Atos 22
mpa (MPA) vs NVT
1 “Mwalongu bhangu Bhayahude, nyowanya chela chembala kulongela kwa kulikengale palongi jinu!”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Pabhakajowini kubha alongela nabhu kwa lugha ja Kiebulania, bhakajendalili kutumbala nakanopi kupeta pakutumbula hapa, na Paulo akajendali kupwagha,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Nepani nde Myahude, melakiki ku Taso, ku inchi ja ku Kilikia, neliwi mu muchi ghongoni wa Yelusalemu ngati mbulwa waka Gamalieli. Molakiki kukamulakila wichu Shelia ya akahokolu bhitu na nakalibhohiki kwa kuntumakila Chapanga ngati mombeli mabhanganya mabhokapi lalenu.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Nepani nakabhang'ahiki na hata kubhakoma bhandu bhabhajengalyaje Indela jaka Bambo. Nakabhakamwi akambomba na akanalomi na kubhakonga muligeleza.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Hata Mpenganyambiku Nkolongwa papamu na lipogha lokapi la bhazee bha pachengu bhaweza kunandila kubha mbwagha chachaka. Kuhuma kwabhu bhakambeki baluwa jebhakabhalembile Bhayahude bhajitu bhabhatama ku Damasko, bhela nakapiti konihoku nahuli nakabhakamulaje bhandu bhahobhalela na kubhaleta bhakabya bhakongakiki mbaka ku Yelusalemu nahuli bhalapulikaje.
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “Panakabhi nyendale na mwanja pambipi kuhika ku Damasko, ikabhi ngati saa sita ja muhi, unang'anu ukolongwa ukabhonakini kuhuma kunani kumahunde na ukamulakili nepani ipambala yokapi.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Nakaawiki pahi, na nakajowini sauti jakambwaghilaje, ‘Sauli, Sauli! Bho, maghambu kiki uning'aha?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Nakalalukile, ‘Bho, wehapa wa nane, Bambo?’ Akayangike, ‘Nepani nde Yesu wa ku Nazaleti, joung'aha.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Bhajangu bhanabhi nabhu bhakauweni unang'anu hoghu, bhakajowipi nambu ngachebhajowini sauti jaka jola joalongila na nepane.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Bhela nakalalukile, ‘Bho, ndenda kike, Bambo?’ Bambo akayangike, ‘Ujemaje, ujenda ku Damasko, na konihoku anabhakupwaghila ghokapi ghaupalika kughahenga.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Na kwa kubha nakabhi ngachemona kwa ndandi ja kung'anya kwa unang'anu ghola, bhajangu bhakangamwi chiwoku na kunongoha mbaka nakahikiki ku Damasko.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Na ku Damasko kola kukabhi na mundu jumu joalowakika Anania, mundu joanjojabhe Chapanga na kukamulaki namaa Shelia hitu. Joakatopile nakanopi na Bhayahude bhokapi bhabhatama konihoku.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Jombi akahikiki, akajemiki pambipi na nepani, na kumbwaghila, ‘Undongu wangu wa Sauli, upata kulola kabhete!’ Na palapala nakapatiki kulola kabhete na kuweza kumbona.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Bhela Anania akapwaghike, ‘Chapanga wa akahokolu bhitu akuhawi wehapa nahuli ughamanyaje mapalu ghaki. Apala umbonaje jola Mweni haki, na kughajowana malobhi ghaghapita kuhuma mu ndomu waki mweni.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Maghambu anautangazaje malobhi ghaki kwa bhandu bhokapi, na anaulongilaje panani ja mambu ghala ghaughaweni na kughajowana.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Bho, henu ulendale kyane? Ujemaje, ubatizwaje na kugholuleka mahoku ghaku, ukalobha kwa lihina laka Bambo.’
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Panakelawiki ku Yelusalemu, na panakabhi nobha mu Nyumba jaka Chapanga, nakaweni mabhono.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Nakumbweni Bambo, najombi akambwaghile, ‘Ujombatikaje ubhoka pa muchi ghongoni wa Yelusalemu maghambu ngabhaujetakeli ulandilu ghowibhoha panani jangu.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 Nepani nakayangike, ‘Bambo, bhandu abhabha bhamanyi kubha nepani nde nenakabhi mbetambeta munyumba ya kuhimangani Bhayahude kwa kubhakamula na kubhalapula bhala bhabhukuhobhalela.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Na chikahi bhandu pabhunkomika Stefano, joabhohika ulandilu panani jaku, nepani namweti nakabhi panipala, nakabhi nyetangani nabhu kwa kihengu chabhu cha kunkoma, na kuilenda ingobhu ya bhala bhabhakabhi bhunkoma.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Bambo akambwaghile, ‘Ujendaje, maghambu nukutuma kutali kwa bhandu bhangakubha Bhayahude.’ ”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Mbaka kuhika panihapa bhandu bhakabhi bhunjowanela, nambu paakapwaghiki malobhi ghanihagha, bhakatumbwi kujamalila, bhakapwaghaje, “Umboha pundema! Unkomaje! Maghambu ngacheapalika kubha mwome!”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Bhakajamali namaa koni bhakalekalana ingobhu yabhu na kuhuwa luhombi kunani.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Nkolongwa wa manjolinjoli jola akabhohiki lilaghalakilu kubha manjolinjoli bhumpelaka Paulo munyumba ja manjolinjoli. Akalaghalaki kabheti bhundalukyaje na alapulika iboko nahuli amanya ndandi ja Bhayahude kunjobhanela.
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Nambu pabhajomwi kunkonga Paulo nahuli alapulika iboko, Paulo akumpwaghi nkolongwa jumu wa manjolinjoli joakabhi panipala, “Bho, chakaka le kwinu mabhanganya kundapu iboko mundu wa ku Loma, mangani ja kupatikana na hatia?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Linjolinjoli jola paakajowini ghanihagha akapiti kwaka nkolongwa waki na kundalukila, “Bho, upala kuhenga kyane? Kwa ndandi mundu ajoju nde wa ku Loma!”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Bhela nkolongwa wa manjolinjoli hoju akunjendi Paulo na kundalukila, “Umbwaghila chakaka, bho, wehapa le wa mundu wa ku Loma?”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Nkolongwa wa manjolinjoli akapwaghike, “Nepani nakahemi wenei wa ku Loma kwa kulepa mbija yamahele.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Palapala bhandu bhabhakalibhei wichu kwa kundapu na kundalukila Paulo bhakabhokanili na kundeka. Hata nkolongwa wa manjolinjoli jola akajowipi namaa paakamanyiki kubha Paulo akabhi mundu wa ku Loma, na kubha akabhi ankongiki kwa minyololo.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Chilabhu jaki, nkolongwa wa manjolinjoli akapaliki kumanya maghambu ja kyane Bhayahude bhakuntaki Paulo, bhela akumbopwi minyololo na kubhalaghalaki bhapenganyambiku bhakolongwa papamu na bhazee bha pachengu pakolongwa bhatenda uhimanganu. Bhela akundetiki Paulo na kunjemeka palongi jabhu.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.