Lucas 14

Molima New Testament (MOX_FNS) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Sabate taha ʼinaya Ieisu tauya sabi ʼai Falisiavo edi tovanugweta taha ena vanuea. Ta tutana lugulugu ʼinega tomotau qabudi Ieisu ivevekova aqiaqiea.
1 Tendo Jesus entrado, num sábado, em casa de um dos chefes dos fariseus para comer pão, eles o estavam observando.
2 Ta Ieisu ʼiawanaya taha tovevihiqa toatoa vayovayoqa ʼinega ʼwafina qabuna ʼelulolonea.
2 Achava-se ali diante dele certo homem hidrópico.
3 ʼInega Ieisu luvine ana toalamaniavo be Falisiavo vetalaʼaiedi vonedia, “Maʼoda onuanua ʼaiqa, nage ana fata ʼaubena Sabate ʼinaya tovevihiqa kana giveaqiaqiedi nage gebu?”
3 E Jesus, tomando a palavra, falou aos doutores da lei e aos fariseus, e perguntou: É lícito curar no sábado, ou não?
4 Ta tomotau qabudi igenuʼwana, ʼinega Ieisu tovevihiqa nana nimanega gitonovia ʼabo giveaqiaqiea, ʼinega luvetunei tauya.
4 Eles, porém, ficaram calados. E Jesus, pegando no homem, o curou, e o despediu.
5 ʼInega Ieisu vetalaʼaiedi vonaya, “ʼEguma taha toga ʼimiega natuna meʼolotona nage ena bulumakau Sabate ʼinaya nabeʼu gulia e ʼinega ona lihi vaneyea, waisa?”
5 Então lhes perguntou: Qual de vós, se lhe cair num poço um filho, ou um boi, não o tirará logo, mesmo em dia de sábado?
6 Ta taudi ge taha tolaʼai wese ida vonei.
6 A isto nada puderam responder.
7 ʼAi nana gamonaya Ieisu totoa vaʼauta vaina ʼitedi nuanuadi ʼebetoa aqiaqina ʼinaya ina toabui, ʼinega taha vona sesebai neidi vonaya,
7 Ao notar como os convidados escolhiam os primeiros lugares, propôs-lhes esta parábola:
8 “ʼEguma taha toga nagabeu vaqi ʼabwagana weaqina ge una toabui tovekaikaiwabu edi ʼebetoaya, mana nawale nage taha ʼoloto qiduana namai.
8 Quando por alguém fores convidado às bodas, não te reclines no primeiro lugar; não aconteça que esteja convidado outro mais digno do que tu;
9 ʼInega ʼeguma niʼa utoabui nawale toniʼabwaga namai navoneu, ‘Uyaʼitoto mana ʼoloto kaikaiwabuna baʼe ʼinaya natoabui!’ ʼInega oʼa me eu iniyauyau una ʼevivi masuʼedanaya ta una toabui.
9 e vindo o que te convidou a ti e a ele, te diga: Dá o lugar a este; e então, com vergonha, tenhas de tomar o último lugar.
10 Ta ʼesi ʼeguma taha toga nagabeu ʼai weaqina, ʼinega ʼebetoa kavokavovo ʼinaya una toabui, ʼinega toniʼabwaga namai naʼiteu ʼinega navoneu, ‘Iagu, utoa vanemai ʼebetoa aqiaqinaya.’ ʼInega me eu qaiawa una toa vane tomotau qabudi matadia ta ina ʼawahaqiaqieu.
10 Mas, quando fores convidado, vai e reclina-te no último lugar, para que, quando vier o que te convidou, te diga: Amigo, sobe mais para cima. Então terás honra diante de todos os que estiverem contigo à mesa.
11 Baʼe ʼinega kana alamania, ʼeguma taha toga taunega ana wawa nagivaneqea e nawale Yaubada nahaʼuwebuiea, ta ʼeguma taha toga taunega ana wawa nahaʼuwebuiea nawale Yaubada nagivaneqea.”
11 Porque todo o que a si mesmo se exaltar será humilhado, e aquele que a si mesmo se humilhar será exaltado.
12 ʼInega Ieisu Falisi nana voneaya, “Tutana ʼai una viaqia ʼinega ge emwavo nage taimwavo nage eu gadeavo nage tovekaikaiwabu daisidi una gabedi ʼai nana ʼinaya, mana taudi nawale ina gaba ʼevivieu sabi ʼai, ʼinega au ʼabwaga ina veʼiea.
