Marcos 9

Molima New Testament (MOX_FNS) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Ta Ieisu wese vonedi vonaya, “Yavona aqiaqi ʼimia, tomotau vaimi ge ona ʼaliga ana laba Yaubada ena ʼEbeluvine me ena waiwai naveʼifoqeyea ona ʼitea.”
1 Dizia-lhes ainda:
2 ʼInega ʼaubena sikisi ʼabibodanaya Ieisu ana toʼabibodayavo toidi Fita be Iemesa ma taina Ioni ʼebeʼewedi e maega iʼwatovu bwanaga taha kuena ʼinaya, ta adi ʼaidega itoatoa. ʼInega Ieisu matadia ana ʼita vedumaduma.
2 Seis dias depois, Jesus tomou consigo Pedro, Tiago e João e os levou, em particular, a sós, a um alto monte. E Jesus foi transfigurado diante deles.
3 Ta ana kaleko luwadawadaea otaqia. Ge taha toga bwaʼobwaʼoya ana fata kaleko naʼutui be naluwadaeyei ʼidewana.
3 As suas roupas se tornaram resplandecentes, de um branco muito intenso, como nenhum lavandeiro no mundo as poderia alvejar.
4 ʼInega Ilaitia be Mosese iʼifoqe ta Ieisu maega iveveqae.
4 E lhes apareceu Elias com Moisés, e estavam falando com Jesus.
5 ʼInega Fita Ieisu voneaya, “Toveʼita, eda toa baʼidia aqiaqi otaqina, ana ʼita didi toi kana viaqia. Taha oʼa weaqiu, ta taha Mosese weaqina ta wese taha Ilaitia weaqina.”
5 Então Pedro, tomando a palavra, disse a Jesus: — Mestre, bom é estarmos aqui. Façamos três tendas: uma para o senhor, outra para Moisés e outra para Elias.
6 (Fita baʼe ʼidewani vona ʼaiqa, mana ma enavo imwaniniva, ʼinega ge dahalamania tolaʼai navonayei.)
6 Pois não sabia o que dizer, por estarem eles apavorados.
7 ʼInega gawata ʼifoqe ʼafwalidi ta taha vona gawatega ʼifoqe vonaya, “Baʼe Natugu, tauna yaveyolubea. Tauna ena vonayavo ona noqolia!”
7 A seguir, veio uma nuvem que os envolveu; e dela veio uma voz que dizia: — Este é o meu Filho amado; escutem o que ele diz!
8 ʼInega lukwayavonega iʼita givigivila ta ge taha toga ida ʼitei, ta ʼesi Ieisu ana ʼaidega maega itoatoa.
8 E, de repente, olhando ao redor, não viram mais ninguém com eles, a não ser Jesus.
9 Ieisu ma ana toʼabibodayavo bwanagega iwebuwebui mai ʼinega luvine neidi vonedia, “Ge taha toga ona vonevonei tolaʼai niʼa oʼitea bwanagaya weaqina, ana laba yaʼa Tomotau Natuna ʼaligega ena yaʼitoto ʼevivi.”
9 Ao descerem do monte, Jesus lhes ordenou que não divulgassem as coisas que tinham visto, até o dia em que o Filho do Homem ressuscitasse dentre os mortos.
10 ʼInega vona nana iaʼukwaivea, ta taudimo iveqae Ieisu ena yaʼitoto ʼevivi ʼaligega ana alamani weaqina.
10 Eles guardaram a recomendação, perguntando uns aos outros o que seria esse ressuscitar dentre os mortos.
11 ʼInega Ieisu ivetalaʼaiea ivonaya, “Tolaʼai weaqina luvine ana toveʼitayavo ivonavona vonigo Ilaitia namadumai ta ʼabiboda Toʼetoyavua namai?”
11 Então perguntaram a Jesus: — Por que os escribas dizem ser necessário que Elias venha primeiro?
12 ʼInega Ieisu vona ʼeviviedi vonaya, “E ʼidewana, Ilaitia nanugweta namai ta yani qabuna nagivetunuqidi. Ta tolaʼai weaqina Buki Nugwenugweina ʼinaya iʼwayavia vonigo Tomotau Natuna visiqa qiduana nalobei ta tomotau ina veilivu veifea?
12 Jesus respondeu:
13 Ta yavonevonemi, Ilaitia niʼa mai ta tomotau edi nuenuega iveilivu kavokavovo ʼinaya, ʼidewana Buki Nugwenugweina madusimanea tauna weaqina.”
