Josué 19
mri2012 (MRI2012) vs NVI
1 Ā, ka puta ake te rua o ngā rota, ko tō Himiona, arā ko tō te iwi o ngā tama a Himiona, i te ritenga o ō rātou hapū; ā, ko tō rātou wāhi i waenganui o te wāhi o ngā tama a Hūrā.
1 Na segunda vez, a sorte saiu para a tribo de Simeão, clã por clã. A herança deles ficava dentro do território de Judá.
2 Ā, nō ō rātou kāinga tupu hoki a Peerehepa, arā a Hēpā, a Morara,
2 Eles receberam: Berseba ou Seba, Moladá,
3 a Hatarahuara, a Pāra, a Ateme,
3 Hazar-Sual, Balá, Ázen,
4 a Eretorara, a Peturu, a Horema,
4 Eltolade, Betul, Hormá,
5 a Tikiraka, a Pete Marakapoto, a Hatara Huha,
5 Ziclague, Bete-Marcabote, Hazar-Susa,
6 a Peterepaoto, a Haruhene – kotahi tekau mā toru ngā pā, me ngā kāinga;
6 Bete-Lebaote e Saruém. Eram treze cidades com os seus povoados;
7 a Aina, a Rimono, a Ētere, a Ahana – e whā ngā pā me ngā kāinga;
7 Aim, Rimom, Eter e Asã, quatro cidades com os seus povoados,
8 me ngā kāinga katoa o ēnei pā ā tawhio noa, ā tae noa ki Paarata-Peere, ki Ramata ki te tonga.
8 e todos os povoados ao redor dessas cidades, até Baalate-Beer, que é Ramá, no Neguebe. Essa foi a herança da tribo dos simeonitas, clã por clã.
9 Nō te wāhi o ngā tama a Hūrā te wāhi o ngā tama a Himiona; he nui rawa hoki te wāhi o ngā tama a Hūrā mō rātou. Nā reira i riro ai he kāinga tupu mō ngā tama a Himiona i roto i tō rātou wāhi.
9 A herança dos simeonitas foi tirada de Judá, pois Judá recebera mais terras do que precisava. Assim os simeonitas receberam a sua herança dentro do território de Judá.
10 Ā, ko te putanga ake o te toru o ngā rota, ko tō ngā tama a Hepurona, ki te ritenga o ō rātou hapū: ā tutuki noa te rohe o tō rātou wāhi ki Hariri.
10 Na terceira vez, a sorte saiu para Zebulom, clã por clã. A fronteira da sua herança ia até Saride.
11 Ā, i haere whakarunga tō rātou rohe ki te hauāuru, ki Marara atu rā anō, ā, i tae hoki ki Rapahete; i tae anō hoki ki te awa i mua i Iokonēama.
11 De lá ia para o oeste, chegava a Maralá, alcançava Dabesete, e se estendia até o ribeiro próximo a Jocneão.
12 Nā, i anga atu i Hariri whaka te rāwhiti ki te putanga mai o te rā, ki te rohe o Kihiroto Taporo; nā, i puta atu ki Taperata, ā, i haere tonu atu ki runga, ki Iāpia.
12 De Saride fazia uma curva para o leste, para o lado do nascente, em direção ao território de Quislote-Tabor, prosseguia até Daberate e subia para Jafia.
13 Nā, i rere atu i reira whaka te rāwhiti ki Katahewhere, ki Itakatini; ā, puta tonu atu ki Rimono, ki tērā e takoto atu rā ki Neaha.
13 Depois continuava para o leste, até Gate-Hefer e Ete-Cazim, chegava a Rimom e fazia uma curva na direção de Neá.
14 Nā, i taiāwhio te rohe i te taha ki te raki ā tae noa ki Hanatono; ā, ko ōna pākarutanga i te raorao o Ipitaere;
14 Do norte a fronteira voltava até Hanatom e terminava no vale de Iftá-El.
15 me Katata, me Naharara, me Himirono, me Irara, me Pēterehema – kotahi tekau mā rua ngā pā me ngā kāinga.
15 Aí também estavam Catate, Naalal, Sinrom, Idala e Belém. Eram doze cidades com os seus povoados.
16 Ko te wāhi tupu tēnei o ngā tama a Hepurona, o ō rātou hapū – ko ēnei pā me ngā kāinga o aua pā.
16 Essas cidades com os seus povoados foram a herança de Zebulom, clã por clã.
17 Ā, ko te putanga ake o te whā o ngā rota, ko tō Ihākara, ko tō ngā tama a Ihākara i te ritenga o ō rātou hapū.
