Mateus 20
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs VC
1 Yesu ikam sua tooroŋana taiŋgi. Iso: “Peeze ki Anutu na, ka mbulu kembei ta tomtom ta. Mbeŋbeŋŋana mi ni imaŋga ma ila be iyo wal pakan ma tikam uraata pa baen lene kini.
1 Com efeito, o Reino dos céus é semelhante a um pai de família que saiu ao romper da manhã, a fim de contratar operários para sua vinha.
2 Ni indeeŋe tomtom pakan, to iso pizin ta kembei: Sombe tikam uraata pa aigule ta, to iŋgiimi zin pa pat denari ta. Iso pizin makiŋ, to tila pa uraata.
2 Ajustou com eles um denário por dia e enviou-os para sua vinha.
3 Ni imbotmbot ma zoŋ mataana ise ma ikam kembei lamata mi paŋ, to ila mini pa nol uunu. Mi ire tomtom pakan timendernder sorok ma timbotmbot,
3 Cerca da terceira hora, saiu ainda e viu alguns que estavam na praça sem fazer nada.
4 to iso pizin. Iso: ‘Ai, niom tina, kombombooreyom sorok paso? Leyom uraata som? Kena kala kakam uraata pa baen lene tio. Nio ko aŋkam leyom kadoono ma ikot uraata tiom.’
4 Disse-lhes ele: - Ide também vós para minha vinha e vos darei o justo salário.
5 Tana zin tomini tila tikam uraata.
5 Eles foram. À sexta hora saiu de novo e igualmente pela nona hora, e fez o mesmo.
6 Rou, ma zoŋ mataana ikam kembei lamata, to ni iwwa ma ila nol uunu mini. Mi indeeŋe tomtom pakan timendernder sorok ma timbotmbot, to iwi zin ma iso: ‘Ai, parei ta niom kombotmbot sorok ma zoŋ be isula i? Leyom uraata som?’
6 Finalmente, pela undécima hora, encontrou ainda outros na praça e perguntou-lhes: - Por que estais todo o dia sem fazer nada?
7 Mi zin tipekel kalŋaana ma tiso: ‘E-e, tomtom sa ikam yam pa uraata som.’ To ni iso pizin ma iso: ‘Oo, kena kala kakam uraata pa baen lene tio.’
7 Eles responderam: - É porque ninguém nos contratou. Disse-lhes ele, então: - Ide vós também para minha vinha.
8 “Mi rou kat ma uraata imap, tona baen lene katuunu iboobo menderŋana kini ta ma imar, mi iso pini. Iso: ‘Boobo zin uraata kan ma timar, mi kam len kadoono. Mi kam pizin kaimer kan muŋgu, to ila ma imap su kizin muŋga kan.’
8 Ao cair da tarde, o senhor da vinha disse a seu feitor: - Chama os operários e paga-lhes, começando pelos últimos até os primeiros.
9 Tana menderŋana ila ma iyo zin uraata kan ma timar, mi ikam len kadoono. Zin wal ta timar kaimer ma tikam uraata rimen na, ni ikam len pat denari ta ma ikot zin.
9 Vieram aqueles da undécima hora e receberam cada qual um denário.
10 Tana zin muŋga kan tindemeere ma tiso ko ni ikam len kadoono biibiŋana ma isalae pizin pakan. Mi som. Zin tikam raraate kembei ta zin pakan.
10 Chegando por sua vez os primeiros, julgavam que haviam de receber mais. Mas só receberam cada qual um denário.
11 Tana indeeŋe ta zin tikam pat na, zurun imbuk mi tikam sua boozo pa baen katuunu.
11 Ao receberem, murmuravam contra o pai de família, dizendo:
12 Tiso: ‘Wai, zin wal ta timar kaimer na, tikam uraata biibi som. Mi niam na, zoŋ ilas yam ma ambel uraata pa mbeŋbeŋŋana mi ila rou. Mi iŋgi parei ta nu ŋgiimi yam raraate kembei ta zin kaimer kan!’
