Mateus 14
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs VC
1 Indeeŋe tana, Erot, biibi ta imboro lele pakaana ki Galilea na, ileŋ Yesu uruunu. Tana iso pizin menderŋan kini ma iso:
1 Por aquela mesma época, o tetrarca Herodes ouviu falar de Jesus.
2 “Iŋga ko Yoan som? Ni ta muŋgu ikamam yok pizin tomtom mi imeete kek, ta ko imaŋga mini a? Tanata le mburaana biibi kat.”
2 E disse aos seus cortesãos: É João Batista que ressuscitou. É por isso que ele faz tantos milagres.
3 — ausente —
3 Com efeito, Herodes havia mandado prender e acorrentar João, e o tinha mandado meter na prisão por causa de Herodíades, esposa de seu irmão Filipe.
4 — ausente —
4 João lhe tinha dito: Não te é permitido tomá-la por mulher!
5 Mi Erot, ni leleene be ipun Yoan ma imeete. Tamen imoto kana pizin Yuda. Pa zin tire Yoan kembei ni Anutu kwoono.
5 De boa mente o mandaria matar; temia, porém, o povo que considerava João um profeta.
6 Erot imbotmbot ma indeeŋe mbeŋ kini ta naana ikami pa na, to ikam kini biibi. Tikanan ma tiwinin ma timbotmbot, mi Erodias lutuunu moori ilela ruumu mi irak su keren uunu ma ambai kat. Tabe ipas Erot keteene,
6 Mas, na festa de aniversário de nascimento de Herodes, a filha de Herodíades dançou no meio dos convidados e agradou a Herodes.
7 mi imbuk sua mbolŋana pini. Iso: “Ŋonoono kat. Koroŋ ta nu so lelem pa, nako aŋkam pu.” Mi ipombol sua kini tina ma imbol kat.
7 Por isso, ele prometeu com juramento dar-lhe tudo o que lhe pedisse.
8 Morri tina ila ki naana Erodias, to naana isokere i mi iso pini be ikam Yoan uteene. Tana ito naana kalŋaana, mi iso pa Erot ta kembei. Iso: “Yoan ta yok kamŋana ka tomtom na, nio leleŋ be yembut ŋgureene, mi uteene isula timbiiri, mi imar tio ti.”
8 Por instigação de sua mãe, ela respondeu: Dá-me aqui, neste prato, a cabeça de João Batista.
9 King ileŋ sua tina na, leleene ipata. Tamen irao be itit kalŋaana na som. Pa ipombol sua ma iso ŋonoono kat ila wal biibi tina matan ma tileŋ kek.
9 O rei entristeceu-se, mas como havia jurado diante dos convidados, ordenou que lha dessem;
10 Tana iŋgo wal pakan ma tila ruumu sanaana, mi tiyembut Yoan ŋgureene.
10 e mandou decapitar João na sua prisão.
11 To tiur uteene isula timbiiri, mi tikam ma tila ki morri tina. Mi ni ikuundu ma ila ki naana.
11 A cabeça foi trazida num prato e dada à moça, que a entregou à sua mãe.
12 Yoan naŋgaŋ kini tileŋ, to tila ma tikam putuunu, mi tila titwi i. Mi tila ma tisotaara Yesu.
12 Vieram, então, os discípulos de João transladar seu corpo, e o enterraram. Depois foram dar a notícia a Jesus.
13 Indeeŋe Yesu ileŋ Yoan uruunu kembei ni imeete kek na, izem lele tana, mi ikam wooŋgo ma ila pa lele bilimŋana bekena itutamen imbotmbot. Tamen zin iwal tileŋ uruunu, to tizem kar kizin mi tipa toono ma tito i.
13 A essa notícia, Jesus partiu dali numa barca para se retirar a um lugar deserto, mas o povo soube e a multidão das cidades o seguiu a pé.
14 Yesu ilela peende na, ire zin iwal biibi tana ma leleene isaana pizin. Tabe iurpe zin meteŋan kizin ma nin ambai.
14 Quando desembarcou, vendo Jesus essa numerosa multidão, moveu-se de compaixão para ela e curou seus doentes.
15 Timbotmbot ma lele be rorou, to naŋgaŋ kini tila mi tiso pini. Tiso: “Lak, iŋgi rou kek. Mi iŋgi tombotmbot lele ta ka kini somŋana i. So pizin bekena tila pa kar ta koloulouŋan ma tiŋgiimi kan kini.”
15 Caía a tarde. Agrupados em volta dele, os discípulos disseram-lhe: Este lugar é deserto e a hora é avançada. Despede esta gente para que vá comprar víveres na aldeia.
16 Yesu ipekel kwon ma iso: “Soom. Zin timbotmbot. Irao tila na som. Niom ituyom kakam kan kini ma tikan.”
16 Jesus, porém, respondeu: Não é necessário: dai-lhe vós mesmos de comer.
17 Mi naŋgaŋ kini tipekel kwoono ma tiso: “Mi ta, niam amkam kini sa ma amar som. Niam narabu tiam zaraaba lamata men mi ye luluunu tamen ta imbotmbot i.”
