Lucas 18
Molima New Testament (MOX_FNS) vs ARA
1 ʼInega taha vona sesebai Ieisu ana toʼabibodayavo neidi nuanuana naveʼitedi me edi bibitaqo tuta qabuna ina vevenoqi ta ge ina luaʼu.
1 Disse-lhes Jesus uma parábola sobre o dever de orar sempre e nunca esmorecer:
2 ʼInega vonedi vonaya, “Taha ʼabaga ʼinaya taha toluvine toatoa, tauna Yaubada ana ʼamayaba be ana mwaniniva ʼinaya ge daʼenoʼeno, ta wese tomotau weaqidi ge danuanua.
2 Havia em certa cidade um juiz que não temia a Deus, nem respeitava homem algum.
3 “Ta ʼabaga nana ʼinaya wese taha wadaʼe toatoa, ta tuta qabuna tautauya toluvine nana ʼinaya ta vevenoqi ana iula weaqina vonevoneaya, ‘Kaiwabu, uda iulegu mana taha tomotau veilivu veifegu, ta nuanuagu una luvinea.’
3 Havia também, naquela mesma cidade, uma viúva que vinha ter com ele, dizendo: Julga a minha causa contra o meu adversário.
4 “ʼAubena ʼaidega ʼaidega ʼedewana luluʼeviʼevivi ta toluvine nana ge nuanuana naiulei. Ta taha tuta ʼinaya ʼwafina siniqaiqai wadaʼe ena ʼalataya weaqina, ʼinega taunega ʼinaya vonaya, ‘Tua Yaubada ge eda mwaninivei ta wese tomotau ge eda nuanua weaqidi,
4 Ele, por algum tempo, não a quis atender; mas, depois, disse consigo: Bem que eu não temo a Deus, nem respeito a homem algum;
5 ta wadaʼe baʼe ena ʼalataya ʼiguya weaqina ena iulea ana avia ʼinega, mana ge nuanuagu wese naveʼwafi siniqaiqaiegu!’”
5 todavia, como esta viúva me importuna, julgarei a sua causa, para não suceder que, por fim, venha a molestar-me.
6 ʼInega Ieisu wese vonedi vonaya, “Kaiwabu baʼe ena vona weaqina ona nuaia. Vonahaqiaqi, tauna ʼoloto luveifana ta tua wadaʼe iulea.
6 Então, disse o Senhor: Considerai no que diz este juiz iníquo.
7 Ta Yaubada aqiaqi otaqina, ʼinega nawale ena tomotauyavo vevenuaʼivinidi ge nanogedi. Ta tutana ina noqi ʼeviʼevivi ʼinaya ʼaubena ta wese velovelovana ʼidia e ʼinega naiuledi.
7 Não fará Deus justiça aos seus escolhidos, que a ele clamam dia e noite, embora pareça demorado em defendê-los?
8 Ta yavona aqiaqiemi, lukwayavonega Yaubada ena iula tunutunuqina tovenoqi naneidi. Ta tutana yaʼa Tomotau Natuna ena ʼevivi mai bwaʼobwaʼoya ʼevisa tomotau me edi vetumaqana ena lobedi itoatoa?”
8 Digo-vos que, depressa, lhes fará justiça. Contudo, quando vier o Filho do Homem, achará, porventura, fé na terra?
9 Tomotau vaina inuaia vonigo taudi tunutunuqidi, ta mali tomotau iʼitedi iawawebuiedi, ʼinega Ieisu vona sesebai baʼe neidi vonaya,
9 Propôs também esta parábola a alguns que confiavam em si mesmos, por se considerarem justos, e desprezavam os outros:
10 “Taha tuta taha Falisi ta wese takesi ana toʼewa taha ilugu Vanue Gwalagwalana ʼinaya sabi venoqi Yaubada ʼinaya.
