1 Samuel 18
mri2012 (MRI2012) vs NAA
1 Ā, ka mutu tāna kōrero ki a Haora, nā, piri tonu te wairua o Honatana ki te wairua o Rāwiri, ā, aroha ana a Honatana ki a ia me te mea ko tōna wairua ake.
1 Depois de Davi ter falado com Saul, a alma de Jônatas se ligou com a de Davi numa profunda amizade. E Jônatas o amou como à sua própria alma.
2 Nā, ka mau a Haora ki a ia i taua rā, kīhai hoki ia i tukua kia hoki ki te whare o tōna pāpā.
2 Naquele dia, Saul reteve Davi e não permitiu que ele voltasse para a casa de seu pai.
3 I whakarite kawenata anō a Honatana rāua ko Rāwiri; i arohaina hoki ia e ia, me te mea ko tōna wairua ake.
3 Jônatas e Davi fizeram uma aliança, porque Jônatas o amava como à sua própria alma.
4 I huia anō e Honatana tōna koroka i runga i a ia, ā, hoatu ana ki a Rāwiri, me ōna kākahu, tae noa ki tāna hoari, me tāna kōpere, me tōna whītiki.
4 Jônatas tirou a capa que vestia e a deu a Davi. Deu também a sua armadura, inclusive a espada, o arco e o cinto.
5 Nā, ka haere a Rāwiri ki ngā wāhi katoa i tonoa ai ia e Haora, ka mahi tūpato; ā, ka meinga ia e Haora hei rangatira mō ngā tāngata whawhai, ā, pai tonu ia ki te titiro a te iwi katoa, ki te titiro anō hoki a ngā tāngata a Haora.
5 Davi saía aonde quer que Saul o enviava e tinha êxito, de modo que Saul o pôs sobre tropas do seu exército. E Davi era benquisto de todo o povo e até dos próprios servos de Saul.
6 Nā, i tō rātou haerenga mai, i te hokinga mai o Rāwiri i te patu i te Pirihitini, ka puta ngā wāhine i ngā pā katoa o Īharaira, me te waiata, me te kanikani, me ngā timipera, me te koa, me ngā mea whakatangi, ki te whakatau i a Kīngi Haora.
6 E aconteceu que, quando eles estavam voltando para casa, depois de Davi ter matado o filisteu, as mulheres de todas as cidades de Israel saíram ao encontro do rei Saul, cantando e dançando, com tamborins, com alegria e com instrumentos musicais.
7 Nā, ka waiata whakatene ngā wāhine i a rātou e tākaro ana, ka mea,
7 As mulheres se alegravam e, cantando alternadamente, diziam: Saul matou os seus milhares, porém Davi, os seus dez milhares.
8 Nā, nui rawa te riri o Haora; he mea kino hoki taua kupu ki tōna whakaaro. Nā, ka mea ia, “Tekau ā rātou mano i hoatu ai ki a Rāwiri, he mano kau nei a rātou i hōmai nei ki ahau; ko te aha ake māna ki te kāhore te kīngitanga?”
8 Saul se indignou muito, pois estas palavras lhe desagradaram em extremo. Ele disse: — Para Davi elas deram dez milhares, mas para mim apenas milhares. Na verdade, o que lhe falta, a não ser o reino?
9 Nā, whakatau ana te kanohi o Haora ki a Rāwiri nō taua rā tonu iho.
9 Daquele dia em diante, Saul não via Davi com bons olhos.
10 Nā, i te aonga ake ka puta kaha mai he wairua kino i te Atua ki a Haora, ā, ka poropiti ia i waenganui o te whare; ā, ka whakatangi te ringa o Rāwiri i te hāpa, ko tāna hanga i tēnā rā, i tēnā rā. He tao anō i te ringa o Haora.