12 - Os últimos só trabalharam uma hora... e deste-lhes tanto como a nós, que suportamos o peso do dia e do calor.
13 “Tana baen katuunu iso pa tomtom kizin ta ma iso: ‘Toroŋ, nio aŋkam ŋoobu som. Kadoono ta muŋgu aŋso ma yok pa, ta aŋkam pu na.
13 O senhor, porém, observou a um deles: - Meu amigo, não te faço injustiça. Não contrataste comigo um denário?
14 Tana kam pat ku, mi miili ma la pa ruumu ku. Mi leŋ. Sombe leleŋ be aŋkampe zin kaimer kan ma aŋkam len kadoono raraate kembei ta aŋkam pu,
14 Toma o que é teu e vai-te. Eu quero dar a este último tanto quanto a ti.
15 ina nio koroŋ tio. Som parei? Nu ketem malmal pio, paso aŋkampe zin wal pakan?’”
15 Ou não me é permitido fazer dos meus bens o que me apraz? Porventura vês com maus olhos que eu seja bom?
16 Tona Yesu ipemet sua kini ma iso: “Kere. Wal kaimer kan ko timuuŋgu, mi zin muŋga kan ko tila tikemer.”
16 Assim, pois, os últimos serão os primeiros e os primeiros serão os últimos. { Muitos serão os chamados, mas poucos os escolhidos.}
17 Yesu iwwa be isala pa Yerusalem, mi ikam naŋgaŋ kini laamuru mi ru ma ziŋan tilae ri, to zin men mi iso sua pizin.
17 Subindo para Jerusalém, durante o caminho, Jesus tomou à parte os Doze e disse-lhes:
18 Iso: “Keleŋ. Iŋgi be tasala pa Yerusalem i. Mi Tomtom Lutuunu, ni ko tikami mi tiuri la zin bibip kizin patoronŋana kan ziŋan zin ŋgarŋan ki tutu naman. Mi zin ko tiur sua be imeete.
18 Eis que subimos a Jerusalém, e o Filho do Homem será entregue aos príncipes dos sacerdotes e aos escribas. Eles o condenarão à morte.
19 Mi ko tiuri la zin wal ta Yuda somŋan i naman, mi zin tipeŋeu i, mi tibalisi, mi tipuni sala ke pambaaraŋana ma imeete. Tamen ko ka mbeŋ iwe tel pa, to burup ma imaŋga mini.”
19 E o entregarão aos pagãos para ser exposto às suas zombarias, açoitado e crucificado; mas ao terceiro dia ressuscitará.
20 Zebedi kusiini ziŋan lutuunu bizin ru tila ki Yesu, to nan iŋgun kumbuunu isu Yesu kereene uunu, mi iso iwi i pa koroŋ ta.
20 Nisso aproximou-se a mãe dos filhos de Zebedeu com seus filhos e prostrou-se diante de Jesus para lhe fazer uma súplica.
21 Tana Yesu iwi i ma iso: “Nu lelem pa sokorei?” Mi moori tina ipekel kwoono ma iso: “Nio leleŋ be kaimer, nu sombe swe mburom mi peeze ku ma ipet mat, na ur lutuŋ bizin ru ti be timbot su zilŋom uunu mi tiuulu upa peeze kamŋana. Ta imbot nomom woono, mi toro imbot la ki ŋas.
21 Perguntou-lhe ele: Que queres? Ela respondeu: Ordena que estes meus dois filhos se sentem no teu Reino, um à tua direita e outro à tua esquerda.
22 Yesu ipekel nan kalŋaana ma iso: “Koroŋ ta kiwi yo pa na, niom kuute ka pataŋana som. Kere. Mbooro tabe nio aŋwin la i, ko niomru karao be kiwin la tomini?”
