João 1
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs VC
1 Indeeŋe mata popoten ta saamba mi toono ipet zen na, Sua ta iswe Anutu ŋgar kini, ni imbotmbot. Mi ni imbotmbot raama Anutu, mi ni Anutu.
1 No princípio era o Verbo, e o Verbo estava junto de Deus e o Verbo era Deus.
2 Tana indeeŋe ta mata popoten mi imar na, ni imbotmbot raama Anutu.
2 Ele estava no princípio junto de Deus.
3 Ni ta iwe zaala pa koroŋ ta boozomen ma tipet. Koroŋ sa ipet pa zaala toro sa som.
3 Tudo foi feito por ele, e sem ele nada foi feito.
4 Mbotŋana kini uunu na, ni itunu tau. Mi mbotŋana kini ta iurur mat pizin tomtom.
4 Nele havia a vida, e a vida era a luz dos homens.
5 Mat tana iyaryaara pa zugut leleene, mi zugut mburaana irao be ilip pini na som.
5 A luz resplandece nas trevas, e as trevas não a compreenderam.
6 Tomtom ta, Anutu iŋgo i ma imar. Ni zaana Yoan.
6 Houve um homem, enviado por Deus, que se chamava João.
7 Ni imar be ipombol mat tana ka sua, mibe ikam tomtom ta boozomen ma tiurla ki mat tana.
7 Este veio como testemunha, para dar testemunho da luz, a fim de que todos cressem por meio dele.
8 Mi Yoan, ni mat tana som. Imar be ipombol ka sua men.
8 Não era ele a luz, mas veio para dar testemunho da luz.
9 Tana mat ŋonoono ta iyaryaara pizin tomtom ta boozomen ma ipeyei ŋgar kizin, ta iŋgi isu toono i.
9 {O Verbo} era a verdadeira luz que, vindo ao mundo, ilumina todo homem.
10 Koroŋ boozomen ta timbot toono na, ni itunu ta iwe zaala pa ma tipet. Tamen isu toono na, zin wal toono kan tikilaali som.
10 Estava no mundo e o mundo foi feito por ele, e o mundo não o reconheceu.
11 Mi imar pa itunu lele kini na, wal kini lelen pini som.
11 Veio para o que era seu, mas os seus não o receberam.
12 Tamen wal boozomen ta tiur lelen pini mi tiurla kini na, ni ikam zin ma tirao be tiwe Anutu lutuunu bizin.
12 Mas a todos aqueles que o receberam, aos que crêem no seu nome, deu-lhes o poder de se tornarem filhos de Deus,
13 Wal tana, siŋ ki taman ma nan bizin ikam zin ma tiwe Anutu lutuunu bizin som. Mi tomtom sa ki toono ti ŋgar kini, som mbulu kini ikam zin ma tiwe Anutu lutuunu bizin som. Anutu itunu ta ikam zin ma tiwe lutuunu bizin.
13 os quais não nasceram do sangue, nem da vontade da carne, nem da vontade do homem, mas sim de Deus.
14 Tana kere. Sua ta iswe Anutu ŋgar kini, ta iwe tomtom ma isu toono, mi imbot la mazwanda kek! Mi iswe Anutu mburaana mi mbulu kini ndabokŋana, mi niam amrre kat pa motoyam kek. Tana amkilaali kembei ni Anutu Lutuunu tamen ŋonoono. Ni zaanaŋana, mi ipa kat ki Tamaana. Mi iswe kat kampeŋana mi sua ŋonoono ki Anutu.
14 E o Verbo se fez carne e habitou entre nós, e vimos sua glória, a glória que o Filho único recebe do seu Pai, cheio de graça e de verdade.
15 Yoan, ni ipaŋarai kalŋaana, mi ipombol sua kini ma iso ta kembei: “Tomtom tiŋgi ta muŋgu aŋso yom pini ma aŋsombe: ‘Tomtom ta, ni ito yo ma iwwa i. Mi ni zaana ilip pio. Pa nio aŋsu zen na, ni imbotmbot.’”
