Lucas 20
Molima New Testament (MOX_FNS) vs ACF
1 Taha tuta ʼinaya Ieisu veveʼita Vanue Gwalagwalana ʼinaya ta lulugaihiea tomotau ʼidia. ʼInega toveguba qiduqiduadi be luvine ana toveʼitayavo ta wese ʼabaga ana tovanugwetayavo imai ta Ieisu ivevetalaʼaiea,
1 E aconteceu num daqueles dias que, estando ele ensinando o povo no templo, e anunciando o evangelho, sobrevieram os principais dos sacerdotes e os escribas com os anciãos,
2 ivoneaya, “Oʼa eu luvine ta eu waiwai toʼedega uʼewei ʼinega yani qabuna baʼe uviaviaqidi? Togama eu luvine neiu?”
2 E falaram-lhe, dizendo: Dize-nos, com que autoridade fazes estas coisas? Ou, quem é que te deu esta autoridade?
3 Ta Ieisu vonedia, “Nugweta yaʼa wese taha yani ena vetalaʼaiemi ta ona vona ʼeviviegu.
3 E, respondendo ele, disse-lhes: Também eu vos farei uma pergunta: Dizei-me pois:
4 Ioni Togivebabitaiso togama ena luvine ʼinega ena givebabitaiso ʼifoqe, nage Yaubada ʼinega nage tomotau ʼinega?”
4 O batismo de João era do céu ou dos homens?
5 ʼInega taudiega iveveqae ivonaya, “Ena vona maʼoda kana veʼia ʼaiqei? Mana ʼeguma kana vonaya, ‘Yaubada ʼinega’, e nawale navona ʼevivieda navonaya, ‘ʼInega tolaʼai weaqina Ioni ge oda vetumaqanei?’
5 E eles arrazoavam entre si, dizendo: Se dissermos: Do céu, ele nos dirá: Então por que o não crestes?
6 Ta ʼeguma kana vonaya, ‘Tomotau ʼinega’, e nawale tomotau qabudi daboyega ina fofolida, mana edi vetumaqana waiwaina Ioni tauna taha tovesimasimana.”
6 E se dissermos: Dos homens; todo o povo nos apedrejará, pois têm por certo que João era profeta.
7 ʼInega Ieisu ena vetalaʼai ge ida veʼiei, ta ivoneaya, “Avodi, ge ada alamania toʼedega babitaiso nana ʼifoqe.”
7 E responderam que não sabiam de onde era.
8 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “ʼInega yaʼa wese ge ena simana ʼifoqeyei ʼimia togama ena luvineyega yani qabuna yaviaviaqidi.”
8 E Jesus lhes disse: Tampouco vos direi com que autoridade faço isto.
9 ʼInega Ieisu tomotau diavona vona sesebai neidi vonedia, “Taha ʼoloto ana talaqaya ʼoine ana loi vaoqidi, ʼinega tomotau vaina ʼewedi imai luvine neidi be ana talaqa ina ʼitamakia. Ta tauna tauya mali diʼwea ta omode tuta kuena toatoa.
9 E começou a dizer ao povo esta parábola: Certo homem plantou uma vinha, e arrendou-a a uns lavradores, e partiu para fora da terra por muito tempo;
10 Ta bolimana ana tutaya kaiwabu nana ena tofewa taha vetunea ta ʼoine vuaqina vaoqa ana toʼitamakiavo ina neia. ʼInega tauya ta ivunuqia ta nima ʼavaʼavana iluvetunei ʼevivi.
10 E no tempo próprio mandou um servo aos lavradores, para que lhe dessem dos frutos da vinha; mas os lavradores, espancando-o, mandaram-no vazio.
11 ʼInega kaiwabu nana taha wese tofewa vetunei ʼidia. Ta tauna wese ivunuqia ta iveilivu veifea ta nima ʼavaʼavana iluvetunei ʼevivi.
11 E tornou ainda a mandar outro servo; mas eles, espancando também a este, e afrontando-o, mandaram-no vazio.
12 Ta wese ʼidewani vetoina vetunei ʼidia ta tauna wese ivunuqia ta talaqega ifelawebuiea.
12 E tornou ainda a mandar um terceiro; mas eles, ferindo também a este, o expulsaram.
13 “ʼInega tonivaoqa nana taunega vonaya, ‘Tolaʼai ena viaqi? Ana ʼita natu otaqigu tauna yaveyolubea qiduana ena vetunei ʼidia, mana tauna ina ʼamayabea.’
