Apocalipse 6
Gode Dowan Wengobe (MPT) vs NVT
1 Eka ne temia eil sibsib mene buko halo 7 geibbuo wafu omonea hale wane waisasea ne wentia inamin namini afen smiksai asuke asuke na eli make weng sumo makob am nganain kenea baanea Kobo tele gesea
1 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o primeiro dos sete selos do livro. Então ouvi um dos quatro seres vivos dizer com voz de trovão: “Venha!”.
2 temia til hos namae dim uto nakae ane afunea toumbia debeb tesea atemna bia e gabam obtabbumine makob komokwali gabam otabbumino ulabe obaliba obtabbanea monea nakai awao gembianea e tata kenea atemibe.
2 Quando olhei, vi um cavalo branco. Seu cavaleiro carregava um arco, e sobre sua cabeça foi colocada uma coroa. Ele saiu batalhando para conquistar vitórias.
3 Eka eil sibsib mene buko hale tue waisasea ne wentia inamin namini afen smiksai mak esak baanea Kobo tele gesea
3 Quando o Cordeiro abriu o segundo selo, ouvi o segundo ser vivo dizer: “Venha!”.
4 eka hos make tlea atemie ilemobe. I nakae hos ele dime toumbie bainat teke tabaniba titilo omanasiba e monea nakaia unangai awao mo gembibbai isu ye unanea dlabmanea i sinwalo awa gembianiba yenaseseniba yatemibe.
4 Então surgiu um cavalo vermelho. Seu cavaleiro recebeu uma grande espada e autoridade para tirar a paz da terra. E houve guerra e matança em toda parte.
5 Eka eil sibsib mene hale tlie waisasea ne wentia inamin namini afen smiksai mak esak baanea Kobo tele gesea temia til hos milile dim uto nakae e kweile skele afunea toumbia debeb tesea atemna biania
5 Quando o Cordeiro abriu o terceiro selo, ouvi o terceiro ser vivo dizer: “Venha!”. Quando olhei, vi um cavalo preto. Seu cavaleiro tinha na mão uma balança.
6 wentia weng mako inamin namini asuke asuke nai afen smiksa eli isak tem wato baanoa Imeno blimano kesoa ibo blete elekieme walom gaibo e monio sum omfaniba makob am olokiemo okok moni ota kinibta waline! Eka imeno asumatna walom gaib osa o monio makob am olokiemo okok moni ota kinibta waline! Ibo inanomabib otane wel aayo imen baka fumin osa eka waen aay osa o moni sumo mo walaibe! O damo asiam homono sma bio kesoa o monio men waline gesoa wentibe.
6 E ouvi uma voz dentre os quatro seres vivos dizer: “Uma medida de trigo ou três medidas de cevada custarão o salário de um dia, mas não desperdice o azeite nem o vinho”.
7 Eka eil sibsib mene buko hale foe waisasea ne wentia inamin namini asuke asuke nai afen smiksa eli mak esak baanea Kobo tele gesea
7 Quando o Cordeiro abriu o quarto selo, ouvi o quarto ser vivo dizer: “Venha!”.
8 temia til hos ngameine dim uto nakae toumbia debeb tle ele e niniino Nakai Yenanea Kaanomabib etabe. Eka e tebea naka make e niniino Bib Misiame dobsileb bia tesiba yatemna bia asu dab eli nakaia unangai dolmina bianiba mito asuke asuke na dla tlaniba mito olokiemi yaloniba eka mit asumatnai deibe deibe bliba yatemna bia Gode i dabo nakaia unangai yemomabibo titilo afet omyenea i titil olo omoniba maki bainat dum yantoubiba kulilabiba eka mak ile imaye imen teb sumo yaloa kulilabiba eka mak ile ginin sumo omubenoa kulilabiba eka mak ile eil halebi teniba yalo wembiam nabiba yatemibe.
8 Quando olhei, vi um cavalo amarelo. Seu cavaleiro se chamava Morte, e o mundo dos mortos o seguia. Eles receberam autoridade sobre um quarto da terra para matar pela espada, pela fome e pela doença e por meio de animais selvagens.
