Lucas 10

mri (MRI) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Nā, i muri i ēnei mea ka whaka­ritea e te Ariki ētahi atu e whitu tekau, ā, tonoa ana rātou taki­rua, taki­rua, i mua i a ia ki ngā pā katoa, ki ngā wāhi meāke nei ia haere ki reira.
1 Depois disso o Senhor escolheu mais setenta e dois dos seus seguidores e os enviou de dois em dois a fim de que fossem adiante dele para cada cidade e lugar aonde ele tinha de ir.
2 I mea anō ia ki a rātou, “He nui te kotinga, ko ngā kai­mahi ia he rua­rua; nā īnoi atu ki te Ariki nāna te kotinga, kia tonoa e ia he kai­mahi ki tāna kotinga.
2 Antes de os enviar, ele disse:
3 Haere! Nana, ka tonoa nei koutou e ahau, ānō he reme ki waenga­nui o ngā wuruhi.
3 Vão! Eu estou mandando vocês como ovelhas para o meio de lobos.
4 Kaua e mauria he takoto­ranga moni, kaua he pūtea, kaua he hū; kaua anō e oha atu ki tētahi i te hua­rahi.
4 Não levem bolsa, nem sacola, nem sandálias. E não parem no caminho para cumprimentar ninguém.
5 Ki te tomo koutou ki tētahi whare, mātua mea atu, ‘Kia tau te rangi­mārie ki tēnei whare.’
5 Quando entrarem numa casa, façam primeiro esta saudação: “Que a paz esteja nesta casa!”
6 Ā, ki te mea kei reira te tama a te rangi­mārie, ka tau tā koutou rangi­mārie ki a ia; ki te kāhore, e hoki anō ki a koutou.
6 Se um homem de paz morar ali, deixem a saudação com ele; mas, se o homem não for de paz, retirem a saudação.
7 Nā, hei taua whare koutou noho ai, kai ai, inu ai i tā rātou e hōmai ai; ka tika hoki te utu mō te kai­mahi. Kaua e hāere­ere i tēnei whare ki tērā whare.
7 Fiquem na mesma casa e comam e bebam o que lhes oferecerem, pois o trabalhador merece o seu salário. Não fiquem mudando de uma casa para outra.
8 Ka tomo koutou ki tētahi pā, ā, ka manako rātou ki a koutou, kainga ngā mea e whaka­takoto­ria ana mā koutou.
8 — Quando entrarem numa cidade e forem bem-recebidos, comam a comida que derem a vocês.
9 Me whaka­ora te hunga mate o reira, ka mea ki a rātou, ‘Kua tata ki a koutou te ranga­tira­tanga o te Atua.’
9 Curem os doentes daquela cidade e digam ao povo dali: “O
10 Tēnā, ki te tomo koutou ki tētahi pā, ā, e kore rātou e manako ki a koutou, me haere atu ki ngā hua­rahi o reira, me kī atu,
10 Porém, quando entrarem numa cidade e não forem bem-recebidos, vão pelas ruas, dizendo:
11 ‘Nā, ko te puehu o tō koutou pā e piri nei ki a mātou, tēnei ka tahia atu nei e mātou ki a koutou; otirā, kia mōhio koutou ki tēnei, kua tata ki a koutou te ranga­tira­tanga o te Atua.’
11 “Até a poeira desta cidade que grudou nos nossos pés nós sacudimos contra vocês! Mas lembrem disto: o Reino de Deus chegou até vocês.”
12 Ko tāku kupu tēnei ki a koutou, Engari tō Horoma i taua rā e māmā i tō taua pā.”
12 E Jesus disse mais isto:
13 “Auē, te mate mōu, e Kora­hina! Auē, te mate mōu, e Petahaira! Me i meatia hoki ki Tāira, ki Hairona ngā mere­kara kua meatia nei ki a kōrua, kua rīpe­netā kē rāua, he tara­tara hoki te kākahu, me te noho i roto i te punga­rehu.
13 Jesus continuou:
14 Otirā, erangi tō Tāira, tō Hairona i te whaka­wā e māmā i tō kōrua.
14 No Dia do Juízo, Deus terá mais pena de Tiro e de Sidom do que de vocês, Corazim e Betsaida!
15 Ā, ko koe, e Kaperenauma, tērā koe e ike­ike, ā, tae noa ki te rangi? Ka whaka­takā koe ki te rēinga.
