Ezequiel 8
mri2012 (MRI2012) vs NVT
1 Nā, i te ono o ngā tau, i te ono o ngā marama, i te rima o ngā rā o te marama, e noho ana ahau i roto i tōku whare, me te noho anō ngā kaumātua o Hūrā i tōku aroaro, nā, ka tau iho te ringa o te Ariki, o Ihowā, ki runga ki ahau i reira.
1 Em 17 de setembro, no sexto ano do exílio do rei Joaquim, enquanto as autoridades de Judá estavam em minha casa, a mão do S enhor Soberano veio sobre mim.
2 Nā, ka titiro atu ahau, nanā, ko tētahi āhua me te mea he ahi ki te titiro atu; i tōna hope ā whakararo, he ahi ki te titiro atu; i tōna hope anō ā whakarunga, he wherikotanga ki te titiro atu, he mea rite te kara ki tō te amipere.
2 Vi uma figura semelhante a um homem: da cintura para baixo, parecia uma chama ardente, e, da cintura para cima, tinha a aparência de âmbar reluzente.
3 Nā, ka totoro mai te āhua o te ringa, ā, hopukia ana ahau e ia i tētahi o ngā makawe o tōku mātenga. Kātahi ahau ka hāpainga atu e te wairua ki waenganui o te whenua, o te rangi, ā, kawea ana ahau e ia ki Hiruhārama, he whakakitenga hoki nā te Atua, ki te kūwaha o te kēti o tō roto marae e anga ana ki te raki; kei reira nei te nohoanga o te whakapakoko o te hae, e puta ai te hae.
3 Ele estendeu algo que parecia uma mão e me pegou pelos cabelos. Então o Espírito me elevou entre a terra e o céu e me transportou para Jerusalém, numa visão dada por Deus. Fui levado à porta norte do pátio interno do templo, onde havia um ídolo que provocou o ciúme do S enhor .
4 Nā, i reira anō te korōria o te Atua o Īharaira, he pērā me te kitenga i kitea e ahau ki te mānia.
4 De repente, estava ali a glória do Deus de Israel, como eu tinha visto antes no vale.
5 Kātahi ka mea ia ki ahau, “E te tama a te tangata, tēnā rā, anga atu ōu kanohi rā te ara ki te raki.” Heoi, ka anga ōku kanohi rā te ara ki te raki, nanā, i te taha ki te raki, i te kūwaha o te āta, ko tēnei whakapakoko o te hae i te tomokanga atu.
5 Então o S enhor me disse: “Filho do homem, olhe para o norte”. Olhei para o norte e ali, perto da entrada da porta junto ao altar, estava o ídolo que havia provocado o ciúme do S enhor .
6 Ā, ka mea ia ki ahau, “E te tama a te tangata, ka kite rānei koe i tā rātou e mea nei? Arā, i ngā mea whakarihariha nui e mahia nei e te whare o Īharaira ki konei, e matara ai ahau i tōku wāhi tapu? Otiia, tērā koe e kite anō i ētahi atu mea whakarihariha nunui.”
6 “Filho do homem”, disse ele, “você vê o que estão fazendo? Vê os pecados detestáveis que o povo de Israel comete para me afastar de meu templo? Venha, e eu lhe mostrarei pecados ainda mais detestáveis que estes!”
7 Nā, ka kawea ahau e ia ki te kūwaha o te marae; ā, nō tāku tirohanga atu, nanā, ko tētahi puta i te taiepa.
7 Então ele me levou à porta do pátio do templo, onde vi um buraco no muro.
8 Kātahi ia ka mea ki ahau, “E te tama a te tangata, tēnā, keria te taiepa.” Ā, i tāku keringa i te taiepa, nā, ko tētahi kūwaha.
8 Disse-me: “Agora, filho do homem, cave no muro”. Cavei no muro e encontrei uma passagem escondida.
9 Ā, ka mea tērā ki ahau, “Haere ki roto, kia kite ai koe i ngā mea whakarihariha, i ngā mea kino e mahia nei e rātou ki konei.”
9 “Entre”, disse ele, “e veja os pecados perversos e detestáveis que cometem ali!”
10 Heoi, haere ana ahau ki roto, ā, ka kite; nā, ko ngā āhua katoa o ngā mea ngōkingōki, o ngā kararehe whakarihariha, me ngā whakapakoko katoa o te whare o Īharaira, he mea tuhituhi ki te taha o te whare ā taka noa, taka noa.
