Atos 22

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 ―Nmuꞌisraeejlit jáyuda, mú̱jit jayuta̱jkta, amo̱tunaxta juuꞌ a̱tseꞌe nko̱tsuvaampy.
1 — Meus senhores, irmãos e pais, escutem o que eu vou dizer a vocês em minha defesa!
2 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti je̱ts je̱ hebreo aaj veꞌe myukó̱tsjada, jaaꞌkꞌamo̱ꞌttu tseꞌe. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo jyaaꞌkvaajñ:
2 Quando o ouviram falar em hebraico , eles ficaram mais quietos ainda. Então Paulo disse:
3 ―Israeejlit jayu xa a̱tseꞌe. Je̱m a̱tseꞌe Tarso nkeꞌx, je̱m cilíciait yꞌit jo̱o̱tm. Ax yájats a̱tseꞌe Jerusalén tu̱nyeeꞌk, je̱ Gamaliel a̱tseꞌe xyakꞌixpa̱jk, veꞌem a̱tseꞌe puꞌukam xtukꞌix xtuknu̱jaꞌvi je̱ nju̱jpit jáyuvamda je̱ pyavaꞌnu̱n. Toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam nmutún nmupu̱k, veꞌem ax joꞌn miitsta u̱xyam je̱ Nteꞌyam xmutonda xmupa̱kta joꞌn.
3 — Eu sou judeu, nascido em Tarso, na região da Cilícia, mas fui criado aqui em Jerusalém como aluno de Gamaliel. Fui educado muito rigorosamente dentro da lei dos nossos antepassados. Eu era muito dedicado a Deus, como todos vocês aqui também são.
4 Njomtoondup ntitoondup xa a̱tseꞌe yꞌijt pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidup je̱ts a̱tseꞌe nꞌix vintso̱ veꞌe yꞌo̱o̱ꞌktat. Nyakjamyajtsju̱duts a̱tseꞌe je̱ yaaꞌtya̱jk je̱ts je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk, je̱ts a̱tseꞌe nyakjapyoxu̱nta̱kpa̱a̱jmjidi.
4 Persegui os que seguiam este Caminho e fiz com que alguns fossem condenados à morte. Prendi homens e mulheres e os joguei na cadeia.
5 Je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsa̱nika̱jxp je̱ teeꞌta̱jkta je̱ts nu̱jom je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jiduvap je̱p tsaptu̱jkp, ñu̱jaꞌvidupts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱y je̱ts je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe xmo̱o̱ydu je̱ na̱k je̱ts a̱tseꞌe ntukka̱tá̱kadat je̱ nmuꞌisraeejlit jáyuvamda juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m damaascovit kyajpu̱n ka̱jxm. Je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe je̱m na̱jkx nꞌíxtada pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidup je̱ts a̱tseꞌe ku̱nyakme̱jtsti yaja Jerusalén je̱tseꞌe ku̱chaachpaatti.
5 O Grande Sacerdote e todo o Conselho Superior podem provar que estou dizendo a verdade, pois eu recebi cartas deles, escritas para os irmãos judeus que moram em Damasco. E fui até lá para prender os seguidores deste Caminho e trazê-los presos com correntes a Jerusalém, a fim de serem castigados.
6 ’Ax je̱mts a̱tseꞌe nꞌuknu̱nu̱jkx vyeꞌna, je̱e̱na tseꞌe tooꞌ aajy, je̱ damaascovit kajpu̱n mutá̱mani, kujk xa̱a̱j joꞌn, vanꞌitts a̱tseꞌe tun toꞌmayji je̱ tsapjo̱o̱tmit ajajtk o̱o̱y xtunnu̱jaj xtunnu̱tu̱ꞌkx.
6 E Paulo continuou: — Eu estava viajando, já perto de Damasco, e era mais ou menos meio-dia. De repente, uma forte luz que vinha do céu brilhou em volta de mim.
7 Vanꞌitts a̱tseꞌe nnaxvipp je̱ts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy toꞌk je̱ ayook juuꞌ veꞌe vaan: “Saulo, Saulo, ¿tya̱jxts a̱tseꞌe xtsoꞌoxpú̱k?”
7 Eu caí no chão e ouvi uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tutu̱vi: “¿Pa̱nts mitseꞌe?” Vanꞌit tseꞌe yꞌatsa̱a̱jv: “Je̱ Jesús xa a̱tseꞌe, je̱ nazarétit jayu juuꞌ veꞌe mtuntsoꞌoxpu̱jkp.” Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi.
8 — Então eu perguntei: “Quem é o senhor?”
9 Je̱ꞌe̱da juuꞌ a̱tseꞌe nma̱a̱tveꞌnidup, yꞌíxtuts je̱ꞌe̱ veꞌe ku a̱tseꞌe o̱o̱y xtunnu̱jaj xtunnu̱tu̱ꞌkx, je̱tseꞌe cha̱ꞌkidi, ax kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tudi je̱ ayook juuꞌ a̱tseꞌe xtukmuko̱jts.
