1 Samuel 18
mri2012 (MRI2012) vs NTLH
1 Ā, ka mutu tāna kōrero ki a Haora, nā, piri tonu te wairua o Honatana ki te wairua o Rāwiri, ā, aroha ana a Honatana ki a ia me te mea ko tōna wairua ake.
1 Saul e Davi terminaram a sua conversa. Jônatas, filho de Saul, começou a sentir uma profunda amizade por Davi e veio a amá-lo como a si mesmo.
2 Nā, ka mau a Haora ki a ia i taua rā, kīhai hoki ia i tukua kia hoki ki te whare o tōna pāpā.
2 Daquele dia em diante Saul levou Davi para a sua casa e não deixou que voltasse para a casa do seu pai.
3 I whakarite kawenata anō a Honatana rāua ko Rāwiri; i arohaina hoki ia e ia, me te mea ko tōna wairua ake.
3 Jônatas e Davi fizeram um juramento de amizade, pois Jônatas tinha grande amor por Davi.
4 I huia anō e Honatana tōna koroka i runga i a ia, ā, hoatu ana ki a Rāwiri, me ōna kākahu, tae noa ki tāna hoari, me tāna kōpere, me tōna whītiki.
4 Ele tirou a capa que estava usando e a deu a Davi. Deu também a sua túnica militar, a espada, o arco e o cinto.
5 Nā, ka haere a Rāwiri ki ngā wāhi katoa i tonoa ai ia e Haora, ka mahi tūpato; ā, ka meinga ia e Haora hei rangatira mō ngā tāngata whawhai, ā, pai tonu ia ki te titiro a te iwi katoa, ki te titiro anō hoki a ngā tāngata a Haora.
5 Davi saiu-se bem em todos os lugares aonde Saul o enviou. Então Saul o promoveu a comandante do seu exército. E isso agradou a todo o exército, inclusive aos outros oficiais.
6 Nā, i tō rātou haerenga mai, i te hokinga mai o Rāwiri i te patu i te Pirihitini, ka puta ngā wāhine i ngā pā katoa o Īharaira, me te waiata, me te kanikani, me ngā timipera, me te koa, me ngā mea whakatangi, ki te whakatau i a Kīngi Haora.
6 Quando os soldados estavam voltando para casa depois de Davi ter matado Golias, as mulheres de todas as cidades de Israel saíram para encontrar o rei Saul. Elas cantavam canções alegres, dançavam e tocavam pandeiro e lira .
7 Nā, ka waiata whakatene ngā wāhine i a rātou e tākaro ana, ka mea,
7 Alegravam-se e cantavam assim: “Saul matou mil; Davi matou dez mil!”
8 Nā, nui rawa te riri o Haora; he mea kino hoki taua kupu ki tōna whakaaro. Nā, ka mea ia, “Tekau ā rātou mano i hoatu ai ki a Rāwiri, he mano kau nei a rātou i hōmai nei ki ahau; ko te aha ake māna ki te kāhore te kīngitanga?”
8 E Saul não gostou disso. Ficou muito zangado e disse: — Para mim as mulheres deram mil, mas para Davi deram dez mil. A única coisa que está faltando agora é ele ser rei!
9 Nā, whakatau ana te kanohi o Haora ki a Rāwiri nō taua rā tonu iho.
9 E desse dia em diante Saul começou a ter ciúme de Davi e a desconfiar dele.
10 Nā, i te aonga ake ka puta kaha mai he wairua kino i te Atua ki a Haora, ā, ka poropiti ia i waenganui o te whare; ā, ka whakatangi te ringa o Rāwiri i te hāpa, ko tāna hanga i tēnā rā, i tēnā rā. He tao anō i te ringa o Haora.
10 No dia seguinte, um espírito mau mandado por Deus dominou Saul, e ele começou a agir como louco dentro de casa. Davi estava tocando lira, como fazia todos os dias, e Saul estava segurando uma lança.
