Lucas 20
Molima New Testament (MOX_FNS) vs NAA
1 Taha tuta ʼinaya Ieisu veveʼita Vanue Gwalagwalana ʼinaya ta lulugaihiea tomotau ʼidia. ʼInega toveguba qiduqiduadi be luvine ana toveʼitayavo ta wese ʼabaga ana tovanugwetayavo imai ta Ieisu ivevetalaʼaiea,
1 Aconteceu que, num daqueles dias, estando Jesus a ensinar o povo no templo e a evangelizar, chegaram os principais sacerdotes e os escribas, juntamente com os anciãos,
2 ivoneaya, “Oʼa eu luvine ta eu waiwai toʼedega uʼewei ʼinega yani qabuna baʼe uviaviaqidi? Togama eu luvine neiu?”
2 e lhe perguntaram: — Diga-nos com que autoridade você faz estas coisas? Ou quem lhe deu esta autoridade?
3 Ta Ieisu vonedia, “Nugweta yaʼa wese taha yani ena vetalaʼaiemi ta ona vona ʼeviviegu.
3 Jesus respondeu:
4 Ioni Togivebabitaiso togama ena luvine ʼinega ena givebabitaiso ʼifoqe, nage Yaubada ʼinega nage tomotau ʼinega?”
4 O batismo de João era do céu ou dos homens?
5 ʼInega taudiega iveveqae ivonaya, “Ena vona maʼoda kana veʼia ʼaiqei? Mana ʼeguma kana vonaya, ‘Yaubada ʼinega’, e nawale navona ʼevivieda navonaya, ‘ʼInega tolaʼai weaqina Ioni ge oda vetumaqanei?’
5 Então discutiram entre si: — Se dissermos: “Do céu”, ele dirá: “Por que não acreditaram nele?”
6 Ta ʼeguma kana vonaya, ‘Tomotau ʼinega’, e nawale tomotau qabudi daboyega ina fofolida, mana edi vetumaqana waiwaina Ioni tauna taha tovesimasimana.”
6 Mas, se dissermos: “Dos homens”, o povo todo nos apedrejará, porque está convicto de que João era profeta.
7 ʼInega Ieisu ena vetalaʼai ge ida veʼiei, ta ivoneaya, “Avodi, ge ada alamania toʼedega babitaiso nana ʼifoqe.”
7 Por fim, responderam que não sabiam de onde era.
8 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “ʼInega yaʼa wese ge ena simana ʼifoqeyei ʼimia togama ena luvineyega yani qabuna yaviaviaqidi.”
8 E Jesus lhes disse:
9 ʼInega Ieisu tomotau diavona vona sesebai neidi vonedia, “Taha ʼoloto ana talaqaya ʼoine ana loi vaoqidi, ʼinega tomotau vaina ʼewedi imai luvine neidi be ana talaqa ina ʼitamakia. Ta tauna tauya mali diʼwea ta omode tuta kuena toatoa.
9 A seguir, Jesus passou a contar ao povo esta parábola:
10 Ta bolimana ana tutaya kaiwabu nana ena tofewa taha vetunea ta ʼoine vuaqina vaoqa ana toʼitamakiavo ina neia. ʼInega tauya ta ivunuqia ta nima ʼavaʼavana iluvetunei ʼevivi.
10 No devido tempo, mandou um servo aos lavradores para que lhe dessem do fruto da vinha. Mas os lavradores, depois de espancá-lo, o despacharam de mãos vazias.
11 ʼInega kaiwabu nana taha wese tofewa vetunei ʼidia. Ta tauna wese ivunuqia ta iveilivu veifea ta nima ʼavaʼavana iluvetunei ʼevivi.
11 Em vista disso, enviou-lhes outro servo, mas também a este espancaram e, depois de insultá-lo, despacharam de mãos vazias.
12 Ta wese ʼidewani vetoina vetunei ʼidia ta tauna wese ivunuqia ta talaqega ifelawebuiea.
12 Mandou ainda um terceiro; também a este, depois de feri-lo, expulsaram.
13 “ʼInega tonivaoqa nana taunega vonaya, ‘Tolaʼai ena viaqi? Ana ʼita natu otaqigu tauna yaveyolubea qiduana ena vetunei ʼidia, mana tauna ina ʼamayabea.’
