Marcos 12
Molima New Testament (MOX_FNS) vs NTLH
1 ʼInega Ieisu vona sesebaiega vonedi vonaya, “Taha ʼoloto ʼoine ana loi ʼwadia ena vaoqa gamonaya, ʼinega wese ʼalia ta ʼoine ana ʼebememe ʼivaʼavaʼaia. Ta wese gweda taha kuena ʼebevekova vaoqa gamonaya yoqonia. ʼInega tomotau ʼewedi ta ena vaoqa iʼitamakia, ta tauna tauya mali diʼwe ʼinaya.
1 Depois Jesus começou a falar por meio de parábolas . Ele disse:
2 “Ta bolimana ana tutaya tonivaoqa nana ena tofewa vetunea ena vaoqaya vaina ʼoine vuaqina sabi ʼewadi toʼitamaki ʼidiega.
2 Quando chegou o tempo da colheita, o dono enviou um empregado para receber a sua parte.
3 Ta vaoqa ana toʼitamakiavo tofewa nana iʼitea ʼinega ikafia ta ivunuqia. ʼInega iluvetune ʼeviviei tauya nima ʼavaʼavana.
3 Mas os lavradores agarraram o empregado, bateram nele e o mandaram de volta sem nada.
4 ʼInega tonivaoqa ena tofewa wese taha luvetunei tauya, ta ana kiaya ivunuqia ta iveilivu veifea.
4 O dono mandou mais um empregado, mas eles bateram na cabeça dele e o trataram de um modo vergonhoso.
5 ʼInega wese taha tofewa luvetunea ʼidia, ta tauna iluveʼaligia. Ta wese ena tofewa qabudi luvetunedi ta vaina ivunuqidi be wese vaina iluveʼaligidi.
5 E ainda outro foi mandado para lá, mas os lavradores o mataram. E o mesmo aconteceu com muitos mais — uns foram surrados, e outros foram mortos.
6 “Ta wese tonivaoqa nana natu otaqina toatoa ta veyolubea qiduana. ʼInega ena nuenuega vonaya, ‘Baʼe natu otaqigu, ʼinega ina ʼamayabea’, ʼabo vetunei tauya.
6 E agora a única pessoa que o dono da plantação tinha para mandar lá era o seu querido filho. Finalmente ele o mandou, pensando assim: “O meu filho eles vão respeitar.”
7 ʼInega toʼitamaki diavona natuna iʼitea maimai ʼidia ta taudimo idima govaqa ivonaya, ‘Emavo, ʼoloto omoʼe maimai tauna kaiwabu natuna ʼunutauna. Tauna nawale bwaʼobwaʼo qabuna naʼewea. Ta kana luveʼaligia e ʼinega itaʼa baʼe vaoqa nana taudega kana luvinea.’
7 Mas os lavradores disseram uns aos outros: “Este é o filho do dono; ele vai herdar a plantação. Vamos matá-lo, e a plantação será nossa.”
8 ʼInega ikafia ta iluveʼaligia, ta vaoqega ifelawebuiea ʼali gwavuya.”
8 — Então agarraram o filho, e o mataram, e jogaram o corpo para fora da plantação.
9 Ieisu ena veluluʼuya baʼe luʼovoia ʼinega vetalaʼaiedi vonaya, “Tolaʼai nawale tonivaoqa nana naviaqi toʼitamaki diavona ʼidia?” Ta Ieisu taunega vona ʼeviviedi vonaya, “Toʼitamaki diavona nawale naluveʼaligidi be ʼoine vaoqina nahawafelea mali tomotau ʼidia.”
9 Aí Jesus perguntou:
10 ʼInega Ieisu wese vonedi vonaya,
10 Vocês não leram o que as
11 — ausente —
11 Isso foi feito pelo Senhor
12 Ieisu ena vona sesebai baʼe toveguba qiduqiduadi be luvine ana toveʼitayavo ta wese ʼabaga ana tovanugwetayavo inoqolia, ta niʼa ialamania vonigo taudi weaqidi vonavona. ʼInega nuanuadi taha ʼeda ina salia ta ina kafia. Ta ge ida kafia, mana imwaniniva qiduana tomotau qabudi weaqidi, ʼinega Ieisu inogea ta itauya.
12 Os líderes judeus sabiam que a parábola era contra eles e quiseram prender Jesus, mas tinham medo do povo. Por isso deixaram Jesus em paz e foram embora.