10 No dia seguinte, um espírito mau, vindo da parte de Deus, se apossou de Saul, que teve uma crise de raiva em sua casa. Davi, como nos outros dias, dedilhava a harpa. Saul, porém, tinha na mão uma lança,
11 Ko te tino werohanga a Haora i te tao; i mea hoki ia, “Me patu a Rāwiri e ahau, kia titi rawa ki te pakitara.” Nā, karohia ana e Rāwiri; e rua ngā mawhititanga i tōna aroaro.
11 que ele atirou, pensando assim: — Encravarei Davi na parede. Porém Davi se desviou dele por duas vezes.
12 Nā, ka wehi a Haora i a Rāwiri, nō te mea i a ia a Ihowā, ā, kua mawehe i a Haora.
12 Saul tinha medo de Davi, porque o Senhor estava com este e tinha abandonado Saul.
13 Koia i wehea atu ai ia e Haora i a ia, ā, meinga ana ia e ia ko tāna rangatira mano. Nā, ka haere atu ia, ka haere mai i te aroaro o te iwi.
13 Por isso Saul o afastou de si e o pôs por chefe de mil. Davi fazia saídas e entradas militares diante do povo.
14 Nā, tūpato tonu te whakahaere a Rāwiri i ōna ara katoa; i a ia anō a Ihowā.
14 Davi tinha êxito em todos os seus empreendimentos, pois o Senhor estava com ele.
15 Ā, i te kitenga o Haora he tangata tūpato rawa ia, ka wehi ia i a ia.
15 Vendo que Davi tinha êxito, Saul ficou com medo dele.
16 Ā, i aroha a Īharaira katoa rātou ko Hūrā ki a Rāwiri, nō te mea i haere atu ia, i haere mai i tō rātou aroaro.
16 Porém todo o Israel e Judá amavam Davi, porque fazia saídas e entradas militares diante deles.
17 Nā, ka mea a Haora ki a Rāwiri, “Nanā, tāku tamāhine mātāmua, a Merapa, me hoatu e ahau hei wahine māu, otiia ko koe hei toa māku, hei whawhai i ngā whawhai a Ihowā.” I mea hoki a Haora, “Kaua tōku ringa e pā ki a ia; engari kia pā te ringa o ngā Pirihitini ki a ia.”
17 Saul disse a Davi: — Aqui está Merabe, a minha filha mais velha. Eu a darei a você em casamento, com a condição de que você seja um filho valente e trave as batalhas do Porque Saul pensava assim: “Não seja contra ele a minha mão, e sim a dos filisteus.”
18 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, “Ko wai ahau, he oranga aha hoki tōku, he hapū aha tō tōku pāpā i roto i a Īharaira, e meinga ai ahau hei hunaonga mā te kīngi?”
18 Mas Davi respondeu a Saul: — Quem sou eu, e quem são os meus parentes, a família de meu pai em Israel, para que eu seja genro do rei?
19 I te wā ia e hōmai ai a Merapa, te tamāhine a Haora mā Rāwiri, nā, ka hoatu ia hei wahine mā Atariere o Mehora.
19 Mas aconteceu que, na época em que Merabe, filha de Saul, devia ser dada em casamento a Davi, foi dada por mulher a Adriel, meolatita.
20 Nā, i aroha a Mikara, te tamāhine a Haora ki a Rāwiri, ā, ka kōrerotia ki a Haora, ā, he mea āhuareka tēnā ki tōna whakaaro.
20 Mas Mical, a outra filha de Saul, amava Davi. Contaram isso a Saul, e isso agradou a ele.
21 Nā, ka mea a Haora, “Me hoatu ia e ahau ki a ia, ā, hei rore ia mōna e pā ai te ringa o ngā Pirihitini ki a ia.” Koia a Haora i mea ai ki a Rāwiri, “Ko āianei te rua o ōu meatanga hei hunaonga māku.”
21 Saul pensava assim: “Eu a darei em casamento a Davi, para que ela lhe sirva de armadilha e para que a mão dos filisteus venha a ser contra ele.” Por isso Saul disse a Davi: — Com esta segunda você será hoje o meu genro.