15 E você, cidade de Cafarnaum, acha que vai subir até o céu? Pois será jogada no
16 “Ki te whaka­rongo tētahi ki a koutou, e whaka­rongo ana ia ki ahau; ki te whaka­kāhore tētahi ki a koutou, e whaka­kāhore ana ia ki ahau; ki te whaka­kāhore tētahi ki ahau, e whaka­kāhore ana ki tōku kai­tono mai.”
16 Então disse aos discípulos:
17 Nā, hoki hari ana te whitu tekau, ka mea, “E te Ariki, rongo tonu ngā rēwera nei ki a mātou, he mea nā tōu ingoa!”
17 Os setenta e dois voltaram muito alegres e disseram a Jesus: — Até os demônios nos obedeciam quando, pelo poder do nome do senhor, nós mandávamos que saíssem das pessoas!
18 Ka mea ia ki a rātou, “I kite ahau i a Hātana, me te mea he uira te taka­nga i te rangi.
18 Jesus respondeu:
19 Nā, ka hoatu nei e ahau ki a koutou he mana e takahi ai koutou i runga i ngā nākahi, i ngā kopi­ona, i te kaha katoa anō o te hoa whawhai; ā, e kore rawa koutou e mate i tētahi mea.
19 Escutem! Eu dei a vocês poder para pisar cobras e escorpiões e para, sem sofrer nenhum mal, vencer a força do inimigo.
20 Otirā, kaua e hari ki tēnei, ki ngā wairua ka riro nei ki raro i a koutou; ko tā koutou ia e tino hari ai, ko ō koutou ingoa kua oti te tuhi­tuhi ki te rangi!”
20 Porém não fiquem alegres porque os espíritos maus lhes obedecem, mas sim porque o nome de cada um de vocês está escrito no céu.
21 I taua wā anō ka hari ia i te Wairua Tapu, ka mea, “Ka whaka­whetai ahau ki a koe, e Pā, e te Ariki o te rangi, o te whenua, kua hunā nei hoki e koe ēnei mea i te hunga mātau, i te hunga mahara, ā, whaka­kitea ana ki ngā kō­hunga­hunga; āe rā, e Pā, i pai hoki te pēnei ki tāu ti­tiro.
21 Naquele momento, pelo poder do Espírito Santo, Jesus ficou muito alegre e disse:
22 “Kua oti ngā mea katoa te tuku ki ahau e tōku Matua; e kore anō tētahi e mātau ki te Tama ko wai ia, ko te Matua anake; ko wai rānei te Matua, ko te Tama anake, me te tangata anō hoki e pai ai te Tama kia whaka­kitea ia.”
22 — O meu Pai me deu todas as coisas. Ninguém sabe quem é o Filho, a não ser o Pai; e ninguém sabe quem é o Pai, a não ser o Filho e também aqueles a quem o Filho quiser mostrar quem o Pai é.
23 Nā, ka tahuri ia ki ngā ākonga, ka mea puku atu, “Ka hari ngā kanohi e kite ana i ngā mea e kite nei koutou!
23 Então Jesus virou-se para os discípulos e disse só para eles:
24 Ko tāku kupu hoki tēnei ki a koutou, he toko­maha ngā poro­piti me ngā kīngi i hia­hia kia kite i ngā mea e kite nei koutou, ā, kāhore i kite; kia rongo anō i ngā mea e rongo nei koutou, ā, kāhore i rongo.”
24 Eu afirmo a vocês que muitos
25 Nā, ka whaka­tika tētahi kai­whaka­ako o te ture, ka whaka­mā­tau­tau i a ia, ka mea, “E te Kai­whaka­ako, me aha ahau ka whi­whi ai ki te ora tonu?”
25 Um mestre da Lei se levantou e, querendo encontrar alguma prova contra Jesus, perguntou: — Mestre, o que devo fazer para conseguir a vida eterna?
26 Ka mea ia ki a ia, “He aha te mea i tuhi­tuhia ki te ture? Ka pēhea tāu kōrero?”
26 Jesus respondeu:
27 Nā, ka whaka­hoki ia, ka mea, “‘Kia whaka­paua tōu ngākau, tōu wairua, tōu kaha, tōu hine­ngaro, ki te aroha ki te Ariki, ki tōu Atua; me aroha hoki ki tōu hoa tata ānō ko koe.’ ”
27 O homem respondeu: — “Ame o Senhor, seu Deus, com todo o coração, com toda a alma, com todas as forças e com toda a mente. E ame o seu próximo como você ama a você mesmo.”