13 Então o dono da vinha disse: “Que farei? Enviarei o meu filho amado; talvez o respeitem.”
14 “Ta tutana toʼitamaki dina kaiwabu natuna iʼitea maimai taudiega iveveqae ivonaya, ‘ʼOloto omoʼe maimai tauna kaiwabu natuna ana ʼaidega otaqa. ʼInega baʼitagana kana luveʼaligia be yaqisa itaʼa taudega vaoqa kana luvinea.’
14 — Mas, quando os lavradores viram o filho, começaram a discutir entre si: “Este é o herdeiro; vamos matá-lo, para que a herança seja nossa.”
15 ʼInega ikafia ta vaoqega ifelei webui talaqa gwavunaya ta iluveʼaligia.” Ta Ieisu ena vona sesebai luʼovoia ʼinega tomotau qabudi vetalaʼaiedi vonaya, “Tolaʼai nawale kaiwabu nana ana toʼitamakiavo ʼidia naviaqi?”
15 E, lançando-o fora da vinha, o mataram.
16 Ta Ieisu taunega vona ʼeviviedi vonaya, “Vonahaqiaqi, kaiwabu nana namai be toʼitamaki dina naluveʼaligidi be ʼinega vaoqa nana mali tomotau naneidi.” Tutana tomotau qabudi Ieisu ena vona baʼe inoqolia taudiega ivonaya, “Vonahaqiaqi, itaʼa ge wese ʼidewani kana viaqi!”
16 Virá, exterminará aqueles lavradores e entregará a vinha a outros. Ao ouvir isto, disseram: — Que tal não aconteça!
17 ʼInega Ieisu ʼita makimakidi ta vonedia, “ʼInega Buki Nugwenugweina ʼinaya ʼwayavi baʼe maʼoda ana alamani, vonaya?
17 Mas Jesus, com o olhar fixo neles, disse:
18 Tomeqabu ʼoqola baʼe ʼinaya ina lutuhuyedi ta ina beʼu luludi naʼevelubai, ta ʼeguma ʼoqola nana nabuini nawebui taha toga debanaya nawale natutumemea.”
18 Todo o que cair sobre esta pedra ficará em pedaços; e aquele sobre quem ela cair ficará reduzido a pó.
19 Omoʼe ʼinaya toveguba qiduqiduadi ta luvine ana toveʼitayavo ʼeda isalia be maʼoda ʼinega Ieisu ina kafi kwayavoni, mana niʼa ialamania Ieisu ena vona sesebai taudi weaqidi. Ta ge ida kafia, mana imwaniniva yoʼo ʼidia.
19 Naquela mesma hora, os escribas e os principais sacerdotes procuravam prender Jesus, porque entenderam que ele havia contado essa parábola contra eles; mas temiam o povo.
20 Ta me Diu adi toluvineavo nuanuadi Ieisu ina ʼitamaki aqiaqiea. ʼInega vaina tomotau iluvetunedi Ieisu ʼinaya ta uʼavega iveiaianea, ta ivevekovekovea ʼeguma ena vona ʼinega ena luveifana ina lobea. ʼInega ina simana toluvine ʼidia, ta ʼabiboda ina luvetunea me Loma edi gavana ʼinaya.
20 Eles passaram a vigiar Jesus. Enviaram espiões que se fingiam de justos para ver se o apanhavam em alguma palavra, a fim de entregá-lo à jurisdição e à autoridade do governador.
21 ʼInega tovekovakova imai ta Ieisu ivetalaʼaiea ivonaya, “Toveʼita, vonahaqiaqi oʼa eu vonayavo be eu veʼitayavo qabudi tunutunuqidi, ta wese ahalamania oʼa ge uda mwaniniva tomotau ʼenaʼenaʼidi edi vona nage edi nuanua weaqina, ta ʼesi Yaubada ena nuanua uveʼita aqiaqiea tomotau qabudi ʼidia.
21 Então lhe perguntaram: — Mestre, sabemos que o senhor fala e ensina corretamente e não se deixa levar pela aparência das pessoas, mas ensina o caminho de Deus segundo a verdade.
