Lucas 10

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARIB

Sair da comparação
ARIB Almeida Revisada Imprensa Bíblica
1 Kaimer to Yesu ipeikat tomtom tomto tel laamuru mi ru (72) tomen, mi iur zin se ruŋa pa uraata be timuuŋgu ma tila pa kar boozomen ta ni isombe ila pa i.
1 Depois disso designou o Senhor outros setenta, e os enviou adiante de si, de dois em dois, a todas as cidades e lugares aonde ele havia de ir.
2 Mi iso pizin ta kembei: “Kere. Kini metmetŋana na, biibi kat. Tamen wal uraata kan tabe tikam na, zin rimen. Tana kusuŋ pa kini katuunu be iŋgo zin uraata kan pakan ma tila pa kini ŋgaamaŋana.
2 E dizia-lhes: Na verdade, a seara é grande, mas os trabalhadores são poucos; rogai, pois, ao Senhor da seara que mande trabalhadores para a sua seara.
3 Niom kembei sipsip ta iŋgi be aŋgo yom ma kala kombot la me malmalŋan mazwan. Tana sombe kala, na motoyom iŋgal ituyom.
3 Ide; eis que vos envio como cordeiros ao meio de lobos.
4 Mi kapa raama kautu, som pelpeele, som kumbuyom keteene sa pepe. Mi sombe kese kizin tomtom su zaala lwoono, na koyo kwoyom pa sua boozo pepe.
4 Não leveis bolsa, nem alforge, nem alparcas; e a ninguém saudeis pelo caminho.
5 “Mi ruumu ta sombe kala pa, na loŋa mi kupumuuŋgu sua luumuŋana pa ruumu katuunu bizin ma koso: ‘Anutu ko imboro yom ma kombot ambai.’
5 Em qualquer casa em que entrardes, dizei primeiro: Paz seja com esta casa.
6 Mi sombe ruumu katuunu ni tomtom ambaiŋana, to pombolŋana tiom ko imbotmbot se kini. Mi sombe som, nako imiili ma ima tiom mini.
6 E se ali houver um filho da paz, repousará sobre ele a vossa paz; e se não, voltará para vós.
7 Mi ruumu ta so kala pa, na kombotmbot men ruumu ta tina. Kapa pa ruumu pakan pepe. Mi kini ma yok ta so tikam piom, inako iwe leyom kadoono. Kakan mi kiwin men. Pa niom kakam uraata pizin tau.
7 Ficai nessa casa, comendo e bebendo do que eles tiverem; pois digno é o trabalhador do seu salário. Não andeis de casa em casa.
8 Tana sombe kala kar sa, mi tikampe yom mi tikam koyom kini, na kepeleele pepe. Kakan men.
8 Também, em qualquer cidade em que entrardes, e vos receberem, comei do que puserem diante de vós.
9 Mi kuurpe zin meteŋan ki kar tina ma nin ndabok, mi koso pizin ta kembei. Koso: ‘Iŋgi peeze ki Anutu imar igarau yom kek!’
9 Curai os enfermos que nela houver, e dizer-lhes: É chegado a vós o reino de Deus.
10 — ausente —
10 Mas em qualquer cidade em que entrardes, e vos não receberem, saindo pelas ruas, dizei:
11 — ausente —
11 Até o pó da vossa cidade, que se nos pegou aos pés, sacudimos contra vós. Contudo, sabei isto: que o reino de Deus é chegado.
12 To Yesu iseeŋge sua ma iso ta kembei: “Nio aŋso kat piom: Kar sa tisombe tikam ta kembei, na mbeŋ kaimer zin kola tikam pataŋana ma ilip kat pa kar Sodom.
12 Digo-vos que naquele dia haverá menos rigor para Sodoma, do que para aquela cidade.
13 “Oora, niom Korazin koyom mi Betsaida koyom na, tembel yom kek! Mos bibip ta tipet su kar tiom na, kozobe zin wal matan munŋan ki kar Tiro ma Sidon tire koroŋ ta kembei, so lelen ipata pa sanaana kizin ma tiŋgun muuŋgu pa, mi titooro lelen ta alok kek.