13 Eu, porém, lhes digo que Elias já veio, e fizeram com ele tudo o que quiseram, como está escrito a respeito dele.
14 Ieisu ana toʼabiboda toidi maega bwanagega niʼa iwebui mai dumiʼaya, ʼinega qabu qiduana ʼitedi ana toʼabibodayavo itoa vivilidi, ta luvine ana toveʼitayavo maega iveveʼaeʼaetoga.
14 Quando eles se aproximaram dos outros discípulos, viram numerosa multidão ao redor deles e os escribas discutindo com eles.
15 Ta tuta nana qabu diavona Ieisu iʼitea ʼinega me edi qaiawa ivihila ʼinaya sabi ʼebeʼewana.
15 E logo toda a multidão, ao ver Jesus, ficou surpresa e, correndo até ele, o saudava.
16 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo vetalaʼaiedi vonedia, “Toyani weaqina luvine ana toveʼitayavo maega oveveʼaeʼaetoga?”
16 Então Jesus perguntou:
17 ʼInega ʼoloto taha qabu diavona ʼidiega veʼia voneaya, “Toveʼita, edi veʼaeʼaetoga ʼiuna natugu meʼolotona weaqina, mana niboana luveifana niʼa ʼwahalia ʼinega ge ana fata navona.
17 E um, do meio da multidão, respondeu: — Mestre, eu trouxe até o senhor o meu filho, que está possuído de um espírito mudo;
18 Ta tuta qabuna tafetafefwai ta niboana nana vevekaoya. Ta ʼawanega fulofulo ʼifoʼifoqe be alana kikokiko ta wese ʼwafina ʼeʼelutolele. Au toʼabibodayavo yanoqiedi be vonigo niboana veifana ida ʼwavi ʼifoqeyea, ta ge adi fata.”
18 e este, sempre que se apossa dele, lança-o por terra, e ele espuma, range os dentes e vai definhando. Pedi aos seus discípulos que o expulsassem, mas eles não puderam.
19 ʼInega Ieisu vonedia, “Tuta kuena omiʼa maega katoatoa ta nawale nuami ge daʼeqaʼuya, ta tolaʼai weaqina ge oda vetumaqanegu? Debami ʼiʼwanina, ʼinegana ʼwafigu siniqaiqai. Ta gwamana omiei eda ʼitei!”
19 Então Jesus exclamou:
20 ʼInega gwama nana imiea Ieisu ʼinaya. Ta tuta nana niboana luveifana Ieisu ʼitea, ʼinega gwama nana vunuqia ta beʼu bwaʼobwaʼoya ʼenoʼeno buibui ta ʼawanega fulofulo ʼifoʼifoqe.
20 E eles o trouxeram. Quando ele viu Jesus, o espírito imediatamente agitou o menino com violência, e, caindo ele por terra, revolvia-se espumando.
21 ʼInega Ieisu gwama nana tamana vetalaʼaiea vonaya, “Totutaya yani baʼe veʼale?” ʼInega tamana vonaya, “Ena tuta goyonega.
21 Jesus perguntou ao pai do menino: O pai respondeu: — Desde a infância;
22 Ta niboana luveifana tuta qabuna ʼaiwe ʼalaʼalainaya ta wese goʼilaya felafela webuiei vonigo daluluveʼaligia. Nage au fata taha yani una viaqia ta una nuakolokoloyema be una iulema?”
22 e muitas vezes o tem lançado no fogo e na água, para o matar. Mas, se o senhor pode fazer alguma coisa, tenha compaixão de nós e ajude-nos.
23 ʼInega Ieisu ʼoloto nana voneaya, “Tolaʼai weaqina uvevetalaʼaiegu ʼeguma yaʼa agu fata? Ta yavona aqiaqieu, ʼeguma taha toga me ena vetumaqana e yani qabuna ana fata naviaqia.”
23 Ao que Jesus respondeu:
24 ʼInega ʼoloto nana lukwayavonega vonaya, “Tawa yavetumaqana, ta nuanuagu vetumaqana nana una giveqiduea.”
24 E imediatamente o pai do menino exclamou: — Eu creio! Ajude-me na minha falta de fé!
25 Tutana Ieisu qabu qiduana ʼitedi lukwayavonega imai sabi ʼitana tolaʼai naviaqia, e ʼinega Ieisu niboana veifana lugwaeyea vonaya, “Oʼa niboana teniqau kwavana ta nakunakuhu, yaluvineu uʼifoqe mai baʼe gwama nana ʼinega, ta ge wese una lugu ʼevivi ʼinaya!”