22 Nā, ka whakahau a Haora ki āna tāngata, “Kōrero puku ki a Rāwiri, mea atu, ‘Nanā, e whakaahuareka ana te kīngi ki a koe, e aroha ana hoki āna tāngata katoa ki a koe; nā reira ko koe hei hunaonga mā te kīngi.’ ”
22 Saul ordenou que os seus servos falassem confidencialmente com Davi, dizendo: — O rei tem afeição por você, e todos os servos dele amam você. Sendo assim, concorde em ser genro do rei.
23 Nā, kōrerotia ana aua kupu e ngā tāngata a Haora ki ngā taringa o Rāwiri. Ā, ka mea a Rāwiri, “He mea noa iho koia ki a koutou kia meinga ahau hei hunaonga mā te kīngi, he rawakore nei hoki ahau, he ware?”
23 Os servos de Saul falaram estas palavras a Davi, o qual respondeu: — Vocês acham que é pouca coisa ser genro do rei, sendo eu um homem pobre e sem importância?
24 Nā, ka kōrero ngā tāngata a Haora ki a ia, ka mea, “Ko ngā kupu ēnei i puaki mai i a Rāwiri.”
24 Os servos de Saul lhe contaram isto, dizendo: — Estas foram as palavras que Davi falou.
25 Nā, ka mea a Haora, “Kia pēnei tā koutou kī ki a Rāwiri, ‘Kāhore o te kīngi hiahia ki te kaipākūhā; engari ki ngā kiri matamata kotahi rau o ngā Pirihitini; kia whai utu ai i ngā hoariri o te kīngi.’ ” I whakaaro hoki a Haora kia hinga a Rāwiri i te ringa o ngā Pirihitini.
25 Então Saul ordenou que dissessem a Davi: — O rei não deseja dote algum, mas cem prepúcios de filisteus, como vingança contra os seus inimigos. Porque Saul tentava fazer com que Davi fosse morto pelos filisteus.
26 Ā, nō ka kōrerotia e āna tāngata ēnei kupu ki a Rāwiri, āhuareka tonu ki a Rāwiri kia meinga ia hei hunaonga mā te kīngi. Ā, kāhore anō ngā rā kia rite.
26 Quando os servos de Saul relataram estas palavras a Davi, este gostou da ideia de vir a ser genro do rei. Antes de vencido o prazo,
27 Nā, ka whakatika a Rāwiri, ā, haere ana rātou ko āna tāngata, nā, patua iho e ia o ngā Pirihitini e rua rau ngā tāngata; ā, kawea ana e Rāwiri ō rātou kiri matamata. Nā, hoatu ana e rātou ki te kīngi te mea e rite ana, kia meinga ai ia hei hunaonga mā te kīngi. Nā, ka hōmai e Haora a Mikara, tāna tamāhine hei wahine māna.
27 Davi se levantou e partiu com os seus homens, e mataram duzentos filisteus. Trouxe os seus prepúcios e os entregou todos ao rei, para que assim se tornasse seu genro. Então Saul lhe deu a sua filha Mical em casamento.
28 Ā, i kite a Haora, i mōhio, kei a Rāwiri a Ihowā; ā, i arohaina ia e Mikara tamāhine a Haora.
28 Saul viu e reconheceu que o Senhor estava com Davi; e Mical, filha de Saul, o amava.
29 Nā, ka nui rawa atu te wehi o Haora i a Rāwiri; ā, he ito a Rāwiri ki a Haora i ngā rā katoa.
29 Então Saul ficou com mais medo ainda de Davi e continuamente foi seu inimigo.
30 Kātahi ka whakaputa ngā rangatira o ngā Pirihitini, ā, i ngā wā katoa i whakaputa ai rātou, nui atu te tika o te ngārahu a Rāwiri i tā ngā tāngata katoa a Haora; koia i tino matea nuitia ai tōna ingoa.
30 Cada vez que os chefes dos filisteus saíam à batalha, Davi obtinha mais êxito do que todos os servos de Saul. E assim o nome de Davi se tornou muito estimado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.