Atos 28

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Ku a̱a̱tseꞌe je̱m naxka̱jxm nje̱ꞌy, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nnu̱jaꞌvi je̱ts Malta je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ it du̱xa̱a̱ja.
1 Estando já salvos, soubemos então que a ilha se chamava Malta.
2 Juuꞌ veꞌe je̱ jé̱mit jáyuda, o̱y jayu tseꞌe ñapya̱a̱jmjidi a̱a̱ts ma̱a̱t, pya̱a̱mdu veꞌe je̱ ja̱a̱jn ku̱x o̱o̱yeꞌe je̱ it tyuntuꞌuj tyunxux, je̱ts a̱a̱tseꞌe xyaaxjidi xaampa.
2 Os indígenas trataram-nos com extraordinária benevolência. Acenderam uma grande fogueira e em torno dela nos recolheram, em vista da chuva que caía e do frio que fazia.
3 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo o̱jts du̱pa̱kmuk je̱ ta̱ꞌa̱jts jaꞌaxy. Jya̱nkajpip tseꞌe vyeꞌna ku veꞌe toꞌmayji o̱jts toꞌk je̱ tsaaꞌn pyítsum je̱p jaꞌaxy ja̱a̱tp ku veꞌe je̱ ja̱a̱jn du̱kukeꞌek, je̱tseꞌe o̱jts je̱ Pablo je̱ tsaaꞌn kya̱mutsoꞌotsaja, kaꞌa tseꞌe je̱ tsaaꞌn jatyji myaso̱o̱kji.
3 Paulo ajuntou um feixe de gravetos e o pôs na fogueira. Nisto uma víbora, que fugira ao fogo, mordeu-lhe a mão.
4 Ku veꞌe je̱ maaltait jayu du̱ꞌixti je̱ts kaꞌa veꞌe je̱ Pablo je̱ tsaaꞌn myasa̱ꞌa̱kju̱, vanꞌit tseꞌe ñavyaajnjidi:
4 Quando os indígenas viram a serpente pendendo da sua mão, diziam uns aos outros: Sem dúvida, este homem é homicida, pois, tendo escapado ao mar, a justiça não o deixa viver.
5 Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo je̱ tsaaꞌn du̱ku̱sxijt je̱tseꞌe du̱ja̱nvippi, kaꞌa tseꞌe vyintso̱toojnji.
5 Ele, porém, sacudindo a víbora no fogo, não sofreu mal algum.
6 Je̱ꞌe̱ tseꞌe nu̱jom yꞌaꞌíxtup je̱tseꞌe je̱ Pablo je̱ kya̱ꞌa̱j kyiꞌixu̱t ukpu̱ jatyji yꞌo̱o̱ꞌku̱t. Ku veꞌe du̱ꞌixta je̱ts kaꞌa veꞌe vyintso̱jaty ku veꞌe jékani du̱jahꞌaꞌixta vyeꞌna, vanꞌit tseꞌe vyinmatyiktsti je̱tseꞌe vyaandi je̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe toꞌk juuꞌ veꞌe yakvinjávap yakvintsa̱ꞌa̱gap.
6 Julgavam os indígenas que ele viesse a inchar, e que subitamente caísse morto. Mas, depois de esperarem muito tempo, vendo que não lhe acontecia mal nenhum, mudaram de parecer e disseram: Ele é um deus.
7 Je̱ it muta̱m tseꞌe vyeꞌna je̱ naax juuꞌ veꞌe je̱ Publio jye̱ꞌe̱, ñu̱má̱jip je̱ꞌe̱ veꞌe je̱m. Je̱ꞌe̱ tseꞌe o̱y jayu napya̱a̱jmju a̱a̱ts ma̱a̱t je̱ts a̱a̱tseꞌe toojk xa̱a̱j je̱m tya̱kꞌam xyaktsu̱u̱ni.
7 Havia na vizinhança sítios pertencentes ao principal da ilha, chamado Públio. Este homem nos hospedou por três dias em sua casa, tratando-nos bem.
8 Je̱m tseꞌe je̱ Publio je̱ tyeeꞌ vyeꞌna, ja̱mpaꞌam je̱ts nu̱u̱ꞌpu̱n paꞌamts je̱ꞌe̱ veꞌe pa̱jkjup. Vanꞌit tseꞌe o̱jts je̱ Pablo kyuꞌixju̱ je̱tseꞌe du̱nu̱tsapka̱jts, je̱tseꞌe je̱ kya̱ꞌa̱j du̱tuknu̱ka̱a̱jn. Ku veꞌe veꞌem du̱tuujn, vanꞌit tseꞌe je̱ Publio je̱ tyeeꞌ jyo̱tka̱daakni.