13 Ta ʼabibodanaya tovanugweta diavona vaina Falisi ta wese Elodi ena tomotauyavo iluvetunedi Ieisu ʼinaya sabi sitonovina. Mana nuanuadi Ieisu ena vona weaqina vonigo ina kafia.
13 Depois mandaram que alguns fariseus e alguns membros do partido de Herodes fossem falar com Jesus a fim de conseguirem alguma prova contra ele.
14 ʼInega imai Ieisu ʼinaya ta ivonaya, “Toveʼita tawa ahalamaniu, oʼa ʼoloto tunutunuqiu ta eu ilivu aqiaqina. Ta wese tomotau ge uda mwaniniva edi waiwai weaqina. Ta Yaubada ena ʼeda vonahaqiaqi ʼinega uveveʼitayea. ʼInega nuanuama ana vetalaʼaieu taha yani weaqina. Maʼoda luaqiaqiea be toluvine agona Sisa ʼinaya takesi kana aʼuya nage gebu?
14 Eles chegaram e disseram: — Mestre, sabemos que o senhor é honesto e não se importa com a opinião dos outros. O senhor não julga pela aparência, mas ensina a verdade sobre a maneira de viver que Deus exige. Diga: é ou não é contra a nossa
15 Nage takesi kana vemaisi nage gebu?” Ta Ieisu edi nuanua luveifana niʼa alamania ivevemeaqila, ʼinega vonedi vonaya, “Tolaʼai weaqina ʼaqegu olihilihia? Ta mane taha omiei eda ʼitei!”
15 Mas Jesus percebeu a malícia deles e respondeu:
16 ʼInega mane nana ineia ta Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “Ovonegu, mane baʼena toga ʼayeʼayewana ta maʼoda ana wawa?” ʼInega ivoneaya, “Toluvine qiduana Sisa.”
16 Eles trouxeram, e ele perguntou: Eles responderam: — São do Imperador.
17 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “E ʼinega toluvine Sisa ena yani Sisa ona neia, ta Yaubada ena yani wese Yaubada ona neia!” ʼInega Ieisu ena vona baʼe weaqina nuadi voqana qiduana.
17 Então Jesus disse: E eles ficaram admirados com Jesus.
18 ʼInega vaina Sadusiavo, taudi ge ida vetumaqana toʼaliga edi yaʼitoto ʼevivi weaqina, imai Ieisu ʼinaya ivetalaʼaiea,
18 Alguns saduceus , os quais afirmam que ninguém ressuscita, chegaram perto de Jesus e disseram:
19 ivonaya, “Toveʼita, lova Mosese ena luvine aʼuya vonaya, ‘ʼEguma taha ʼoloto naʼaliga ta natu geqana, e ʼinega taina wadaʼena maega ina vaqi, ta natudiavo toʼwaiva nana ana luseana.’”
19 — Mestre, Moisés escreveu para nós a seguinte lei : “Se um homem morrer e deixar a esposa sem filhos, o irmão dele deve casar com a viúva, para terem filhos, que serão considerados filhos do irmão que morreu.”
20 ʼInega ʼebevetalatutula taha Ieisu ineia ivonaya, “Taha ʼoloto ma tainavo adi yau seveni itoatoa. Ta ʼoloto nana vavine taha maega ivaqi, ta ʼabiboda yawaina gumwala ta natu geqana.
20 Acontece que havia sete irmãos. O mais velho casou e morreu sem deixar filhos.
21 ʼInega toʼwaiva nana ana gwavuʼifo wadaʼena maega ivaqi. Ta tauna wese yawaina gumwala ta natu geqana. Ta wese vetoina ʼidewani.
21 O segundo casou com a viúva e morreu sem deixar filhos. Aconteceu a mesma coisa com o terceiro.
22 ʼInega tainavo qabudi ʼidewani wadaʼena ivaqia ta iʼwaiva ʼovoa ta qabudi wese natu geqadi. Ta ʼabiboda wadaʼe nana wese yawaina gumwala ta natu geqana.
22 Afinal, os sete irmãos casaram com a mesma mulher e morreram sem deixar filhos. Depois de todos eles, a mulher também morreu.
23 Ta ʼeguma tomotau ina yaʼitoto ʼevivi, ʼinega baʼe vavine nana toʼoloto nawale moqane otaqina, mana ma tainavo qabudi ivaqia?”