10 Dois homens subiram ao templo com o propósito de orar: um, fariseu, e o outro, publicano.
11 ʼInega Falisi nana yaʼitoto ta taunega weaqina venoqi vonaya, ‘Yaubada, yalulukaiwa ʼiuya mana yaʼa gebu ʼedewana vaina tomotau edi ilivu, mana taudi tovemanuguba ta toʼeuʼauʼava ta wese tovelamoʼeno, ta wese yaʼa gebu takesi ana tovaʼauta baʼe ʼidewana.
11 O fariseu, posto em pé, orava de si para si mesmo, desta forma: Ó Deus, graças te dou porque não sou como os demais homens, roubadores, injustos e adúlteros, nem ainda como este publicano;
12 Mana yaʼa wiki ʼaidega ʼaidega ʼidia ʼaubena magilafuna ge eda ʼaiʼai ma botanigu yavevedede ta wese egu kulufa qabuna ʼidiega dibuna yaneineiu Mosese ena luvine ʼidewani.’
12 jejuo duas vezes por semana e dou o dízimo de tudo quanto ganho.
13 “Ta takesi ana toʼewa tufwana luluvaiega tovolo ta me ena iniyauyau lumalumana tutuya ʼinega tunuiwaʼodu ta venoqi vonaya, ‘Yaubada ye, niʼau ualamanigu yaʼa luveifagu ʼinega uda nuakolokoloyegu.’”
13 O publicano, estando em pé, longe, não ousava nem ainda levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: Ó Deus, sê propício a mim, pecador!
14 ʼInega Ieisu vonedi vonaya, “Vonahaqiaqi, ʼoloto baʼe ʼevivi tauya ena vanuea, ta ena venoqi weaqina Yaubada ʼawahaqiaqiea, ta Falisi nana gebu. Mana ʼeguma taha toga taunega ana wawa nagivaneyea nawale Yaubada nagiwebuiea, ta ʼeguma taha toga taunega ana wawa nahaʼuwebuiea e nawale Yaubada nagivaneyea.”
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque todo o que se exalta será humilhado; mas o que se humilha será exaltado.
15 Vaina tomotau natudiavo goyogoyodi imiedi Ieisu ʼinaya nuanuadi nagitonovidi, ta ana toʼabibodayavo tomotau diavona iʼitedi ʼinega iawatayedi.
15 Traziam-lhe também as crianças, para que as tocasse; e os discípulos, vendo, os repreendiam.
16 Ta Ieisu gogama gaba vaʼauqidi ta toʼabiboda dina vonedia, “Gogama ge ona awatayedi ta ona awafeledi ina mai ʼiguya. Mana Yaubada ena ʼEbeluvine gogama baʼe ʼidewana weaqidi.
16 Jesus, porém, chamando-as para junto de si, ordenou: Deixai vir a mim os pequeninos e não os embaraceis, porque dos tais é o reino de Deus.
17 Yavona aqiaqiemi, ʼeguma tomotau edi vetumaqana gebu gogama baʼe edi vetumaqana ʼedewanina, e ʼinega ge wese adi fata ina lugu Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya!”
17 Em verdade vos digo: Quem não receber o reino de Deus como uma criança de maneira alguma entrará nele.
18 Me Diu edi toluvine taha mai Ieisu ʼinaya vetalaʼaiea vonaya, “Toveʼita aqiaqiu, tolaʼai ena viaqi be ʼinega yawaigu vataya ena lobei?”
18 Certo homem de posição perguntou-lhe: Bom Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
19 Ta Ieisu voneaya, “Tolaʼai weaqina uvonaya yaʼa aqiaqigu? Mana ge taha toga aqiaqina, ta ʼesi Yaubada ana ʼaidega.
19 Respondeu-lhe Jesus: Por que me chamas bom? Ninguém é bom, senão um, que é Deus.
20 Yaubada ena luvineavo niʼau ualamanidi, vonaya, ‘Ge una luabu, ge una luveʼaliga be, ge una vanawala, ta ge uʼavega una simana mali tomotau weaqidi kotu ana tutaya’, ta wese, ‘Tamau be inau una ʼamayabedi.’”