17 Na quarta vez, a sorte saiu para Issacar, clã por clã.
18 Ā, ko te rohe ki a rātou i Ietereere, nā, ko Kehuroto, ko Huneme,
18 Seu território abrangia: Jezreel, Quesulote, Suném,
19 ko Haparaima, ko Hihono, ko Anaharata,
19 Hafaraim, Siom, Anaarate,
20 ko Rāpiti, ko Kihiono, ko Āpete,
20 Rabite, Quisiom, Ebes,
21 ko Remete, ko Enekanimi, ko Eneharaha, ko Petepatete;
21 Remete, En-Ganim, En-Hadá e Bete-Pazes.
22 ā, i puta atu te rohe ki Taporo, ki Hahatima, ki Petehemehe; ā, i pakaru tonu atu tō rātou rohe ki Horano – kotahi tekau mā ono ngā pā me ngā kāinga.
22 A fronteira chegava a Tabor, Saazima e Bete-Semes, e terminava no Jordão. Eram dezesseis cidades com os seus povoados.
23 Ko te wāhi tupu tēnei o te iwi o ngā tama a Ihākara, o ō rātou hapū – ko ngā pā me ngā kāinga.
23 Essas cidades com os seus povoados foram a herança da tribo de Issacar, clã por clã.
24 Ā, ko te putanga ake o te rima o ngā rota, ko tō te iwi o ngā tama a Āhera, o ō rātou hapū.
24 Na quinta vez, a sorte saiu para Aser, clã por clã.
25 Ā, ko tō rātou rohe: ko Herekata, ko Hari, ko Petene, ko Akahapa,
25 Seu território abrangia: Helcate, Hali, Béten, Acsafe,
26 ko Aramereke, ko Āmara, ko Miheara; ā, tutuki noa ki Karamere ki te taha ki te hauāuru, ki Hihoro Ripinata anō hoki.
26 Alameleque, Amade e Misal. A oeste a fronteira alcançava o Carmelo e Sior-Libnate.
27 Nā, ka anga ki te rāwhiti ki Pēterakono, ā, tutuki noa ki Hepurona, ki te raorao o Ipitaere hoki, ki te taha ki te raki o Pete-Emeke, o Neiere, ā puta noa ki Kapuru ki mauī;
27 De lá virava para o leste em direção a Bete-Dagom, alcançava Zebulom e o vale de Iftá-El, e ia para o norte, para Bete-Emeque e Neiel, passando por Cabul, à esquerda,
28 ko Heperona hoki, ko Rehopo, ko Hamono, ko Kanaha, ā tae noa ki Hairona nui.
28 Ebrom, Reobe, Hamom e Caná, até Sidom, a grande.
29 Kātahi ka anga te rohe ki Rama, ki Tāira hoki ki te pā taiepa; nā, ka anga te rohe ki Hōha; ā, ko ōna putanga atu i te moana, i ngā wāhi o Akatipi;
29 Depois a fronteira voltava para Ramá e ia para a cidade fortificada de Tiro, virava na direção de Hosa e terminava no mar, na região de Aczibe,
30 ko Umaha anō hoki, ko Apeke, ko Rehopo – e rua tekau mā rua ngā pā me ō rātou kāinga.
30 Umá, Afeque e Reobe. Eram vinte e duas cidades com os seus povoados.
31 Ko te kāinga tupu tēnei o te iwi o ngā tama a Āhera, o ō rātou hapū – ko ēnei pā me ngā kāinga o aua pā.
31 Essas cidades com os seus povoados foram a herança da tribo de Aser, clã por clã.
32 Ko te putanga ake o te ono o ngā rota, ko tō ngā tama a Napatari, arā ko tō ngā tama a Napatari ki te ritenga o ō rātou hapū:
32 Na sexta vez, a sorte saiu para Naftali, clã por clã.
33 Ā, i anga atu tō rātou rohe i Herepe, i te oki i roto i Taananimi, ki Arami Nekepe, ki Iapaneere, tae noa ki Rakumu; ā, ko ōna pākarutanga atu i Horano.
33 Sua fronteira ia desde Helefe e do Carvalho de Zaanim, passava por Adami-Neguebe e Jabneel, e ia até Lacum, terminando no Jordão.
34 Nā, i anga te rohe whaka te hauāuru ki Atanoto Taporo, ā, i haere tonu i reira ki Hukoko. Nā, i te taha ki te tonga i tutuki atu ki tō Hepurona, ā, i te taha ki te hauāuru i tutuki atu ki tō Āhera, ā, i te takiwā ki te rerenga mai o te rā, ki tō Hūrā i Horano.
34 Voltando para o oeste, a fronteira passava por Aznote-Tabor e ia para Hucoque. Atingia Zebulom ao sul, Aser a oeste e o Jordão a leste.