23 Portanto, no dia da ressurreição, quando todos os mortos tornarem a viver, de qual dos sete a mulher vai ser esposa? Pois todos eles casaram com ela!
24 Ta Ieisu edi vetalaʼai veʼiea vonaya, “Omiʼa emi nuanua luveifana, mana Buki Nugwenugweina ena simana ta wese Yaubada ena waiwai ge oda alamania.
24 Jesus respondeu:
25 Ta yaʼitoto ʼevivi ana ʼaubena ʼinaya tomotau ge wese ina vaqi. Vonahaqiaqi, edi toa nawale Yaubada ena tovaleʼewa qabudi mahalaya itoatoa ʼidewani.
25 Pois, quando os mortos ressuscitarem, serão como os anjos do céu, e ninguém casará.
26 Nage ge oda avoya Yaubada ena vona ʼimia yaʼitoto ʼevivi weaqina tuta nana taunega ʼifoqe Mosese ʼinaya ʼaiwe yamwayamwana ʼinega, vonaya, ‘Yaʼa Ebelamo ena Yaubada ta Iakobo ena Yaubada ta wese Aisake ena Yaubada.’
26 Vocês nunca leram no
27 ʼInega yavona aqiaqiemi, Yaubada ge tomotau ʼaliʼaligidi edi Yaubada ta ʼesi tomotau mayawaidi edi Yaubada. Ta omiʼa emi veʼita yani baʼe weaqina luveifa otaqina.”
27 E Deus não é Deus dos mortos e sim dos vivos. Vocês estão completamente errados!
28 ʼInega luvine ana toveʼita taha mai ta Ieisu be Sadusiavo edi veʼaeʼaetoga noqolia. Ta wese Ieisu ena veʼita aqiaqina Sadusiavo ʼidia noqolia ʼinega vetalaʼaiea vonaya, “Toveʼita, luvine qabuna ʼidiega ai luvine qidua vaʼinena?”
28 Um mestre da Lei que estava ali ouviu a discussão. Viu que Jesus tinha dado uma boa resposta e por isso perguntou: — Qual é o mais importante de todos os mandamentos da
29 ʼInega Ieisu voneaya, “Luvine qidua vaʼinena baʼe, ‘Omiʼa me Isileli, ona noqola aqiaqi, Kaiwabu eda Yaubada ana ʼaidega Yaubada otaqa.
29 Jesus respondeu:
30 Eu Kaiwabu Yaubada una veyolubei giwaliu qabuna ʼinega be, niboaniu qabuna ʼinega be, eu nuanua qabuna ʼinega ta wese eu waiwai qabuna ʼinega.’
30 Ame o Senhor, seu Deus, com todo o coração, com toda a alma, com toda a mente e com todas as forças.”
31 Ta taha wese luvine qiduana ʼenoʼeno vonaya, ‘Tomotau una veyolubedi ʼidewani tauʼuyega uveveyolubeu.’ Ge taha wese luvine ana fata baʼe luvine dina naveqidua vaʼinedi.”
31 E o segundo mais importante é este: “Ame os outros como você ama a você mesmo.” Não existe outro mandamento mais importante do que esses dois.
32 ʼInega ʼoloto nana Ieisu ena vona veʼiea vonaya, “Toveʼita, eu vona baʼe vonahaqiaqi. Yaubada ana ʼaidega otaqa, ta ge taha wese Yaubada datoatoa.
32 Então o mestre da Lei disse a Jesus: — Muito bem, Mestre! O senhor disse a verdade. Ele é o único Deus, e não existe outro além dele.
33 ʼInega luaqiaqieda Yaubada kana veyolubea giwalida qabuna ʼinega, ta nuada qabuna ʼinega ta eda waiwai qabuna ʼinega. Ta wese tomotau kana veyolubedi ʼidewana taudega kaveveyolubeda. Lova veguba yubai gabugabudi ʼidiega yani ʼenaʼina weaqimi, ta luvine magilafudina baʼe adi matayaga guba qabudi veqidua vaʼinea.”
33 Devemos amar a Deus com todo o nosso coração, com toda a nossa mente e com todas as nossas forças e também devemos amar os outros como amamos a nós mesmos. Pois é melhor obedecer a estes dois mandamentos do que trazer animais para serem queimados no altar e oferecer outros sacrifícios a Deus.