8 Ora, o pai desse Públio achava-se acamado com febre e sofrendo de disenteria. Paulo foi visitá-lo e, orando e impondo-lhe as mãos, sarou-o.
9 Vanꞌit tseꞌe jye̱ꞌyduva pa̱n pa̱n jatyeꞌe pa̱jkju̱dup je̱m je̱tseꞌe je̱ Pablo yakjo̱tka̱daakju̱duva.
9 Depois desse fato, vieram ter com ele todos os habitantes da ilha que se achavam doentes, e foram curados. Tiveram assim conosco toda sorte de considerações e,
10 O̱o̱yts a̱a̱tseꞌe je̱ jayu xtunyakmá̱jidi may viijn. Ku a̱a̱tseꞌe je̱ barco mpa̱jknuva, xmo̱o̱yduts a̱a̱tseꞌe juuꞌ a̱a̱tseꞌe nꞌajo̱o̱tap je̱ja tooꞌ aajy.
10 quando estávamos para navegar, proveram-nos do que era necessário.
11 Toojk po̱ꞌo̱ts a̱a̱tseꞌe ntsu̱u̱ni je̱m maaltait yꞌit jo̱o̱tm. Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe mpa̱jknuva toꞌk je̱ barco juuꞌ veꞌe je̱m je̱ xox aats du̱yaknajx, alejandríait barco je̱ꞌe̱ veꞌe. Je̱meꞌe du̱ma̱a̱da je̱ xeen ónu̱k je̱ yꞌapa̱mnaxta. Je̱ xeen ónu̱k, me̱jtsk je̱ꞌe̱ veꞌeda juuꞌ veꞌe je̱ jayu vyinjaꞌvidup vyintsa̱ꞌkidup: toꞌk juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Cástor je̱ts jadoꞌk juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Pólux.
11 Ao termo de três meses, embarcamos num navio de Alexandria, que havia passado o inverno na ilha. Este navio levava por insígnias os Dióscuros.
12 Vanꞌitts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Siracusa. Je̱mts a̱a̱tseꞌe ntaajñ toojk xa̱a̱j.
12 Fizemos escala em Siracusa, onde ficamos três dias.
13 Kuts a̱a̱tseꞌe je̱m ntsa̱a̱ꞌn, jé̱jats a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx maaxy na̱paꞌayi je̱ts a̱a̱tseꞌe nje̱ꞌy je̱m Regio. Je̱ kuꞌóxit tseꞌe jye̱ji je̱ po̱j juuꞌ a̱a̱tseꞌe xputa̱jki, noortets je̱ꞌe̱ veꞌe ñu̱jkx, veꞌemts a̱a̱tseꞌe kume̱jtsxa̱a̱j nje̱ꞌy je̱m Puteoli.
13 De lá, seguindo a costa, atingimos Régio. No dia seguinte, soprava o vento sul e chegamos em dois dias a Pozzuoli.
14 Je̱mts a̱a̱tseꞌe nma̱a̱tnavyaatji je̱ utsta je̱ ajchta je̱ts je̱ utsta je̱ tsa̱ꞌa̱da, je̱ꞌe̱ a̱a̱tseꞌe xꞌamó̱tudu je̱ts a̱a̱tseꞌe ntánu̱t je̱ꞌe̱ ma̱a̱t vuxtojtu̱k xa̱a̱j. Ku veꞌe pyuuk je̱ vuxtojtu̱k xa̱a̱j, vanꞌitts a̱a̱tseꞌe ntso̱o̱ꞌnni je̱ts a̱a̱tseꞌe nnu̱jkx je̱m rómait cyiudaaj ka̱jxm.
14 Ali encontramos irmãos que nos rogaram que ficássemos na sua companhia sete dias. Em seguida, nos dirigimos a Roma.
15 Je̱ utsta je̱ ajchta pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱mda Roma, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱mó̱tudu je̱ts je̱ꞌyap a̱a̱tseꞌe, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱a̱tseꞌe xꞌame̱jtsidi je̱ vaat joma veꞌe du̱tijta Foro de Apio je̱ts je̱ it juuꞌ veꞌe du̱xa̱a̱j Tres Tabernas. Ku veꞌe je̱ Pablo du̱ꞌix je̱ utsta je̱ ajchta, kyuko̱jtsji tseꞌe je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe jyo̱tꞌama̱ji.