9 — Os homens que viajavam comigo viram a luz, porém não ouviram a voz de quem falava comigo.
10 Vanꞌitts a̱tseꞌe nvaajñ: “¿Tis a̱tseꞌe ntónup?, Ma̱ja̱ Vintsá̱n.” Vanꞌitts a̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n xnu̱u̱jmi: “Pojtu̱ku̱ je̱ts na̱jkxu̱ je̱m Damasco, je̱m tseꞌe myakvaajnjat nu̱jom pa̱n ti veꞌe mtónup.”
10 Eu perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” — E o Senhor respondeu:
11 Xyakviintsits a̱tseꞌe ku a̱tseꞌe je̱ ajajtk nꞌix, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe xmajtsti je̱ nmujatyooꞌ yam a̱ts nka̱ꞌm je̱ts a̱tseꞌe pavits xyakna̱jkxti je̱m Damasco.
11 — Aquela luz brilhante tinha me deixado cego. Por isso os meus companheiros me pegaram pela mão e me levaram até Damasco.
12 ’Je̱m tseꞌe vyeꞌna toꞌk je̱ jayu juuꞌ veꞌe Ananías du̱xa̱a̱j, vyinjaꞌvip vyintsa̱ꞌkipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam ax joꞌn je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n vyaꞌañ, o̱ñu̱ko̱jtsijidupts je̱ꞌe̱ veꞌe nu̱jom je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m Damasco.
12 Havia ali um homem chamado Ananias. Ele era religioso, obedecia à nossa Lei , e todos os judeus que moravam em Damasco o respeitavam.
13 Je̱ Ananíasts a̱tseꞌe o̱jts xkuꞌix. Ku veꞌe jye̱ꞌy, vanꞌitts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “Uts Saulo, vinꞌixpa̱jknuva.” Tun játyjits a̱tseꞌe nvinꞌíxnuva je̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nꞌix.
13 Esse homem veio me procurar, chegou perto de mim e disse: “Irmão Saulo, veja de novo!” — No mesmo instante comecei a ver de novo e olhei para ele.
14 Vanꞌitts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “Je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe je̱ nju̱jpit jáyuvamda vyinjaꞌvidup vyintsa̱ꞌkidup yꞌijt, je̱ꞌe̱ tseꞌe mvinko̱o̱jnju je̱tseꞌe xꞌíxu̱t je̱ Jesús, tu̱v je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvin je̱ jyoojntykin, je̱tseꞌe xꞌamo̱tunáxu̱t ku veꞌe viinm kyó̱tsu̱t.
14 Então ele disse: “Saulo, o Deus dos nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele, para ver o seu Bom Servo e para ouvir o Servo falar com você pessoalmente.
15 Mpa̱a̱jmjap mits je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tu̱va̱ko̱jtsu̱n je̱ꞌe̱ ka̱jx je̱ja nu̱jom je̱ jayu vyinkujk, je̱tseꞌe xꞌavánat juuꞌ veꞌe tu̱xꞌix tu̱xmo̱tu.
15 Pois você será testemunha dele para dizer a todos aquilo que você tem visto e ouvido.
16 ¿Ax tits mitseꞌe mꞌaꞌixp? Pojtu̱ku̱ je̱ts na̱pe̱tu̱, amó̱tuvu̱ je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe je̱ mto̱kin mtuknu̱vaatsjinit.”
16 E agora não espere mais. Levante-se, peça a ajuda do Senhor e seja batizado, e os seus pecados serão perdoados.”
17 ’Ku a̱tseꞌe nvimpijt yaja Jerusalén, tsapko̱jtspts a̱tseꞌe nveꞌna je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp,
17 E Paulo terminou, dizendo: — Então eu voltei para Jerusalém. Quando estava orando no Templo, tive uma visão.
18 je̱ts a̱tseꞌe xyakꞌix je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n, je̱ts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “Jatyji veꞌe mpítsumu̱t yaja Jerusalén, kaꞌa veꞌe yaja je̱ jayu du̱ma̱ja̱pá̱mdat juuꞌ veꞌe mka̱jtsp a̱ts ka̱jx.”
18 Vi o Senhor, e ele me disse: “Saia depressa de Jerusalém porque as pessoas daqui não aceitarão o que você vai dizer a meu respeito.”
19 Vanꞌitts a̱tseꞌe nnu̱u̱jmi: “Ma̱ja̱ Vintsá̱n, o̱y xa ya̱ꞌa̱ veꞌe du̱nu̱jávada je̱ts na̱jkxp a̱tseꞌe nꞌijt je̱p tsaptu̱jkp, je̱ts a̱tseꞌe nyakjamyátsjada pa̱n pa̱n jaty mitseꞌe mjaanchjaꞌvijidup, je̱ts a̱tseꞌe nyakjapyoxu̱nta̱kpá̱mjada, je̱ts a̱tseꞌe nyakjavyó̱pjada.
