Lucas 15

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Aigule ta na, wal pakan ta tiyyo takesŋan i ziŋan wal sananŋan pakan tila ma timokor la ki Yesu be tileŋ sua kini.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Tabe zin tutu kan mi zin ŋgarŋan ki tutu timaŋga, to tikam ŋunuŋŋunuŋ ma tiso: “Wai, parei ta to ti leleene pizin wal sananŋan ma ziŋan tikanan kini la mbata?”
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 To Yesu ikam sua tooroŋana taiŋgi pizin. Iso:
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 “Lak, kozobe tomtom tiom tasa imborro zin sipsip tomto lamata, mi sombe tasa imbiriizi, inako ikam parei? Ni ko izem zin tomto paŋ lamoro mata mi paŋ (99) tana ma timbotmbot su lele bilimŋana, mi ila iru sipsip tamen ta isaŋsaŋ na.
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Iru i, iru i ma sombe indeeŋi, to iwiti ma iuri se regeene,
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 mi ikwaari ma imiili pa kar. Tona iboobo wal kini mi zin wal ta ruumu kizin timbot kolouŋana na ma timar, mi iso pizin. Iso: ‘Ouo, kamar ma tulup ti mi itiŋan menmeen ti. Pa sipsip tio ta imbiriizi, ta iŋgi aŋdeeŋi kek.’
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 “Nio aŋso kat piom. Tomtom sananŋana sa isombe itooro leleene, na kar saamba kan ko tikam mbulu raraate men. Ko tikam orooro biibi isala, mi lelen ambai kat pa tomtom tina ma ilip pa wal tomto paŋ lamoro mata mi paŋ (99) ta tindemeere sorok kembei zin wal ndeeŋeŋan mi titooro lelen som.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 “Mi moori sa, sombe ni le pat milmilŋan laamuru imbotmbot, mi so tamen sa imbiriizi, inako ikam parei? Ni ko itun lam, mi isiiri ruumu leleene ma ipitiiri kat, ma irao indeeŋe pat tana.
8 Jesus continuou:
9 Mi re beso indeeŋe, nako loŋa mi iboobo zin wal kini mi zin moori ta timbotmbot kolouŋana na, mi iso pizin: ‘Ouo, kamar ma tulup ti mi itiŋan menmeen ti. Pa pat tio ta imbiriizi, ta iŋgi aŋdeeŋe kek.’
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 “Nio aŋso kat piom: Sombe tomtom sananŋana sa itooro leleene, na zin aŋela ki Anutu tikam mbulu raraate men. Ko menmeen zin biibi kat pa tomtom tamen ŋonoono tana.”
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 To Yesu ikam sua tooroŋana tiŋgi. Iso: “Kembei ta tomtom ta, ni lutuunu bizin ru.
11 E Jesus disse ainda:
12 Timbot ma lwoono ta na, lutuunu kaimerŋana i imaŋga to iso pa tamaana. Iso: ‘Tamaŋ, rai koroŋ ku ma nio leŋ imar pataaŋa.’ Tabe taman irai koroŋ ma kolmanŋana lene, kaimerŋana lene.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 — ausente —
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 — ausente —
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Tona ila ma iwi kartu ta, bekena ikam uraata pini. Ila to tomtom tina iŋgo i ma ila be imboro zin ŋge kini.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Mi ni ra, peteli ma isaana kat. Tabe irru zaala be ikam ŋge kini kizin risa ma ikan be ikoto keteene pa. Tamen tiyok pini som.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 “Imbotmbot ma ŋgar kini ipet, to itwer la pa mboti ki tamaana ziŋan mbesooŋo kini. Iso: ‘A tina ko! Tamaŋ mbesooŋo kini na, iŋga tikan tikan ma som, mi ka lwoono isu imborene. Mi nio tiŋgi, iŋgi be aŋmeete pa koŋ kini i.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Kena ko aŋmaŋga ta buri mi aŋla ki tamaŋ. Mi sombe aŋla aŋpet kini, to aŋso pini ta kembei. Aŋso: Tamaŋ, nio aŋkam sanaana pa Anutu mataana, mi aŋkam ŋoobo mbulu pu. Nio sananŋoŋ kat.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Tana kozo paata yo be lutum mini pepe. Mi parei, ko irao yok pio be aŋkam uraata pu kembei mbesooŋo?’
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 “Tona ni imaŋga na imiili ma ila ki tamaana. Iwwa ma ila na, molo mi tamaana ire la pini. Ikilaali, to leleene isaana pini mi iloondo ma ila. Ila to, isou i mi itaŋ.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 To ni iso pa tamaana. Iso: ‘Tamaŋ, nio aŋkam sanaana pa Anutu mataana, mi aŋkam ŋoobo mbulu pu. Nio sananŋoŋ kat. Tana kozo paata yo be lutum mini pepe.’
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 “Tamen tamaana iyembut sua kini, mi iboobo zin mbesooŋo kini ma timar, mi iso pizin. Iso: ‘Loŋa mi kakam mburu ndabokŋana kat imar be lutuŋ izeebi pa. Mi kakam kukuugu tio isala namaana, mi kakam kumbu keteene ila kumbuunu.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Mi kala ma kere mbili ndekndekŋana tasa, to kupuni be takam kini biibi mi lelende ambai pini.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Pa lutuŋ ti, iti toso ko ni imeete ma ila ne kek. Tamen ni imeete som. Mataana yaryaara, mi koozi imar ipet mini. Ni, toso ko imbiriizi kek. Tamen som. Koozi tendeeŋi mini.’ Tana tilup zin ma tikan kini mi menmeen zin.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 “Tikamam, mi lutuunu ta kolmanŋana i, imbot mokleene mi imar. Iwwa ma imar igarau ruumu, mi ileŋ tizze kombom mi tirakrak ma kalŋan izalla.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Tabe imar na, iboobo mbesooŋo ta, mi iwi i. Iso: ‘Iŋga wal kalŋan izalla paso? Uraata sa?’
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Mi mbesooŋo ipekel kalŋaana ma iso: ‘E, tomom leleene ambai kat mi ipun mbili ndekndekŋana ta. Pa tizim ri ta toso ko imeete, ta imiili ma imar imbotmbot a.’
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 “Tomtom kolmanŋana i ileŋ sua tana na, keteene malmal mi mburaana be ilela ruumu som. Tabe tamaana iyooto ma ipet kini, to imaŋmaŋi be ilela.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Tamen ni ipekel tamaana kalŋaana ma iso: ‘Re. Ndaama ndaama ta tamar i, mi nio aŋzooro la kalŋom pa tasa? Som. Nio aŋbelmbel mbesooŋo pu. Mi nu kam kosa sa pio som. Mekmek lutuunu sorokŋana tomini, nu kam tasa pio bekena niamŋan waeŋ bizin amkan mi menmeen yam pa? Som.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 Mi lutum tina, ni ila ma ziŋan moori zaala lwoono kan tipasaana koroŋ ku ma imap, mi imiili ma imar na, nu ŋgal mbili ndekndekŋana ma isala ki mini. Re. Mbulu ku tina indeeŋe?’
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 “To tamaana iso pini. Iso: ‘O lutuŋ, nu ituru ta tombotmbot i. Mi koroŋ tio ta boozomen, ina nu ku tau.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Mi tizim ri ta toso ko ni imeete ma ila ne kek, ta koozi imiili ma imar mataana yaryaara. Ni, toso ko imbiriizi kek. Mi som. Koozi tendeeŋi mini. Tana sombe takam kini biibi mi menmeen ti pini, ina indeeŋe.’”
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.