15 João dá testemunho dele, e exclama: Eis aquele de quem eu disse: O que vem depois de mim é maior do que eu, porque existia antes de mim.
16 Iti boozomen ta tamap takamam koroŋ ambaimbaiŋan ta munŋaana men ilala kini. Pa ni ta kampeŋana katuunu. Kere. Kampeŋana muŋguŋana, ta ni ipekel pa kampeŋana ta biibi ma ilip.
16 Todos nós recebemos da sua plenitude graça sobre graça.
17 Pa Mose ta iwe zaala pa tutu. Mi Yesu Krisi, ni iswe kat kampeŋana ki Anutu mi sua ŋonoono.
17 Pois a lei foi dada por Moisés, a graça e a verdade vieram por Jesus Cristo.
18 Tomtom tasa ire kat Anutu pasa zen. Mi Anutu Lutuunu tamenŋana ta ni Anutu, mi imbotmbot la Tamaana kereene uunu na, ni tina ta iswe kat Anutu piti.
18 Ninguém jamais viu Deus. O Filho único, que está no seio do Pai, foi quem o revelou.
19 — ausente —
19 Este foi o testemunho de João, quando os judeus lhe enviaram de Jerusalém sacerdotes e levitas para perguntar-lhe: Quem és tu?
20 — ausente —
20 Ele fez esta declaração que confirmou sem hesitar: Eu não sou o Cristo.
21 Tana tiwi i mini ma tiso: “Kenako nu Anutu kwoono Ilia tau?” Mi ni iso: “Som.”
21 Pois, então, quem és?, perguntaram-lhe eles. És tu Elias? Disse ele: Não o sou. És tu o profeta? Ele respondeu: Não.
22 Tabe tiwi i mini ma tisombe: “Wai, nakena nu so tomtom i? Mi uraata ta kamam na, ka uunu parei? Itum sope yam lak. Beso amiili ma amla, tona amsotaara zin wal ta tiŋgo yam ma amar i.”
22 Perguntaram-lhe de novo: Dize-nos, afinal, quem és, para que possamos dar uma resposta aos que nos enviaram. Que dizes de ti mesmo?
23 Tana Yoan isu to iso: “Muŋgu Anutu kwoono Yesaya iso ta kembei:
23 Ele respondeu: Eu sou a voz que clama no deserto: Endireitai o caminho do Senhor, como o disse o profeta Isaías {40,3}.
24 — ausente —
24 Alguns dos emissários eram fariseus.
25 — ausente —
25 Continuaram a perguntar-lhe: Como, pois, batizas, se tu não és o Cristo, nem Elias, nem o profeta?
26 — ausente —
26 João respondeu: Eu batizo com água, mas no meio de vós está quem vós não conheceis.
27 — ausente —
27 Esse é quem vem depois de mim; e eu não sou digno de lhe desatar a correia do calçado.
28 Mbulu boozomen tana ipet isu kar Betania, ta imbot yok Yordan pakaana ta zoŋ izze pa i. Pa Yoan ikamam yok pizin tomtom isu lele tana.
28 Este diálogo se passou em Betânia, além do Jordão, onde João estava batizando.
29 Timbot ma aigule toro na, Yoan ire Yesu ipaŋuru i ma imar. To iso: “Kere. Iŋga sipsip ki Anutu ta imar i. Ni ta ko ikam sanaana kizin tomtom toono kan ma ila lene.
29 No dia seguinte, João viu Jesus que vinha a ele e disse: Eis o Cordeiro de Deus, que tira o pecado do mundo.
30 Tomtom tiŋga ta muŋgu aŋso yom pini ma aŋsombe: ‘Tomtom ta, ni ito yo ma iwwa i. Tamen ni ilip pio. Pa nio aŋsu zen na, ni imbotmbot.’
30 É este de quem eu disse: Depois de mim virá um homem, que me é superior, porque existe antes de mim.
