Lucas 14

Molima New Testament (MOX_FNS) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Sabate taha ʼinaya Ieisu tauya sabi ʼai Falisiavo edi tovanugweta taha ena vanuea. Ta tutana lugulugu ʼinega tomotau qabudi Ieisu ivevekova aqiaqiea.
1 Aconteceu que, ao entrar ele num sábado na casa de um dos principais fariseus para comer pão, eis que o estavam observando.
2 Ta Ieisu ʼiawanaya taha tovevihiqa toatoa vayovayoqa ʼinega ʼwafina qabuna ʼelulolonea.
2 Ora, diante dele se achava um homem hidrópico.
3 ʼInega Ieisu luvine ana toalamaniavo be Falisiavo vetalaʼaiedi vonedia, “Maʼoda onuanua ʼaiqa, nage ana fata ʼaubena Sabate ʼinaya tovevihiqa kana giveaqiaqiedi nage gebu?”
3 Então, Jesus, dirigindo-se aos intérpretes da Lei e aos fariseus, perguntou-lhes: É ou não é lícito curar no sábado?
4 Ta tomotau qabudi igenuʼwana, ʼinega Ieisu tovevihiqa nana nimanega gitonovia ʼabo giveaqiaqiea, ʼinega luvetunei tauya.
4 Eles, porém, nada disseram. E, tomando-o, o curou e o despediu.
5 ʼInega Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “ʼEguma taha toga ʼimiega natuna meʼolotona nage ena bulumakau Sabate ʼinaya nabeʼu gulia e ʼinega ona lihi vaneyea, waisa?”
5 A seguir, lhes perguntou: Qual de vós, se o filho ou o boi cair num poço, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Ta taudi ge taha tolaʼai wese ida vonei.
6 A isto nada puderam responder.
7 ʼAi nana gamonaya Ieisu totoa vaʼauta vaina ʼitedi nuanuadi ʼebetoa aqiaqina ʼinaya ina toabui, ʼinega taha vona sesebai neidi vonaya,
7 Reparando como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes uma parábola:
8 “ʼEguma taha toga nagabeu vaqi ʼabwagana weaqina ge una toabui tovekaikaiwabu edi ʼebetoaya, mana nawale nage taha ʼoloto qiduana namai.
8 Quando por alguém fores convidado para um casamento, não procures o primeiro lugar; para não suceder que, havendo um convidado mais digno do que tu,
9 ʼInega ʼeguma niʼa utoabui nawale toniʼabwaga namai navoneu, ‘Uyaʼitoto mana ʼoloto kaikaiwabuna baʼe ʼinaya natoabui!’ ʼInega oʼa me eu iniyauyau una ʼevivi masuʼedanaya ta una toabui.
9 vindo aquele que te convidou e também a ele, te diga: Dá o lugar a este. Então, irás, envergonhado, ocupar o último lugar.
10 Ta ʼesi ʼeguma taha toga nagabeu ʼai weaqina, ʼinega ʼebetoa kavokavovo ʼinaya una toabui, ʼinega toniʼabwaga namai naʼiteu ʼinega navoneu, ‘Iagu, utoa vanemai ʼebetoa aqiaqinaya.’ ʼInega me eu qaiawa una toa vane tomotau qabudi matadia ta ina ʼawahaqiaqieu.
10 Pelo contrário, quando fores convidado, vai tomar o último lugar; para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, senta-te mais para cima. Ser-te-á isto uma honra diante de todos os mais convivas.
11 Baʼe ʼinega kana alamania, ʼeguma taha toga taunega ana wawa nagivaneqea e nawale Yaubada nahaʼuwebuiea, ta ʼeguma taha toga taunega ana wawa nahaʼuwebuiea nawale Yaubada nagivaneqea.”
11 Pois todo o que se exalta será humilhado; e o que se humilha será exaltado.
12 ʼInega Ieisu Falisi nana voneaya, “Tutana ʼai una viaqia ʼinega ge emwavo nage taimwavo nage eu gadeavo nage tovekaikaiwabu daisidi una gabedi ʼai nana ʼinaya, mana taudi nawale ina gaba ʼevivieu sabi ʼai, ʼinega au ʼabwaga ina veʼiea.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar ou uma ceia, não convides os teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem vizinhos ricos; para não suceder que eles, por sua vez, te convidem e sejas recompensado.