15 Os irmãos de Roma foram informados de nossa chegada e vieram ao nosso encontro até o Foro de Ápio e as Três Tavernas. Ao vê-los, Paulo deu graças a Deus e se sentiu animado.
16 Ku a̱a̱tseꞌe je̱m Roma nje̱ꞌy, yakjajttuts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ yakkutojkpada je̱tseꞌe je̱ Pablo apu̱k cha̱a̱nat, je̱ꞌe̱jyji veꞌe toꞌk je̱ tojpa ixꞌijtju.
16 Chegados que fomos a Roma, foi concedida licença a Paulo para que ficasse em casa própria com um soldado que o guardava.
17 Kutoojk xa̱a̱j tseꞌe je̱ Pablo du̱nu̱ke̱jxi je̱ israeejlit jáyuda juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jidup je̱m Roma. Ku veꞌe ñayꞌamojkijidi, vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo ña̱ꞌmu̱xjidi:
17 Três dias depois, Paulo convocou os judeus mais notáveis. Estando reunidos, disse-lhes: Irmãos, sem cometer nada contra o povo nem contra os costumes de nossos pais, fui preso em Jerusalém e entregue nas mãos dos romanos.
18 Ku a̱tseꞌe nyakto̱kimpayo̱ꞌy, xꞌukmaso̱ꞌo̱kuvaanduts a̱tseꞌe ku̱x kaꞌa veꞌe du̱paatti pa̱n ti a̱tseꞌe xtukkuyakꞌo̱o̱ꞌkadap.
18 Estes, depois de terem instruído o meu processo, quiseram soltar-me, visto não achar em mim crime algum que merecesse morte.
19 Ax kaꞌa tseꞌe veꞌem du̱tso̱jkti je̱ njáyuvamda, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe nꞌamo̱tu je̱ts a̱tseꞌe je̱ yakkutojkpa César xto̱kimpayo̱ꞌo̱yu̱t. Ka je̱ꞌe̱ ka̱jxapts a̱tseꞌe nmin je̱ts a̱tseꞌe nnu̱xa̱ꞌa̱adat u̱u̱ꞌm je̱ njáyuvamda.
19 Mas, opondo-se a isso os judeus, vi-me obrigado a apelar para César, sem intentar contudo acusar de alguma coisa a minha nação.
20 Je̱ꞌe̱ ka̱jx a̱ts miitseꞌe tu̱nnu̱ké̱xada je̱ts a̱ts miitseꞌe nꞌíxtat je̱tseꞌe nmukó̱tstat, ku̱x je̱ꞌe̱ ka̱jx a̱tseꞌe u̱xyam cadena tsum nꞌit ku̱xeꞌe je̱ Nteꞌyam njaanchjaꞌvimda, u̱u̱ꞌm, je̱ israeejlit jáyuda.
20 Por esse motivo, mandei chamar-vos, para vos ver e falar convosco. Porquanto, pela esperança de Israel, é que estou preso com esta corrente.
21 Vanꞌit tseꞌe vyaandi:
21 Responderam-lhe eles: Não temos recebido carta alguma da Judéia, que fale em ti, nem de lá tem vindo irmão algum que nos dissesse ou falasse mal de ti.
22 Nꞌamo̱tunaxuvaampy xa a̱a̱tseꞌe pa̱n ti mitseꞌe mjaanchjaꞌvip, ku̱x nmu̱jaꞌvinup a̱a̱tseꞌe je̱ts o̱yjoma veꞌe yaktsoꞌoxpú̱k ya̱ nam ixpa̱jku̱n.
22 Quiséramos, porém, que tu mesmo nos dissesses o que pensas, pois o que nós sabemos dessa seita é que em toda parte lhe fazem oposição.
23 Ñu̱pa̱a̱jmtkidu tseꞌe toꞌk je̱ xa̱a̱j ku veꞌe je̱ Pablo myukó̱tsjadat. Vanꞌit tseꞌe nu̱may je̱ jayu ñayꞌamojkijidi joma veꞌe je̱ Pablo vyeꞌna. Tun ja̱pyji tseꞌe je̱ Pablo tyukmuko̱jtsꞌukvaajnjidi vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yꞌitta je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm, ta̱ka xa̱a̱j paat tseꞌe tyukmuko̱jtsjidi, tyukꞌixtu tseꞌe juuꞌ veꞌe jyatyaandu je̱p Kunuuꞌkx Jatyán ku̱jxp je̱ Moisés je̱ts je̱ Nteꞌyam je̱ yꞌayook ko̱jtsnajxpata̱jkta. Veꞌem tseꞌe je̱ Pablo du̱tuujn je̱tseꞌe je̱ jayu du̱jaanchjaꞌvidinit je̱ts je̱ Jesús je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Cristo, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ Nteꞌyam vyinko̱o̱n je̱tseꞌe yakkutojknit.
