1 Samuel 18
mri2012 (MRI2012) vs ARIB
1 Ā, ka mutu tāna kōrero ki a Haora, nā, piri tonu te wairua o Honatana ki te wairua o Rāwiri, ā, aroha ana a Honatana ki a ia me te mea ko tōna wairua ake.
1 Ora, acabando Davi de falar com Saul, a alma de Jônatas ligou-se com a alma de Davi; e Jônatas o amou como à sua própria alma.
2 Nā, ka mau a Haora ki a ia i taua rā, kīhai hoki ia i tukua kia hoki ki te whare o tōna pāpā.
2 E desde aquele dia Saul o reteve, não lhe permitindo voltar para a casa de seu pai.
3 I whakarite kawenata anō a Honatana rāua ko Rāwiri; i arohaina hoki ia e ia, me te mea ko tōna wairua ake.
3 Então Jônatas fez um pacto com Davi, porque o amava como à sua própria vida.
4 I huia anō e Honatana tōna koroka i runga i a ia, ā, hoatu ana ki a Rāwiri, me ōna kākahu, tae noa ki tāna hoari, me tāna kōpere, me tōna whītiki.
4 E Jônatas se despojou da capa que vestia, e a deu a Davi, como também a sua armadura, e até mesmo a sua espada, o seu arco e o seu cinto.
5 Nā, ka haere a Rāwiri ki ngā wāhi katoa i tonoa ai ia e Haora, ka mahi tūpato; ā, ka meinga ia e Haora hei rangatira mō ngā tāngata whawhai, ā, pai tonu ia ki te titiro a te iwi katoa, ki te titiro anō hoki a ngā tāngata a Haora.
5 E saía Davi aonde quer que Saul o enviasse, e era sempre bem sucedido; e Saul o pôs sobre a gente de guerra, e isso pareceu bem aos olhos de todo o povo, e até aos olhos dos servos de Saul.
6 Nā, i tō rātou haerenga mai, i te hokinga mai o Rāwiri i te patu i te Pirihitini, ka puta ngā wāhine i ngā pā katoa o Īharaira, me te waiata, me te kanikani, me ngā timipera, me te koa, me ngā mea whakatangi, ki te whakatau i a Kīngi Haora.
6 Sucedeu porém que, retornando eles, quando Davi voltava de ferir o filisteu, as mulheres de todas as cidades de Israel saíram ao encontro do rei Saul, cantando e dançando alegremente, com tamboris, e com instrumentos de música.
7 Nā, ka waiata whakatene ngā wāhine i a rātou e tākaro ana, ka mea,
7 E as mulheres, dançando, cantavam umas para as outras, dizendo: Saul feriu os seus milhares, porém Davi os seus dez milhares.
8 Nā, nui rawa te riri o Haora; he mea kino hoki taua kupu ki tōna whakaaro. Nā, ka mea ia, “Tekau ā rātou mano i hoatu ai ki a Rāwiri, he mano kau nei a rātou i hōmai nei ki ahau; ko te aha ake māna ki te kāhore te kīngitanga?”
8 Então Saul se indignou muito, pois aquela palavra pareceu mal aos seus olhos, e disse: Dez milhares atribuíram a Davi, e a mim somente milhares; que lhe falta, senão só o reino?
9 Nā, whakatau ana te kanohi o Haora ki a Rāwiri nō taua rā tonu iho.
9 Daquele dia em diante, Saul trazia Davi sob suspeita.
10 Nā, i te aonga ake ka puta kaha mai he wairua kino i te Atua ki a Haora, ā, ka poropiti ia i waenganui o te whare; ā, ka whakatangi te ringa o Rāwiri i te hāpa, ko tāna hanga i tēnā rā, i tēnā rā. He tao anō i te ringa o Haora.
10 No dia seguinte o espírito maligno da parte de Deus se apoderou de Saul, que começou a profetizar no meio da casa; e Davi tocava a harpa, como nos outros dias. Saul tinha na mão uma lança.