12 Disse também ao que o havia convidado: Quando deres um jantar, ou uma ceia, não convides teus amigos, nem teus irmãos, nem teus parentes, nem os vizinhos ricos, para que não suceda que também eles te tornem a convidar, e te seja isso retribuído.
13 Ta ʼesi tuta nana ʼabwaga una viaqia ʼinega wese taudi lukwalukwadi be, belubeludi be, ʼaqedi veifana ta wese matadi kwayakwayana una gabedi ina ʼai.
13 Mas quando deres um banquete, convida os pobres, os aleijados, os mancos e os cegos;
14 ʼInega veyoluba qiduana una lobea, mana taudi ge adi fata be eu veyoluba nana ina veʼiei ʼiuya, ta ʼesi Yaubada ʼinega au veʼia una lobea tuta nana tunutunuqidi ina yaʼitoto ʼaligega.”
14 e serás bem-aventurado; porque eles não têm com que te retribuir; pois retribuído te será na ressurreição dos justos.
15 Ta nawale iʼaiʼai ʼinega totoa vaʼauta taha ʼidiega Ieisu ena vona baʼe noqolia ʼinega voneaya, “Vonahaqiaqi, tomeqabu ina lugu Yaubada ena ʼEbeluvine ʼinaya ʼai qiduana weaqina taudi ina qaiawa qiduana.”
15 Ao ouvir isso um dos que estavam com ele à mesa, disse-lhe: Bem-aventurado aquele que comer pão no reino de Deus.
16 ʼInega Ieisu ʼoloto nana voneaya, “Taha kaiwabu ʼabwaga qiduana ʼivaʼavaʼaia ta tomotau qabudi veʼaionidi.
16 Jesus, porém, lhe disse: Certo homem dava uma grande ceia, e convidou a muitos.
17 Ta ʼabwaga ana ʼivaʼavaʼata niʼa luʼovoia, ʼinega ena tofewa vetunea taudi lova niʼa vematamagilafuyedi ʼidia, ʼinega vonedi vonaya, ‘Ona mai kana tauya, mana toniʼabwaga yani qabuna niʼa ʼivaʼavaʼaia omiʼa weaqimi!’
17 E à hora da ceia mandou o seu servo dizer aos convidados: vinde, porque tudo já está preparado.
18 Ta tomotau diavona inoga ta vona taha taha ineia, ta taha vonaya, ‘Yaʼa bwaʼobwaʼo vauvauna yagimwanea, ʼinega nuanuagu ena tauya ena ʼitea. Kaiwa qiduana, ta ana ʼita ge ena wai.’
18 Mas todos à uma começaram a escusar-se. Disse-lhe o primeiro: Comprei um campo, e preciso ir vê-lo; rogo-te que me dês por escusado.
19 Ta taha wese vonaya, ‘Kaiwa qiduana, ta ana ʼita yaʼa ge ena wai, mana bulumakau ʼalabwatadi adi yau teni niʼa yagimwanedi, ʼinega yatautauya be ena vefewa tonovidi.’
19 Outro disse: Comprei cinco juntas de bois, e vou experimentá-los; rogo-te que me dês por escusado.
20 Ta wese taha vonaya, ‘Yaʼa vauvaugu yavaqi ʼinega ge ana fata ena wai.’
20 Ainda outro disse: Casei-me e portanto não posso ir.
21 “ʼInega tofewa nana ʼevivi ʼabo ena kaiwabu ʼinaya simana voneaya, ‘Qabudi inoga.’ ʼInega toniʼabwaga gamosoala ta ena tofewa voneaya, ‘Ulukwayavoni utauya ʼabaga qiduana ana ʼedayavo ʼidia be tomotau una lobedi lukwalukwadi nage belubeludi nage ʼaqedi veifana nage matadi kwayakwayana e qabudi una ʼebeʼewedi una miedi ina ʼai.’
21 Voltou o servo e contou tudo isto a seu senhor: Então o dono da casa, indignado, disse a seu servo: Sai depressa para as ruas e becos da cidade e traze aqui os pobres, os aleijados, os cegos e os coxos.
22 ʼInega tofewa nana ena kaiwabu ena nuanua viaqia, ta ʼabiboda ʼevivi mai ta voneaya, ‘Tomotau dina yagabedi niʼa imai, ta eu vanue ge ida luveagatunaʼia.’
22 Depois disse o servo: Senhor, feito está como o ordenaste, e ainda há lugar.
23 ʼInega kaiwabu nana wese voneaya, ‘ʼEda qiduqiduadi ta goyogoyodi ʼidia una tauya ta tomotau una vonedi be ina mai, ta ʼinega egu vanue ina luveagatunaʼia.
