Atos 22

Ya̱ʼa̱ tseʼe je̱ nam ko̱jtstán juuʼ veʼe je̱ Nteʼyamˍ xyaktaajnjimdu je̱ nMa̱j Vintsá̱namda Jesucristo ka̱jx (MTONT) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 ―Nmuꞌisraeejlit jáyuda, mú̱jit jayuta̱jkta, amo̱tunaxta juuꞌ a̱tseꞌe nko̱tsuvaampy.
1 — Irmãos e pais, escutem agora o que tenho a dizer em minha defesa.
2 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxti je̱ts je̱ hebreo aaj veꞌe myukó̱tsjada, jaaꞌkꞌamo̱ꞌttu tseꞌe. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo jyaaꞌkvaajñ:
2 Quando ouviram que Paulo lhes falava em língua hebraica, fizeram mais silêncio ainda. Paulo continuou:
3 ―Israeejlit jayu xa a̱tseꞌe. Je̱m a̱tseꞌe Tarso nkeꞌx, je̱m cilíciait yꞌit jo̱o̱tm. Ax yájats a̱tseꞌe Jerusalén tu̱nyeeꞌk, je̱ Gamaliel a̱tseꞌe xyakꞌixpa̱jk, veꞌem a̱tseꞌe puꞌukam xtukꞌix xtuknu̱jaꞌvi je̱ nju̱jpit jáyuvamda je̱ pyavaꞌnu̱n. Toꞌk aaj toꞌk jo̱o̱t a̱tseꞌe je̱ Nteꞌyam nmutún nmupu̱k, veꞌem ax joꞌn miitsta u̱xyam je̱ Nteꞌyam xmutonda xmupa̱kta joꞌn.
3 — Eu sou judeu, nasci em Tarso da Cilícia, mas fui criado nesta cidade e aqui fui instruído aos pés de Gamaliel, segundo o rigor da Lei de nossos antepassados, sendo zeloso para com Deus, assim como todos vocês o são no dia de hoje.
4 Njomtoondup ntitoondup xa a̱tseꞌe yꞌijt pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidup je̱ts a̱tseꞌe nꞌix vintso̱ veꞌe yꞌo̱o̱ꞌktat. Nyakjamyajtsju̱duts a̱tseꞌe je̱ yaaꞌtya̱jk je̱ts je̱ ta̱ꞌa̱xta̱jk, je̱ts a̱tseꞌe nyakjapyoxu̱nta̱kpa̱a̱jmjidi.
4 Persegui este Caminho até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na cadeia.
5 Je̱ teeꞌ juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsa̱nika̱jxp je̱ teeꞌta̱jkta je̱ts nu̱jom je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe du̱nu̱má̱jiduvap je̱p tsaptu̱jkp, ñu̱jaꞌvidupts je̱ꞌe̱ veꞌe o̱y je̱ts je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe xmo̱o̱ydu je̱ na̱k je̱ts a̱tseꞌe ntukka̱tá̱kadat je̱ nmuꞌisraeejlit jáyuvamda juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m damaascovit kyajpu̱n ka̱jxm. Je̱ꞌe̱ a̱tseꞌe je̱m na̱jkx nꞌíxtada pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Jesús du̱jaanchjaꞌvidup je̱ts a̱tseꞌe ku̱nyakme̱jtsti yaja Jerusalén je̱tseꞌe ku̱chaachpaatti.
5 Disto são testemunhas o sumo sacerdote e todos os anciãos. Deles eu recebi cartas para os irmãos judeus de Damasco, e fui até lá para trazer amarrados a Jerusalém os que também lá estivessem, para serem punidos.
6 ’Ax je̱mts a̱tseꞌe nꞌuknu̱nu̱jkx vyeꞌna, je̱e̱na tseꞌe tooꞌ aajy, je̱ damaascovit kajpu̱n mutá̱mani, kujk xa̱a̱j joꞌn, vanꞌitts a̱tseꞌe tun toꞌmayji je̱ tsapjo̱o̱tmit ajajtk o̱o̱y xtunnu̱jaj xtunnu̱tu̱ꞌkx.
6 — Ora, aconteceu que, enquanto eu viajava, já perto de Damasco, quase ao meio-dia, repentinamente, uma grande luz do céu brilhou ao redor de mim.