31 Ŋonoono, muŋgu nio tomini aŋkilaala kati som. Mi iŋgi aŋmar mi aŋkamam yok pizin tomtom bekena aŋurpe zaala pini. Naso Anutu iswe i ma imbot mat pizin Israel.”
31 Eu não o conhecia, mas, se vim batizar em água, é para que ele se torne conhecido em Israel.
32 Mi Yoan ipombol mini sua kini ma iso ta kembei: “Nio motoŋ aŋre kat Bubuŋana izem saamba, mi isu kembei mbalmbal, ma imbot sala ŋwaana.
32 {João havia declarado: Vi o Espírito descer do céu em forma de uma pomba e repousar sobre ele.}
33 Ŋonoono, muŋgu nio aŋkilaala kati som. Tamen Ni ta iŋgo yo ma aŋmar be aŋkam yok pizin tomtom na, isotaara yo ta kembei: ‘Re. Sombe Bubuŋana isu ma imbot sala tomtom sa ŋwaana, na tomtom tina ta ko ikam Bubuŋana Potomŋana pizin tomtom.’
33 Eu não o conhecia, mas aquele que me mandou batizar em água disse-me: Sobre quem vires descer e repousar o Espírito, este é quem batiza no Espírito Santo.
34 Mi keleŋ. Nio aŋre kat mbulu tana pa motoŋ kek. Tana aŋso kat piom ta kembei: Tomtom tiŋga ta Anutu ipeikati. Ni Anutu Lutuunu ŋonoono.”
34 Eu o vi e dou testemunho de que ele é o Filho de Deus.
35 Aigule toro na, Yoan ziŋan naŋgaŋ kini ru timendernder mini ma timbotmbot.
35 No dia seguinte, estava lá João outra vez com dois dos seus discípulos.
36 Ni ire la pa Yesu iwwa ma ila, to iso pizin. Iso: “Kere. Iŋga sipsip ki Anutu.”
36 E, avistando Jesus que ia passando, disse: Eis o Cordeiro de Deus.
37 Naŋgaŋ ru tana tileŋ sua tina, to timaŋga mi tila tito Yesu.
37 Os dois discípulos ouviram-no falar e seguiram Jesus.
38 Yesu mataana imiili na, ire ziru tito i ma timar. To iwi zin. Iso: “Ou, niomru na parei?” Ziru tiso: “Rabi, nu mbotmbot swoi?” (Sua ‘rabi’ na, ka uunu ta kembei: ‘mos katuunu.’)
38 Voltando-se Jesus e vendo que o seguiam, perguntou-lhes: Que procurais? Disseram-lhe: Rabi {que quer dizer Mestre}, onde moras?
39 Mi ni ipekel kwon ma iso: “Kamar ma tala to kere.” Indeeŋe tana na, rorou kek. Tana ziru tila ma tire ruumu ta ni imbotmbot pa na, mi ziŋan timbotmbot mi tizzo sua ma mbeŋ.
39 Vinde e vede, respondeu-lhes ele. Foram aonde ele morava e ficaram com ele aquele dia. Era cerca da hora décima.
40 Naŋgaŋ ru ta tileŋ sua ki Yoan mi tito Yesu na, kizin ta zaana Andreas. Mi tiziini ta Simon Petrus na.
40 André, irmão de Simão Pedro, era um dos dois que tinham ouvido João e que o tinham seguido.
41 Timbotmbot, som mi Andreas imaŋga mi kaŋkaŋ ma ila be ire tiziini Simon. Ila ma indeeŋi, to iso pini ta kembei: “Ai, niam amdeeŋe Mesia kek.” (Sua ‘Mesia’ na, ka uunu raraate kembei ta ‘Krisi’.)