13 E disse o senhor da vinha: Que farei? Mandarei o meu filho amado; talvez que, vendo, o respeitem.
14 “Ta tutana toʼitamaki dina kaiwabu natuna iʼitea maimai taudiega iveveqae ivonaya, ‘ʼOloto omoʼe maimai tauna kaiwabu natuna ana ʼaidega otaqa. ʼInega baʼitagana kana luveʼaligia be yaqisa itaʼa taudega vaoqa kana luvinea.’
14 Mas, vendo-o os lavradores, arrazoaram entre si, dizendo: Este é o herdeiro; vinde, matemo-lo, para que a herança seja nossa.
15 ʼInega ikafia ta vaoqega ifelei webui talaqa gwavunaya ta iluveʼaligia.” Ta Ieisu ena vona sesebai luʼovoia ʼinega tomotau qabudi vetalaʼaiedi vonaya, “Tolaʼai nawale kaiwabu nana ana toʼitamakiavo ʼidia naviaqi?”
15 E, lançando-o fora da vinha, o mataram. Que lhes fará, pois, o senhor da vinha?
16 Ta Ieisu taunega vona ʼeviviedi vonaya, “Vonahaqiaqi, kaiwabu nana namai be toʼitamaki dina naluveʼaligidi be ʼinega vaoqa nana mali tomotau naneidi.” Tutana tomotau qabudi Ieisu ena vona baʼe inoqolia taudiega ivonaya, “Vonahaqiaqi, itaʼa ge wese ʼidewani kana viaqi!”
16 Irá, e destruirá estes lavradores, e dará a outros a vinha. E, ouvindo eles isto, disseram: Não seja assim!
17 ʼInega Ieisu ʼita makimakidi ta vonedia, “ʼInega Buki Nugwenugweina ʼinaya ʼwayavi baʼe maʼoda ana alamani, vonaya?
17 Mas ele, olhando para eles, disse: Que é isto, pois, que está escrito? A pedra, que os edificadores reprovaram, Essa foi feita cabeça da esquina.
18 Tomeqabu ʼoqola baʼe ʼinaya ina lutuhuyedi ta ina beʼu luludi naʼevelubai, ta ʼeguma ʼoqola nana nabuini nawebui taha toga debanaya nawale natutumemea.”
18 Qualquer que cair sobre aquela pedra ficará em pedaços, e aquele sobre quem ela cair será feito em pó.
19 Omoʼe ʼinaya toveguba qiduqiduadi ta luvine ana toveʼitayavo ʼeda isalia be maʼoda ʼinega Ieisu ina kafi kwayavoni, mana niʼa ialamania Ieisu ena vona sesebai taudi weaqidi. Ta ge ida kafia, mana imwaniniva yoʼo ʼidia.
19 E os principais dos sacerdotes e os escribas procuravam lançar mão dele naquela mesma hora; mas temeram o povo; porque entenderam que contra eles dissera esta parábola.
20 Ta me Diu adi toluvineavo nuanuadi Ieisu ina ʼitamaki aqiaqiea. ʼInega vaina tomotau iluvetunedi Ieisu ʼinaya ta uʼavega iveiaianea, ta ivevekovekovea ʼeguma ena vona ʼinega ena luveifana ina lobea. ʼInega ina simana toluvine ʼidia, ta ʼabiboda ina luvetunea me Loma edi gavana ʼinaya.
20 E, observando-o, mandaram espias, que se fingissem justos, para o apanharem nalguma palavra, e o entregarem à jurisdição e poder do presidente.
21 ʼInega tovekovakova imai ta Ieisu ivetalaʼaiea ivonaya, “Toveʼita, vonahaqiaqi oʼa eu vonayavo be eu veʼitayavo qabudi tunutunuqidi, ta wese ahalamania oʼa ge uda mwaniniva tomotau ʼenaʼenaʼidi edi vona nage edi nuanua weaqina, ta ʼesi Yaubada ena nuanua uveʼita aqiaqiea tomotau qabudi ʼidia.
21 E perguntaram-lhe, dizendo: Mestre, nós sabemos que falas e ensinas bem e retamente, e que não consideras a aparência da pessoa, mas ensinas com verdade o caminho de Deus.
