Lucas 4

mri (MRI) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Nā, ko Īhu, kī tonu i te Wairua Tapu, hoki atu ana i Horano, ā, ka āra­hina e te Wairua i te koraha.
1 Jesus, cheio do Espírito Santo, voltou do Jordão e foi guiado pelo mesmo Espírito, no deserto,
2 Mō ngā rā e whā tekau, whaka­mā­tau­tau­ria ai e te rēwera. Kīhai ia i kai i tētahi mea i aua rā, ā, nō ka pahemo, ka hia­kai ia.
2 durante quarenta dias, sendo tentado pelo diabo. Nada comeu naqueles dias, ao fim dos quais teve fome.
3 Nā, ka mea te rēwera ki a ia, “Ki te mea ko te Tama koe a te Atua, kīa iho tēnei kōhatu kia meinga hei taro.”
3 Então o diabo disse a Jesus: — Se você é o Filho de Deus, mande que esta pedra se transforme em pão.
4 Nā, ka whaka­hoki a Īhu ki a ia, ka mea, “Kua oti te tuhi­tuhi, ‘E kore e ora te tangata i te taro kau.’ ”
4 Mas Jesus lhe respondeu:
5 Kātahi ka āra­hina ia e ia ki runga, ā, mea kau iho kua whaka­kitea ki a ia ngā ranga­tira­tanga katoa o te ao.
5 Então o diabo o levou para um lugar mais alto e num instante lhe mostrou todos os reinos do mundo.
6 Ka mea te rēwera ki a ia, “Māku e hoatu ki a koe tēnei ranga­tira­tanga katoa, me te korōria o ēnei mea; kua tukua hoki ki ahau, ā, ka hoatu e ahau ki tāku e pai ai.
6 E disse: — Eu lhe darei todo este poder e a glória destes reinos, porque isso me foi entregue, e posso dar a quem eu quiser.
7 Nā, ki te koro­piko koe ki tōku aro­aro, mōu katoa.”
7 Portanto, se você me adorar, tudo isso será seu.
8 Nā, ka whaka­hoki a Īhu ki a ia, ka mea, “Kua oti te tuhi­tuhi, ‘Me koro­piko koe ki te Ariki, ki tōu Atua, me mahi anō ki a ia anake!’ ”
8 Mas Jesus respondeu:
9 Nā, ka kawea ia e ia ki Hiruhārama, ā, whaka­tū­ria ana ki runga ki te keo­keo­nga o te teme­para, nā, ka mea ia ki a ia, “Ki te mea ko te Tama koe a te Atua, rere atu i konei ki raro,
9 Então o diabo levou Jesus a Jerusalém, colocou-o sobre o pináculo do templo e disse: — Se você é o Filho de Deus, jogue-se daqui,
10 kua oti hoki te tuhi­tuhi, ‘Ka kōrero­tia iho koe e ia ki āna ana­hera, kia tiaki­na koe.’
10 porque está escrito: “Aos seus anjos ele dará ordens a seu respeito, para que o guardem.”
11 Ā, ‘Mā rātou koe e hiki ake ki ō rātou ringa, kei tūtuki tōu wae­wae ki te kōhatu.’ ”
11 E: “Eles o sustentarão nas suas mãos, para que você não tropece em alguma pedra.”
12 Nā, ka whaka­hoki a Īhu, ka mea ki a ia, “Kua takoto te kōrero, ‘Aua e whaka­mā­tau­tau ki te Ariki, ki tōu Atua.’ ”
12 Jesus respondeu ao diabo:
13 Ā, ka mutu katoa ngā whaka­mā­tautau­ranga a te rēwera, ka mawehe atu i a ia mō tētahi wāhi.
13 Tendo concluído todas as tentações, o diabo afastou-se de Jesus, até momento oportuno.
14 Nā, ka hoki a Īhu i runga i te kaha o te Wairua ki Kariri, ā, haere ana tōna rongo, ā, puta noa i ngā wāhi tata katoa.
14 Então Jesus, no poder do Espírito, voltou para a Galileia, e a sua fama correu por toda aquela região.
15 Ka whaka­ako ia i roto i ō rātou whare kara­kia, me te whaka­korōria te katoa i a ia.
15 E ensinava nas sinagogas, sendo elogiado por todos.
16 Nā, ka haere ia ki Nahareta, ki te wāhi i whāngaia ai ia; ā, ka tomo i te rā hāpati ki te whare kara­kia, ko tāna hanga hoki ia, ka whaka­tika ki te kōrero puka­puka.
