Lucas 5

Molima New Testament (MOX_FNS) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Taha tuta ʼinaya Ieisu tovotovolo lavu Genasaleta nanavinaya ta yoʼo qabudi imai itoa vivilia ta Yaubada ena vona ivivineneqea.
1 Estando Jesus um dia à margem do lago de Genesaré, o povo se comprimia em redor dele para ouvir a palavra de Deus.
2 ʼInega Ieisu waga magilafudi ʼitedi balabalaya mana togomana niʼa ivawebui ta edi gomana iʼutuʼutudi.
2 Vendo duas barcas estacionadas à beira do lago, - pois os pescadores haviam descido delas para consertar as redes -,
3 ʼInega Ieisu taha waga geluya, ta toniwaga Saimoni vonei natalateteyea goyona balebalega. ʼInega Ieisu toabui ta tomotau qabudi veʼitedi waga nana ʼinega.
3 subiu a uma das barcas que era de Simão e pediu-lhe que a afastasse um pouco da terra; e sentado, ensinava da barca o povo.
4 Tuta nana ena veʼita luʼovoia ʼinega Ieisu Saimoni vonea vonaya, “Una talatete qawanaya eu gomana una bwaʼuya ta ʼiqana una ʼonedi.”
4 Quando acabou de falar, disse a Simão: Faze-te ao largo, e lançai as vossas redes para pescar.
5 Ta Saimoni voneaya, “Kaiwabu, velovelovana kuena gamonaya agomana ʼwayoqa, ge taha ʼiqana ada ʼonei! Ta oʼa eu vona weaqina gomana ena bwaʼu ʼeviviedi.”
5 Simão respondeu-lhe: Mestre, trabalhamos a noite inteira e nada apanhamos; mas por causa de tua palavra, lançarei a rede.
6 Ibwaʼuya ʼinega ʼiqana ʼeala vaʼinedi iʼonedi ta gomana dina tuta goyona ida abuya.
6 Feito isto, apanharam peixes em tanta quantidade, que a rede se lhes rompia.
7 ʼInega ediavo edi waga diʼwedia iluʼwayedi ina mai ina iuledi. ʼInega imai ta waga magilafudi iluveagatunaʼidi be tuta goyona ida damana.
7 Acenaram aos companheiros, que estavam na outra barca, para que viessem ajudar. Eles vieram e encheram ambas as barcas, de modo que quase iam ao fundo.
8 Ta tutana Saimoni Fita ʼiqana adi yau ʼitedi, ʼinega Ieisu ʼaqenaya tuqatuqanega sobadi ta voneaya, “Kaiwabu unogegu, mana yaʼa ʼoloto luveifagu.”
8 Vendo isso, Simão Pedro caiu aos pés de Jesus e exclamou: Retira-te de mim, Senhor, porque sou um homem pecador.
9 Fita baʼe ʼidewana vona ʼaiqa mana enavo maega nuadi voqana qiduana ʼiqana niʼa iʼonedi weaqidi,
9 É que tanto ele como seus companheiros estavam assombrados por causa da pesca que haviam feito.
10 ta Saimoni Fita enavo Iemesa be Ioni taudi Sebedi natunavo wese inuavoqana. ʼInega Ieisu Fita vonea vonaya, “Ge giwaliu nahaʼala, baʼe ʼitaga ʼinega wese ʼidewani tomotau una ʼona ʼaiqedi.”
10 O mesmo acontecera a Tiago e João, filhos de Zebedeu, que eram seus companheiros. Então Jesus disse a Simão: Não temas; doravante serás pescador de homens.
11 ʼInega edi waga ilihi vaneyedi ʼawaboqea, ta edi kulufayavo qabudi inogedi ta Ieisu iʼabibodea.
11 E atracando as barcas à terra, deixaram tudo e o seguiram.
12 Ta tutana Ieisu toatoa taha ʼabaga ʼinaya, ʼinega taha ʼoloto ʼwagoʼwagoina mai. Ta tuta nana Ieisu ʼitea ʼinega givelukabwebwe ʼaqenaya ta venoqiea vonaya, “Kaiwabu, ʼeguma eu nuanua una giveaqiaqiegu, mana oʼa au fata!”
12 Estando ele numa cidade, apareceu um homem cheio de lepra. Vendo Jesus, lançou-se com o rosto por terra e lhe suplicou: Senhor, se queres, podes limpar-me.
13 Ta Ieisu nimana siʼotoia ta ʼoloto nana ʼwafina gitonovia voneaya, “E ʼidewani, eu nuanua ena viaqia, uvevunavunaqa ta uveaqiaqi!” ʼInega ʼoloto nana ana ʼwagota lukwayavonega ʼevutuqia.
13 Jesus estendeu a mão, tocou-o e disse: Eu quero; sê purificado! No mesmo instante desapareceu dele a lepra.
14 ʼInega Ieisu ʼoloto nana vematamagilafuyea voneaya, “Ge taha toga una vonevonei, ta una tauya toveguba ʼinaya be una veʼitayeu. Ta ʼinega eu guba una aʼuya Yaubada ʼinaya eu veaqiaqi weaqina ʼidewana ada luvine Mosese ʼinega ʼebeʼita tomotau ʼidia. ʼInega ina alamania niʼa uveaqiaqi ʼevivi.”