25 Vendo Jesus que muita gente estava se reunindo, repreendeu o espírito imundo, dizendo-lhe:
26 ʼInega niboana luveifana kolua ta gwama nana vunuqia beʼu bwaʼobwaʼoya dededela, ta gamonega ʼifoqe. Ta gwama nana ana ʼita kavona toʼaliga ʼidewana. ʼInega tomotau qabudi ivonaya, “Yawaina niʼa gumwala.”
26 E ele, gritando e agitando-o muito, saiu, deixando-o como se estivesse morto, a ponto de muitos dizerem: — Morreu.
27 Ta Ieisu gwama nana nimanaya kafi siveyaʼitotoya.
27 Mas Jesus, tomando-o pela mão, o ergueu, e ele se levantou.
28 ʼInega Ieisu lugu vanuea, ta ana toʼabibodayavo adi ʼaidega maega itoatoa. ʼInega ivoneaya, “Tolaʼai weaqina imaʼa ge ama fata niboana nana ada ʼwavini daʼifoqe?”
28 Quando Jesus entrou em casa, os seus discípulos lhe perguntaram em particular: — Por que nós não pudemos expulsá-lo?
29 ʼInega Ieisu vona ʼeviviedi vonaya, “Baʼe niboana diavona ana fata venoqi namo ʼinega kana ʼwavinidi ina ʼifoqe.”
29 Jesus respondeu:
30 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo maega ʼabaga nana inogea ta itauya diʼwe Galili ʼabaganavo ʼidia. Ta Ieisu ge nuanuana tomotau ina alamania toʼedia itoatoa,
30 E, tendo saído dali, passavam pela Galileia, e Jesus não queria que ninguém o soubesse,
31 mana ana toʼabibodayavo veveʼitedi. ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “Nawale yaʼa Tomotau Natuna agu tosuluva naveʼineiegu tomotau ʼidia ina luveʼaligigu, ta ʼaubena toi ʼabibodanaya ʼaligega ena yaʼitoto ʼevivi.”
31 porque ensinava os seus discípulos e lhes dizia:
32 Ta ena vona baʼe weaqina nuadi ge dasimatala. ʼInega nuanuadi ina vetalaʼaiea vona nana ana alamani weaqina. Ta ge ida vetalaʼaiei, mana Ieisu ena veʼia ʼidia weaqina imwaniniva.
32 Eles, porém, não compreendiam isto e tinham medo de perguntar.
33 Ieisu ma ana toʼabibodayavo iʼifoqe ʼabaga Kafaneumi ʼinaya, ʼinega ilugu vanue gamonaya, ta Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “Toyani weaqina oveʼaeʼaetoga ʼedaya?”
33 Chegaram, então, a Cafarnaum. Estando em casa, Jesus perguntou aos discípulos:
34 Ta ena vetalaʼai ʼidia ge ida veʼiei, mana edi veʼaeʼaetoga ʼiuna vonigo togama ʼidiega qidua otaqina.
34 Mas eles se calaram, porque, no caminho, tinham discutido entre si sobre quem era o maior.
35 ʼInega Ieisu toabui ta Tuwelo dina gaba vaʼauqidi imai ʼinaya. ʼInega vonedi vonaya, “ʼEguma taha toga oʼa nuanuau una veqidua e luaqiaqieu tauʼu una aʼuwebuieu ta tomotau weaqidi una vetofewa.”
35 E Jesus, assentando-se, chamou os doze e lhes disse:
36 ʼInega Ieisu taha gwama ʼebeʼewei miea ʼavalea ta vonedi vonaya,
36 Trazendo uma criança, colocou-a no meio deles e, tomando-a nos braços, disse-lhes:
37 “ʼEguma taha toga gwama baʼe ʼidewana agu wawega una ʼebeʼewea, e ʼinega ʼidewana yaʼa wese uʼebeʼewegu. Ta ʼeguma niʼa uʼebeʼewegu ʼinega wese agu Tovetune niʼa uʼebeʼewea.”
37 — Quem receber uma criança, tal como esta, em meu nome, recebe a mim; e quem receber a mim, não é a mim que recebe, mas aquele que me enviou.
38 ʼInega Ioni Ieisu voneaya, “Toveʼita, ʼoloto taha aʼitea au wawega niboana luveifadi ʼwavi ʼifoqeyedi tomotau taha ʼinega. Ta ahawatayea mana tauna itaʼa ge ʼidega.”
38 João disse a Jesus: — Mestre, vimos um homem que expulsava demônios em seu nome, mas nós o proibimos de fazer isso, porque não nos seguia.
39 Ta Ieisu voneaya, “Ge ona awatayei! ʼEguma taha toga viaqa ʼebenuavoqana agu wawega naviaqia, ʼinega ʼabiboda ge wese ana fata naʼawaluveifegu.