16 Jesus foi para Nazaré, onde havia sido criado. Num sábado, entrou na sinagoga, segundo o seu costume, e levantou-se para ler.
17 Ā, ka hoatu ki a ia te puka­puka a Ihāia poro­piti. Ā, nō ka whera­hia te puka­puka, ka kitea e ia te wāhi i tēnei tuhi­tuhi­nga:
17 Então lhe deram o livro do profeta Isaías. E, abrindo o livro, achou o lugar onde está escrito:
18 “Kei ahau te Wairua o te Ariki,
18 “O Espírito do Senhor
19 ki te kauwhau i te tau manako­hanga mai a te Ariki.”
19 e proclamar o ano aceitável
20 Nā, ka kopia e ia te puka­puka, ka hoatu ki te kai­tiaki, ā, noho ana. Nā, ka ti­tiro mata­tau ki a ia ngā kanohi o te hunga katoa i roto i te whare kara­kia.
20 Tendo fechado o livro, Jesus o devolveu ao assistente e sentou-se. Todos na sinagoga tinham os olhos fixos nele.
21 Kātahi ia ka anga, ka kōrero ki a rātou, “Nō nāia­nei, i ō koutou tari­nga e whaka­rongo mai nei, i mana ai tēnei karaipi­ture.”
21 Então Jesus começou a dizer:
22 Ā, i whaka­pai rātou katoa ki a ia, i mīharo ki ngā kupu pai i puta i tōna māngai. Ka mea rātou, “Ehara ianei tēnei i te tama a Hōhepa?”
22 Todos davam testemunho dele e se maravilhavam das palavras cheias de graça que lhe saíam dos lábios. E perguntavam: — Não é este o filho de José?
23 Ka mea ia ki a rātou, “Tērā pea e puaki mai i a koutou tēnei kupu whaka­rite ki ahau, ‘E rata, rongoā koe i a koe anō! Ko ngā mea i rongo ai mātou kua meinga ki Kaperenauma, meinga hoki ki konei, ki tōu whenua.’ ”
23 Então Jesus disse:
24 I mea anō ia, “He pono tāku e mea nei ki a koutou, e kore te poro­piti e manako­hia i tōna ake whenua.
24 E Jesus prosseguiu:
25 “Otirā, he pono tāku e mea nei ki a koutou, he toko­maha ngā pouaru i roto i a Īharaira i ngā rā i a Irāia, i te rangi kua oti te kōpani i ngā tau e toru i ngā marama e ono, i te mate­kai­tanga nui o te whenua katoa.
25 Na verdade lhes digo que havia muitas viúvas em Israel no tempo de Elias, quando o céu se fechou por três anos e seis meses, reinando grande fome em toda a terra,
26 Heoi, kīhai a Irāia i tonoa ki tētahi o rātou, ki a Harepata anake o Hairona, ki te wahine pouaru.
26 e Elias não foi enviado a nenhuma delas, a não ser a uma viúva de Sarepta de Sidom.
27 He toko­maha hoki ngā repera i roto i a Īharaira, i ngā rā o Eriha poro­piti; ā, kīhai tētahi o rātou i whaka­mā­kia, ko Nāmana anake, ko te Hīriani.”
27 Havia também muitos leprosos em Israel nos dias do profeta Eliseu, e nenhum deles foi purificado, a não ser Naamã, o sírio.
28 Ā, kī tonu i te riri te hunga katoa i te whare kara­kia, i te rongo­nga ki ēnei mea.
28 Todos na sinagoga, ouvindo estas coisas, se encheram de ira.
29 Nā, ko tō rātou whaka­tikanga ake, ka maka i a ia ki waho o te pā, ā, āra­hina ana ia ki te pari o te puke i hangā ai tō rātou pā, kia whaka­takā ai ia ki raro.
29 E, levantando-se, expulsaram Jesus da cidade e o levaram até o alto do monte sobre o qual a cidade estava edificada, para que, de lá, pudessem atirá-lo abaixo.
30 Otirā, i tika ia rā waenga­nui o rātou, ā, haere ana.
30 Jesus, porém, passando pelo meio deles, foi embora.
31 Ā, ka tae ki Kaperenauma, ki tētahi pā o Kariri, ka whaka­ako i a rātou i te hāpati.