34 Ta ʼinega Ieisu ʼoloto nana ena vona veʼiea vonaya, “Oʼa toalamani aqiaqiu, ge tuta kuena ʼinaya Yaubada ena ʼEbeluvinea una lugu.” Ta tuta baʼe ʼabibodanaya ge taha toga Ieisu davetalaʼaiei, mana ena alamani weaqina imwaniniva.
34 Jesus viu que o mestre da Lei tinha respondido com sabedoria e disse: Depois disso ninguém tinha coragem de fazer mais perguntas a Jesus.
35 Tutana Ieisu Vanue Gwalagwalana ʼatamaninaya veveʼita tomotau ʼidia ʼinega vetalaʼaiedi vonaya, “Maʼoda ʼinega luvine ana toveʼitayavo ivonavona Toʼetoyavua Keliso tauna Deibida natuna?
35 Quando Jesus estava ensinando no pátio do Templo, perguntou:
36 Mana Deibida taunega Niboana Gwalagwalana ʼinega simana vonaya,
36 Pois Davi, inspirado pelo Espírito Santo, escreveu:
37 Ta Deibida nana ena Kaiwabu Keliso. ʼInega maʼoda ana fata Deibida ena gadeyega Keliso ʼabibodanaya naʼifoqe?” Luvine ana toveʼitayavo edi ilivu weaqina (Madiu 23:1-36; Luke 20:45-47) Ta tomotau qabudi Ieisu ena veʼita inoqolia ta nuadi ʼewea.
37 O próprio Davi chama o Messias de Senhor. Portanto, como é que o Messias pode ser descendente de Davi? Uma grande multidão escutava com prazer o que Jesus ensinava.
38 ʼInega Ieisu tomotau qabudi vonedi vonaya, “Luvine ana toveʼitayavo edi ilivu ge ona ʼabibodei. Mana taudi iyabayaba ʼabaga ʼebevaʼauta ʼinaya, ta nuanuadi adi kwakwalufai ta aqiaqina tomotau ina ʼitea ta ina ʼamayabedi be ina lukaiwa ʼidia.
38 Ele dizia ao povo:
39 Ta wese nuanuadi vanue tafwalolo ʼinaya ʼebetoa aqiaqina ʼidia ina toabui, ta wese sagali ana tutaya nuanuadi tomotau qiduqiduadi edi ʼebetoaya ina toabui.
39 preferem os lugares de honra nas
40 Ta wese nuanuadi tomotau ina ʼawahaqiaqiedi edi venoqi kuena tomotau matadia weaqina. Ta wese wadawadaʼe ʼwaivega iuʼavedi ta edi kulufa ivanawalidi. Ta vonahaqiaqi nawale luvematasabu waiwaina Yaubada ʼinega ina lobea edi ilivu luveifana weaqina.”
40 Exploram as viúvas e roubam os seus bens; e, para disfarçarem, fazem orações compridas. Portanto, o castigo que eles vão sofrer será pior ainda!
41 Ieisu Vanue Gwalagwalana ʼatamaninaya mane ana ʼebeaʼu diʼwenaya toabui, ta tomotau qabudi vevekovedi tuta nana edi nei kavovo iaʼuaʼudi ʼebeaʼu gamonaya. Ta tovekaikaiwabu edi mane qiduana iaʼudi.
41 Jesus estava no pátio do Templo, sentado perto da caixa das ofertas, olhando com atenção as pessoas que punham dinheiro ali. Muitos ricos davam muito dinheiro.
42 Ta Ieisu wadaʼe lukwalukwana taha ʼitea mai ta ena nei kavovo mane goyogoyodi magilafuna aʼuya.
42 Então chegou uma viúva pobre e pôs na caixa duas moedinhas de pouco valor.
43 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo gaba vaʼauqidi vonedi vonaya, “Vonahaqiaqi, wadaʼe baʼe ena nei kavovo ʼinega tomotau qabudi edi nei kavovo veqidua vaʼinedi.
43 Aí Jesus chamou os discípulos e disse:
44 Mana qabudi edi mane qiduana nawale ʼenoʼeno, ta wadaʼe lukwalukwana baʼe ena mane qabuna aʼuya, ta ge taha wese daʼenoʼeno ʼinaya ana ʼabwaga ana gimwane weaqina.”
44 Porque os outros deram do que estava sobrando. Porém ela, que é tão pobre, deu tudo o que tinha para viver.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 12, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.