Lucas 8
Molima New Testament (MOX_FNS) vs ARA
1 ʼAbiboda Ieisu tutuvila tauya ʼabaga qiduqiduadi be goyogoyodi ʼidia ta Yaubada ena ʼEbeluvine valena aqiaqina lugaihiea. Ta Tuwelo dina maega itauya.
1 Aconteceu, depois disto, que andava Jesus de cidade em cidade e de aldeia em aldeia, pregando e anunciando o evangelho do reino de Deus, e os doze iam com ele,
2 Ta wese vaina vivine maega iluvivila, taudi lova ʼidiega niboana luveifadi Ieisu ʼwavinidi iʼifoqe, ta wese adi vihiqayavo giveaqiaqiedi. Taudi vivine dina adi wawayavo baʼe: Meli Magidala, lova tauna ʼinega niboana luveifadi adi yau seveni Ieisu ʼwavinidi iʼifoqe,
2 e também algumas mulheres que haviam sido curadas de espíritos malignos e de enfermidades: Maria, chamada Madalena, da qual saíram sete demônios;
3 ta wese Ioana, taudi kini Elodi ena tofewa ana wawa Kusa moqanena, ta wese Susana be vaina vivine maega. Baʼe vivine dina edi kulufayega Ieisu ma enavo ihiuledi ta iʼitamakidi.
3 e Joana, mulher de Cuza, procurador de Herodes, Suzana e muitas outras, as quais lhe prestavam assistência com os seus bens.
4 Taha tuta ʼinaya qabu qiduadi ʼabaga taha taha ʼidiega imai ta itoavaʼauta Ieisu ʼinaya. ʼInega vona sesebaiega veʼitedi vonaya,
4 Afluindo uma grande multidão e vindo ter com ele gente de todas as cidades, disse Jesus por parábola:
5 “Tovaoqa taha ena vaoqaya tauya ta witi vewanina veyavuledi, ta vaina vewana ʼedabalaya iavuta, ʼinega tomotau ʼaqediega iʼevaqosoqosodi, ta manu iʼitedi ʼinega iwebui mai ta iʼainidi.
5 Eis que o semeador saiu a semear. E, ao semear, uma parte caiu à beira do caminho; foi pisada, e as aves do céu a comeram.
6 Ta vaina vewana dabodabo ʼinaya iavuta ta ge bwaʼobwaʼo qiduana, ʼinega itabo ta ʼabiboda imwatuqu, mana bwaʼobwaʼo nana ge niginigina.
6 Outra caiu sobre a pedra; e, tendo crescido, secou por falta de umidade.
7 Ta wese vaina vewana talitali gamonaya iavuta, ta maega itabo vinivinioya, ʼinega talitali vewaiwai ta fai veʼaligidi.
7 Outra caiu no meio dos espinhos; e estes, ao crescerem com ela, a sufocaram.
8 Ta wese vaina vewana bwaʼobwaʼo aqiaqina ʼinaya iavuta ta itabo ta iveqidua ʼinega ivuaqa. Ta ʼidiega bolimana aqiaqina lobea, mana vewana ʼaidega ʼaidega ʼidiega 100 lobedi.” ʼInega Ieisu tomotau qabudi vonedi vonaya, “ʼEguma ma taniqami vona baʼe ona noqolia.”
8 Outra, afinal, caiu em boa terra; cresceu e produziu a cento por um. Dizendo isto, clamou: Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.
9 Ta ʼabiboda Ieisu ana toʼabibodayavo ivetalaʼaiea ivonaya, “Vona sesebai baʼe, maʼoda ana alamani?”
9 E os seus discípulos o interrogaram, dizendo: Que parábola é esta?
10 ʼInega Ieisu vonedia, “Omiʼa Yaubada ena ʼEbeluvine gamo aqiaqina ana alamani niʼa awafelea ʼimia.