41 Foi ele então logo à procura de seu irmão e disse-lhe: Achamos o Messias {que quer dizer o Cristo}.
42 Tana Andreas ikam tiziini Simon ma ziru tila ki Yesu. Mi Yesu igeede Simon, to iso: “Nu tina Simon, Yoanes lutuunu. Mi kaimer ko tipaata zom be Kepas.” (Pisis ‘Kepas’ na, zin Grik tipaata tisombe ‘Petrus.’)
42 Levou-o a Jesus, e Jesus, fixando nele o olhar, disse: Tu és Simão, filho de João; serás chamado Cefas {que quer dizer pedra}.
43 Aigule toro na, Yesu isombe ipa ma ila pa lele pakaana ki Galilea. Tana ila ma indeeŋe tomtom ta, zaana Pilip. To iso pini: “Mar to yo.”
43 No dia seguinte, tinha Jesus a intenção de dirigir-se à Galiléia. Encontra Filipe e diz-lhe: Segue-me.
44 Pilip, ni tomtom ki kar Betsaida. Ni ma Andreas mi Simon na, zin kar ta.
44 {Filipe era natural de Betsaida, cidade de André e Pedro.}
45 Timbotmbot mi Pilip imaŋga ma ila, to indeeŋe waene ta, zaana Natanael. Mi iso pini ta kembei: “Leŋ. Tomtom ta muŋgu Mose ibeede ka sua imbot se tutu ki Anutu, mi Anutu kwoono bizin tibeede ka sua tomini, ta amdeeŋi kek! Ni tomtom ki kar Nasaret. Zaana Yesu. Mi tamaana Yosep.”
45 Filipe encontra Natanael e diz-lhe: Achamos aquele de quem Moisés escreveu na lei e que os profetas anunciaram: é Jesus de Nazaré, filho de José.
46 Tamen Natanael iso pini: “Waa, kar Nasaret irao be ipiyooto koroŋ ambaiŋana sa?” To Pilip iso pini: “Kena mar ma tala to itum re kat!”
46 Respondeu-lhe Natanael: Pode, porventura, vir coisa boa de Nazaré? Filipe retrucou: Vem e vê.
47 Yesu ire Natanael ipaŋuru i ma imar, mi iso ka sua ta kembei: “Kere. Iŋga tomtom ta itoto mbulu ŋonoono kizin Israel mi izzo sua ŋonoono men. Ni le pakaamŋana sa som.”
47 Jesus vê Natanael, que lhe vem ao encontro, e diz: Eis um verdadeiro israelita, no qual não há falsidade.
48 Tabe Natanael iwi i ma iso: “Nu ute yo be parei?” Mi Yesu ipekel kwoono ma iso: “Nio aŋre u mbulem su ta ke fik uunu muŋgu, mana kaimer Pilip ima to iboobu.”
48 Natanael pergunta-lhe: Donde me conheces? Respondeu Jesus: Antes que Filipe te chamasse, eu te vi quando estavas debaixo da figueira.
49 Tabe Natanael ipekel kwoono ma iso: “Mos katuunu, Anutu Lutuunu ŋonoono ta nu na. Nu ta king kizin Israel.”
49 Falou-lhe Natanael: Mestre, tu és o Filho de Deus, tu és o rei de Israel.
50 Mi Yesu ipekel kwoono ma iso: “Parei Natanael, sua tio ta aŋsombe aŋre u su ke fik uunu, ta ikamu ma urla tio i? Leŋ. Kaimer nu kola re uraata bibip pakan ta ilip pa koroŋ tana.”
50 Jesus replicou-lhe: Porque eu te disse que te vi debaixo da figueira, crês! Verás coisas maiores do que esta.
51 To iso pizin mini ta kembei: “Nio aŋso kat piom. Kaimer niom kola kere saamba ikaaga, mi zin aŋela ki Anutu tizalla ma tizzu. Pa Tomtom Lutuunu, ta ko iwe zaala pizin.”
51 E ajuntou: Em verdade, em verdade vos digo: vereis o céu aberto e os anjos de Deus subindo e descendo sobre o Filho do Homem.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.