28 Ka mea ia ki a ia, “Ka tika tāu kōrero; meinga tēnei, ā, ka ora koe.”
28 — A sua resposta está certa! — disse Jesus. — Faça isso e você viverá.
29 Otirā, ka mea ia ki te whaka­tika i a ia, ka kī atu ki a Īhu, “Ko wai rā tōku hoa tata?”
29 Porém o mestre da Lei, querendo se desculpar, perguntou: — Mas quem é o meu próximo?
30 Nā, ka whaka­hoki a Īhu, ka mea, “E haere iho ana tētahi tangata i Hiruhārama ki Heriko, ā, ka tūtaki ki ngā kai­pāhua, nā, ka huia ōna e rātou, ka tuki­tukia ia, ā, haere ana, whaka­rērea iho ia, me te mea kua mate.
30 Jesus respondeu assim:
31 Nā, ko tētahi tohu­nga e haere noa ana i taua ara, ā, i tōna kite­nga i a ia, ni­nihi kē ana nā tahaki.
31 Acontece que um sacerdote estava descendo por aquele mesmo caminho. Quando viu o homem, tratou de passar pelo outro lado da estrada.
32 I pēnā hoki tētahi Rīwaiti, tae kau ki taua wāhi, ka haere, ka ti­tiro, ni­nihi kē ana nā tahaki.
32 Também um
33 Otirā, ko tētahi Hamari e haere ana ki ngā whenua, i te taenga ki a ia, ka kite i a ia, ka aroha.
33 Mas um
34 Nā, ka haere, ka takai i ōna patu­nga, ringi­hia iho ki te hinu, ki te wāina, ka whaka­noho i a ia ki tōna ake kararehe, ā, kawea ana ia ki te whare tira, ata­whai­tia ana ia.
34 Então chegou perto dele, limpou os seus ferimentos com azeite e vinho e em seguida os enfaixou. Depois disso, o samaritano colocou-o no seu próprio animal e o levou para uma pensão, onde cuidou dele.
35 I te aonga ake, i tōna haere­nga, ka tango­hia e ia e rua ngā pene, hoatu ana ki te tangata i te whare, ka mea ki a ia, ‘Māu ia e tiaki; ā, ki te maha atu āu mea e pau, māku koe e utu ina hoki mai ahau.’
35 No dia seguinte, entregou duas moedas de prata ao dono da pensão, dizendo:
36 “Nā, ki tōu whaka­aro, ko wai o tēnei toko­toru te hoa ōna i tūtaki nei ki ngā kai­pāhua?”
36 Então Jesus perguntou ao mestre da Lei:
37 Ka mea ia, “Ko tērā i ata­whai­tia ai ia.”
37 — Aquele que o socorreu! — respondeu o mestre da Lei. E Jesus disse:
38 Ā, i tō rātou haere­nga atu, ka tomo ia ki tētahi kāinga, nā, ko tētahi wahine ko Māta te ingoa, i whaka­manu­hiri i a ia ki tōna whare.
38 Jesus e os seus discípulos continuaram a sua viagem e chegaram a um povoado. Ali uma mulher chamada Marta o recebeu na casa dela.
39 He teina anō tōna, ko Meri te ingoa. Nā, ka noho tēnei ki ngā wae­wae o Īhu, whaka­rongo ai ki tāna kupu.
39 Maria, a sua irmã, sentou-se aos pés do Senhor e ficou ouvindo o que ele ensinava.
40 Nā, raru­raru noa iho a Māta i te nui o te mahi tuari, ā, haere ana, ka mea, “E te Ariki, he mea noa oti ki a koe kia waiho e tōku teina māku anake te tuari? Nā, kōrero atu kia haere mai ia hei hoa mōku.”
40 Marta estava ocupada com todo o trabalho da casa. Então chegou perto de Jesus e perguntou: — O senhor não se importa que a minha irmã me deixe sozinha com todo este trabalho? Mande que ela venha me ajudar.
41 Ka whaka­hoki te Ariki, ka mea ki a ia, “E Māta, e Māta, e mā­nuka­nuka ana koe, e raru­raru ana ki ngā mea maha.
41 Aí o Senhor respondeu:
42 Kotahi ia te mea e matea ana; ā, kua whiri­whiria e Meri tēnā wāhi pai, e kore nei e tango­hia i a ia.”
42 mas apenas uma é necessária! Maria escolheu a melhor de todas, e esta ninguém vai tomar dela.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.