10 Respondeu-lhes Jesus: A vós outros é dado conhecer os mistérios do reino de Deus; aos demais, fala-se por parábolas, para que, vendo, não vejam; e, ouvindo, não entendam.
11 ʼInega Ieisu vonaya, “Vona sesebaina ana giyavua baʼe ʼedewana: Vewani nana niʼa yaʼinanea tauna Yaubada ena vona.
11 Este é o sentido da parábola: a semente é a palavra de Deus.
12 Ta vaina tomotau kavona vewana dina ʼedabalaya iavuta, mana Yaubada ena vona inoqolia, ta Seitani maimai ta vona nana giwalidiega ʼewaʼewa yavulea, ʼinega ge adi fata Yaubada ina vetumaqanei be ʼetoyavua ina lobei.
12 A que caiu à beira do caminho são os que a ouviram; vem, a seguir, o diabo e arrebata-lhes do coração a palavra, para não suceder que, crendo, sejam salvos.
13 Ta vaina tomotau kavona vewana dina iavuta bwaʼobwaʼo ma dabodabona ʼinaya, mana Yaubada ena vona inoqolia ta weaqina iqaiawa. Ta kwalamidi gebu, ʼinega tuta kukusana ʼinaya ivetumaqana, ta tuta nana Seitani nasitonovidi ʼinega ina beʼu kwayavona.
13 A que caiu sobre a pedra são os que, ouvindo a palavra, a recebem com alegria; estes não têm raiz, creem apenas por algum tempo e, na hora da provação, se desviam.
14 Ta vaina tomotau kavona vewana dina talitali gamonaya iavuta, mana taudi Yaubada ena vona inoqolia, ta edi toa be wese kaikaiwabu weaqina inuanua, ta wese bwaʼobwaʼo ana qaiawa ʼinaya iawafeledi, ʼinega Yaubada ena vona ge davuaqa ʼidia.
14 A que caiu entre espinhos são os que ouviram e, no decorrer dos dias, foram sufocados com os cuidados, riquezas e deleites da vida; os seus frutos não chegam a amadurecer.
15 Ta ʼesi vaina tomotau kavona vewana dina bwaʼobwaʼo aqiaqina ʼinaya iavuta. Taudina aqiaqi otaqidi ta giwalidi iawafelea Yaubada ʼinaya, mana ena vona inoqolia ta ikafiʼiʼihia, e ʼinega vuaqa aqiaqina ʼifoʼifoqe ʼidiega.”
15 A que caiu na boa terra são os que, tendo ouvido de bom e reto coração, retêm a palavra; estes frutificam com perseverança.
16 ʼInega wese Ieisu vonedi vonaya, “Gebu taha toga lamufa nagabui nahaʼukwaivei ʼulena nage ʼivi ʼayanaya, ta ʼesi vunavunaqaya nahaʼui be ʼinega tomeqabu ilugu vanuea nasimatalidi.
16 Ninguém, depois de acender uma candeia, a cobre com um vaso ou a põe debaixo de uma cama; pelo contrário, coloca-a sobre um velador, a fim de que os que entram vejam a luz.
17 “Mana yani qabuna ʼwaiʼwaivina be aʼuaʼukwaivina nawale naʼifoqe vunavunaqaya ta tomotau qabudi ina ʼitea ta wese ina alamani aqiaqiea.
17 Nada há oculto, que não haja de manifestar-se, nem escondido, que não venha a ser conhecido e revelado.
18 “ʼInega yani qabuna onoqonoqolia e ona nuaveʼavina aqiaqiea. Mana tomeqabu egu vona inoqola aqiaqiea e nawale edi alamani naveʼenaʼi. Ta tomeqabu egu vona ge ida noqolia, e nawale edi alamani goyona ʼidia ʼenoʼeno Yaubada naʼewa yavulea.”
18 Vede, pois, como ouvis; porque ao que tiver, se lhe dará; e ao que não tiver, até aquilo que julga ter lhe será tirado.