7 Vanꞌitts a̱tseꞌe nnaxvipp je̱ts a̱tseꞌe nꞌamo̱tunajxy toꞌk je̱ ayook juuꞌ veꞌe vaan: “Saulo, Saulo, ¿tya̱jxts a̱tseꞌe xtsoꞌoxpú̱k?”
7 Então caí por terra, ouvindo uma voz que me dizia: “Saulo, Saulo, por que você me persegue?”
8 Vanꞌitts a̱tseꞌe nꞌamo̱tutu̱vi: “¿Pa̱nts mitseꞌe?” Vanꞌit tseꞌe yꞌatsa̱a̱jv: “Je̱ Jesús xa a̱tseꞌe, je̱ nazarétit jayu juuꞌ veꞌe mtuntsoꞌoxpu̱jkp.” Jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi.
8 Perguntei: “Senhor, quem é você?” Ao que me respondeu: “Eu sou Jesus, o Nazareno, a quem você persegue.”
9 Je̱ꞌe̱da juuꞌ a̱tseꞌe nma̱a̱tveꞌnidup, yꞌíxtuts je̱ꞌe̱ veꞌe ku a̱tseꞌe o̱o̱y xtunnu̱jaj xtunnu̱tu̱ꞌkx, je̱tseꞌe cha̱ꞌkidi, ax kaꞌa tseꞌe du̱vinmó̱tudi je̱ ayook juuꞌ a̱tseꞌe xtukmuko̱jts.
9 — Os que estavam comigo viram a luz, sem, contudo, perceber o sentido da voz de quem falava comigo.
10 Vanꞌitts a̱tseꞌe nvaajñ: “¿Tis a̱tseꞌe ntónup?, Ma̱ja̱ Vintsá̱n.” Vanꞌitts a̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n xnu̱u̱jmi: “Pojtu̱ku̱ je̱ts na̱jkxu̱ je̱m Damasco, je̱m tseꞌe myakvaajnjat nu̱jom pa̱n ti veꞌe mtónup.”
10 Então perguntei: “Senhor, o que devo fazer?” E o Senhor me disse: “Levante-se, entre em Damasco, onde lhe dirão tudo o que você precisa fazer.”
11 Xyakviintsits a̱tseꞌe ku a̱tseꞌe je̱ ajajtk nꞌix, je̱ꞌe̱ ka̱jxts a̱tseꞌe xmajtsti je̱ nmujatyooꞌ yam a̱ts nka̱ꞌm je̱ts a̱tseꞌe pavits xyakna̱jkxti je̱m Damasco.
11 Tendo ficado cego por causa da intensidade daquela luz, guiado pela mão dos que estavam comigo, cheguei a Damasco.
12 ’Je̱m tseꞌe vyeꞌna toꞌk je̱ jayu juuꞌ veꞌe Ananías du̱xa̱a̱j, vyinjaꞌvip vyintsa̱ꞌkipts je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Nteꞌyam ax joꞌn je̱ Moisés je̱ pyavaꞌnu̱n vyaꞌañ, o̱ñu̱ko̱jtsijidupts je̱ꞌe̱ veꞌe nu̱jom je̱ jáyuda juuꞌ veꞌe tsu̱u̱nidup je̱m Damasco.
12 — Um homem chamado Ananias, piedoso conforme a Lei, tendo bom testemunho de todos os judeus que ali moravam,
13 Je̱ Ananíasts a̱tseꞌe o̱jts xkuꞌix. Ku veꞌe jye̱ꞌy, vanꞌitts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “Uts Saulo, vinꞌixpa̱jknuva.” Tun játyjits a̱tseꞌe nvinꞌíxnuva je̱ts a̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe nꞌix.
13 veio procurar-me e, chegando perto de mim, disse: “Irmão Saulo, recupere a visão!” Nessa mesma hora, recuperei a visão e olhei para ele.
14 Vanꞌitts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “Je̱ Nteꞌyam, juuꞌ veꞌe je̱ nju̱jpit jáyuvamda vyinjaꞌvidup vyintsa̱ꞌkidup yꞌijt, je̱ꞌe̱ tseꞌe mvinko̱o̱jnju je̱tseꞌe xꞌíxu̱t je̱ Jesús, tu̱v je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ jyáyuvin je̱ jyoojntykin, je̱tseꞌe xꞌamo̱tunáxu̱t ku veꞌe viinm kyó̱tsu̱t.