14 Ordenou-lhe Jesus que o não contasse a ninguém, dizendo-lhe, porém: Vai e mostra-te ao sacerdote, e oferece pela tua purificação o que Moisés prescreveu, para lhes servir de testemunho.
15 Ta Ieisu Valena veqidua vaʼine ta tomotau qabudi imai ena vona sabi noqolina, ta wese nuanuadi adi vihiqayavo nagiveaqiaqiedi.
15 Entretanto, espalhava-se mais e mais a sua fama e concorriam grandes multidões para o ouvir e ser curadas das suas enfermidades.
16 Ta Ieisu vaina tuta tomotau ʼidiega tautauya taha diʼwe tomotau geqana ʼinaya ta vevenoqi Yaubada ʼinaya.
16 Mas ele costumava retirar-se a lugares solitários para orar.
17 Taha ʼaubena ʼinaya Ieisu qabu veveʼitedi. Ta vaina Falisiavo be luvine ana toveʼitayavo imai ʼabaga Ielusalema ʼinega ta wese diʼwe Galili be Iudia ʼidiega, ta tomotau qabudi maega itoatoa ta ivivineneqa. Ta tutana ʼinaya Ieisu tovevihiqa giveaqiaqiedi Kaiwabu ena waiwaiega.
17 Um dia estava ele ensinando. Ao seu derredor estavam sentados fariseus e doutores da lei, vindos de todas as localidades da Galiléia, da Judéia e de Jerusalém. E o poder do Senhor fazia-o realizar várias curas.
18 ʼInega vaina tomotau taha ʼoloto belubeluna ma ʼivina iʼavalei imiea nuanuadi ina luguyea Ieisu ʼiawanaya ina aʼuya.
18 Apareceram algumas pessoas trazendo num leito um homem paralítico; e procuravam introduzi-lo na casa e pô-lo diante dele.
19 Ta ge adi fata mana qabu qidua vaʼinedi itoatoa, ʼinega tovevihiqa nana iʼavalei ivaneqea vanue debanaya, ta ana ʼubu iqeuni ta ʼinega ma ʼivina ivekeuli webui tomotau qabudi nuanidia ta Ieisu ʼiawanaya iaʼuya.
19 Mas não achando por onde o introduzir, por causa da multidão, subiram ao telhado e por entre as telhas o arriaram com o leito ao meio da assembléia, diante de Jesus.
20 Ta Ieisu toʼavala dina edi vetumaqana ʼitea, ʼinega tovevihiqa nana voneaya, “Iagu, eu luveifayavo niʼa yanuataqodi.”
20 Vendo a fé que tinham, disse Jesus: Meu amigo, os teus pecados te são perdoados.
21 Ta luvine ana toveʼitayavo be Falisiavo taudiega ivetalaʼaiedi ivonaya, “Baʼe toʼoloto, vonigo taunega ana wawa givaneqea kavona tauna Yaubada ʼidewani. Mana Yaubada ana ʼaidega otaqa ana fata luveifana nanuataqodi.”
21 Então os escribas e os fariseus começaram a pensar e a dizer consigo mesmos: Quem é este homem que profere blasfêmias? Quem pode perdoar pecados senão unicamente Deus?
22 Edi nuanua Ieisu niʼau alamania ʼinega vonedi vonaya, “Tolaʼai weaqina giwalimiega ʼidewani onuanua ʼaiqa?
22 Jesus, porém, penetrando nos seus pensamentos, replicou-lhes: Que pensais nos vossos corações?
23 Ta isana maʼoda ena vona ʼaiqa ʼoloto baʼe ʼinaya, nage ena vonaya, ‘Eu ilivu luveifana niʼau yanuataqodi’, nage ena vonaya, ‘Uyaʼitoto utauya’?
23 Que é mais fácil dizer: Perdoados te são os pecados; ou dizer: Levanta-te e anda?
24 Ta nuanuagu ona alamania yaʼa Tomotau Natuna me egu luvine waiwaina bwaʼobwaʼoya, ʼinega agu fata tomotau edi ilivu luveifana ena nuataqodi.” ʼInega Ieisu belubelu nana voneaya, “Yavoneu, uyaʼitoto eu ʼebana uʼavalei ta utauya eu ʼabagaya.”
24 Ora, para que saibais que o Filho do Homem tem na terra poder de perdoar pecados {disse ele ao paralítico}, eu te ordeno: levanta-te, toma o teu leito e vai para tua casa.
25 ʼInega lukwayavonega yaʼitoto tomotau qabudi ʼiawadia ena ʼebeʼeno ʼavalei ta tauya ena ʼabagaya, ta me ena qaiawa Yaubada awahawatuboya.
25 No mesmo instante, levantou-se ele à vista deles, tomou o leito e partiu para casa, glorificando a Deus.
26 Ta tomotau qabudi nuadi voqana ʼenaʼina ta me edi ʼamayaba Yaubada iawatuboya ta ivonaya, “Baʼitagana taha yani ʼebenuavoqana niʼa kaʼitea.”