23 Respondeu o senhor ao servo: Sai pelos caminhos e valados, e obriga-os a entrar, para que a minha casa se encha.
24 Yavona aqiaqiemi, tomotau dina yamadugabedi ta inogaya ge taha ʼidiega nalugu be ʼabwaga nana nagudatonovi.’”
24 Pois eu vos digo que nenhum daqueles homens que foram convidados provará a minha ceia.
25 Yoʼo qiduadi Ieisu maega itautauya, ʼinega tunugivila ʼidia vonaya,
25 Ora, iam com ele grandes multidões; e, voltando-se, disse-lhes:
26 “ʼEguma taha toga nuanuana naʼabibodegu ʼinega namaduveyolubegu qiduana ta ʼabiboda tamana be, inana be, moqanena be, natunavo be, tainavo ta novunavo wese naveyolubedi. Ta wese ʼeguma yawaina navegagalea ʼinega tauna ge ana fata naʼabibodegu.
26 Se alguém vier a mim, e não aborrecer a pai e mãe, a mulher e filhos, a irmãos e irmãs, e ainda também à própria vida, não pode ser meu discípulo.
27 Ta ʼeguma taha toga ge nuanuana taunega ana ʼetoluai naʼavalei be vita nalobei ʼidewana yaʼa, e ʼinega tauna ge ana fata naʼabibodegu.
27 Quem não leva a sua cruz e não me segue, não pode ser meu discípulo.
28 “Ta wese ʼedewana ʼeguma taha toga nuanuana be vanue qiduana nayoqonia, e nugweta ana maisa ta wese yani qabuna naʼivaʼavaʼaidi vanue nana ana yoqona weaqina.
28 Pois qual de vós, querendo edificar uma torre, não se senta primeiro a calcular as despesas, para ver se tem com que a acabar?
29 Mana ʼeguma ʼoqola namo navetovolodi ta ge vanue qabuna naluʼovoi, ʼinega nawale tomotau ina ʼitea ʼabo ʼoloto nana ina givenuʼwea,
29 Para não acontecer que, depois de haver posto os alicerces, e não a podendo acabar, todos os que a virem comecem a zombar dele,
30 ta ina vonaya, ‘ʼOloto baʼe lova ʼoqola ʼevetovolodi, ta ge ana fata vanue qabuna daluʼovoi, mana ena mane ge damaduʼivaʼavaʼaia vanue nana ana yoqona weaqina.’
30 dizendo: Este homem começou a edificar e não pode acabar.
31 “Ta wese ʼeguma taha kini me ena toluavia adi yau 10,000 ina tauya sabi luavia taha wese kini maega, ta omoʼe kini nana me ena toluavia adi yau 20,000. ʼInega 10,000 dina edi kini maʼoda nanuanua ʼaiqa? Nugweta natoabui ta nanuanua ʼeguma adi fata 20,000 dina ina vewaiwai vaʼinedi, waisa?
31 Ou qual é o rei que, indo entrar em guerra contra outro rei, não se senta primeiro a consultar se com dez mil pode sair ao encontro do que vem contra ele com vinte mil?
32 Ta ʼeguma ge ana fata, e ʼinega vaina tomotau navetunedi ina tauya 20,000 dina edi kini ʼinaya nawale luluvaia itoatoa, be ʼinega ina venoqi ʼinaya toadaumwala weaqina.”
32 No caso contrário, enquanto o outro ainda está longe, manda embaixadores, e pede condições de paz.
33 ʼInega Ieisu ena vona luʼovoia ʼidia vonaya, “ʼEguma nuanuau be una ʼabibodegu e nugweta yani qabuna ʼiuya ʼenoʼeno una ʼabifeledi.”
33 Assim, pois, todo aquele dentre vós que não renuncia a tudo quanto possui, não pode ser meu discípulo.
34 “Mwadeʼwa yani aqiaqina, ta ʼeguma nagibwa ʼinega ge wese ana fata navedibidibi ʼevivi.
34 Bom é o sal; mas se o sal se tornar insípido, com que se há de restaurar-lhe o sabor?
35 Ta wese ge ana fata be bwaʼobwaʼo ena waiwai nagiveʼenaʼia nage nagiveaqiaqiei, ʼinega luaqiaqiea be kana guiwaqa yavulea. ʼEguma ma taniqami vona baʼe ona noqolia!”
35 Não presta nem para terra, nem para adubo; lançam-no fora. Quem tem ouvidos para ouvir, ouça.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.