14 Então ele disse: “O Deus de nossos pais escolheu você de antemão para conhecer a vontade dele, ver o Justo e ouvir a voz dele.
15 Mpa̱a̱jmjap mits je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ tu̱va̱ko̱jtsu̱n je̱ꞌe̱ ka̱jx je̱ja nu̱jom je̱ jayu vyinkujk, je̱tseꞌe xꞌavánat juuꞌ veꞌe tu̱xꞌix tu̱xmo̱tu.
15 Porque você terá de ser testemunha dele diante de todos, anunciando as coisas que você tem visto e ouvido.
16 ¿Ax tits mitseꞌe mꞌaꞌixp? Pojtu̱ku̱ je̱ts na̱pe̱tu̱, amó̱tuvu̱ je̱ Nteꞌyam je̱tseꞌe je̱ mto̱kin mtuknu̱vaatsjinit.”
16 E agora, o que está esperando? Levante-se, receba o batismo e lave os seus pecados, invocando o nome dele.”
17 ’Ku a̱tseꞌe nvimpijt yaja Jerusalén, tsapko̱jtspts a̱tseꞌe nveꞌna je̱p ma̱ja̱ tsaptu̱jkp,
17 — Quando voltei para Jerusalém, enquanto orava no templo, sobreveio-me um êxtase,
18 je̱ts a̱tseꞌe xyakꞌix je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n, je̱ts a̱tseꞌe xnu̱u̱jmi: “Jatyji veꞌe mpítsumu̱t yaja Jerusalén, kaꞌa veꞌe yaja je̱ jayu du̱ma̱ja̱pá̱mdat juuꞌ veꞌe mka̱jtsp a̱ts ka̱jx.”
18 e vi o Senhor. Ele me disse: “Ande logo e saia imediatamente de Jerusalém, porque não aceitarão o seu testemunho a meu respeito.”
19 Vanꞌitts a̱tseꞌe nnu̱u̱jmi: “Ma̱ja̱ Vintsá̱n, o̱y xa ya̱ꞌa̱ veꞌe du̱nu̱jávada je̱ts na̱jkxp a̱tseꞌe nꞌijt je̱p tsaptu̱jkp, je̱ts a̱tseꞌe nyakjamyátsjada pa̱n pa̱n jaty mitseꞌe mjaanchjaꞌvijidup, je̱ts a̱tseꞌe nyakjapyoxu̱nta̱kpá̱mjada, je̱ts a̱tseꞌe nyakjavyó̱pjada.
19 Eu respondi: “Senhor, eles bem sabem que eu ia de sinagoga em sinagoga, prendendo e açoitando os que criam em ti.
20 Ku veꞌe je̱ Esteban yꞌa̱a̱ꞌk, je̱ꞌe̱ juuꞌ veꞌe je̱ tu̱va̱ko̱jtsu̱n du̱pa̱a̱m mits ka̱jx je̱ja je̱ nu̱may jayu vyinkujk, je̱mts a̱tseꞌe nténiva vyeꞌna, nꞌo̱yjaꞌvits a̱tseꞌe ku veꞌe du̱yakꞌo̱o̱ꞌkti, a̱ts tseꞌe nꞌixꞌijt je̱ vyitta pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱yakꞌo̱o̱ꞌktu.”
20 Quando se derramava o sangue de Estêvão, tua testemunha, eu também estava presente, consentia nisso e até guardei as capas dos que o matavam.”
21 Ax jidu̱ꞌu̱mts a̱tseꞌe je̱ Ma̱ja̱ Vintsá̱n xnu̱u̱jmi: “Na̱jkxu̱, ntuknu̱ké̱xtapts a̱ts mitseꞌe pa̱n pa̱n jatyeꞌe ka je̱ israeejlit jáyuvap.”
21 Mas ele me disse: “Vá, porque eu o enviarei para longe, aos gentios.”
22 Je̱ vaatji tseꞌe je̱ Pablo yakꞌamo̱tunajxy. Vanꞌit tseꞌe ma̱kk vyaandinuva:
22 Até este ponto a multidão ficou ouvindo. Mas, quando Paulo disse isso, começaram a gritar bem alto: — Fora com ele! Mate-o, porque ele não merece viver!