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás , não matarás , não furtarás , não dirás falso testemunho , honra a teu pai e a tua mãe.
21 ʼInega ʼoloto nana voneaya, “Egu tuta gwama ʼinega ta mai baʼe ʼitagana luvine diavona yaʼabiboda aqiaqiedi.”
21 Replicou ele: Tudo isso tenho observado desde a minha juventude.
22 Ena vona baʼe Ieisu noqolia ʼinega voneaya, “Yani ʼaideganamo nawale ge uda viaqia, ʼinega ʼeguma eu kulufa qabuna una vegimwaneyedi ta manedi una ʼewei una vewilaʼayea lukwalukwa ʼidia, ta ʼinega una mai una ʼabibodegu be nawale eu kaikaiwabu mahalaya una lobea.”
22 Ouvindo-o Jesus, disse-lhe: Uma coisa ainda te falta: vende tudo o que tens, dá-o aos pobres e terás um tesouro nos céus; depois, vem e segue-me.
23 Tutana baʼe vona nana noqolia, ʼinega nuana vita, mana ena kulufa qiduana vegagalea.
23 Mas, ouvindo ele estas palavras, ficou muito triste, porque era riquíssimo.
24 Ta ena nuavita Ieisu niʼa alamania ʼinega vonaya, “Tomeqabu taudi me edi kaikaiwabu qiduana edi lugu Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya vita otaqina.
24 E Jesus, vendo-o assim triste, disse: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
25 Vonahaqiaqi, kameli yubai qiduana ta ena lugu saima vetoana ʼinega vitana. Ta tovekaikaiwabu edi lugu Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya vita otaqina.”
25 Porque é mais fácil passar um camelo pelo fundo de uma agulha do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Ta qabu dina Ieisu maega itoatoa vona nana inoqolia ʼinega ivetalaʼaiea ivonaya, “ʼEguma baʼe ʼedewanina, ʼinega togama ana fata ʼetoyavua nalobei?”
26 E os que ouviram disseram: Sendo assim, quem pode ser salvo?
27 ʼInega Ieisu vonedia, “Tolaʼai tomotau ge adi fata ina viaqi, e Yaubada ʼinaya ana fata!”
27 Mas ele respondeu: Os impossíveis dos homens são possíveis para Deus.
28 Ta ʼinega Fita Ieisu voneaya, “Kaiwabu, ta imaʼa maʼoda? Mana niʼau ema ʼabagayavo be ema kulufayavo anogedi ta aʼabibodeu.”
28 E disse Pedro: Eis que nós deixamos nossa casa e te seguimos.
29 Ta Ieisu vonedia, “Yavonahaqiaqi ʼimia, aiqabu omiʼa ʼeguma emi ʼabagayavo nage moqanemiavo nage taimiavo nage tamamiavo nage inamiavo nage natumiavo niʼa onogedi ta Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya oawafelemi,
29 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade vos digo que ninguém há que tenha deixado casa, ou mulher, ou irmãos, ou pais, ou filhos, por causa do reino de Deus,
30 ʼinega baʼe yani diavona niʼau onogedi nawale Yaubada ma ana luvetomana nanei ʼeviviemi tutana bwaʼobwaʼoya otoatoa, ta wese tuta maimai ʼinaya yawai vataya ona ʼewea.”
30 que não receba, no presente, muitas vezes mais e, no mundo por vir, a vida eterna.
31 Ieisu Tuwelo dina gaba vaʼauqidi ivanaqo tufinaya ta vonedia, “Baʼe ʼitaga kaʼwatoʼwatovu Ielusalema ʼinaya, ta yani qabuna lova tovesimasimana iʼwayavidi yaʼa Tomotau Natuna weaqigu nawale ana aqiaqi naʼifoqe be ona ʼitea.