22 ʼInega maʼoda luaqiaqiea be toluvine qiduana Sisa ʼinaya takesi kana aʼuya nage gebu?”
22 É-nos lícito dar tributo a César ou não?
23 Ta Ieisu edi nuanua luveifana niʼa alamania ʼinega vonedia,
23 E, entendendo ele a sua astúcia, disse-lhes: Por que me tentais?
24 “Mane taha omiei eda ʼitei.” ʼInega ineia ta Ieisu vonedia, “Ona vonegu baʼe toga ʼayeʼayewana ta maʼoda ana wawa mane nana ʼinaya?”
24 Mostrai-me uma moeda. De quem tem a imagem e a inscrição? E, respondendo eles, disseram: De César.
25 Ta taudi ivoneaya, “Toluvine qiduana Sisa.” ʼInega Ieisu vonedia, “ʼIdewana, ʼinega Sisa ena yani tauna ʼinaya ona neia, ta wese Yaubada ena yani tauna ʼinaya ona neia.”
25 Disse-lhes então: Dai, pois, a César o que é de César, e a Deus o que é de Deus.
26 Ieisu ena vona baʼe tunutunuqina tomotau matadia, ta ge taha vona luveifana daʼinanei be ʼinega ida kafia. Ta ena vona ʼevivi weaqina nuadi voqana ta igenuʼwana.
26 E não puderam apanhá-lo em palavra alguma diante do povo; e, maravilhados da sua resposta, calaram-se.
27 ʼInega vaina Sadusiavo imai Ieisu ʼinaya, taudi ge ida vetumaqana toʼaliga edi yaʼitoto ʼevivi weaqina, ta Ieisu ivetalaʼaiea ivonaya,
27 E, chegando-se alguns dos saduceus, que dizem não haver ressurreição, perguntaram-lhe,
28 “Toveʼita, luvine baʼe ʼidewani Mosese ʼwayavia weaqida vonaya, ‘ʼEguma taha ʼoloto navaqi ta natu geqana ta naʼaliga, ʼinega ʼoloto nana taina wadaʼena navaqia be ʼinega ʼeguma vavine nana navenatuna natudiavo toʼwaiva nana ana ilafa.’”
28 Dizendo: Mestre, Moisés nos deixou escrito que, se o irmão de algum falecer, tendo mulher, e não deixar filhos, o irmão dele tome a mulher, e suscite posteridade a seu irmão.
29 ʼInega taha ʼebevetalatutula Ieisu ineia ivoneaya, “Taha ʼoloto ma tainavo itoatoa, ta qabudi adi yau seveni. Ta ʼunutauna vaqi ta natu geqana ta ʼabiboda ʼaliga.
29 Houve, pois, sete irmãos, e o primeiro tomou mulher, e morreu sem filhos;
30 ʼInega ana tubutaqotaqo wadaʼe nana maega ivaqi itoatoa ta wese natu geqana ta ʼabiboda ʼaliga.
30 E tomou-a o segundo por mulher, e ele morreu sem filhos.
31 ʼInega wese tugamwanina wadaʼe nana vaqia ta wese ʼidewani natu geqana ta ʼaliga. Ta wese ʼidewana tainavo qabudi wadaʼe nana ivaqia, ta natu geqadi ta iʼaliga.
31 E tomou-a o terceiro, e igualmente também os sete; e morreram, e nào deixaram filhos.
32 Ta ʼabiboda wese vavine ʼaliga.
32 E por último, depois de todos, morreu também a mulher.
33 ʼInega nuanuama ana vetalaʼaieu, ʼeguma tomotau ʼaligega ina yaʼitoto ʼevivi e toʼoloto vavine nana moqane aqiaqina, mana seveni dina lova ivaqia?”
33 Portanto, na ressurreição, de qual deles será a mulher, pois que os sete por mulher a tiveram?
34 ʼInega Ieisu vona ʼeviviedi vonaya, “Tuta baʼe ʼinaya vavine be ʼoloto ivaqivaqi ta ivevevaqiedi.
34 E, respondendo Jesus, disse-lhes: Os filhos deste mundo casam-se, e dão-se em casamento;
35 Ta tuta maimai ʼinaya Yaubada ena tomotauyavo venuaʼivinidi vivine be ʼoloto ʼaligega ina yaʼitoto ʼevivi, ta ge ina vaqi ta wese ge taha toga ina vevaqiei.