17 Mas, disseram eles, nós não temos aqui mais que cinco pães e dois peixes. _
18 To Yesu iso: “Kakam kini tana ma imar.”
18 Trazei-mos, disse-lhes ele.
19 Tona iso pizin iwal tana ma mbulen isu lele mbutmbuutuŋana. Zin mbulen su makiŋ, to iteege narabu lamata mi ye luluunu ta tana, mi mataana isala kor mi isuŋ pa. To itete narabu mi izarra la kizin naŋgaŋ kini, mi tila ma tirai pizin tomtom.
19 Mandou, então, a multidão assentar-se na relva, tomou os cinco pães e os dois peixes e, elevando os olhos ao céu, abençoou-os. Partindo em seguida os pães, deu-os aos seus discípulos, que os distribuíram ao povo.
20 Mi wal ta boozomen tana tikan ma kopon isaana. Mi surunsurun ta imbotmbot na, naŋgaŋ kini tiyogeege sula kiri laamuru mi ru ma bokbok.
20 Todos comeram e ficaram fartos, e, dos pedaços que sobraram, recolheram doze cestos cheios.
21 Wal ta tikan kini tina, tinin zin tomooto men ma tirao kembei munŋaana lamata (5,000). Mi moori ma pikin na, ninŋan som.
21 Ora, os convivas foram aproximadamente cinco mil homens, sem contar as mulheres e crianças.
22 Uraata tana imap to, Yesu ipiyar naŋgaŋ kini ma tise wooŋgo be timuuŋgu ma tila tai pakaana mbaaga. Tana zin tila, mi ni itunu imbot ma iur zin iwal biibi ma tila.
22 Logo depois, Jesus obrigou seus discípulos a entrar na barca e a passar antes dele para a outra margem, enquanto ele despedia a multidão.
23 — ausente —
23 Feito isso, subiu à montanha para orar na solidão. E, chegando a noite, estava lá sozinho.
24 — ausente —
24 Entretanto, já a boa distância da margem, a barca era agitada pelas ondas, pois o vento era contrário.
25 Yesu imbotmbot ma lele imarmar, to imaŋga ma izem lele tina, mi ipa se tai kuliini mi ikoŋuru zin naŋgaŋ kini ma ila.
25 Pela quarta vigília da noite, Jesus veio a eles, caminhando sobre o mar.
26 Beso tire lae pini na, motoŋana biibi ikam zin mi kalŋan sanaana ma tiso: “Wai kere! Kon sa ta imar i!” Mi timoto kan ma tisaana.
26 Quando os discípulos o perceberam caminhando sobre as águas, ficaram com medo: É um fantasma! disseram eles, soltando gritos de terror.
27 To Yesu loŋa men mi iso la pizin ma iso: “Komoto pepe. Leleyom ambai. Iŋgi nio tau.”
27 Mas Jesus logo lhes disse: Tranqüilizai-vos, sou eu. Não tenhais medo!
28 Tona Petrus imaŋga mi iso: “Merere, ina nu tau? Kena so mi nio aŋpa se tai ma aŋma.”
28 Pedro tomou a palavra e falou: Senhor, se és tu, manda-me ir sobre as águas até junto de ti!
29 Yesu iso pini ma iso: “Mar lak!” Tona Petrus izem wooŋgo, mi isula be ipa ma ila kini.
29 Ele disse-lhe: Vem! Pedro saiu da barca e caminhava sobre as águas ao encontro de Jesus.
30 Tamen ire miiri ma duubu biibi, to imoto kana, mi iso ko imon ma isula lene. Tabe kalŋaana sanaana ma iso: “Merere, uulu yo lak!”
30 Mas, redobrando a violência do vento, teve medo e, começando a afundar, gritou: Senhor, salva-me!
31 To Yesu loŋa mi karau la pa namaana ma iteegi. Mi iso pini: “Oo, urlaŋana ku imbol zeen. Lelem iwe ru paso?”
31 No mesmo instante, Jesus estendeu-lhe a mão, segurou-o e lhe disse: Homem de pouca fé, por que duvidaste?
32 Ziru tila ma tisala wooŋgo na, miiri ma duubu imap mi taun isu.
32 Apenas tinham subido para a barca, o vento cessou.
33 Tana naŋgaŋ ta timbot lela wooŋgo leleene na, tilek kumbun pini mi tiso: “Ŋonoono kat, nu Anutu lutuunu.”
33 Então aqueles que estavam na barca prostraram-se diante dele e disseram: Tu és verdadeiramente o Filho de Deus.
34 To Yesu ziŋan naŋgaŋ kini tila ma sor lela kar Genesaret.
34 E, tendo atravessado, chegaram a Genesaré.
35 Mi zin tomtom ki kar tana tire zin, to tikilaala kembei Yesu ta imar i. Tana tiloondo ma tikam uruunu ma irao lele tana, mi tiyyo zin meteŋan kizin ma timap ma tila kini.
35 As pessoas do lugar o reconheceram e mandaram anunciar por todos os arredores. Apresentaram-lhe, então, todos os doentes,
36 Mi titaŋroro i be irao zin meteŋan titeegi, som titeege mburu kini kwopiriini men. Mi wal boozomen ta titeegi na, mete kizin imap mi nin ambai lup.
36 rogando-lhe que ao menos deixasse tocar na orla de sua veste. E, todos aqueles que nele tocaram, foram curados.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Mateus 14, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.