10 Entrei e vi as paredes cobertas de desenhos de toda espécie de animal que rasteja e de criaturas detestáveis. Também vi diversos ídolos adorados pelos israelitas.
11 Ā, i ō rātou aroaro e tū ana e whitu tekau ngā tāngata, nō ngā kaumātua o te whare o Īharaira, ā, i waenganui o rātou e tū ana ko Iaatania tama a Hapana, he tahu whakakakara i te ringa o tēnei, o tēnei; ā, i kake whakarunga te kakara o te kapua o te whakakakara.
11 Estavam ali setenta autoridades de Israel, e no meio estava Jazanias, filho de Safã. Cada um deles segurava um incensário do qual subia uma nuvem de incenso.
12 Kātahi ia ka mea ki ahau, “Kua kite rānei koe, e te tama a te tangata, i tā ngā kaumātua o te whare o Īharaira e mea nei i te pōuri, ia tangata, ia tangata, i ōna whare whakaahua? E kī ana hoki rātou, ‘E kore a Ihowā e kite i a tātou; kua mahue te whenua i a Ihowā.’ ”
12 Então o S enhor me disse: “Filho do homem, você vê o que as autoridades de Israel fazem com seus ídolos em salas escuras? Dizem: ‘O S enhor não nos vê; o S enhor abandonou nossa terra!’”.
13 I mea mai anō ia ki ahau, “Tērā koe e kite anō i ētahi atu mea whakarihariha nunui e mahia ana e rātou.”
13 E acrescentou: “Venha, e eu lhe mostrarei pecados ainda mais detestáveis que estes!”.
14 Kātahi ahau ka kawea e ia ki te kūwaha o te kēti o te whare o Ihowā, e anga ana whaka te raki; nā, ko ngā wāhine e noho ana i reira, e tangi ana ki a Tāmutu.
14 Em seguida, levou-me até a porta norte do templo do S enhor , onde algumas mulheres estavam sentadas chorando pelo deus Tamuz.
15 Kātahi ia ka mea ki ahau, “Ka kite rānei koe i tēnei, e te tama a te tangata? Tērā koe e kite anō i ētahi mea whakarihariha nunui atu i ēnei.”
15 “Filho do homem, você vê isso?”, ele perguntou. “Venha, e eu lhe mostrarei pecados ainda mais detestáveis que estes!”
16 Nā, ka kawea ahau e ia ki tō roto marae o te whare o Ihowā; nanā, i te kūwaha o te temepara o Ihowā, i te takiwā o te whakamahau, o te āta, ko ētahi tāngata, ki te whakaaro iho e rua tekau mā rima, ko ō rātou tuarā e anga ana ki te temepara o Ihowā, ko ō rātou mata ki te rāwhiti; e koropiko ana rātou ki te rā whaka te rāwhiti.
16 Em seguida, levou-me para o pátio interno do templo do S enhor . Na entrada do templo, entre o pórtico e o altar, havia cerca de 25 homens com as costas para o templo do S enhor . Estavam voltados para o leste, prostrados no chão, e adoravam o sol.
17 Kātahi ka mea ia ki ahau, “Ka kite rānei koe i tēnei, e te tama a te tangata? He mea māmā noa ake ianei tēnei ki te whare o Hūrā kia mahia e rātou ngā mea whakarihariha e mahia nei e rātou ki konei? Nā rātou hoki i kapi ai te whenua i te tutū, ā, hoki mai ana rātou ki te whakapātaritari i ahau. Nanā, kei te whakapā anō rātou i te manga ki tō rātou ihu.
17 “Filho do homem, você vê isso?”, perguntou ele. “Será que não significa nada para o povo de Judá cometer esses pecados detestáveis que levam a nação inteira à violência, que a fazem zombar de mim e provocar minha ira?
18 Nā, ka mahi anō ahau i runga i te weriweri; e kore tōku kanohi e manawapā, e kore anō ahau e tohu; ahakoa nui tō rātou reo e karanga ai ki ōku taringa, e kore ahau e rongo ki a rātou.”
18 Por isso responderei com fúria. Não os pouparei nem terei piedade. Mesmo que clamem bem alto, não os ouvirei.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Ezequiel 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.