11 Ko te tino werohanga a Haora i te tao; i mea hoki ia, “Me patu a Rāwiri e ahau, kia titi rawa ki te pakitara.” Nā, karohia ana e Rāwiri; e rua ngā mawhititanga i tōna aroaro.
11 E Saul arremessou a lança, dizendo consigo: Encravarei a Davi na parede. Davi, porém, desviou-se dele por duas vezes.
12 Nā, ka wehi a Haora i a Rāwiri, nō te mea i a ia a Ihowā, ā, kua mawehe i a Haora.
12 Saul, pois, temia a Davi, porque o Senhor era com Davi e se tinha retirado dele.
13 Koia i wehea atu ai ia e Haora i a ia, ā, meinga ana ia e ia ko tāna rangatira mano. Nā, ka haere atu ia, ka haere mai i te aroaro o te iwi.
13 Pelo que Saul o afastou de si, e o fez comandante de mil; e ele saía e entrava diante do povo.
14 Nā, tūpato tonu te whakahaere a Rāwiri i ōna ara katoa; i a ia anō a Ihowā.
14 E Davi era bem sucedido em todos os seus caminhos; e o Senhor era com ele.
15 Ā, i te kitenga o Haora he tangata tūpato rawa ia, ka wehi ia i a ia.
15 Vendo, então, Saul que ele era tão bem sucedido, tinha receio dele.
16 Ā, i aroha a Īharaira katoa rātou ko Hūrā ki a Rāwiri, nō te mea i haere atu ia, i haere mai i tō rātou aroaro.
16 Mas todo o Israel e Judá amavam a Davi, porquanto saía e entrava diante deles.
17 Nā, ka mea a Haora ki a Rāwiri, “Nanā, tāku tamāhine mātāmua, a Merapa, me hoatu e ahau hei wahine māu, otiia ko koe hei toa māku, hei whawhai i ngā whawhai a Ihowā.” I mea hoki a Haora, “Kaua tōku ringa e pā ki a ia; engari kia pā te ringa o ngā Pirihitini ki a ia.”
17 Pelo que Saul disse a Davi: Eis que Merabe, minha filha mais velha, te darei por mulher, contanto que me sejas filho valoroso, e guerreies as guerras do Senhor. Pois Saul dizia consigo: Não seja contra ele a minha mão, mas sim a dos filisteus.
18 Nā, ka mea a Rāwiri ki a Haora, “Ko wai ahau, he oranga aha hoki tōku, he hapū aha tō tōku pāpā i roto i a Īharaira, e meinga ai ahau hei hunaonga mā te kīngi?”
18 Mas Davi disse a Saul: Quem sou eu, e qual é a minha vida e a família de meu pai em Israel, para eu vir a ser genro do rei?
19 I te wā ia e hōmai ai a Merapa, te tamāhine a Haora mā Rāwiri, nā, ka hoatu ia hei wahine mā Atariere o Mehora.
19 Sucedeu, porém, que ao tempo em que Merabe, filha de Saul, devia ser dada a Davi, foi dada por mulher a Adriel, meolatita.
20 Nā, i aroha a Mikara, te tamāhine a Haora ki a Rāwiri, ā, ka kōrerotia ki a Haora, ā, he mea āhuareka tēnā ki tōna whakaaro.
20 Mas Mical, a outra filha de Saul, amava a Davi; sendo isto anunciado a Saul, pareceu bem aos seus olhos.
21 Nā, ka mea a Haora, “Me hoatu ia e ahau ki a ia, ā, hei rore ia mōna e pā ai te ringa o ngā Pirihitini ki a ia.” Koia a Haora i mea ai ki a Rāwiri, “Ko āianei te rua o ōu meatanga hei hunaonga māku.”
21 E Saul disse: Eu lha darei, para que ela lhe sirva de laço, e para que a mão dos filisteus venha a ser contra ele. Pelo que Saul disse a Davi: com a outra serás hoje meu genro.