13 Ai de ti, Corazim! ai de ti, Betsaida! Porque, se em Tiro e em Sidom se tivessem operado os milagres que em vós se operaram, há muito, sentadas em cilício e cinza, elas se teriam arrependido.
14 Nio aŋso piom: Indeeŋe mbeŋ kaimer ma sombe Anutu iur kadoono pizin tomtom, na ni ko leleene imiili ri pizin. Tamen niom, nako som kat.
14 Contudo, para Tiro e Sidom haverá menos rigor no juízo do que para vós.
15 Mi niom Kapenaum koyom na, niom kosombe Anutu ko iwit yom ma kasala kar saamba? Som!
15 E tu, Cafarnaum, porventura serás elevada até o céu? até o inferno descerás.
16 “Niom wal ta kewe ŋgoŋana tio na, tomtom sa isombe ileŋ la sua tiom, na ni ileŋ la sua tio. Mi tomtom ta so itit yom, na ni itit yo tau. Mi zin wal ta titit yo, ina zin titit Ni ta iŋgo yo ma aŋmar i.”
16 Quem vos ouve, a mim me ouve; e quem vos rejeita, a mim me rejeita; e quem a mim me rejeita, rejeita aquele que me enviou.
17 Zin tomtom tomto tel laamuru mi ru tila tipa pa sua makiŋ, to timiili ma timar raama lelen ambai mi tiso pa Yesu. Tiso: “Merere, sombe amur sua pizin bubuŋana sananŋan pa nu zom, na zin tomini tileŋleŋ la kalŋoyam!”
17 Voltaram depois os setenta com alegria, dizendo: Senhor, em teu nome, até os demônios se nos submetem.
18 Yesu isu to iso pizin. Iso: “Iŋgi kembei aŋre Sadan itop pa kar saamba mi isu karau men kembei ta lele ikimit i.
18 Respondeu-lhes ele: Eu via Satanás, como raio, cair do céu.
19 Tana keleŋ. Nio aŋkam leyom mburoyom bekena niom karao kapadaaga mooto sananŋan mi zirkuumbu, mi kokoto Tomtom Sanaana mburaana. Tana kosa sa ko irao be ipasaana yom kat na som.
19 Eis que vos dei autoridade para pisar serpentes e escorpiões, e sobre todo o poder do inimigo; e nada vos fará dano algum.
20 Tamen niom menmeen yom pa bubuŋana sananŋan ta tileŋleŋ la kalŋoyom na pepe. Pa uunu ŋonoono tabe menmeen yom pa i, ina ta kembei: Zoyom tibeede se ro ki kar saamba kek.”
20 Contudo, não vos alegreis porque se vos submetem os espíritos; alegrai-vos antes por estarem os vossos nomes escritos nos céus.
21 Yesu iso sua tana makiŋ, mi Bubuŋana Potomŋana ikami ma leleene ambai ma ambai kat. Tana isu mi iso: “O Tamaŋ, nu Merere ki saamba mi toono, nio aŋpakuru. Pa koroŋ ta nu turke pizin wal ŋgarŋan, ta iŋgi swe pizin wal tau len ŋgar biibi som ma kembei ta zin pikin i. Tabe zin timbot mat pa. E Tamaŋ, mi ina nu to itum lelem tau.
21 Naquela mesma hora exultou Jesus no Espírito Santo, e disse: Graças te dou, ó Pai, Senhor do céu e da terra, porque ocultaste estas coisas aos sábios e entendidos, e as revelaste aos pequeninos; sim, ó Pai, porque assim foi do teu agrado.