31 Tomando consigo os doze, disse-lhes Jesus: Eis que subimos para Jerusalém, e vai cumprir-se ali tudo quanto está escrito por intermédio dos profetas, no tocante ao Filho do Homem;
32 ʼInega ina veʼineiegu taudi ge me Diu ʼidia, ta ina givenuʼwegu be ina gidaʼwegu be ina ʼawaluveifegu,
32 pois será ele entregue aos gentios, escarnecido, ultrajado e cuspido;
33 ta wese wayo metametanega ina vunuqa dadanegu ta ʼinega ina luveʼaligigu. Ta ʼaubena vetoina ʼinaya ʼaligega ena yaʼitoto ʼevivi.”
33 e, depois de o açoitarem, tirar-lhe-ão a vida; mas, ao terceiro dia, ressuscitará.
34 Ta ana toʼabibodayavo ena vona baʼe ge ida nuaʼeqaʼui, mana vona nana ana alamani weaqidi ʼwaiʼwaivina. ʼInega tolaʼai Ieisu tawa vonedi ge ida alamania.
34 Eles, porém, nada compreenderam acerca destas coisas; e o sentido destas palavras era-lhes encoberto, de sorte que não percebiam o que ele dizia.
35 Ieisu ma ana toʼabibodayavo tuta goyona ina ʼifoqe Ieliko ʼinaya. ʼInega taha ʼoloto matana kwayakwayana ʼeda nanavinaya toatoa ta tomotau ʼidia vevenoqi mane be wese kulufa weaqidi.
35 Aconteceu que, ao aproximar-se ele de Jericó, estava um cego assentado à beira do caminho, pedindo esmolas.
36 Ta tutana matakwayana Ieisu me ena qabuyavo bonadi noqolia ʼinega vetalaʼaiedi vonedia, “Tomeqabu omiʼa?”
36 E, ouvindo o tropel da multidão que passava, perguntou o que era aquilo.
37 ʼInega ivoneaya, “Imaʼa Ieisu Nasaleta ʼolotona maega amaimai.”
37 Anunciaram-lhe que passava Jesus, o Nazareno.
38 ʼInega matakwaya nana me ena waiwai gaba vonaya, “Ieisu ye, oʼa Deibida natuna uda nuakolokoloyegu!”
38 Então, ele clamou: Jesus, Filho de Davi, tem compaixão de mim!
39 Ta taudi inugwenugweta ʼoloto nana iawatayea ivoneaya, “ʼEloveu, gebu una vegabagaba!” Ta tauna wese bonana qiduanega gaba waiwai vonaya, “Deibida natuna ye, uda nuakolokoloyegu!”
39 E os que iam na frente o repreendiam para que se calasse; ele, porém, cada vez gritava mais: Filho de Davi, tem misericórdia de mim!
40 ʼInega Ieisu veutovolo ta tomotau vonedi be ʼoloto nana ina miea ʼinaya. ʼInega mai Ieisu diʼwenaya ta matakwaya nana vetalaʼaiea voneaya,
40 Então, parou Jesus e mandou que lho trouxessem. E, tendo ele chegado, perguntou-lhe:
41 “Tolaʼai nuanuau ena viaqi ʼiuya?” ʼInega voneaya, “Kaiwabu, nuanuagu matagu una giveaqiaqiedi be yaqisa agu fata ena ʼita.”
41 Que queres que eu te faça? Respondeu ele: Senhor, que eu torne a ver.
42 Ta Ieisu voneaya, “Tuta baʼe ʼinaya matau naʼeaea, mana eu vetumaqana ʼinega niʼa uveaqiaqi.”
42 Então, Jesus lhe disse: Recupera a tua vista; a tua fé te salvou.
43 Ta baʼe tuta nana ʼinaya matana veaqiaqi kwayavona. ʼInega Ieisu ʼabibodea ta Yaubada awahawatuboya. Ta tomeqabu yani baʼe iʼitea taudi wese Yaubada iawatuboya.
43 Imediatamente, tornou a ver e seguia-o glorificando a Deus. Também todo o povo, vendo isto, dava louvores a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.