Lucas 15

Molima New Testament (MOX_FNS) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Taha tuta takesi ana toʼewayavo ta wese toluveifadi itoavaʼauta Ieisu ʼinaya ena vona sabi noqolina.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 ʼInega Falisi be wese luvine ana toveʼitayavo taudiega ilulumugi ivonaya, “ʼOloto baʼe toluveifadi veiaianedi ta wese maega iʼaiʼai.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 ʼInega edi lumugi weaqina Ieisu vona sesebai toi baʼe neidi vonedia,
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Maʼoda ʼeguma taha toga ʼimiega ena sifi adi yau 100 itoatoa, ta ʼaidegana naluveʼwaiva, ʼinega 99 dina nanogedi ta sifi luluveʼwaivina nasalia ana laba nalobea, waisa?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Ta tutana nalobea me ena qaiawa ʼavalanaya nahaʼui
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 be naʼevivi ʼabagaya. ʼInega enavo nagaba vaʼauqidi be navonedia, ‘Egu sifi luluveʼwaivina niʼa yalobea, ʼinega weaqina kana qaiawa.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ta yavonemi, wese ʼedewana ʼeguma tomotau 100 itoatoa ta 99 ʼidiega niʼa inuagivila, ta taʼa mona gebu. ʼInega ʼeguma tauna ana ʼaidega wese nanuagivila, ʼinega totoa mahalaya ina qaiawa gegoyo weaqina, ta ʼabiboda taudi 99 dina, mana lova inuagivila, ʼinega Yaubada matanaya niʼau ivetunutunuqa.
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “ʼEdewana wese vavine taha ena mane siliba ana yau 10 ʼinaya ʼenoʼeno. Ta ʼeguma ʼaidegana naluveʼwaivia, ʼinega tolaʼai naviaqi be naloba ʼeviviei? Mana baʼe siliba nana kavona taha tomotau ana veʼia naʼewea ʼaubena ʼaidegana ana fewa weaqina. Ana ʼita lamufa nagabuya be vanue gamona naloʼilia ta nasali aqiaqiea ana laba nalobea, waisa?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Ta tutana nalobea ʼinega enavo nagaba vaʼauqidi be navonedia, ‘Egwavo, qabuda kana qaiawa, mana egu mane luluveʼwaivina niʼa yalobea!’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 ʼEdewana wese Yaubada ena tovaleʼewayavo iqaiqaiawa qiduana tuta nana toluveifana taha nanuagivila.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Ta Ieisu wese vona sesebaiega vonedi vonaya, “Taha kaiwabu natunavo meʼolotodi magilafudi maega itoatoa,
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 ta natuna kekeʼina tamana ʼinaya vonaya, ‘Tamagu, nuanuagu baʼe ʼitaga agu vaufa una neigu eu ʼebeluvine be eu kulufayavo ʼidiega.’ ʼInega tamadi yani qabuna vewilaʼayea natunavo ʼidia.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 “ʼInega ge tuta kuena ʼabibodanaya natuna kekeʼina ena kulufa vegimwaneyedi ta manedi ʼewei. ʼInega tutuvila tauya luluvaia taha diʼwe ʼinaya, ʼabo qaiawa kavokavovo nuana ʼewei ta ena mane vegumwalia.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ta niʼau ena mane qabuna vegumwalidi ʼabo nima ʼavaʼavana toatoa. Ta tuta nana ʼinaya kulaka qiduana diʼwe nana ʼinaya ʼifoqe, ʼinega veʼale botana lutonovia.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 “ʼInega ena fewa sali ʼabo diʼwe nana gamonaya kaiwabu taha lobea, ʼinega vetunea be ena baweavo naʼitamakidi.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Ta toluveʼwaiva nana nuanuana bawe adi ʼabwagega naʼai ta gamona nakoko, mana ge taha toga ana ʼabwaga daneia.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 “ʼInega nuana ʼeqaʼuya ta taunega ʼinaya vonaya, ‘Vonahaqiaqi, tamagu ena tofewayavo adi ʼabwaga qiduana ge adi fata ina ʼai ʼovoi, ta yaʼa baʼidia botana qiduana vunuvunuqigu.