23 Ma̱kk tseꞌe jyaaꞌkko̱jtsti, je̱tseꞌe je̱ vyit du̱je̱e̱ndi je̱tseꞌe du̱ꞌo̱jtkti, je̱tseꞌe je̱ naax du̱tsajvinva̱jti je̱tseꞌe jya̱jk, ku̱x ma̱kk a̱a̱ꞌkeꞌe du̱tunmuꞌé̱kjada je̱ Pablo.
23 Enquanto eles gritavam, tiravam as suas capas e jogavam poeira para o ar,
24 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yakjatya̱jkiju je̱ Pablo je̱p joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada. Je̱p tseꞌe du̱ꞌukyakjavyo̱puvaajnji ku̱x je̱ꞌe̱ veꞌe cho̱jk je̱tseꞌe je̱ Pablo du̱ꞌavánat pa̱n tya̱jxeꞌe je̱ nu̱may jayu ma̱kk vyaandi, pa̱n tya̱jxeꞌe ma̱kk choꞌoxpá̱kjada.
24 o comandante ordenou que Paulo fosse recolhido à fortaleza e que, sob açoite, fosse interrogado para saber por que motivo estavam gritando assim contra ele.
25 Tsúmani tseꞌe je̱ Pablo vyeꞌna je̱tseꞌe yakvó̱pu̱t, vanꞌit tseꞌe du̱nu̱u̱jmi je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk:
25 Quando o estavam amarrando com correias, Paulo perguntou ao centurião que ali estava: — Será que vocês têm o direito de açoitar um cidadão romano, sem que ele tenha sido condenado?
26 Ku veꞌe du̱ꞌamo̱tunajxy je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱mó̱kupx je̱ tojpata̱jk, vanꞌit tseꞌe o̱jts du̱vaajñja je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk. Jidu̱ꞌu̱m tseꞌe du̱nu̱u̱jmi:
26 Ouvindo isto, o centurião procurou o comandante e lhe disse: — Que é isso que o senhor está prestes a fazer? Saiba que aquele homem é cidadão romano.
27 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱nu̱na̱jkx je̱ Pablo je̱tseꞌe du̱ꞌamo̱tutu̱vi:
27 Então o comandante veio e perguntou a Paulo: — Diga-me uma coisa: você é romano? Paulo respondeu: — Sou.
28 Vanꞌit tseꞌe je̱ tojpa vyaannuva:
28 E o comandante disse: — Eu tive de gastar muito dinheiro para conseguir essa cidadania. Ao que Paulo respondeu: — Pois eu a tenho de nascença.
29 Vanꞌit tseꞌe du̱vinvaꞌkvaatsti je̱ꞌe̱da pa̱n pa̱n jatyeꞌe je̱ Pablo du̱ꞌukvo̱puvaandu; tsa̱ꞌki tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk ku veꞌe du̱nu̱jaꞌvi je̱ts rómait jayu je̱ꞌe̱ veꞌe je̱ Pablo je̱ts je̱ꞌe̱ veꞌe du̱yakjachoojmju.
29 Imediatamente se afastaram os que iam interrogá-lo com açoites. O próprio comandante ficou com medo quando soube que Paulo era romano, porque tinha mandado amarrá-lo.
30 Je̱ kuꞌóxit tseꞌe je̱ tojpa juuꞌ veꞌe du̱nu̱vintsá̱nip nu̱miijl je̱ tojpata̱jk, je̱ꞌe̱ tseꞌe du̱yakjamyuké̱jiju je̱ Pablo ku̱x je̱ꞌe̱ veꞌe ñu̱javavaampy pa̱n ti veꞌe yaktukkumajtsip. Je̱ꞌe̱ ka̱jx tseꞌe du̱yaknayꞌamojkiji je̱ teeꞌ je̱ ñu̱vintsa̱nta̱jk ma̱a̱t nu̱jom pa̱n pa̱n jatyeꞌe du̱nu̱má̱jiduvap je̱p tsaptu̱jkp. Vanꞌit tseꞌe je̱ Pablo du̱yakjapyítsumji joma veꞌe je̱ tojpa cha̱a̱nada je̱tseꞌe du̱yakjaña̱jkxji je̱ja je̱ tsaptu̱jkpit jayu vyinkujkta.
30 No dia seguinte, querendo certificar-se dos motivos por que Paulo vinha sendo acusado pelos judeus, o comandante o soltou e ordenou que se reunissem os principais sacerdotes e todo o Sinédrio. E, mandando trazer Paulo, apresentou-o diante deles.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.