João 1

Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Indeeŋe mata popoten ta saamba mi toono ipet zen na, Sua ta iswe Anutu ŋgar kini, ni imbotmbot. Mi ni imbotmbot raama Anutu, mi ni Anutu.
1 No princípio, aquele que é a Palavra já existia. A Palavra estava com Deus, e a Palavra era Deus.
2 Tana indeeŋe ta mata popoten mi imar na, ni imbotmbot raama Anutu.
2 Ele existia no princípio com Deus.
3 Ni ta iwe zaala pa koroŋ ta boozomen ma tipet. Koroŋ sa ipet pa zaala toro sa som.
3 Por meio dele Deus criou todas as coisas, e sem ele nada foi criado.
4 Mbotŋana kini uunu na, ni itunu tau. Mi mbotŋana kini ta iurur mat pizin tomtom.
4 Aquele que é a Palavra possuía a vida, e sua vida trouxe luz a todos.
5 Mat tana iyaryaara pa zugut leleene, mi zugut mburaana irao be ilip pini na som.
5 A luz brilha na escuridão, e a escuridão nunca conseguiu apagá-la.
6 Tomtom ta, Anutu iŋgo i ma imar. Ni zaana Yoan.
6 Deus enviou um homem chamado João
7 Ni imar be ipombol mat tana ka sua, mibe ikam tomtom ta boozomen ma tiurla ki mat tana.
7 para falar a respeito da luz, a fim de que, por meio de seu testemunho, todos cressem.
8 Mi Yoan, ni mat tana som. Imar be ipombol ka sua men.
8 Ele não era a luz, mas veio para falar da luz.
9 Tana mat ŋonoono ta iyaryaara pizin tomtom ta boozomen ma ipeyei ŋgar kizin, ta iŋgi isu toono i.
9 Aquele que é a verdadeira luz, que ilumina a todos, estava chegando ao mundo.
10 Koroŋ boozomen ta timbot toono na, ni itunu ta iwe zaala pa ma tipet. Tamen isu toono na, zin wal toono kan tikilaali som.
10 Veio ao mundo que ele criou, mas o mundo não o reconheceu.
11 Mi imar pa itunu lele kini na, wal kini lelen pini som.
11 Veio a seu próprio povo, e eles o rejeitaram.
12 Tamen wal boozomen ta tiur lelen pini mi tiurla kini na, ni ikam zin ma tirao be tiwe Anutu lutuunu bizin.
12 Mas, a todos que creram nele e o aceitaram, ele deu o direito de se tornarem filhos de Deus.
13 Wal tana, siŋ ki taman ma nan bizin ikam zin ma tiwe Anutu lutuunu bizin som. Mi tomtom sa ki toono ti ŋgar kini, som mbulu kini ikam zin ma tiwe Anutu lutuunu bizin som. Anutu itunu ta ikam zin ma tiwe lutuunu bizin.
13 Estes não nasceram segundo a ordem natural, nem como resultado da paixão ou da vontade humana, mas nasceram de Deus.
14 Tana kere. Sua ta iswe Anutu ŋgar kini, ta iwe tomtom ma isu toono, mi imbot la mazwanda kek! Mi iswe Anutu mburaana mi mbulu kini ndabokŋana, mi niam amrre kat pa motoyam kek. Tana amkilaali kembei ni Anutu Lutuunu tamen ŋonoono. Ni zaanaŋana, mi ipa kat ki Tamaana. Mi iswe kat kampeŋana mi sua ŋonoono ki Anutu.
14 Assim, a Palavra se tornou ser humano, carne e osso, e habitou entre nós. Ele era cheio de graça e verdade. E vimos sua glória, a glória do Filho único do Pai.
15 Yoan, ni ipaŋarai kalŋaana, mi ipombol sua kini ma iso ta kembei: “Tomtom tiŋgi ta muŋgu aŋso yom pini ma aŋsombe: ‘Tomtom ta, ni ito yo ma iwwa i. Mi ni zaana ilip pio. Pa nio aŋsu zen na, ni imbotmbot.’”