11 Ko te tino werohanga a Haora i te tao; i mea hoki ia, “Me patu a Rāwiri e ahau, kia titi rawa ki te pakitara.” Nā, karohia ana e Rāwiri; e rua ngā mawhititanga i tōna aroaro.
11 Então Saul pensou assim: — Vou espetar Davi na parede. E atirou a lança contra ele, duas vezes. Porém nas duas vezes Davi se desviou.
12 Nā, ka wehi a Haora i a Rāwiri, nō te mea i a ia a Ihowā, ā, kua mawehe i a Haora.
12 O Senhor estava com Davi e havia abandonado Saul; por isso, Saul tinha medo de Davi.
13 Koia i wehea atu ai ia e Haora i a ia, ā, meinga ana ia e ia ko tāna rangatira mano. Nā, ka haere atu ia, ka haere mai i te aroaro o te iwi.
13 Então Saul o afastou de si, pondo-o como oficial comandante de mil homens. Davi comandava os seus soldados na batalha,
14 Nā, tūpato tonu te whakahaere a Rāwiri i ōna ara katoa; i a ia anō a Ihowā.
14 e tudo o que fazia dava certo, pois o Senhor estava com ele.
15 Ā, i te kitenga o Haora he tangata tūpato rawa ia, ka wehi ia i a ia.
15 Saul viu o sucesso de Davi e ficou ainda com mais medo dele.
16 Ā, i aroha a Īharaira katoa rātou ko Hūrā ki a Rāwiri, nō te mea i haere atu ia, i haere mai i tō rātou aroaro.
16 Mas em Israel e em Judá todos amavam Davi porque ele era um líder corajoso.
17 Nā, ka mea a Haora ki a Rāwiri, “Nanā, tāku tamāhine mātāmua, a Merapa, me hoatu e ahau hei wahine māu, otiia ko koe hei toa māku, hei whawhai i ngā whawhai a Ihowā.” I mea hoki a Haora, “Kaua tōku ringa e pā ki a ia; engari kia pā te ringa o ngā Pirihitini ki a ia.”
17 Então Saul disse a Davi: — Aqui está Merabe, a minha filha mais velha. Eu a darei em casamento a você, com a condição de que você me sirva como soldado valente e fiel e lute nas batalhas de Deus, o Saul pensava que desta maneira os filisteus matariam Davi e assim não teria ele mesmo de fazer isso.
18 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, “Ko wai ahau, he oranga aha hoki tōku, he hapū aha tō tōku pāpā i roto i a Īharaira, e meinga ai ahau hei hunaonga mā te kīngi?”
18 Davi respondeu: — Quem sou eu, e quem é a minha família em Israel para que eu seja genro do rei?
19 I te wā ia e hōmai ai a Merapa, te tamāhine a Haora mā Rāwiri, nā, ka hoatu ia hei wahine mā Atariere o Mehora.
19 Mas, quando chegou a época de Merabe ser dada em casamento a Davi, ela foi dada a um homem chamado Adriel, da cidade de Meolá.
20 Nā, i aroha a Mikara, te tamāhine a Haora ki a Rāwiri, ā, ka kōrerotia ki a Haora, ā, he mea āhuareka tēnā ki tōna whakaaro.
20 Porém Mical, a outra filha de Saul, apaixonou-se por Davi. E, quando Saul soube disso, ficou contente.
21 Nā, ka mea a Haora, “Me hoatu ia e ahau ki a ia, ā, hei rore ia mōna e pā ai te ringa o ngā Pirihitini ki a ia.” Koia a Haora i mea ai ki a Rāwiri, “Ko āianei te rua o ōu meatanga hei hunaonga māku.”
21 Ele pensou: — Vou dar Mical em casamento a Davi, e ela servirá como uma armadilha para que ele seja morto pelos filisteus. Então, pela segunda vez, Saul disse a Davi: — Você será meu genro.