23 Marcaram um dia e muitos foram procurá-lo no albergue onde se achava hospedado. A entrevista durou desde a manhã até a tarde. Paulo expôs-lhes o Reino de Deus e apresentou, sempre de novo, testemunhos destinados a convencê-los a respeito de Jesus, baseando-se na Lei de Moisés e nos profetas.
24 Je̱m tseꞌe juuꞌ veꞌe du̱kuva̱jktup juuꞌ veꞌe je̱ Pablo kyo̱jts; je̱mpa tseꞌe juuꞌ veꞌe du̱kakuva̱jktup.
24 Alguns se persuadiram pelas suas palavras, outros não acreditaram.
25 Ku tseꞌe ñakyo̱jtsvintso̱o̱jvjidi aje̱ꞌe̱jyjida, vanꞌit tseꞌe cho̱o̱ꞌndini, tá̱vani veꞌe je̱ Pablo jidu̱ꞌu̱m ña̱ꞌmu̱xjada vyeꞌna:
25 Não estando concordes entre si, retiraram-se, enquanto Paulo lhes fazia esta reflexão: Bem falou o Espírito Santo pelo profeta Isaías a vossos pais, dizendo:
26 Na̱jkxu̱ xna̱a̱jmada je̱ nu̱may jayu:
26 Vai a este povo e dize-lhes: Com vossos ouvidos ouvireis, sem compreender. Com vossos olhos olhareis, sem enxergar.
27 Je̱ꞌe̱ ka̱jx ku veꞌe ma̱kk je̱ vyinmaꞌyu̱nda tu̱vyimpijtni,
27 Coração obstinado o deste povo, ouvido duro, olhos fechados, para não verem com a vista, nem ouvirem com o ouvido, nem entenderem com o coração, e se converterem e eu os curar {Is 6,9s.}.
28 ’Nu̱jávadats nꞌit je̱ts yakvaajnjadapeꞌe ya̱ o̱y ka̱ts ya̱ o̱y ayook pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap, veꞌem tseꞌe je̱ Nteꞌyam myo̱ꞌo̱jadat je̱ joojntykin juuꞌ veꞌe xa̱ꞌma ka̱jx ijtp ku veꞌe je̱ Jesucristo du̱jaanchjávada, je̱ꞌe̱ tseꞌe tu̱u̱v du̱ꞌamo̱tunáxtap.
28 Ficai, pois, sabendo que aos gentios é enviada agora esta salvação de Deus; e eles a ouvirão.
29 Ku tseꞌe veꞌem vyaajñ je̱ Pablo, vanꞌit tseꞌe je̱ israeejlit jayu ña̱jkxtini je̱tseꞌe o̱o̱y tyunnakyo̱jtsvintso̱o̱jvjidi.
29 {Havendo dito isso, saíram dali os judeus, discutindo animosamente entre si.}
30 Je̱m tseꞌe je̱ Pablo chu̱u̱ni me̱jtsk joojnt joma veꞌe tya̱kꞌajotyujk, kyuvu̱jkp tseꞌe nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe na̱jkx kyuꞌíxjada,
30 Paulo permaneceu por dois anos inteiros no aposento alugado, e recebia a todos os que vinham procurá-lo.
31 je̱ꞌe̱ tseꞌe je̱ jayu du̱vaajnjip vintso̱ je̱ꞌe̱ veꞌe ku veꞌe je̱ jayu yꞌitta je̱m je̱ Nteꞌyam yꞌam kya̱ꞌm, tyukꞌixp tseꞌe je̱ jayu je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n Jesucristo jye̱ꞌe̱. Kaꞌa tseꞌe pa̱n pa̱neꞌe nu̱nkayakjajtu̱xjup je̱tseꞌe veꞌem du̱tónu̱t.
31 Pregava o Reino de Deus e ensinava as coisas a respeito do Senhor Jesus Cristo, com toda a liberdade e sem proibição.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 28, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.