19 ʼAbibodanaya Ieisu inana be tainavo imai sabi ʼitana. Ta qabu qidua vaʼinedi itoatoa, ʼinega ge adi fata ina lugu Ieisu ʼinaya.
19 Vieram ter com ele sua mãe e seus irmãos e não podiam aproximar-se por causa da concorrência de povo.
20 ʼInega taha tomotau Ieisu voneaya, “Kaiwabu, inau be taimwavo ʼatamanaya itovotovolo, ta nuanuadi ina ʼiteu.”
20 E lhe comunicaram: Tua mãe e teus irmãos estão lá fora e querem ver-te.
21 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “Tomeqabu Yaubada ena vona inoqolia ta ivelumatamatayagea, e taudi inagwavo be wese taigwavo.”
21 Ele, porém, lhes respondeu: Minha mãe e meus irmãos são aqueles que ouvem a palavra de Deus e a praticam.
22 Taha tuta ʼinaya Ieisu ana toʼabibodayavo vonedi vonaya, “Kana gelu kana vaukamana lavu diʼwenaya.” ʼInega taha waga igelui ʼabo itauya.
22 Aconteceu que, num daqueles dias, entrou ele num barco em companhia dos seus discípulos e disse-lhes: Passemos para a outra margem do lago; e partiram.
23 Tuta nana ivavabala Ieisu matana dune ta ʼenoʼeno waga gamonaya. ʼInega yaqina waiwaina ʼifoqe ta nufula qiduadi waga gamonaya goi vedodoya, ʼabo tuta goyona ida damana.
23 Enquanto navegavam, ele adormeceu. E sobreveio uma tempestade de vento no lago, correndo eles o perigo de soçobrar.
24 ʼInega toʼabiboda dina idivanoya ivoneaya, “Kaiwabu, Kaiwabu, uyaʼitoto mana tuta goyona kana damana!” ʼInega Ieisu yaʼitoto, ta yaqina be nufula lugwaeyedi vonedia, “Oluaʼu!” Tuata yaqina be nufula ʼavalagwaedi.
24 Chegando-se a ele, despertaram-no dizendo: Mestre, Mestre, estamos perecendo! Despertando-se Jesus, repreendeu o vento e a fúria da água. Tudo cessou, e veio a bonança.
25 ʼInega Ieisu ana toʼabibodayavo vonedi vonaya, “Maʼoda? Nage ge oda vetumaqanegu, waisa?” Ta taudi imwaniniva ta wese nuadi voqana, ʼabo taudiega ivonaya, “Toʼoloto baʼe, mana yani qabuna luluvinedi, ta wese yaqina be nufula bonana ivematamatayagea?”
25 Então, lhes disse: Onde está a vossa fé? Eles, possuídos de temor e admiração, diziam uns aos outros: Quem é este que até aos ventos e às ondas repreende, e lhe obedecem?
26 Ta niʼau diʼwe Galiliega ivaukamana ilugu me Gelasine edi diʼwe ʼinaya.
26 Então, rumaram para a terra dos gerasenos, fronteira da Galileia.
27 Ieisu niʼa webui balabalaya, ʼinega taha ʼabaga nana ana ʼoloto ʼifoqe mai ʼinaya. Ta ʼoloto nana niboana luveifadi niʼa iʼwahalia. Ta tuta kuena ge davekaleko ta wese vanuea ge datoatoa, ta ʼesi tuta qabuna debaʼunu ʼidia toatoa.
27 Logo ao desembarcar, veio da cidade ao seu encontro um homem possesso de demônios que, havia muito, não se vestia, nem habitava em casa alguma, porém vivia nos sepulcros.
28 Ta tuta kuena ʼinaya niboana luveifana ʼoloto nana luvekwavekwavea, ʼinega tomotau nimana be ʼaqena iyoqonidi seniega ta iʼitamakia. Ta seni nana ʼeluhufeufedi ta niboana luveifana ʼebeʼewei tauyea diʼwe ilumakavinaya ʼidia. Ta tutana ʼoloto nana Ieisu ʼitea ʼinega ʼalabwau ta ʼaqenaya givelukabwebwe. ʼInega Ieisu voneaya, “Niboana luveifana, ʼoloto benaʼe ʼinega uʼifoqe mai!” ʼInega niboana nana bonana qiduanega gaba vonaya, “Ei Ieisu, oʼa Yaubada Toatoa Vanena Natuna, tolaʼai nuanuau una viaqi ʼiguya? Yavevenoqieu, visiqa ge una neigu.”
28 E, quando viu a Jesus, prostrou-se diante dele, exclamando e dizendo em alta voz: Que tenho eu contigo, Jesus, Filho do Deus Altíssimo? Rogo-te que não me atormentes.
29 — ausente —
29 Porque Jesus ordenara ao espírito imundo que saísse do homem, pois muitas vezes se apoderara dele. E, embora procurassem conservá-lo preso com cadeias e grilhões, tudo despedaçava e era impelido pelo demônio para o deserto.
30 ʼInega Ieisu vetalaʼaiea voneaya, “Maʼoda au wawa?” ʼInega vonaya, “Agu wawa ʼEaʼealima”, mana niboana luveifadi koyadi niʼau ilugu ʼoloto nana gamonaya ta itoatoa.
30 Perguntou-lhe Jesus: Qual é o teu nome? Respondeu ele: Legião, porque tinham entrado nele muitos demônios.
31 Ta niboani dina Ieisu ʼinaya ivenoqi waiwai ivonaya, “Gebu una felawebuiema vetoa ge ana ʼebeluʼovoamo ana wawa Abisi ʼinaya.”
31 Rogavam-lhe que não os mandasse sair para o abismo.
32 Ta taha bwanaga veanaya bawe qabudi iduaduala. ʼInega niboana luveifadi Ieisu ivenoqiea nahawafeledi ina lugu bawe ʼidia, e ʼinega Ieisu awafeledi.
32 Ora, andava ali, pastando no monte, uma grande manada de porcos; rogaram-lhe que lhes permitisse entrar naqueles porcos. E Jesus o permitiu.
33 ʼInega iʼifoqe ʼoloto nana gamonega ta bawe ʼidia ilugu, ta bawe diavona ikwava ta koyadi ivegaligaliʼwaʼwa itauya dabega iwebui lavuya ʼabo igavivila.
33 Tendo os demônios saído do homem, entraram nos porcos, e a manada precipitou-se despenhadeiro abaixo, para dentro do lago, e se afogou.
34 Bawe adi toʼitamakiavo yani qabuna ʼifoqe niʼa iʼitea, ʼinega ivihila itauya, ta valena isimana dadanea ʼabaga qiduqiduadi be goyogoyodi ana totoayavo ʼidia.
34 Os porqueiros, vendo o que acontecera, fugiram e foram anunciá-lo na cidade e pelos campos.
35 ʼInega imai be nuanuadi wese taudi matadiega ina ʼitea tolaʼai niʼa ʼifoqe. Ta tutana imai Ieisu ʼinaya ʼinega ʼoloto nana iʼitea lova niboana luveifadi iluvekwavea. Tauna ena nuanua niʼau veaqiaqi ta vekaleko ʼabo Ieisu ʼaqenaya toabui toatoa. Ta tomotau qabudi imwaniniva.
35 Então, saiu o povo para ver o que se passara, e foram ter com Jesus. De fato, acharam o homem de quem saíram os demônios, vestido, em perfeito juízo, assentado aos pés de Jesus; e ficaram dominados de terror.
36 Ta tomotau diavona Ieisu ena viaqayavo niʼa iʼitedi ʼabibodanaya iʼevivi edi ʼabagaya ta ʼoloto nana lova niboana luveifadi iʼwahalia ena veaqiaqi weaqina iveluluʼuyayea ediavo ʼidia.