19 — Eu respondi: “Senhor, eles sabem muito bem que eu ia às sinagogas , e prendia os que criam em ti, e batia neles.
20 Ku veꞌe je̱ Esteban yꞌa̱a̱ꞌk, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ tu̱va̱ko̱jtsu̱n du̱pa̱a̱m mits ka̱jx je̱ja je̱ nu̱may jayu vyinkujk, je̱mts a̱tseꞌe nténiva vyeꞌna, nꞌo̱yjaꞌvits a̱tseꞌe ku veꞌe du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti, a̱ts tseꞌe nꞌixꞌijt je̱ vyitta pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱yakꞌo̱o̱ꞌktu.”
20 Quando estavam matando Estêvão, que falava a respeito de ti, ó Senhor, eu estava ali, concordando com aquele crime. E até tomei conta das capas dos assassinos dele.”
21 Ax jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n xnu̱u̱jmi: “Na̱jkxu̱, ntuknu̱ké̱xtapts a̱ts mitseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap.”
21 — Aí o Senhor disse: “Vá, pois eu vou enviá-lo para bem longe; vou enviá-lo aos não judeus.”
22 Je̱ vaatji tseꞌe je̱ Pablo yakꞌamo̱tunajxy. Vanꞌit tseꞌe ma̱kk vyaandinuva:
22 A multidão ficou ouvindo Paulo até que ele disse isso, mas aí eles começaram a gritar com toda a força: — Matem esse homem! — Ele não merece viver!
23 Ma̱kk tseꞌe jyaaꞌkko̱jtsti, je̱tseꞌe je̱ vyit du̱je̱e̱ndi je̱tseꞌe du̱ꞌo̱jtkti, je̱tseꞌe je̱ naax du̱tsajvinva̱jti je̱tseꞌe jya̱jk, ku̱x ma̱kk a̱a̱ꞌkeꞌe du̱tunmuꞌé̱kjada je̱ Pablo.
23 Eles gritavam, sacudiam as capas no ar e jogavam poeira para cima.
24 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yakjatya̱jkiju je̱ Pablo je̱p joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada. Je̱p tseꞌe du̱ꞌukyakjavyo̱puvaajnji ku̱x je̱ꞌe̱ veꞌe cho̱jk je̱tseꞌe je̱ Pablo du̱ꞌavánat pa̱n tya̱jxeꞌe je̱ nu̱may jayu ma̱kk vyaandi, pa̱n tya̱jxeꞌe ma̱kk choꞌoxpá̱kjada.
24 Então o comandante mandou que os seus soldados levassem Paulo para dentro da fortaleza. Mandou também que o chicoteassem para que ele contasse por que a multidão estava gritando contra ele.
25 Tsúmani tseꞌe je̱ Pablo vyeꞌna je̱tseꞌe yakvó̱pu̱t, vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk:
25 Porém, quando o estavam amarrando para chicoteá-lo, Paulo perguntou ao oficial romano que estava perto dele: — Será que vocês têm o direito de chicotear um cidadão romano, especialmente um que não foi condenado por nenhum crime?
26 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxy je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, vanꞌit tseꞌe o̱jts du̱vaajñja je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
26 Quando o oficial ouviu isso, foi falar com o comandante e disse: — O que é que o senhor vai fazer? Aquele homem é cidadão romano!
27 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱na̱jkx je̱ Pablo je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi:
27 Então o comandante foi falar com Paulo e perguntou: — Me diga uma coisa: você é mesmo cidadão romano? — Sou! — respondeu Paulo.
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa vyaannuva:
28 Aí o comandante disse: — Eu também sou, e isso me custou muito dinheiro. Paulo respondeu: — Pois eu sou cidadão romano de nascimento.
29 Vanꞌit tseꞌe du̱vinvaꞌkvaatsti je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Pablo du̱ꞌukvo̱puvaandu; tsa̱ꞌki tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk ku veꞌe du̱nu̱jaꞌvi je̱ts rómait jayu je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Pablo je̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakjachoojmju.
29 Imediatamente os homens que iam chicoteá-lo recuaram. E o próprio comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano e ele tinha mandado amarrá-lo.
30 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yakjamyuké̱jiju je̱ Pablo ku̱x je̱ꞌe̱ veꞌe ñu̱javavaampy pa̱n ti veꞌe yaktukkumajtsip. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱yaknayꞌamojkiji je̱ teeꞌ je̱ ñu̱vintsa̱nta̱jk ma̱a̱t nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jiduvap je̱p tsaptu̱jkp. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱yakjapyítsumji joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada je̱tseꞌe du̱yakjaña̱jkxji je̱ja je̱ tsaptu̱jkpit jayu vyinkujkta.
30 O comandante queria saber com certeza por que os judeus estavam acusando Paulo. Então, no dia seguinte, mandou que tirassem as correntes que o prendiam e ordenou que os chefes dos sacerdotes e todo o Conselho Superior se reunissem. Depois mandou que trouxessem Paulo e o colocassem em frente deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.