39 Mas Jesus respondeu:
40 Mana ʼeguma taha toga ge davevoalaneda e tauna ada toiula.
40 Pois quem não é contra nós é a favor de nós.
41 Ta yavona aqiaqiemi, ʼeguma taha toga agu wawega goʼila naneimi mana omiʼa yaʼa Keliso egu tomotauyavo, ʼinega tauna nawale ana veʼia aqiaqina nalobea.
41 Pois aquele que lhes der de beber um copo de água, em meu nome, porque vocês são de Cristo, em verdade lhes digo que de modo nenhum perderá a sua recompensa.
42 “Ta yavona aqiaqiemi, ʼeguma taha gwama vevetumaqanegu kavona baʼe gwama nana, ta taha tomotau gwama nana nasitonovia ta nagivebeʼuyea luveifana ʼinaya, e ʼinega tositonova nana luaqiaqiea be dabo qiduana ʼebefiaqa maganaya ina yoqonia ta malavetaya ina felawebuiea ʼabo nadamana nawebui.
42 — E, se alguém fizer tropeçar um destes pequeninos que creem em mim, seria melhor para esse que uma grande pedra de moinho fosse pendurada ao seu pescoço e fosse jogado no mar.
43 ʼInega ʼeguma nimau nagivebeʼuyeu luaqiaqieu be una daʼa yavulea. Mana ge taha ana luveifana ʼeguma nimau daʼadaʼana ta yawai vataya una lobea. Ta ʼesi ge daluaqiaqieu ʼeguma nimau magilafuna ta wese ma duʼu wabolau ta Yaubada nafelawebuieu ʼaiwe ʼalaʼalata vatayana ʼinaya.
43 E, se a sua mão leva você a tropeçar, corte-a; pois é melhor você entrar aleijado na vida do que, tendo as duas mãos, ir para o inferno, para o fogo que nunca se apaga
44 Wese ʼidewana ʼeguma ʼaqeu nagivebeʼuyeu, luaqiaqieu be una daʼa yavulea. Mana ge taha ana luveifana ʼeguma ʼaqeu daʼadaʼana ta yawai vataya una lobea. Ta ʼesi ge daluaqiaqieu ʼeguma ʼaqeu magilafuna ta ma duʼu wabolau ta Yaubada nafelawebuieu ʼaiwe ʼalaʼalata vatayana ʼinaya.
44 [onde não lhes morre o verme, nem o fogo se apaga].
45 — ausente —
45 E, se o seu pé leva você a tropeçar, corte-o; pois é melhor você entrar na vida aleijado do que, tendo os dois pés, ser lançado no inferno
46 Ta wese ʼeguma matau nagivebeʼuyeu una bwaqi yavulea, ge wese ana luveifana. Mana ge taha ana luveifana ʼeguma matau ʼaidegana ta Yaubada ena ʼEbeluvine una lobea. Ta ʼesi ge daluaqiaqieu ʼeguma matau magilafuna ta Yaubada nafelawebuieu ʼaiwe ʼalaʼalata vatayana ʼinaya.
46 [onde não lhes morre o verme, nem o fogo se apaga].
47 — ausente —
47 E, se um dos seus olhos leva você a tropeçar, arranque-o; pois é melhor você entrar no Reino de Deus com um olho só do que, tendo os dois, ser lançado no inferno,
48 — ausente —
48 onde não lhes morre o verme, nem o fogo se apaga.
49 Ta egu tovetumaqana qabudi ina vevunavunaqa ʼaiwe ʼalaʼalaina ʼinega, ʼidewana mwadeʼwa ana fata ʼabwaga ena tuta nagivekuea ta ge namaduʼwala.
49 — Porque cada um será salgado com fogo.
50 Mwadeʼwa yani aqiaqina ʼabwaga weaqina, mana ana fata ʼabwaga nana ana ʼai nagivedibidibia ta wese ana fata be ʼabwaga ena tuta nagivekuea ʼinega ge wese naʼwala. Ta ʼeguma mwadeʼwa ena waiwai nahawala be wese nagibwa, e ʼinega maʼoda kana viaqa ʼaiqa be navewaiwai ʼevivi be wese navedibidibi? Ta Yaubada nuanuana omiʼa yawaimi kavona mwadeʼwa ʼidewani, ʼinega emi toa ma emiavo navenuaʼewaʼewa, ta wese ge naluveifa. “Ta emiavo maega ona toadaumwala.”
50 O sal é bom; mas, se o sal vier a se tornar insípido, como lhe restaurar o sabor? Tenham sal em vocês mesmos e paz uns com os outros.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.