22 ʼInega maʼoda luaqiaqiea be toluvine qiduana Sisa ʼinaya takesi kana aʼuya nage gebu?”
22 É lícito pagar imposto a César ou não?
23 Ta Ieisu edi nuanua luveifana niʼa alamania ʼinega vonedia,
23 Mas Jesus, percebendo a artimanha deles, respondeu:
24 “Mane taha omiei eda ʼitei.” ʼInega ineia ta Ieisu vonedia, “Ona vonegu baʼe toga ʼayeʼayewana ta maʼoda ana wawa mane nana ʼinaya?”
24 — Mostrem-me um denário. De quem é a figura e a inscrição? Eles responderam: — De César. Então Jesus lhes disse:
25 Ta taudi ivoneaya, “Toluvine qiduana Sisa.” ʼInega Ieisu vonedia, “ʼIdewana, ʼinega Sisa ena yani tauna ʼinaya ona neia, ta wese Yaubada ena yani tauna ʼinaya ona neia.”
25 — Pois deem a César o que é de César e a Deus o que é de Deus.
26 Ieisu ena vona baʼe tunutunuqina tomotau matadia, ta ge taha vona luveifana daʼinanei be ʼinega ida kafia. Ta ena vona ʼevivi weaqina nuadi voqana ta igenuʼwana.
26 Não puderam apanhá-lo em palavra alguma diante do povo; e, admirados da sua resposta, calaram-se.
27 ʼInega vaina Sadusiavo imai Ieisu ʼinaya, taudi ge ida vetumaqana toʼaliga edi yaʼitoto ʼevivi weaqina, ta Ieisu ivetalaʼaiea ivonaya,
27 Chegando alguns dos saduceus, que dizem não haver ressurreição,
28 “Toveʼita, luvine baʼe ʼidewani Mosese ʼwayavia weaqida vonaya, ‘ʼEguma taha ʼoloto navaqi ta natu geqana ta naʼaliga, ʼinega ʼoloto nana taina wadaʼena navaqia be ʼinega ʼeguma vavine nana navenatuna natudiavo toʼwaiva nana ana ilafa.’”
28 perguntaram a Jesus: — Mestre, Moisés nos deixou escrito que, se um homem casado morrer sem deixar filhos, o irmão desse homem deve casar com a viúva e gerar descendentes para o falecido.
29 ʼInega taha ʼebevetalatutula Ieisu ineia ivoneaya, “Taha ʼoloto ma tainavo itoatoa, ta qabudi adi yau seveni. Ta ʼunutauna vaqi ta natu geqana ta ʼabiboda ʼaliga.
29 Ora, havia sete irmãos: o primeiro casou e morreu sem filhos;
30 ʼInega ana tubutaqotaqo wadaʼe nana maega ivaqi itoatoa ta wese natu geqana ta ʼabiboda ʼaliga.
30 o segundo
31 ʼInega wese tugamwanina wadaʼe nana vaqia ta wese ʼidewani natu geqana ta ʼaliga. Ta wese ʼidewana tainavo qabudi wadaʼe nana ivaqia, ta natu geqadi ta iʼaliga.
31 e o terceiro também casaram com a viúva, e assim foi com os sete. Todos morreram sem deixar filhos.
32 Ta ʼabiboda wese vavine ʼaliga.
32 Por fim, morreu também a mulher.
33 ʼInega nuanuama ana vetalaʼaieu, ʼeguma tomotau ʼaligega ina yaʼitoto ʼevivi e toʼoloto vavine nana moqane aqiaqina, mana seveni dina lova ivaqia?”
33 Portanto, na ressurreição, de qual deles a mulher será esposa? Porque os sete casaram com ela.
34 ʼInega Ieisu vona ʼeviviedi vonaya, “Tuta baʼe ʼinaya vavine be ʼoloto ivaqivaqi ta ivevevaqiedi.
34 Jesus respondeu:
35 Ta tuta maimai ʼinaya Yaubada ena tomotauyavo venuaʼivinidi vivine be ʼoloto ʼaligega ina yaʼitoto ʼevivi, ta ge ina vaqi ta wese ge taha toga ina vevaqiei.