35 Mas os que forem havidos por dignos de alcançar o mundo vindouro, e a ressurreição dentre os mortos, nem hão de casar, nem ser dados em casamento;
36 Mana taudi niʼau iyaʼitoto ʼevivi ʼaligega nawale ina toa Yaubada ena tovaleʼewayavo ʼidewani, ʼinega ge wese ana fata ina ʼaliga ʼevivi. Ta tomeqabu niʼau iyaʼitoto ʼaligega Yaubada naʼawanatunedi.
36 Porque já não podem mais morrer; pois são iguais aos anjos, e são filhos de Deus, sendo filhos da ressurreição.
37 “Ta Buki Nugwenugweina niʼa veʼita aqiaqieda toʼaliga edi yaʼitoto ʼevivi weaqina tutana Mosese diʼwe tomotau geqana ʼinaya tauya ta Yaubada ʼaiwe saesaelina ʼinega vonea vonaya, ‘Yaʼa Ebelamo be Aisake be Iakobo edi Yaubada.’
37 E que os mortos hão de ressuscitar também o mostrou Moisés junto da sarça, quando chama ao Senhor Deus de Abraão, e Deus de Isaque, e Deus de Jacó.
38 Baʼe ʼinega kana alamania Yaubada ge toʼaliga edi Yaubada, ta ʼesi mayawaidi edi Yaubada, mana Yaubada ana fata tomotau qabudi nagiveyawaha ʼeviviedi.”
38 Ora, Deus não é Deus de mortos, mas de vivos; porque para ele vivem todos.
39 Omoʼe ʼinaya vaina luvine ana toveʼitayavo ivonaya, “Toveʼita, eu vonayavo aqiaqi otaqina!”
39 E, respondendo alguns dos escribas, disseram: Mestre, disseste bem.
40 Ta gebu taha wese vetalaʼai ida neia.
40 E não ousavam perguntar-lhe mais coisa alguma.
41 ʼInega Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “Maʼoda ʼinega vaina tomotau ivonaya vonigo Toʼetoyavua Keliso tauna Deibida tubuna?
41 E ele lhes disse: Como dizem que o Cristo é filho de Davi?
42 Mana buki Same ʼinaya Deibida vonaya,
42 Visto como o mesmo Davi diz no livro dos Salmos: Disse o SENHOR ao meu Senhor: Assenta-te à minha direita,
43 — ausente —
43 Até que eu ponha os teus inimigos por escabelo de teus pés.
44 Baʼe ʼinega Deibida Keliso ʼawa-Kaiwabuyea, ta isana maʼoda Keliso nana Deibida natuna?”
44 Se Davi lhe chama Senhor, como é ele seu filho?
45 Tomotau qabudi nawale Ieisu ena vona ivivineneqea, ʼinega ana toʼabibodayavo ʼidia vonaya,
45 E, ouvindo-o todo o povo, disse Jesus aos seus discípulos:
46 “Luvine ana toveʼitayavo edi ilivu ge ona ʼabibodei, mana taudi nuanuadi adi kaleko kuekuedi ina veaqedi be tomotau nuanidia ina yabayaba be nuanuadi totoa vaʼauta ina ʼamayabedi. Ta wese nuanuadi ʼebetoa aqiaqidi vanue tafwalolo ʼinaya ina toabui, ta wese sagali ana tutaya nuanuadi tomotau qiduqiduadi edi ʼebetoaya ina toabui.
46 Guardai-vos dos escribas, que querem andar com vestes compridas; e amam as saudações nas praças, e as principais cadeiras nas sinagogas, e os primeiros lugares nos banquetes;
47 Ta wese tomotau matadia Yaubada ʼinaya ivevenoqi kuena, ta edi venoqi ge aqiaqina, mana edi venoqi ʼiuna nuanuadi tomotau ina ʼawahaqiaqiedi. Ta ʼabiboda ʼwaivega wadawadaʼe iuʼauʼavedi be edi kulufayavo iʼeweʼewedi edi vanue ʼidiega. ʼInega nawale Yaubada veʼia luveifa otaqina naneidi.”
47 Que devoram as casas das viúvas, fazendo, por pretexto, largas orações. Estes receberão maior condenação.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.