22 Jesus disse: Não sabeis o que pedis. Podeis vós beber o cálice que eu devo beber? Sim, disseram-lhe.
23 Ziru tipekel kwoono ma tiso: “E, niam amrao.” To Yesu iso: “Ŋonoono, mbooro tio na, niomru kola kiwin la. Mi muriyom ta koso pa na, ina uraata tio som. Ina koroŋ ki Tamaŋ Anutu. Mi zin wal tabe timbot zilŋoŋ uunu i, ina ni iur zan pataaŋa kek. Zin ta ko timbot pa.”
23 De fato, bebereis meu cálice. Quanto, porém, ao sentar-vos à minha direita ou à minha esquerda, isto não depende de mim vo-lo conceder. Esses lugares cabem àqueles aos quais meu Pai os reservou.
24 Indeeŋe zin naŋgaŋ laamuru tileŋ wal ru tana sua kizin na, keten malmal pizin.
24 Os dez outros, que haviam ouvido tudo, indignaram-se contra os dois irmãos.
25 Tabe Yesu iso pizin ma timar, mi iso pizin. Iso: “Mbulu ki toono na, niom kuute kek. Zin karkari ta Yuda somŋan i, bibip kizin tipakurkur zitun, mi matan pasom zin wal ta timbot la kopon mbarmaana na. Mi zin wal ta zanŋan i, na tikototo zin tomtom.
25 Jesus, porém, os chamou e lhes disse: Sabeis que os chefes das nações as subjugam, e que os grandes as governam com autoridade.
26 Tamen niom na, kakam mbulu ta kembena pepe. Tiom tasa, isombe leleene be iwe biibi piom, na ni bela ikoto itunu ma iwe mbesooŋo piom.
26 Não seja assim entre vós. Todo aquele que quiser tornar-se grande entre vós, se faça vosso servo.
27 Mi tiom tasa isombe leleene be iwe mataana piom, na bela iwe mbesooŋo sorokŋana kat piom.
27 E o que quiser tornar-se entre vós o primeiro, se faça vosso escravo.
28 Pa ina, mbulu ki Tomtom Lutuunu. Kere. Ni imar be tomtom timbeeze pini na som. Imar be itunu imbeeze pizin tomtom, mibe izem kat itunu ma imeete pizin tomtom boozomen bekena iŋgiimi zin ma tiwe lene.”
28 Assim como o Filho do Homem veio, não para ser servido, mas para servir e dar sua vida em resgate por uma multidão.
29 Yesu ziŋan naŋgaŋ kini tizem kar Yeriko ma tila na, iwal biibi tito zin ma ziŋan tila.
29 Ao sair de Jericó, uma grande multidão o seguiu.
30 Mi tomtom matan pisŋan ru ta mbulen isu zaala zilŋaana ma timbotmbot. Ziru tileŋ kembei Yesu imar, to timaŋga mi kalŋan biibi ma tiso: “O biibi, Dabit Lutuunu. Muŋai yam lak!”
30 Dois cegos, sentados à beira do caminho, ouvindo dizer que Jesus passava, começaram a gritar: Senhor, filho de Davi, tem piedade de nós!
31 Iwal biibi tileŋ zin, to tipeteke la pizin be timaane. Tamen ziru kalŋan izalla ma tiso: “Ai biibi, Dabit Lutuunu, muŋai yam lak!”
31 A multidão, porém, os repreendia para que se calassem. Mas eles gritavam ainda mais forte: Senhor, filho de Davi, tem piedade de nós!
32 Tana Yesu imender, mi iboobo zin ma timar. To iwi zin. Iso: “Niomru leleyom be aŋkam parei piom?”
32 Jesus parou, chamou-os e perguntou-lhes: Que quereis que eu vos faça?
33 Ziru tipekel kwoono ma tiso: “Biibi, niam leleyam be motoyam peere ma amre lele.”
33 Senhor, que nossos olhos se abram!
34 Mi Yesu leleene isaana pizin. Tana namaana ila matan, to loŋa men mi matan ikam pak. Tona ziru tomini tito i ma ziŋan tila.
34 Jesus, cheio de compaixão, tocou-lhes os olhos. Instantaneamente recobraram a vista e puseram-se a segui-lo.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 20, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.