9 Eka eil sibsib mene buko hale faibe waisasea ne temia kulila binabibi smiki Gode heitdahamin biin sumo tabab tem daak bianiba sino naka eli Gode wengo sbal maniba wafu bianiba omkayebiba o dafa ota wasi nakai yebinibbio kesoa
9 Quando o Cordeiro abriu o quinto selo, vi sob o altar as almas de todos que haviam sido mortos por causa da palavra de Deus e por seu testemunho fiel.
10 smik eli ngambianiba Sum kobo inamin namino komok sumobo kobo kiningobe. Eka keb kukubo molotobo, amo fatnamin blimanota nakaia unangai dabalim olo bianiba ni yebinibbuei yananeba ni gabamo kibenamabebe? ge ngansiba
10 Clamavam ao Senhor em alta voz e diziam: “Ó Soberano Senhor, santo e verdadeiro, quanto tempo passará até que julgues os habitantes da terra e vingues nosso sangue?”.
11 yatemna bia e youm teke namao elekiem elekiem dobyen tlanea baabenea Ibo sinanabibte! Ne bainobo galin nakaia unangai makob ib okok olo ulab okok kebibi dlakania ibo ne wengo sbal maniba omkayemibo inamin ita wasi nakai teniba yenaiba kaanomabiobo geibu eli alukum yenaiba kaanimib dim ota ne wasi naka eli yenanita ib gabamo kibenamabibo ge baabenea yatemibe.
11 Então a cada um deles foi dada uma veste branca, e lhes foi dito que descansassem mais um pouco até que se completasse o número de seus irmãos, seus companheiros no serviço, que se juntariam a eles depois de serem mortos.
12 Eka eil sibsib mene buko hale sikise waisasea ne imin temia meimei sume dabalim olo tlebianea eka afoko mililanoa makob am gwam gwam tem inanoa eka alim ele ilem ananea watemna bia
12 Enquanto eu observava, o Cordeiro abriu o sexto selo, e houve um grande terremoto. O sol ficou escuro como pano negro, e a lua inteira se tornou vermelha como sangue.
13 eka abilim uto awitnino dalbi daak te dabalim ele tloa watemio makob asiamo balinobua mo yamaim blim bua glole tenea dilubosea nanabo inanota watemibe.
13 Então as estrelas caíram do céu como figos verdes de uma figueira sacudida por um forte vento.
14 Abil esa makob biin tan mato gemelo genabib inanea unea eka amgolim osa aaubil osa o alango deibonoa deleb onon tlanoa watemna bia
14 O céu foi enrolado como pergaminho, e todas as montanhas e ilhas foram movidas de seu lugar.
15 dabalim olo komokwal isa eka nakai niniin sum isa eka awa genalin nakai kimanin naka isa eka monisa naka isa eka naka sbal isa eka nakai naka maki kima bliba i kima blib nakai okoko okok keyemin naka isa eka nakai inamin namino imaye kima bianiba ili bobol tem okok kemin naka isa i amitie tom tem osa eka smeo amgolimo tabab tababo o tem osa ayok toula bianiba ngambianiba
15 Então os reis da terra, os governantes, os generais, os ricos, os poderosos, os escravos e os livres, todos se esconderam em cavernas e entre as rochas das montanhas.
16 Amgolim obo hela teneba ni olbubeneba komoke biin dimo toumbianea temebe deibo waisaneba eka eil sibsib mene ni alo tlihabo deib osa waisananale!
16 E gritavam às montanhas e às rochas: “Caiam sobre nós e escondam-nos da face daquele que está sentado no trono e da ira do Cordeiro!
17 Niminbabe, i ni alo tliaubenoa ni kukub misiamo yang kenomabib amo tlo kesoa ni mo gaisonomabobbabo ge ngambiba yatemibe.
17 Pois chegou o grande dia de sua ira, e quem poderá sobreviver?”.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Apocalipse 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.