15 João deu testemunho dele quando disse em alta voz: “Este é aquele a quem eu me referia quando disse: ‘Alguém virá depois de mim, muito mais poderoso que eu, pois existia muito antes de mim’”.
16 Iti boozomen ta tamap takamam koroŋ ambaimbaiŋan ta munŋaana men ilala kini. Pa ni ta kampeŋana katuunu. Kere. Kampeŋana muŋguŋana, ta ni ipekel pa kampeŋana ta biibi ma ilip.
16 De sua plenitude todos nós recebemos graça sobre graça.
17 Pa Mose ta iwe zaala pa tutu. Mi Yesu Krisi, ni iswe kat kampeŋana ki Anutu mi sua ŋonoono.
17 Pois a lei foi dada por meio de Moisés, mas a graça e a verdade vieram por meio de Jesus Cristo.
18 Tomtom tasa ire kat Anutu pasa zen. Mi Anutu Lutuunu tamenŋana ta ni Anutu, mi imbotmbot la Tamaana kereene uunu na, ni tina ta iswe kat Anutu piti.
18 Ninguém jamais viu a Deus, mas o Filho único, que mantém comunhão íntima com o Pai, o revelou.
19 — ausente —
19 Este foi o testemunho de João quando os líderes judeus enviaram de Jerusalém sacerdotes e levitas para lhe perguntar: “Quem é você?”.
20 — ausente —
20 Ele respondeu com toda franqueza: “Eu não sou o Cristo”.
21 Tana tiwi i mini ma tiso: “Kenako nu Anutu kwoono Ilia tau?” Mi ni iso: “Som.”
21 “Então quem é você?”, perguntaram eles. “É Elias?” “Não”, respondeu ele. “É o Profeta por quem temos esperado?” “Não.”
22 Tabe tiwi i mini ma tisombe: “Wai, nakena nu so tomtom i? Mi uraata ta kamam na, ka uunu parei? Itum sope yam lak. Beso amiili ma amla, tona amsotaara zin wal ta tiŋgo yam ma amar i.”
22 “Afinal, quem é você? Precisamos de uma resposta para aqueles que nos enviaram. O que você tem a dizer de si mesmo?”
23 Tana Yoan isu to iso: “Muŋgu Anutu kwoono Yesaya iso ta kembei:
23 João respondeu com as palavras do profeta Isaías: “Eu sou uma voz que clama no deserto: ‘Preparem o caminho para a vinda do Senhor!’”.
24 — ausente —
24 Então os fariseus que tinham sido enviados
25 — ausente —
25 lhe perguntaram: “Se você não é o Cristo, nem Elias, nem o Profeta, que direito tem de batizar?”.
26 — ausente —
26 João lhes disse: “Eu batizo com água, mas em seu meio há alguém que vocês não reconhecem.
27 — ausente —
27 Embora ele venha depois de mim, não sou digno de desamarrar as correias de sua sandália”.
28 Mbulu boozomen tana ipet isu kar Betania, ta imbot yok Yordan pakaana ta zoŋ izze pa i. Pa Yoan ikamam yok pizin tomtom isu lele tana.
28 Esse encontro aconteceu em Betânia, um povoado a leste do rio Jordão, onde João estava batizando.
29 Timbot ma aigule toro na, Yoan ire Yesu ipaŋuru i ma imar. To iso: “Kere. Iŋga sipsip ki Anutu ta imar i. Ni ta ko ikam sanaana kizin tomtom toono kan ma ila lene.
29 No dia seguinte, João viu Jesus caminhando em sua direção e disse: “Vejam! É o Cordeiro de Deus, que tira o pecado do mundo!
30 Tomtom tiŋga ta muŋgu aŋso yom pini ma aŋsombe: ‘Tomtom ta, ni ito yo ma iwwa i. Tamen ni ilip pio. Pa nio aŋsu zen na, ni imbotmbot.’
30 Era a ele que eu me referia quando disse: ‘Um homem virá depois de mim, muito mais poderoso que eu, pois existia muito antes de mim’.