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 ʼInega ena tutuvila ena ʼevivi tamagu ʼinaya be ena voneaya, “Tamagu, niʼau luveifana qiduana yaviaqia Yaubada ʼinaya ta wese oʼa ʼiuya.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 ʼInega ge daluaqiaqiegu be una ʼawanatunegu ta ʼesi una gabegu yaʼa eu tofewa ʼidewana.” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 “Baʼe ʼidewana nuana tonovea, ʼinega yaʼitoto e tamana ʼinaya tauya. Ta luluvaiega tamana natuna ʼitea maimai. ʼInega me ena nuakolokolo vihila ʼinaya ta talafafei maega ivedoudou.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 “ʼInega natuna tamana vonea vonaya, ‘Tamagu, niʼau yaluveifa Yaubada matanaya ta wese oʼa ʼiuya, ʼinega ge daluaqiaqiegu be una ʼawanatunegu.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 “Ta tamana ena tofewayavo gabedi imai vonedia, ‘Olukwayavoni be kaleko aqiaqi otaqina omiei natugu ona vekalekoi be mwali ona miei be ʼataqinaya ona veaqea. Ta wese ʼaqeyafayafa ʼaqenaya ona yoqonia.
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 Ta wese bulumakau kekeyavauna ta bilabilana ona vunuqi ona miei ta ʼabwaga qiduana kana viaqi, be ʼinega me eda qaiawa natugu maega kana ʼai ʼaideganaya.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Mana natugu baʼe kavonaya lova daʼaliga, ta baʼitagana mayawaina kaloba ʼeviviea.’ ʼInega me edi qaiawa itoa vaʼauta ta iʼaiʼai.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Ta natuna ʼunutauna nawale vaoqaya fewafewa, ta tutana ʼabaga diʼwenaya ʼifoʼifoqe ʼevosi be lavua butuna noqolidi.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 ʼInega taha tofewa gabei mai vetalaʼaiea voneaya, ‘Tolaʼai ʼiuna ʼinega iqaiqaiawa?’
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 “Ta tofewa nana voneaya, ‘Taiu baʼe ʼitaga ʼevivi mai ʼinega tamau bulumakau kekeyavauna ta bilabilana vunuqia maega aʼaiʼai ta aqaiqaiawa, mana taiu mayawaina ta aqiaqina loba ʼeviviea.’
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Ta tuta nana vona baʼe noqolia ʼinega diana vilea ta ge nuana nalugu vanuea. ʼInega tamana webui ta natuna ʼunutauna venoqi waiwai maega ina lugu vanuea.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Ta wese noga mana diana vilea, ʼinega tamana ʼinaya vonaya, ‘Tamagu, yaʼwala ʼeala ʼidia weaqiu yafewafewa be tuta qabuna eu nuanua yaʼabibodea. Ta ge taha wese yubai uda neigu be ma egwavo ada ʼai ta ada qaiawa. Gebuʼe otaqa!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Ta natuhu baʼe eu kulufa qabuna ʼeluveyaveyavuledi toyafwauta ʼidia, ʼinega tolaʼai weaqina bulumakau kekeyavauna ta bilabilana uvunuqi maega oʼaiʼai ta oqaiqaiawa?’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 “Ta ʼinega kaiwabu nana natuna ʼunutauna ʼinaya vonaya, ‘Natugu una alamania, oʼa tuta qabuna diʼweguya utoatoa, ta yaʼa egu kulufa be egu bwaʼobwaʼo oʼa wese eu kulufa be eu bwaʼobwaʼo, waisa?
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 Ta taiu lova kavona ʼaliga ta baʼe ʼitaga mayawaina toatoa, ta wese lova luluveʼwaivina ta baʼe ʼitagana niʼa kaloba ʼeviviea. ʼInega luaqiaqieda be maega kana qaiawa.’”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.