35 mas os que são considerados dignos de alcançar a era vindoura e a ressurreição dentre os mortos não casam, nem se dão em casamento.
36 Mana taudi niʼau iyaʼitoto ʼevivi ʼaligega nawale ina toa Yaubada ena tovaleʼewayavo ʼidewani, ʼinega ge wese ana fata ina ʼaliga ʼevivi. Ta tomeqabu niʼau iyaʼitoto ʼaligega Yaubada naʼawanatunedi.
36 Pois não podem mais morrer, porque são iguais aos anjos e são filhos de Deus, sendo filhos da ressurreição.
37 “Ta Buki Nugwenugweina niʼa veʼita aqiaqieda toʼaliga edi yaʼitoto ʼevivi weaqina tutana Mosese diʼwe tomotau geqana ʼinaya tauya ta Yaubada ʼaiwe saesaelina ʼinega vonea vonaya, ‘Yaʼa Ebelamo be Aisake be Iakobo edi Yaubada.’
37 E que os mortos ressuscitam, Moisés o indicou no trecho referente à sarça, quando afirma que o Senhor é o Deus de Abraão, o Deus de Isaque e o Deus de Jacó.
38 Baʼe ʼinega kana alamania Yaubada ge toʼaliga edi Yaubada, ta ʼesi mayawaidi edi Yaubada, mana Yaubada ana fata tomotau qabudi nagiveyawaha ʼeviviedi.”
38 Ora, Deus não é Deus de mortos, e sim de vivos; porque para ele todos vivem.
39 Omoʼe ʼinaya vaina luvine ana toveʼitayavo ivonaya, “Toveʼita, eu vonayavo aqiaqi otaqina!”
39 Então alguns dos escribas disseram: — Boa resposta, Mestre!
40 Ta gebu taha wese vetalaʼai ida neia.
40 E não ousaram mais fazer perguntas a Jesus.
41 ʼInega Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “Maʼoda ʼinega vaina tomotau ivonaya vonigo Toʼetoyavua Keliso tauna Deibida tubuna?
41 Mas Jesus lhes perguntou:
42 Mana buki Same ʼinaya Deibida vonaya,
42 Pois o próprio Davi afirma no Livro dos Salmos:
43 — ausente —
43 até que eu ponha
44 Baʼe ʼinega Deibida Keliso ʼawa-Kaiwabuyea, ta isana maʼoda Keliso nana Deibida natuna?”
44 — Portanto, Davi o chama de Senhor. Então como ele pode ser filho de Davi?
45 Tomotau qabudi nawale Ieisu ena vona ivivineneqea, ʼinega ana toʼabibodayavo ʼidia vonaya,
45 Quando todo o povo estava ouvindo, Jesus disse aos seus discípulos:
46 “Luvine ana toveʼitayavo edi ilivu ge ona ʼabibodei, mana taudi nuanuadi adi kaleko kuekuedi ina veaqedi be tomotau nuanidia ina yabayaba be nuanuadi totoa vaʼauta ina ʼamayabedi. Ta wese nuanuadi ʼebetoa aqiaqidi vanue tafwalolo ʼinaya ina toabui, ta wese sagali ana tutaya nuanuadi tomotau qiduqiduadi edi ʼebetoaya ina toabui.
46 — Cuidado com os escribas, que gostam de andar com vestes talares e muito apreciam as saudações nas praças, as primeiras cadeiras nas sinagogas e os primeiros lugares nos banquetes.
47 Ta wese tomotau matadia Yaubada ʼinaya ivevenoqi kuena, ta edi venoqi ge aqiaqina, mana edi venoqi ʼiuna nuanuadi tomotau ina ʼawahaqiaqiedi. Ta ʼabiboda ʼwaivega wadawadaʼe iuʼauʼavedi be edi kulufayavo iʼeweʼewedi edi vanue ʼidiega. ʼInega nawale Yaubada veʼia luveifa otaqina naneidi.”
47 Eles devoram as casas das viúvas e, para o justificar, fazem longas orações. Estes sofrerão juízo muito mais severo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.