Gênesis 29
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARA
1 Yakop imaŋga mini pa pai kini, mi iwwa ma ila pa lele kizin wal ta timbot la zoŋ uunu na.
1 Pôs-se Jacó a caminho e se foi à terra do povo do Oriente.
2 Ila ipet lele tana, to ire yok touŋana ta. Mi zin sipsip uunu tel ta timbot kolouŋana pa yok tina. Pa yok tana, ta tizze pizin sipsip be tiwin. Mi yok kwoono na, pat biibi imbot se be ipakaala.
2 Olhou, e eis um poço no campo e três rebanhos de ovelhas deitados junto dele; porque daquele poço davam de beber aos rebanhos; e havia grande pedra que tapava a boca do poço.
3 Lele tana na, ka mbulu ta kembei: Sombe zin sipsip timap ma timar lup pa yok tana, tona zin mboroŋan kizin timar ma tizuuru pat biibi tana ilae pa yok kwoono, bekena tise yok pizin sipsip ma tiwin, mana tipakaala yok kwoono mini pa pat tana.
3 Ajuntavam-se ali todos os rebanhos, os pastores removiam a pedra da boca do poço, davam de beber às ovelhas e tornavam a colocá-la no seu devido lugar.
4 Indeeŋe Yakop ipet lele tana na, iwi zin mboroŋan ma iso: “Atoŋan, niom kamar pa so kar i?” Zin tiso: “Niam amar pa kar Aran.”
4 Perguntou-lhes Jacó: Meus irmãos, donde sois? Responderam: Somos de Harã.
5 To iwi zin ma iso: “Laban ta Naor lutuunu i, niom kuute i?” Zin tiso: “E, niam amute i.”
5 Perguntou-lhes: Conheceis a Labão, filho de Naor? Responderam: Conhecemos.
6 To iwi zin mini ma iso: “Mi parei, imbot ambai?” Mi zin tiso: “E, ni imbot ambai. Re. Iŋga lutuunu moori Rael ta ziŋan zin sipsip kini timar i.”
6 Ele está bom? Perguntou ainda Jacó. Responderam: Está bom. Raquel, sua filha, vem vindo aí com as ovelhas.
7 To Yakop iso pizin: “Kere. Iŋgi aigule biibi ma zin sipsip tirao be tilela siiri leleene zen. Kese kan yok, mi kakam zin ma timiili mini be tikanan kan mbutmbuutu.”
7 Então, lhes disse: É ainda pleno dia, não é tempo de se recolherem os rebanhos; dai de beber às ovelhas e ide apascentá-las.
8 Tamen zin tiso: “Soom. Bela timbotmbot mi amnaama zin pakan ma timar lup, tona amzuuru pat tiŋgi ma ilae pa yok kwoono, mi amse kan yok ma tiwin.”
8 Não o podemos, responderam eles, enquanto não se ajuntarem todos os rebanhos, e seja removida a pedra da boca do poço, e lhes demos de beber.
9 Yakop ziŋan zin mboroŋan tana tizzo sua ma timbotmbot, mi Rael ikam sipsip ki tamaana ma timar. Pa ni ta imborro zin.
9 Falava-lhes ainda, quando chegou Raquel com as ovelhas de seu pai; porque era pastora.
10 Yakop ire woono Laban lutuunu moori Rael mi zin sipsip kini, to imaŋga mi izuuru pat biibi tana ilae pa yok kwoono, mi ise zin sipsip kan yok ma tiwin.
10 Tendo visto Jacó a Raquel, filha de Labão, irmão de sua mãe, e as ovelhas de Labão, chegou-se, removeu a pedra da boca do poço e deu de beber ao rebanho de Labão, irmão de sua mãe.
11 To isou Rael, mi itaŋ.
11 Feito isso, Jacó beijou a Raquel e, erguendo a voz, chorou.
12 Mi iso pini ma iso: “Nio ti, awoŋ ta Laban na. Tomom Laban tana lunuri Rebeka ta nio naŋgoŋ i.” Rael ileŋ sua tana, to iloondo ma ila ki tamaana Laban, mi isotaari.
12 Então, contou Jacó a Raquel que ele era parente de seu pai, pois era filho de Rebeca; ela correu e o comunicou a seu pai.
13 Laban ileŋ kembei woono Yakop imar kek, to imaŋga mi iloondo ma ila kini. Ila to isou i, mi ikami ma ziru tila pa ruumu kini. To Yakop ipit mbol pa mboti mi pai kini ta imar i ma Laban ileŋ.
13 Tendo Labão ouvido as novas de Jacó, filho de sua irmã, correu-lhe ao encontro, abraçou-o, beijou-o e o levou para casa. E contou Jacó a Labão os acontecimentos de sua viagem.
14 Ipit mbol makiŋ, to Laban iso pini. Iso: “Oo ŋonoono kat. Ituru siŋ tamen.”
14 Disse-lhe Labão: De fato, és meu osso e minha carne. E Jacó, pelo espaço de um mês, permaneceu com ele.
15 Yakop imbot ki Laban irao puulu ta, to Laban isu mi iso pini. Iso: “Nu na, nio awoŋ ŋonoono. Tana irao kam uraata pio sorok na som. Lelem pa so kadoono i? So ma aŋleŋ.”
15 Depois, disse Labão a Jacó: Acaso, por seres meu parente, irás servir-me de graça? Dize-me, qual será o teu salário?
16 Laban, ni lutuunu moori bizin ru. Kolmanŋana zaana Lea, mi naŋgaŋŋana zaana Rael.
16 Ora, Labão tinha duas filhas: Lia, a mais velha, e Raquel, a mais moça.
17 Lea, ni ruŋguunu ambai pe som. Miso Rael na, ni moori kaibiim kat.
17 Lia tinha os olhos baços, porém Raquel era formosa de porte e de semblante.
18 Mi Yakop ni leleene pa Rael ilip kat. Tabe iso pa Laban ma iso: “Nio leleŋ be aŋwoolo Rael. Mi sombe nu yok pio be aŋkami, nako aŋkam uraata pu irao ndaama lamata mi ru, tona aŋwooli.”
18 Jacó amava a Raquel e disse: Sete anos te servirei por tua filha mais moça, Raquel.
19 Laban ileŋ to iso: “Ambai be wooli. Pa leleŋ be iwoolo tomooto toro pepe. Tana mbotmbot raama yo mi kam uraata.”
19 Respondeu Labão: Melhor é que eu ta dê, em vez de dá-la a outro homem; fica, pois, comigo.
20 Tana Yakop ikam uraata pa Laban ma irao ndaama lamata mi ru bekena ikam Rael. Tamen ndaama lamata mi ru tana, ni ire kembei koroŋ sorok. