Lucas 15
Molima New Testament (MOX_FNS) vs NTLH
1 Taha tuta takesi ana toʼewayavo ta wese toluveifadi itoavaʼauta Ieisu ʼinaya ena vona sabi noqolina.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 ʼInega Falisi be wese luvine ana toveʼitayavo taudiega ilulumugi ivonaya, “ʼOloto baʼe toluveifadi veiaianedi ta wese maega iʼaiʼai.”
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 ʼInega edi lumugi weaqina Ieisu vona sesebai toi baʼe neidi vonedia,
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 “Maʼoda ʼeguma taha toga ʼimiega ena sifi adi yau 100 itoatoa, ta ʼaidegana naluveʼwaiva, ʼinega 99 dina nanogedi ta sifi luluveʼwaivina nasalia ana laba nalobea, waisa?
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Ta tutana nalobea me ena qaiawa ʼavalanaya nahaʼui
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 be naʼevivi ʼabagaya. ʼInega enavo nagaba vaʼauqidi be navonedia, ‘Egu sifi luluveʼwaivina niʼa yalobea, ʼinega weaqina kana qaiawa.’
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Ta yavonemi, wese ʼedewana ʼeguma tomotau 100 itoatoa ta 99 ʼidiega niʼa inuagivila, ta taʼa mona gebu. ʼInega ʼeguma tauna ana ʼaidega wese nanuagivila, ʼinega totoa mahalaya ina qaiawa gegoyo weaqina, ta ʼabiboda taudi 99 dina, mana lova inuagivila, ʼinega Yaubada matanaya niʼau ivetunutunuqa.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 “ʼEdewana wese vavine taha ena mane siliba ana yau 10 ʼinaya ʼenoʼeno. Ta ʼeguma ʼaidegana naluveʼwaivia, ʼinega tolaʼai naviaqi be naloba ʼeviviei? Mana baʼe siliba nana kavona taha tomotau ana veʼia naʼewea ʼaubena ʼaidegana ana fewa weaqina. Ana ʼita lamufa nagabuya be vanue gamona naloʼilia ta nasali aqiaqiea ana laba nalobea, waisa?
8 Jesus continuou:
9 Ta tutana nalobea ʼinega enavo nagaba vaʼauqidi be navonedia, ‘Egwavo, qabuda kana qaiawa, mana egu mane luluveʼwaivina niʼa yalobea!’
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 ʼEdewana wese Yaubada ena tovaleʼewayavo iqaiqaiawa qiduana tuta nana toluveifana taha nanuagivila.”
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Ta Ieisu wese vona sesebaiega vonedi vonaya, “Taha kaiwabu natunavo meʼolotodi magilafudi maega itoatoa,
11 E Jesus disse ainda:
12 ta natuna kekeʼina tamana ʼinaya vonaya, ‘Tamagu, nuanuagu baʼe ʼitaga agu vaufa una neigu eu ʼebeluvine be eu kulufayavo ʼidiega.’ ʼInega tamadi yani qabuna vewilaʼayea natunavo ʼidia.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 “ʼInega ge tuta kuena ʼabibodanaya natuna kekeʼina ena kulufa vegimwaneyedi ta manedi ʼewei. ʼInega tutuvila tauya luluvaia taha diʼwe ʼinaya, ʼabo qaiawa kavokavovo nuana ʼewei ta ena mane vegumwalia.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 Ta niʼau ena mane qabuna vegumwalidi ʼabo nima ʼavaʼavana toatoa. Ta tuta nana ʼinaya kulaka qiduana diʼwe nana ʼinaya ʼifoqe, ʼinega veʼale botana lutonovia.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 “ʼInega ena fewa sali ʼabo diʼwe nana gamonaya kaiwabu taha lobea, ʼinega vetunea be ena baweavo naʼitamakidi.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Ta toluveʼwaiva nana nuanuana bawe adi ʼabwagega naʼai ta gamona nakoko, mana ge taha toga ana ʼabwaga daneia.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 “ʼInega nuana ʼeqaʼuya ta taunega ʼinaya vonaya, ‘Vonahaqiaqi, tamagu ena tofewayavo adi ʼabwaga qiduana ge adi fata ina ʼai ʼovoi, ta yaʼa baʼidia botana qiduana vunuvunuqigu.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 ʼInega ena tutuvila ena ʼevivi tamagu ʼinaya be ena voneaya, “Tamagu, niʼau luveifana qiduana yaviaqia Yaubada ʼinaya ta wese oʼa ʼiuya.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 ʼInega ge daluaqiaqiegu be una ʼawanatunegu ta ʼesi una gabegu yaʼa eu tofewa ʼidewana.” ’
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 “Baʼe ʼidewana nuana tonovea, ʼinega yaʼitoto e tamana ʼinaya tauya. Ta luluvaiega tamana natuna ʼitea maimai. ʼInega me ena nuakolokolo vihila ʼinaya ta talafafei maega ivedoudou.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 “ʼInega natuna tamana vonea vonaya, ‘Tamagu, niʼau yaluveifa Yaubada matanaya ta wese oʼa ʼiuya, ʼinega ge daluaqiaqiegu be una ʼawanatunegu.’