13 Ta ʼesi tuta nana ʼabwaga una viaqia ʼinega wese taudi lukwalukwadi be, belubeludi be, ʼaqedi veifana ta wese matadi kwayakwayana una gabedi ina ʼai.
13 Antes, ao dares um banquete, convida os pobres, os aleijados, os coxos e os cegos;
14 ʼInega veyoluba qiduana una lobea, mana taudi ge adi fata be eu veyoluba nana ina veʼiei ʼiuya, ta ʼesi Yaubada ʼinega au veʼia una lobea tuta nana tunutunuqidi ina yaʼitoto ʼaligega.”
14 e serás bem-aventurado, pelo fato de não terem eles com que recompensar-te; a tua recompensa, porém, tu a receberás na ressurreição dos justos.
15 Ta nawale iʼaiʼai ʼinega totoa vaʼauta taha ʼidiega Ieisu ena vona baʼe noqolia ʼinega voneaya, “Vonahaqiaqi, tomeqabu ina lugu Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya ʼai qiduana weaqina taudi ina qaiawa qiduana.”
15 Ora, ouvindo tais palavras, um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 ʼInega Ieisu ʼoloto nana voneaya, “Taha kaiwabu ʼabwaga qiduana ʼivaʼavaʼaia ta tomotau qabudi veʼaionidi.
16 Ele, porém, respondeu: Certo homem deu uma grande ceia e convidou muitos.
17 Ta ʼabwaga ana ʼivaʼavaʼata niʼa luʼovoia, ʼinega ena tofewa vetunea taudi lova niʼa vematamagilafuyedi ʼidia, ʼinega vonedi vonaya, ‘Ona mai kana tauya, mana toniʼabwaga yani qabuna niʼa ʼivaʼavaʼaia omiʼa weaqimi!’
17 À hora da ceia, enviou o seu servo para avisar aos convidados: Vinde, porque tudo já está preparado.
18 Ta tomotau diavona inoga ta vona taha taha ineia, ta taha vonaya, ‘Yaʼa bwaʼobwaʼo vauvauna yagimwanea, ʼinega nuanuagu ena tauya ena ʼitea. Kaiwa qiduana, ta ana ʼita ge ena wai.’
18 Não obstante, todos, à uma, começaram a escusar-se. Disse o primeiro: Comprei um campo e preciso ir vê-lo; rogo-te que me tenhas por escusado.
19 Ta taha wese vonaya, ‘Kaiwa qiduana, ta ana ʼita yaʼa ge ena wai, mana bulumakau ʼalabwatadi adi yau teni niʼa yagimwanedi, ʼinega yatautauya be ena vefewa tonovidi.’
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois e vou experimentá-las; rogo-te que me tenhas por escusado.
20 Ta wese taha vonaya, ‘Yaʼa vauvaugu yavaqi ʼinega ge ana fata ena wai.’
20 E outro disse: Casei-me e, por isso, não posso ir.
21 “ʼInega tofewa nana ʼevivi ʼabo ena kaiwabu ʼinaya simana voneaya, ‘Qabudi inoga.’ ʼInega toniʼabwaga gamosoala ta ena tofewa voneaya, ‘Ulukwayavoni utauya ʼabaga qiduana ana ʼedayavo ʼidia be tomotau una lobedi lukwalukwadi nage belubeludi nage ʼaqedi veifana nage matadi kwayakwayana e qabudi una ʼebeʼewedi una miedi ina ʼai.’
21 Voltando o servo, tudo contou ao seu senhor. Então, irado, o dono da casa disse ao seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze para aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 ʼInega tofewa nana ena kaiwabu ena nuanua viaqia, ta ʼabiboda ʼevivi mai ta voneaya, ‘Tomotau dina yagabedi niʼa imai, ta eu vanue ge ida luveagatunaʼia.’
22 Depois, lhe disse o servo: Senhor, feito está como mandaste, e ainda há lugar.
23 ʼInega kaiwabu nana wese voneaya, ‘ʼEda qiduqiduadi ta goyogoyodi ʼidia una tauya ta tomotau una vonedi be ina mai, ta ʼinega egu vanue ina luveagatunaʼia.