35 Ā, ko ngā pā taiepa, ko Tirimi, ko Tere, ko Hāmata, ko Rakata, ko Kinereta,
35 As cidades fortificadas eram Zidim, Zer, Hamate, Racate, Quinerete,
36 ko Aramaha, ko Rama, ko Hatoro,
36 Adamá, Ramá, Hazor,
37 ko Kerehe, ko Eterei, ko Enehatoro,
37 Quedes, Edrei, En-Hazor,
38 ko Irono, ko Mikitaraere, ko Hōreme, ko Peteanata, ko Petehemehe; kotahi tekau mā iwa ngā pā me ngā kāinga o aua pā.
38 Irom, Migdal-El, Horém, Bete-Anate e Bete-Semes. Eram dezenove cidades com os seus povoados.
39 Ko te kāinga tupu tēnei o te iwi o ngā tama a Napatari, o ō rātou hapū – ko ngā pā me ō rātou kāinga.
39 Essas cidades com os seus povoados foram a herança da tribo de Naftali, clã por clã.
40 Ā, ko te putanga ake o te whitu o ngā rota, ko tō te iwi o ngā tama a Rāna, i te ritenga ki ō rātou hapū.
40 Na sétima vez, a sorte saiu para Dã, clã por clã.
41 Ā, ko te rohe o tō rātou wāhi i Toraha, i Ehetaoro, i Irihemehe,
41 O território da sua herança abrangia: Zorá, Estaol, Ir-Semes,
42 i Haarapini, i Aitarono, i Iētera,
42 Saalabim, Aijalom, Itla,
43 i Erono, i Timinata, i Ekerono,
43 Elom, Timna, Ecrom,
44 i Eretekehe, i Kipetono, i Paarata,
44 Elteque, Gibetom, Baalate,
45 i Iehuru, i Peneperaka, i Katarimono,
45 Jeúde, Bene-Beraque, Gate-Rimom,
46 i Meiarakono, i Rakono, me te rohe anō hoki i mua i Hopa.
46 Me-Jarcom e Racom, e a região defronte de Jope.
47 (Ā, i puta atu te rohe o ngā tama a Rāna ki kō atu i a rātou; nō te mea i haere ngā tama a Rāna ki runga, ā, i whawhai ki Reheme, ā, riro ana a reira i a rātou, ā, patua iho a reira ki te mata o te hoari. Nā tangohia ana a reira e rātou, ā, nohoia iho, ā, huaina iho a Reheme ko Rāna, ko te ingoa o tō rātou pāpā o Rāna.)
47 Mas a tribo de Dã teve dificuldade para tomar posse do seu território. Por isso atacaram Lesém, conquistaram-na, passaram-na ao fio da espada e a ocuparam. Estabeleceram-se em Lesém e lhe deram o nome de Dã, por causa do seu antepassado.
48 Ko te wāhi tēnei o te iwi o ngā tama a Rāna, o ō rātou hapū – ko ngā pā ēnei me ngā kāinga.
48 Essas cidades com os seus povoados foram a herança da tribo de Dã, clã por clã.
49 Nā, ka mutu tā rātou whakarite i te whenua hei kāinga tupu, i tēnei rohe, i tēnei rohe; nā, ka hoatu e ngā tama a Īharaira he wāhi tupu mō Hohua tama a Nunu i roto i a rātou.
49 Quando terminaram de dividir a terra em territórios delimitados, os israelitas deram a Josué, filho de Num, uma herança no meio deles,
50 I hoatu e rātou ki a ia tā Ihowā i kī ai, te pā i tonoa e ia, arā a Timinata Heraha i te whenua pukepuke o Ēparaima; nā, ka hangā e ia te pā, ā, noho ana i reira.
50 como o Senhor tinha ordenado. Deram-lhe a cidade que ele havia pedido, Timnate-Sera, nos montes de Efraim, onde ele reconstruiu a cidade e se estabeleceu.
51 Ko ngā kāinga ēnei i tuwhaina e Ereātara tohunga, e Hohua tama a Nunu, e ngā upoko o ngā whare o ngā mātua o ngā iwi o ngā tama a Īharaira, he mea rota i Hiro i te aroaro o Ihowā, i te whatitoka o te tapenākara o te whakaminenga. Heoi, ka mutu tā rātou wehewehe i te whenua.
51 Foram esses os territórios que o sacerdote Eleazar, Josué, filho de Num, e os chefes dos clãs das tribos de Israel repartiram por sorteio em Siló, na presença do Senhor, à entrada da Tenda do Encontro. E assim terminaram de dividir a terra.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Josué 19, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.