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 “Ta tamana ena tofewayavo gabedi imai vonedia, ‘Olukwayavoni be kaleko aqiaqi otaqina omiei natugu ona vekalekoi be mwali ona miei be ʼataqinaya ona veaqea. Ta wese ʼaqeyafayafa ʼaqenaya ona yoqonia.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Ta wese bulumakau kekeyavauna ta bilabilana ona vunuqi ona miei ta ʼabwaga qiduana kana viaqi, be ʼinega me eda qaiawa natugu maega kana ʼai ʼaideganaya.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Mana natugu baʼe kavonaya lova daʼaliga, ta baʼitagana mayawaina kaloba ʼeviviea.’ ʼInega me edi qaiawa itoa vaʼauta ta iʼaiʼai.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 “Ta natuna ʼunutauna nawale vaoqaya fewafewa, ta tutana ʼabaga diʼwenaya ʼifoʼifoqe ʼevosi be lavua butuna noqolidi.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 ʼInega taha tofewa gabei mai vetalaʼaiea voneaya, ‘Tolaʼai ʼiuna ʼinega iqaiqaiawa?’
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 “Ta tofewa nana voneaya, ‘Taiu baʼe ʼitaga ʼevivi mai ʼinega tamau bulumakau kekeyavauna ta bilabilana vunuqia maega aʼaiʼai ta aqaiqaiawa, mana taiu mayawaina ta aqiaqina loba ʼeviviea.’
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 “Ta tuta nana vona baʼe noqolia ʼinega diana vilea ta ge nuana nalugu vanuea. ʼInega tamana webui ta natuna ʼunutauna venoqi waiwai maega ina lugu vanuea.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Ta wese noga mana diana vilea, ʼinega tamana ʼinaya vonaya, ‘Tamagu, yaʼwala ʼeala ʼidia weaqiu yafewafewa be tuta qabuna eu nuanua yaʼabibodea. Ta ge taha wese yubai uda neigu be ma egwavo ada ʼai ta ada qaiawa. Gebuʼe otaqa!
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Ta natuhu baʼe eu kulufa qabuna ʼeluveyaveyavuledi toyafwauta ʼidia, ʼinega tolaʼai weaqina bulumakau kekeyavauna ta bilabilana uvunuqi maega oʼaiʼai ta oqaiqaiawa?’
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 “Ta ʼinega kaiwabu nana natuna ʼunutauna ʼinaya vonaya, ‘Natugu una alamania, oʼa tuta qabuna diʼweguya utoatoa, ta yaʼa egu kulufa be egu bwaʼobwaʼo oʼa wese eu kulufa be eu bwaʼobwaʼo, waisa?
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Ta taiu lova kavona ʼaliga ta baʼe ʼitaga mayawaina toatoa, ta wese lova luluveʼwaivina ta baʼe ʼitagana niʼa kaloba ʼeviviea. ʼInega luaqiaqieda be maega kana qaiawa.’”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.