31 Ŋonoono, muŋgu nio tomini aŋkilaala kati som. Mi iŋgi aŋmar mi aŋkamam yok pizin tomtom bekena aŋurpe zaala pini. Naso Anutu iswe i ma imbot mat pizin Israel.”
31 Eu não o conhecia, mas vim batizando com água para que ele fosse revelado a Israel”.
32 Mi Yoan ipombol mini sua kini ma iso ta kembei: “Nio motoŋ aŋre kat Bubuŋana izem saamba, mi isu kembei mbalmbal, ma imbot sala ŋwaana.
32 Então João deu o seguinte testemunho: “Vi o Espírito Santo descer do céu na forma de uma pomba e permanecer sobre ele.
33 Ŋonoono, muŋgu nio aŋkilaala kati som. Tamen Ni ta iŋgo yo ma aŋmar be aŋkam yok pizin tomtom na, isotaara yo ta kembei: ‘Re. Sombe Bubuŋana isu ma imbot sala tomtom sa ŋwaana, na tomtom tina ta ko ikam Bubuŋana Potomŋana pizin tomtom.’
33 Eu não sabia quem ele era, mas, quando Deus me enviou para batizar com água, disse-me: ‘Aquele sobre o qual você vir o Espírito descer e permanecer, esse é o que batizará com o Espírito Santo’.
34 Mi keleŋ. Nio aŋre kat mbulu tana pa motoŋ kek. Tana aŋso kat piom ta kembei: Tomtom tiŋga ta Anutu ipeikati. Ni Anutu Lutuunu ŋonoono.”
34 Eu vi isso acontecer e, portanto, dou testemunho de que ele é o Filho de Deus”.
35 Aigule toro na, Yoan ziŋan naŋgaŋ kini ru timendernder mini ma timbotmbot.
35 No dia seguinte, João estava novamente com dois de seus discípulos.
36 Ni ire la pa Yesu iwwa ma ila, to iso pizin. Iso: “Kere. Iŋga sipsip ki Anutu.”
36 Quando viu Jesus passar, olhou para ele e declarou: “Vejam! É o Cordeiro de Deus!”.
37 Naŋgaŋ ru tana tileŋ sua tina, to timaŋga mi tila tito Yesu.
37 Ao ouvirem isso, os dois discípulos de João seguiram Jesus.
38 Yesu mataana imiili na, ire ziru tito i ma timar. To iwi zin. Iso: “Ou, niomru na parei?” Ziru tiso: “Rabi, nu mbotmbot swoi?” (Sua ‘rabi’ na, ka uunu ta kembei: ‘mos katuunu.’)
38 Jesus olhou em volta e viu que o seguiam. “O que vocês querem?”, perguntou. Eles responderam: “Rabi (que significa ‘Mestre’), onde o senhor está hospedado?”.
39 Mi ni ipekel kwon ma iso: “Kamar ma tala to kere.” Indeeŋe tana na, rorou kek. Tana ziru tila ma tire ruumu ta ni imbotmbot pa na, mi ziŋan timbotmbot mi tizzo sua ma mbeŋ.
39 “Venham e vejam”, disse ele. Eram cerca de quatro horas da tarde quando o acompanharam até o lugar onde Jesus estava hospedado, e passaram o resto do dia com ele.
40 Naŋgaŋ ru ta tileŋ sua ki Yoan mi tito Yesu na, kizin ta zaana Andreas. Mi tiziini ta Simon Petrus na.
40 André, irmão de Simão Pedro, era um dos dois que ouviram o que João tinha dito e seguiram Jesus.
41 Timbotmbot, som mi Andreas imaŋga mi kaŋkaŋ ma ila be ire tiziini Simon. Ila ma indeeŋi, to iso pini ta kembei: “Ai, niam amdeeŋe Mesia kek.” (Sua ‘Mesia’ na, ka uunu raraate kembei ta ‘Krisi’.)