36 E algumas pessoas que tinham presenciado os fatos contaram-lhes também como fora salvo o endemoninhado.
37 ʼInega me Gelasine qabudi imwaniniva qiduana ta Ieisu ivonea vonigo nanogedi ta edi diʼwe ʼinega natauya. ʼInega Ieisu wagaya gelu ʼevivi nogedi tauya.
37 Todo o povo da circunvizinhança dos gerasenos rogou-lhe que se retirasse deles, pois estavam possuídos de grande medo. E Jesus, tomando de novo o barco, voltou.
38 Ta ʼoloto nana tawadega veaqiaqi mai Ieisu ʼinaya venoqiea vonaya, “Nage ana fata ena ʼabibodeu?” ʼInega Ieisu ʼoloto nana luvetunei voneaya,
38 O homem de quem tinham saído os demônios rogou-lhe que o deixasse estar com ele; Jesus, porém, o despediu, dizendo:
39 “Ge au fata una ʼabibodegu, ta ʼesi una ʼevivi una tauya eu ʼabagaya, ta Yaubada ena veyoluba qiduana ʼiuya weaqina una veluluʼuyayea.” E ʼinega ʼoloto nana tauya, ta tolaʼai Ieisu niʼa viaqia ʼinaya simana dadanea ʼabaga nana gamonaya.
39 Volta para casa e conta aos teus tudo o que Deus fez por ti. Então, foi ele anunciando por toda a cidade todas as coisas que Jesus lhe tinha feito.
40 Tutana Ieisu ma ana toʼabibodayavo iʼevivi Galili ʼinaya, ʼinega qabu qiduadi me edi qaiawa Ieisu iʼebeʼewea, mana tauna weaqina ibaʼebaʼe.
40 Ao regressar Jesus, a multidão o recebeu com alegria, porque todos o estavam esperando.
41 ʼInega taha ʼoloto ana wawa Yailo, tauna vanue tafwalolo ana tovanugweta, mai Ieisu ʼaqenaya iwaʼodu ta venoqiea maega ina tauya ena vanuea,
41 Eis que veio um homem chamado Jairo, que era chefe da sinagoga, e, prostrando-se aos pés de Jesus, lhe suplicou que chegasse até a sua casa.
42 mana natuna mevavinena ʼaidega otaqina tuta goyona naʼaliga. Ta gwama nana ana yaʼwala tuwelo ʼidewana niʼa lobea. ʼInega Yailo maega ʼedaya itautauya, ta wese qabu qidua vaʼinedi iʼabibodedi ta Ieisu iveliaʼiʼia.
42 Pois tinha uma filha única de uns doze anos, que estava à morte. Enquanto ele ia, as multidões o apertavam.
43 Ta qabu dina nuanidia taha vavine ma ana vihiqa maega itautauya. Ta ana vihiqa sulalina inoqa yaʼwala tuwelo ʼidia, ta nawale inoinoqa, mana ge taha toga ana fata dagiveaqiaqiei.
43 Certa mulher que, havia doze anos, vinha sofrendo de uma hemorragia, e a quem ninguém tinha podido curar [e que gastara com os médicos todos os seus haveres],
44 ʼInega vavine nana Ieisu ʼabibodanega mai ʼabo ana kwakwalufai noyana gitonovia, ta omoʼe tutana ʼinaya sulalina yafaha kwayavonia.
44 veio por trás dele e lhe tocou na orla da veste, e logo se lhe estancou a hemorragia.
45 ʼInega Ieisu vonaya, “Togama gitonovigu?” ʼInega qabudi ivegeqa ta Fita voneaya, “Kaiwabu, uʼitedi qabu qiduadi iveveliaʼavala ʼinega iluʼoneu.”
45 Mas Jesus disse: Quem me tocou? Como todos negassem, Pedro [com seus companheiros] disse: Mestre, as multidões te apertam e te oprimem [e dizes: Quem me tocou?].
