx maakpata̱jk du̱va̱a̱ꞌmpítsumda je̱ja na̱paꞌayi. Je̱ja tseꞌe yꞌa̱jxtu̱kta je̱tseꞌe du̱vinko̱nda je̱ ajkx, pya̱jku̱ktup tseꞌe je̱m tójum je̱ ajkx juuꞌ veꞌe o̱o̱jyit je̱tseꞌe du̱hꞌu̱xkojta juuꞌ veꞌe ka o̱o̱jyitap.
48 E, quando já estava cheia, os pescadores a arrastaram para a praia e, assentados, escolheram os bons para os cestos e jogaram fora os ruins.
49 Veꞌem tseꞌe jyátu̱t je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ jayu yakto̱kimpayo̱ꞌynit, je̱ꞌyadapeꞌe je̱ angelesta̱jk je̱tseꞌe du̱pa̱jkvaꞌkxtinit je̱ o̱y jayu je̱ts je̱ ko̱ꞌo̱y jayu,
49 Assim será no fim dos tempos: os anjos sairão, separarão os maus dentre os justos
50 je̱m tseꞌe ja̱njo̱o̱tm du̱pa̱a̱mdinit je̱ ko̱ꞌo̱y jáyuda. Je̱m tseꞌe nu̱may yaaxtinit je̱m tseꞌe nu̱may ñatya̱tskaaꞌtjidinit.
50 e os lançarão na fornalha acesa; ali haverá choro e ranger de dentes.
51 Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús yꞌamo̱tutú̱vijidi:
51 Então Jesus perguntou: Eles responderam: — Sim!
52 Vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmidi:
52 Então Jesus lhes disse:
53 Ku veꞌe je̱ Jesús du̱ko̱jtsku̱jx ya̱ tukmuꞌaꞌixmojkin, vanꞌit tseꞌe je̱m cha̱a̱ꞌn
53 Quando Jesus acabou de contar essas parábolas, retirou-se dali.
54 je̱tseꞌe jye̱ꞌy joma veꞌe je̱ yꞌit je̱ ñaax. Je̱m tseꞌe yakꞌixpa̱jkꞌukvaajñ je̱p tsaptu̱jkp; atu̱va ato̱ki tseꞌe je̱ jayu tyaandi je̱tseꞌe ñavyaajnjidi:
54 E, chegando à sua terra, ensinava-os na sinagoga, de modo que se maravilhavam e diziam: — De onde lhe vêm esta sabedoria e estes poderes miraculosos?
55 Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ tse̱jtspa je̱ myajntk je̱tseꞌe je̱ María du̱taaka. Ya̱ꞌa̱ xa veꞌe je̱ yꞌutsta je̱ Santiago, je̱ José, je̱ Simón, je̱ Judas,
55 Não é este o filho do carpinteiro? A sua mãe não se chama Maria, e seus irmãos não são Tiago, José, Simão e Judas?
56 je̱ts je̱mpa tseꞌe je̱ kyiix útstava. ¿Ax jómats ya̱ꞌa̱ vineꞌe du̱pu̱k ya̱ nu̱jaꞌvin?
56 Todas as suas irmãs não vivem entre nós? Então, de onde lhe vem tudo isto?
57 Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱viijnkꞌíxta je̱ Jesús. Vanꞌit tseꞌe je̱ Jesús ña̱ꞌmu̱xjidi:
57 E escandalizavam-se por causa dele. Jesus, porém, lhes disse:
58 Ax kaꞌa tseꞌe je̱m may je̱ ma̱jin du̱tuujn ku̱x kaꞌa veꞌe jyaanchjávajada.
58 E não fez ali muitos milagres, por causa da incredulidade deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.