26 Todos ficaram transportados de entusiasmo e glorificavam a Deus; e tomados de temor, diziam: Hoje vimos coisas maravilhosas.
27 Ta ʼabiboda Ieisu vanuega ʼifoqe ta taha takesi ana toʼewa ana wawa Libai ʼitea ena ʼebefewa ana vanue ʼinaya toatoa, ʼinega voneaya, “Umai, uʼabibodegu!”
27 Depois disso, ele saiu e viu sentado ao balcão um coletor de impostos, por nome Levi, e disse-lhe: Segue-me.
28 ʼInega Libai yaʼitoto ta yani qabuna nogedi ʼabo Ieisu ʼabibodea.
28 Deixando ele tudo, levantou-se e o seguiu.
29 ʼInega Libai ʼabwaga qiduana ʼivaʼavaʼaia ena vanuea Ieisu weaqina. Ta takesi ana toʼewayavo ʼeala be wese vaina tomotau maega imai ena vanuea, ta qabudi iʼai.
29 Levi deu-lhe um grande banquete em sua casa; vários desses fiscais e outras pessoas estavam sentados à mesa com eles.
30 Ta Falisi be wese luvine ana toveʼitayavo qabudi maega itoatoa. Taudi Ieisu ana toʼabibodayavo ilugwaeyedi ivonedia, “Tolaʼai weaqina takesi ana toʼewayavo be wese toluveifadi maega oʼaiʼai ta onumanuma?”
30 Os fariseus e os seus escribas puseram-se a criticar e a perguntar aos discípulos: Por que comeis e bebeis com os publicanos e pessoas de má vida?
31 ʼInega Ieisu edi vona veʼiea vonaya, “Taudi aqiaqidi ge nuanuadi togiveaqiaqi, ta ʼesi tovevihiqa nuanuadi togiveaqiaqi.
31 Respondeu-lhes Jesus: Não são os homens de boa saúde que necessitam de médico, mas sim os enfermos.
32 Yaʼa ge eda mai tunutunuqidi weaqidi, ta ʼesi yamai toluveifadi sabi iuladi be yaqisa ina nuagivila.”
32 Não vim chamar à conversão os justos, mas sim os pecadores.
33 ʼInega Ieisu ivonea ivonaya, “Ioni ana toʼabibodayavo vaina tuta ivevedede ta ivevenoqi Yaubada ʼinaya. ʼIdewani wese Falisiavo adi toʼabibodayavo iviaviaqia. Ta maʼoda ʼinega oʼa au toʼabibodayavo ge ida vedede, ta ʼesi iʼaiʼai be inumanuma kavokavovo?”
33 Eles então lhe disseram: Os discípulos de João e os discípulos dos fariseus jejuam com freqüência e fazem longas orações, mas os teus comem e bebem...
34 ʼInega Ieisu vona sesebaiega vona ʼeviviedi vonaya, “Ge wese daluaqiaqiea ʼeguma vaqi ana qabuyavo ina vedede tuta nana tovaqi meʼolotona maega itoatoa, waisa?
34 Jesus respondeu-lhes: Porventura podeis vós obrigar a jejuar os amigos do esposo, enquanto o esposo está com eles?
35 Ta nawale tuta maimai ʼinaya tovaqi nana ana aviayavo ina kafia ta ina tauyea, ʼinega enavo me edi nuavita ina vedede.”
35 Virão dias em que o esposo lhes será tirado; então jejuarão.
36 Ta wese taha vona sesebai neidi vonedia, “Ge ana fata kaleko vauvauna matavusinega kaleko ʼituʼituwaina kana bwabwadei, mana nawale kaleko nana kana ʼutuya ʼinega matavusi vauvaunana nabwagogoma ta kaleko ʼituʼituwaina naeabu ʼeviviea, ta wese matavusina vauvaunana naeabu kavovoya.
36 Propôs-lhes também esta comparação: Ninguém rasga um pedaço de roupa nova para remendar uma roupa velha, porque assim estragaria uma roupa nova. Além disso, o remendo novo não assentaria bem na roupa velha.
37 Ta wese ge taha toga ʼoine vauvauna naiwaqa ukamanei wage nugwenugweina yubai ʼwafidiega ʼinaya, mana nawale ʼoine vauvauna wage nana nanabahabuya ta ʼinega ʼoine nana naguiwaqa.
37 Também ninguém põe vinho novo em odres velhos; do contrário, o vinho novo arrebentará os odres e entornar-se-á, e perder-se-ão os odres;
38 Ta ʼesi luaqiaqiea be ʼoine vauvauna kana iwaqia wage vauvauna yubai ʼwafidiega gamonaya.
38 mas o vinho novo deve-se pôr em odres novos, e assim ambos se conservam.
39 Ta wese ʼeguma taha toga ʼoine nugwenugweina numanuma nawale ge ʼoine vauvauna nuanuana ta navonaya, ‘ʼOine nugwenugweina ana numa aqiaqi otaqina.’”
39 Demais, ninguém que bebeu do vinho velho quer já do novo, porque diz: O vinho velho é melhor.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 5, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.