22 Nā, ka whakahau a Haora ki āna tāngata, “Kōrero puku ki a Rāwiri, mea atu, ‘Nanā, e whakaahuareka ana te kīngi ki a koe, e aroha ana hoki āna tāngata katoa ki a koe; nā reira ko koe hei hunaonga mā te kīngi.’ ”
22 Ele mandou que os seus oficiais conversassem em particular com Davi e dissessem a ele: — O rei e todos os oficiais gostam de você. Esta é uma boa ocasião para você casar com a filha dele.
23 Nā, kōrerotia ana aua kupu e ngā tāngata a Haora ki ngā taringa o Rāwiri. Ā, ka mea a Rāwiri, “He mea noa iho koia ki a koutou kia meinga ahau hei hunaonga mā te kīngi, he rawakore nei hoki ahau, he ware?”
23 Então eles falaram com Davi, e ele respondeu: — Ser genro do rei é uma honra grande demais para uma pessoa pobre e sem valor como eu.
24 Nā, ka kōrero ngā tāngata a Haora ki a ia, ka mea, “Ko ngā kupu ēnei i puaki mai i a Rāwiri.”
24 Os oficiais contaram a Saul o que Davi tinha dito,
25 Nā, ka mea a Haora, “Kia pēnei tā koutou kī ki a Rāwiri, ‘Kāhore o te kīngi hiahia ki te kaipākūhā; engari ki ngā kiri matamata kotahi rau o ngā Pirihitini; kia whai utu ai i ngā hoariri o te kīngi.’ ” I whakaaro hoki a Haora kia hinga a Rāwiri i te ringa o ngā Pirihitini.
25 e ele ordenou que dissessem o seguinte a Davi: — Tudo o que o rei quer de você em pagamento pela noiva são os Saul tinha planejado isso porque assim Davi seria morto pelos filisteus.
26 Ā, nō ka kōrerotia e āna tāngata ēnei kupu ki a Rāwiri, āhuareka tonu ki a Rāwiri kia meinga ia hei hunaonga mā te kīngi. Ā, kāhore anō ngā rā kia rite.
26 Os oficiais contaram a Davi o que Saul tinha dito, e ele ficou entusiasmado com a ideia de ser genro do rei. Antes do dia marcado para o casamento,
27 Nā, ka whakatika a Rāwiri, ā, haere ana rātou ko āna tāngata, nā, patua iho e ia o ngā Pirihitini e rua rau ngā tāngata; ā, kawea ana e Rāwiri ō rātou kiri matamata. Nā, hoatu ana e rātou ki te kīngi te mea e rite ana, kia meinga ai ia hei hunaonga mā te kīngi. Nā, ka hōmai e Haora a Mikara, tāna tamāhine hei wahine māna.
27 Davi e os seus soldados foram e mataram duzentos filisteus. Aí Davi levou ao rei os prepúcios dos filisteus mortos e os contou na presença dele, para que assim se tornasse seu genro. Então Saul deu a sua filha Mical em casamento a Davi.
28 Ā, i kite a Haora, i mōhio, kei a Rāwiri a Ihowā; ā, i arohaina ia e Mikara tamāhine a Haora.
28 Saul viu e reconheceu que o Senhor estava com Davi e que a sua filha Mical o amava.
29 Nā, ka nui rawa atu te wehi o Haora i a Rāwiri; ā, he ito a Rāwiri ki a Haora i ngā rā katoa.
29 Por isso, ficou com mais medo ainda de Davi e pelo resto da sua vida foi seu inimigo.
30 Kātahi ka whakaputa ngā rangatira o ngā Pirihitini, ā, i ngā wā katoa i whakaputa ai rātou, nui atu te tika o te ngārahu a Rāwiri i tā ngā tāngata katoa a Haora; koia i tino matea nuitia ai tōna ingoa.
30 Todas as vezes que os exércitos filisteus saíam para lutar, Davi conseguia mais vitórias do que todos os outros oficiais de Saul e assim ficou muito famoso.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.