22 Nā, ka whakahau a Haora ki āna tāngata, “Kōrero puku ki a Rāwiri, mea atu, ‘Nanā, e whakaahuareka ana te kīngi ki a koe, e aroha ana hoki āna tāngata katoa ki a koe; nā reira ko koe hei hunaonga mā te kīngi.’ ”
22 Saul, pois, deu ordem aos seus servos: Falai em segredo a Davi, dizendo: Eis que o rei se agrada de ti, e todos os seus servos te querem bem; agora, pois, consente em ser genro do rei.
23 Nā, kōrerotia ana aua kupu e ngā tāngata a Haora ki ngā taringa o Rāwiri. Ā, ka mea a Rāwiri, “He mea noa iho koia ki a koutou kia meinga ahau hei hunaonga mā te kīngi, he rawakore nei hoki ahau, he ware?”
23 Assim os servos de Saul falaram todas estas palavras aos ouvidos de Davi. Então disse Davi: Parece-vos pouca coisa ser genro do rei, sendo eu homem pobre e de condição humilde?
24 Nā, ka kōrero ngā tāngata a Haora ki a ia, ka mea, “Ko ngā kupu ēnei i puaki mai i a Rāwiri.”
24 E os servos de Saul lhe anunciaram isto, dizendo: Assim e assim falou Davi.
25 Nā, ka mea a Haora, “Kia pēnei tā koutou kī ki a Rāwiri, ‘Kāhore o te kīngi hiahia ki te kaipākūhā; engari ki ngā kiri matamata kotahi rau o ngā Pirihitini; kia whai utu ai i ngā hoariri o te kīngi.’ ” I whakaaro hoki a Haora kia hinga a Rāwiri i te ringa o ngā Pirihitini.
25 Então disse Saul: Assim direis a Davi: O rei não deseja dote, senão cem prepúcios de filisteus, para que seja vingado dos seus inimigos. Porquanto Saul tentava fazer Davi cair pela mão dos filisteus.
26 Ā, nō ka kōrerotia e āna tāngata ēnei kupu ki a Rāwiri, āhuareka tonu ki a Rāwiri kia meinga ia hei hunaonga mā te kīngi. Ā, kāhore anō ngā rā kia rite.
26 Tendo os servos de Saul anunciado estas palavras a Davi, pareceu bem aos seus olhos tornar-se genro do rei. Ora, ainda os dias não se haviam cumprido,
27 Nā, ka whakatika a Rāwiri, ā, haere ana rātou ko āna tāngata, nā, patua iho e ia o ngā Pirihitini e rua rau ngā tāngata; ā, kawea ana e Rāwiri ō rātou kiri matamata. Nā, hoatu ana e rātou ki te kīngi te mea e rite ana, kia meinga ai ia hei hunaonga mā te kīngi. Nā, ka hōmai e Haora a Mikara, tāna tamāhine hei wahine māna.
27 quando Davi se levantou, partiu com os seus homens, e matou dentre os filisteus duzentos homens; e Davi trouxe os prepúcios deles, e os entregou, bem contados, ao rei, para que fosse seu genro. Então Saul lhe deu por mulher sua filha Mical.
28 Ā, i kite a Haora, i mōhio, kei a Rāwiri a Ihowā; ā, i arohaina ia e Mikara tamāhine a Haora.
28 Mas quando Saul viu e compreendeu que o Senhor era com Davi e que todo o Israel o amava,
29 Nā, ka nui rawa atu te wehi o Haora i a Rāwiri; ā, he ito a Rāwiri ki a Haora i ngā rā katoa.
29 temeu muito mais a Davi; e Saul se tornava cada vez mais seu inimigo.
30 Kātahi ka whakaputa ngā rangatira o ngā Pirihitini, ā, i ngā wā katoa i whakaputa ai rātou, nui atu te tika o te ngārahu a Rāwiri i tā ngā tāngata katoa a Haora; koia i tino matea nuitia ai tōna ingoa.
30 Então saíram os chefes dos filisteus à campanha; e sempre que eles saíam, Davi era mais bem sucedido do que todos os servos de Saul, pelo que o seu nome era mui estimado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar 1 Samuel 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.