22 “Koroŋ ta munŋaana men, ta Tamaŋ iur mar nomoŋ kek. Tomtom sa kuliini irou kat Lutuunu som. Tamaana itutamen. Mi Tamaana ta kembena. Tomtom sa kuliini irou kati som. Lutuunu itutamen, mi zin tau Lutuunu ipeikat zin be iswe Tamaana pizin. Ina zin men tina ta tiute i.”
22 Todas as coisas me foram entregues por meu Pai; e ninguém conhece quem é o Filho senão o Pai, nem quem é o Pai senão o Filho, e aquele a quem o Filho o quiser revelar.
23 Tona Yesu itoori ma kereene ila kizin naŋgaŋ kini, mi iso lae pizin ma iso: “Niom ta kerre uraata ti na, leleyom ambai pa kampeŋana ki Anutu ta ise tiom na!
23 E voltando-se para os discípulos, disse-lhes em particular: Bem-aventurados os olhos que vêem o que vós vedes.
24 Pa nio aŋso kat piom: Muŋgu Anutu kwoono bizin mi zin bibip ki toono boozomen lelen ilip be tire koroŋ ta niom kerre i. Tamen tire som. Mi lelen be tileŋ koroŋ ta niom keleŋleŋ i. Tamen tileŋ som.”
24 Pois vos digo que muitos profetas e reis desejaram ver o que vós vedes, e não o viram; e ouvir o que ouvis, e não o ouviram.
25 Tomtom ta, ni le ŋgar biibi pa tutu, imaŋga mi iso itoombo Yesu. Tana ikam wiŋana pini ma iso: “Mos katuunu, ko aŋkam parei, to aŋkam mbotŋana mata yaryaaraŋana?”
25 E eis que se levantou certo doutor da lei e, para o experimentar, disse: Mestre, que farei para herdar a vida eterna?
26 Mi Yesu iso pini. Iso: “Sua ta imbot la tutu na, paata na iso parei?”
26 Perguntou-lhe Jesus: Que está escrito na lei? Como lês tu?
27 To tomtom tana iso:
27 Respondeu-lhe ele: Amarás ao Senhor teu Deus de todo o teu coração, de toda a tua alma, de todas as tuas forças e de todo o teu entendimento, e ao teu próximo como a ti mesmo.
28 Yesu ileŋ na iso pini: “Ambai, nu pekel kat. Kozo kamam ta kembena, to Anutu ikam mbotŋana mata yaryaaraŋana pu.”
28 Tornou-lhe Jesus: Respondeste bem; faze isso, e viverás.
29 Tamen tomtom tina, ni leleene be tire i kembei mbulu kini indeeŋe kat pa tutu tina. Tana iso pa Yesu mini ma iso: “Wai, mi waeŋ bizin ziŋoi tabe aŋur leleŋ pizin i?”
29 Ele, porém, querendo justificar-se, perguntou a Jesus: E quem é o meu próximo?
30 Yesu ipekel kwoono ma iso: “Kembei ta tomtom ta. Ni imbot Yerusalem, mi isombe ipa ma isula pa kar Yeriko. Izulla pa zaala lwoono, mi zin kuumbuŋan tipet kini, to tipun kati ma ruŋguunu isaana, mi imetekat ma isu imbotmbot. Mi tikem mburu kini ta boozomen, mi tiko ma tila len.
30 Jesus, prosseguindo, disse: Um homem descia de Jerusalém a Jericó, e caiu nas mãos de salteadores, os quais o despojaram e espancando-o, se retiraram, deixando-o meio morto.
31 Molo som na, patoronŋana ka tomtom ta, ni ipa ma isu. Iwwa ma isula, mi ire la pa tomtom ta ikenne su zaala ma imbotmbot. To ipa lae zaala zilŋaana, mi izemi ma imar ila lene.
31 Casualmente, descia pelo mesmo caminho certo sacerdote; e vendo-o, passou de largo.
32 Mi urum tuunu ta, ta kembena. Isu pa zaala tamen tau. Isula na, ire tomtom tana ikenne su ma imbotmbot. To ni tomini ire su pini, mi ipasali mi imar ila.