31 E Jesus foi a Cafarnaum, cidade da Galileia, e os ensinava no sábado.
32 Nā, ka mīharo rātou ki tāna ako, i whai mana hoki tāna kupu.
32 E maravilhavam-se com a sua doutrina, porque a sua palavra era com autoridade.
33 Nā, i te whare kara­kia tētahi tangata he wairua rēwera poke tōna, nui atu tōna reo ki te karanga,
33 E apareceu na sinagoga um homem possuído de um espírito de demônio imundo, o qual gritou em alta voz:
34 ka mea, “Kāti rā; he aha mātou nāu, e Īhu o Nahareta; kua tae mai koe ki te whaka­ngaro i a mātou? E mōhio ana ahau ki a koe, ko wai koe; ko te Mea Tapu a te Atua!”
34 — Ah! O que você quer conosco, Jesus Nazareno? Você veio para nos destruir? Sei muito bem quem você é: o Santo de Deus!
35 Nā, rīria iho ia e Īhu, ka mea ia, “Kāti te kōrero, puta mai hoki i roto i a ia.” Kātahi te rēwera ka turaki i a ia ki waenga­nui, ā, puta mai ana i roto i a ia, kīhai hoki tērā i ahatia.
35 Mas Jesus o repreendeu, dizendo: O demônio, depois de o ter jogado no chão no meio de todos, saiu daquele homem sem lhe fazer mal.
36 Nā tau ana te mīharo ki a rātou katoa, ka kōrero­rero tētahi ki tētahi, ka mea, “He aha tēnei kupu? Mana tonu nei hoki tāna tono i ngā wairua poke, kaha tonu, ā, puta mai ana ki waho.”
36 Todos ficaram admirados e comentavam entre si: — Que palavra é esta? Pois, com autoridade e poder, ele ordena aos espíritos imundos, e eles saem.
37 Ā, pakū ana tōna rongo puta noa i ngā wāhi tūtata katoa.
37 E a fama de Jesus se espalhava por todos os lugares daquela região.
38 Ā, ko tōna whaka­tikanga i te whare kara­kia, tomo tonu ki te whare o Haimona. Nā, e mate ana te whaea o te wahine a Haimona, he nui te kirikā; ka īnoi rātou ki a ia mōna.
38 Deixando a sinagoga, Jesus foi para a casa de Simão. A sogra de Simão estava doente, com febre muito alta, e pediram a Jesus em favor dela.
39 Nā, ka tū ia ki runga i a ia, ā, rīria iho te kirikā; ā, mutu ake, nā, ara tonu ake ia kei te taka mea mā rātou.
39 E inclinando-se para ela, Jesus repreendeu a febre, e esta a deixou. E imediatamente ela se levantou e passou a servi-los.
40 I te toene­tanga o te rā, ka kawea mai ki a ia e ngā tāngata katoa ngā mea o rātou e mate ana i te tini o ngā mate; nā, whaka­pā­kia iho e ia ōna ringa ki tēnei, ki tēnei o rātou, ā, ora ake rātou.
40 Ao pôr do sol, todos os que tinham enfermos, com diferentes tipos de doença, os trouxeram a Jesus. E ele os curava, impondo as mãos sobre cada um deles.
41 He toko­maha hoki te hunga i puta mai ngā rēwera i roto i a rātou; i karanga hoki aua wairua i mea, “Ko te Tama koe a te Atua!”
41 Também de muitos saíam demônios, gritando e dizendo: — Você é o Filho de Deus! Ele, porém, os repreendia para que não falassem, pois sabiam que ele era o Cristo.
42 Ka ao te rā, ka puta atu ia, ka haere ki tētahi wāhi koraha; ā, ka rapu ngā mano i a ia, ka tae ki a ia, nā, puri­tia ana ia, kei whaka­rērea rātou e ia.
42 Quando amanheceu, Jesus saiu e foi para um lugar deserto. As multidões o procuravam, foram até junto dele e não queriam deixar que ele fosse embora.
43 Ka mea ia ki a rātou, “Me kauwhau e ahau te ranga­tira­tanga o te Atua ki ērā atu pā anō; koia hoki ahau i tonoa mai ai.”
43 Jesus, porém, lhes disse:
44 Ā, kauwhau ana ia i ngā whare kara­kia o Kariri.
44 E pregava nas sinagogas da Judeia.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 4, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.