46 Ta Ieisu voneaya, “Taha toga agu kwakwalufai gitonovia, mana yalutonovia ʼiguyega egu waiwai ʼifoqe.”
46 Contudo, Jesus insistiu: Alguém me tocou, porque senti que de mim saiu poder.
47 Ta vavine nana nuanuana naoukwaiva, ta ge ana fata mana Ieisu niʼa alamania ena waiwai vaukamana ʼinaya. ʼInega vavine nana me ena tatava mai Ieisu ʼinaya ta ʼaqenaya iwaʼodu. ʼInega tomotau qabudi ʼiawadia simana ʼifoqeyea tolaʼai weaqina Ieisu ana kwakwalufai gitonovi, ta maʼoda ʼinega veaqiaqi kwayavona.
47 Vendo a mulher que não podia ocultar-se, aproximou-se trêmula e, prostrando-se diante dele, declarou, à vista de todo o povo, a causa por que lhe havia tocado e como imediatamente fora curada.
48 ʼInega Ieisu vavine nana voneaya, “Natugu, eu vetumaqana ʼinega niʼa uveaqiaqi. Uyaʼitoto me eu nuadaumwala una tauya.”
48 Então, lhe disse: Filha, a tua fé te salvou; vai-te em paz.
49 Ieisu nawale vonavona vavine nana ʼinaya, ʼinega vanue tafwalolo ana tovanugweta Yailo ena vanuega taha tomotau vale miea ʼinaya vonaya, “Natuhu yawaina niʼa gumwala, ʼinega Toveʼita ge una veʼaqe visiqi.”
49 Falava ele ainda, quando veio uma pessoa da casa do chefe da sinagoga, dizendo: Tua filha já está morta, não incomodes mais o Mestre.
50 Vale baʼe Ieisu noqolia ʼinega Yailo vonea vonaya, “Ge giwaliu nahaʼala, ta ʼesi una vetumaqanamo, natuhu nawale naveaqiaqi.”
50 Mas Jesus, ouvindo isto, lhe disse: Não temas, crê somente, e ela será salva.
51 ʼInega itutuvila itauya ʼabo vanuea iʼifoqe. Ta Ieisu tomotau qabudi awatayedi ge taha toga nalugu. Ta nuanuana Fita be, Ioni be Iemesa ta wese gwama nana tamana be inana maega ina lugu.
51 Tendo chegado à casa, a ninguém permitiu que entrasse com ele, senão Pedro, João, Tiago e bem assim o pai e a mãe da menina.
52 Ta vaina tomotau nawale idoudou ta wese iʼewaʼewabamu gwama nana weaqina. ʼInega Ieisu vonedia, “ʼElovemi, ge ona dou! Gwama baʼe ge daʼaliga ta ʼesi ʼeno motaiva ʼenoʼeno.”
52 E todos choravam e a pranteavam. Mas ele disse: Não choreis; ela não está morta, mas dorme.
53 ʼInega todou Ieisu idagiea, mana ialamania gwama baʼe niʼa ʼaliga.
53 E riam-se dele, porque sabiam que ela estava morta.
54 ʼInega ilugu ta Ieisu gwama nimanaya kafi ta voneaya, “Natugu, uyaʼitoto!”
54 Entretanto, ele, tomando-a pela mão, disse-lhe, em voz alta: Menina, levanta-te!
55 ʼInega gwama nana yawaha ʼevivi ta lukwayavonega yaʼitoto. ʼInega Ieisu gwama inana be tamana vonedi ʼabwaga ina neia naʼai.
55 Voltou-lhe o espírito, ela imediatamente se levantou, e ele mandou que lhe dessem de comer.
56 Yani baʼe weaqina tamana be inana nuadi voqana aqiaqi. Ta Ieisu luvinedi vonedia, “Gebu taha toga ʼinaya ona simana egu viaqa baʼe weaqina.”
56 Seus pais ficaram maravilhados, mas ele lhes advertiu que a ninguém contassem o que havia acontecido.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 8, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.