32 De igual modo também um levita chegou àquele lugar, viu-o, e passou de largo.
33 To tomtom ta ki lele pakaana ki Samaria, ni ipa ma isula pa zaala tina tomini. Iwwa ma isula mi ire tomtom tana, to leleene isaana pini.
33 Mas um samaritano, que ia de viagem, chegou perto dele e, vendo-o, encheu-se de compaixão;
34 Tana ikoŋuru i ma ila, mi iliŋ ŋgere ma baen siŋiini izze zaaba kwon muriini, mi ipo. Tona iwiti se doŋki kini, mi ikami ma ila ruumu kizin leembe, mi imboro i.
34 e aproximando-se, atou-lhe as feridas, deitando nelas azeite e vinho; e pondo-o sobre a sua cavalgadura, levou-o para uma estalagem e cuidou dele.
35 Timbotmbot ma aigule toro, to iweene pat denari ru pa kautu kini, mi ikam pa ruumu katuunu ma iso pini. Iso: ‘Pat ru ti ima ku be imboro tomtom ti. Mi sombe pat tina imap, na uluuli ma irao aŋmar mini, to aŋkot pat ku.’”
35 No dia seguinte tirou dois denários, deu-os ao hospedeiro e disse-lhe: Cuida dele; e tudo o que gastares a mais, eu to pagarei quando voltar.
36 Yesu iso sua tana makiŋ, to iwi tomtom ŋgarŋana ki tutu. Iso: “Lak, wal tel tana, nu kam ŋgar pizin be parei? Tomtom iŋgoi ta iur kat leleene pa tomtom ta zin kuumbuŋan tikam zaaba pini na?”
36 Qual, pois, destes três te parece ter sido o próximo daquele que caiu nas mãos dos salteadores?
37 Tomtom ŋgarŋana ki tutu iso: “Tomtom ta imuŋai i na.” Tona Yesu iso pini: “Ta tina. La mi kam mbulu raraate men.”
37 Respondeu o doutor da lei: Aquele que usou de misericórdia para com ele. Disse-lhe, pois, Jesus: Vai, e faze tu o mesmo.
38 Yesu ziŋan naŋgaŋ kini tiwwa ma tila tipet kar ta. Mi moori ta, ni zaana Mata, ikami ma ila ruumu kini.
38 Ora, quando iam de caminho, entrou Jesus numa aldeia; e certa mulher, por nome Marta, o recebeu em sua casa.
39 Mi Mata tiziini moori Maria, ni mbuleene su Yesu kumbuunu uunu mi ileŋleŋ sua kini.
39 Tinha esta uma irmã chamada Maria, a qual, sentando-se aos pés do Senhor, ouvia a sua palavra.
40 Tamen Mata, ni imbesmbeeze pizin leembe. Tana tata ikami, mi izzu ma izze pa uraata. To imaŋga na iso: “Merere, nu kam ŋgar pio risa som? Parei ta nio ituŋ tamen aŋkamam uraata, mi tiziŋ moori imbomboorene sorok? So pini ma imar iuulu yo lak!”
40 Marta, porém, andava preocupada com muito serviço; e aproximando-se, disse: Senhor, não se te dá que minha irmã me tenha deixado a servir sozinha? Dize-lhe, pois, que me ajude.
41 Merere ipekel kalŋaana ma iso: “O Mata, nu zzu ma zze pa uraata, mi kamam ŋgar pa koroŋ boozo mete.
41 Respondeu-lhe o Senhor: Marta, Marta, estás ansiosa e perturbada com muitas coisas;
42 Mi koroŋ tamen, ta so kam, ina irao. Maria, ni ikam koroŋ ambaiŋana ma ilip. Mi koroŋ tana na, irao titatke pini na som.”
42 entretanto poucas são necessárias, ou mesmo uma só; e Maria escolheu a boa parte, a qual não lhe será tirada.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 10, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.