23 Respondeu-lhe o senhor: Sai pelos caminhos e atalhos e obriga a todos a entrar, para que fique cheia a minha casa.
24 Yavona aqiaqiemi, tomotau dina yamadugabedi ta inogaya ge taha ʼidiega nalugu be ʼabwaga nana nagudatonovi.’”
24 Porque vos declaro que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Yoʼo qiduadi Ieisu maega itautauya, ʼinega tunugivila ʼidia vonaya,
25 Grandes multidões o acompanhavam, e ele, voltando-se, lhes disse:
26 “ʼEguma taha toga nuanuana naʼabibodegu ʼinega namaduveyolubegu qiduana ta ʼabiboda tamana be, inana be, moqanena be, natunavo be, tainavo ta novunavo wese naveyolubedi. Ta wese ʼeguma yawaina navegagalea ʼinega tauna ge ana fata naʼabibodegu.
26 Se alguém vem a mim e não aborrece a seu pai, e mãe, e mulher, e filhos, e irmãos, e irmãs e ainda a sua própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ta ʼeguma taha toga ge nuanuana taunega ana ʼetoluai naʼavalei be vita nalobei ʼidewana yaʼa, e ʼinega tauna ge ana fata naʼabibodegu.
27 E qualquer que não tomar a sua cruz e vier após mim não pode ser meu discípulo.
28 “Ta wese ʼedewana ʼeguma taha toga nuanuana be vanue qiduana nayoqonia, e nugweta ana maisa ta wese yani qabuna naʼivaʼavaʼaidi vanue nana ana yoqona weaqina.
28 Pois qual de vós, pretendendo construir uma torre, não se assenta primeiro para calcular a despesa e verificar se tem os meios para a concluir?
29 Mana ʼeguma ʼoqola namo navetovolodi ta ge vanue qabuna naluʼovoi, ʼinega nawale tomotau ina ʼitea ʼabo ʼoloto nana ina givenuʼwea,
29 Para não suceder que, tendo lançado os alicerces e não a podendo acabar, todos os que a virem zombem dele,
30 ta ina vonaya, ‘ʼOloto baʼe lova ʼoqola ʼevetovolodi, ta ge ana fata vanue qabuna daluʼovoi, mana ena mane ge damaduʼivaʼavaʼaia vanue nana ana yoqona weaqina.’
30 dizendo: Este homem começou a construir e não pôde acabar.
31 “Ta wese ʼeguma taha kini me ena toluavia adi yau 10,000 ina tauya sabi luavia taha wese kini maega, ta omoʼe kini nana me ena toluavia adi yau 20,000. ʼInega 10,000 dina edi kini maʼoda nanuanua ʼaiqa? Nugweta natoabui ta nanuanua ʼeguma adi fata 20,000 dina ina vewaiwai vaʼinedi, waisa?
31 Ou qual é o rei que, indo para combater outro rei, não se assenta primeiro para calcular se com dez mil homens poderá enfrentar o que vem contra ele com vinte mil?
32 Ta ʼeguma ge ana fata, e ʼinega vaina tomotau navetunedi ina tauya 20,000 dina edi kini ʼinaya nawale luluvaia itoatoa, be ʼinega ina venoqi ʼinaya toadaumwala weaqina.”
32 Caso contrário, estando o outro ainda longe, envia-lhe uma embaixada, pedindo condições de paz.
33 ʼInega Ieisu ena vona luʼovoia ʼidia vonaya, “ʼEguma nuanuau be una ʼabibodegu e nugweta yani qabuna ʼiuya ʼenoʼeno una ʼabifeledi.”
33 Assim, pois, todo aquele que dentre vós não renuncia a tudo quanto tem não pode ser meu discípulo.
34 “Mwadeʼwa yani aqiaqina, ta ʼeguma nagibwa ʼinega ge wese ana fata navedibidibi ʼevivi.
34 O sal é certamente bom; caso, porém, se torne insípido, como restaurar-lhe o sabor?
35 Ta wese ge ana fata be bwaʼobwaʼo ena waiwai nagiveʼenaʼia nage nagiveaqiaqiei, ʼinega luaqiaqiea be kana guiwaqa yavulea. ʼEguma ma taniqami vona baʼe ona noqolia!”
35 Nem presta para a terra, nem mesmo para o monturo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.