41 André foi procurar seu irmão, Simão, e lhe disse: “Encontramos o Messias (isto é, o Cristo)”.
42 Tana Andreas ikam tiziini Simon ma ziru tila ki Yesu. Mi Yesu igeede Simon, to iso: “Nu tina Simon, Yoanes lutuunu. Mi kaimer ko tipaata zom be Kepas.” (Pisis ‘Kepas’ na, zin Grik tipaata tisombe ‘Petrus.’)
42 Então André levou Simão para conhecer Jesus. Olhando para ele, Jesus disse: “Você é Simão, filho de João, mas será chamado Cefas (isto é, Pedro)”.
43 Aigule toro na, Yesu isombe ipa ma ila pa lele pakaana ki Galilea. Tana ila ma indeeŋe tomtom ta, zaana Pilip. To iso pini: “Mar to yo.”
43 No dia seguinte, Jesus decidiu ir à Galileia. Encontrou Filipe e lhe disse: “Siga-me”.
44 Pilip, ni tomtom ki kar Betsaida. Ni ma Andreas mi Simon na, zin kar ta.
44 Filipe era de Betsaida, cidade natal de André e Pedro.
45 Timbotmbot mi Pilip imaŋga ma ila, to indeeŋe waene ta, zaana Natanael. Mi iso pini ta kembei: “Leŋ. Tomtom ta muŋgu Mose ibeede ka sua imbot se tutu ki Anutu, mi Anutu kwoono bizin tibeede ka sua tomini, ta amdeeŋi kek! Ni tomtom ki kar Nasaret. Zaana Yesu. Mi tamaana Yosep.”
45 Filipe foi procurar Natanael e lhe disse: “Encontramos aquele sobre quem Moisés, na lei, e os profetas escreveram! Seu nome é Jesus de Nazaré, filho de José”.
46 Tamen Natanael iso pini: “Waa, kar Nasaret irao be ipiyooto koroŋ ambaiŋana sa?” To Pilip iso pini: “Kena mar ma tala to itum re kat!”
46 “Nazaré!”, exclamou Natanael. “Pode vir alguma coisa boa de Nazaré?” “Venha e veja você mesmo”, respondeu Filipe.
47 Yesu ire Natanael ipaŋuru i ma imar, mi iso ka sua ta kembei: “Kere. Iŋga tomtom ta itoto mbulu ŋonoono kizin Israel mi izzo sua ŋonoono men. Ni le pakaamŋana sa som.”
47 Jesus viu Natanael se aproximar e disse: “Aí está um verdadeiro filho de Israel, um homem totalmente íntegro”.
48 Tabe Natanael iwi i ma iso: “Nu ute yo be parei?” Mi Yesu ipekel kwoono ma iso: “Nio aŋre u mbulem su ta ke fik uunu muŋgu, mana kaimer Pilip ima to iboobu.”
48 “Como o senhor sabe a meu respeito?”, perguntou Natanael. Jesus respondeu: “Vi você sob a figueira antes que Filipe o chamasse”.
49 Tabe Natanael ipekel kwoono ma iso: “Mos katuunu, Anutu Lutuunu ŋonoono ta nu na. Nu ta king kizin Israel.”
49 Então Natanael exclamou: “Rabi, o senhor é o Filho de Deus, o Rei de Israel!”.
50 Mi Yesu ipekel kwoono ma iso: “Parei Natanael, sua tio ta aŋsombe aŋre u su ke fik uunu, ta ikamu ma urla tio i? Leŋ. Kaimer nu kola re uraata bibip pakan ta ilip pa koroŋ tana.”
50 Jesus lhe perguntou: “Você crê nisso porque eu disse que o vi sob a figueira? Você verá coisas maiores que essa”.
51 To iso pizin mini ta kembei: “Nio aŋso kat piom. Kaimer niom kola kere saamba ikaaga, mi zin aŋela ki Anutu tizalla ma tizzu. Pa Tomtom Lutuunu, ta ko iwe zaala pizin.”
51 E acrescentou: “Eu lhes digo a verdade: vocês verão o céu aberto e os anjos de Deus subindo e descendo sobre o Filho do Homem”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 1, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.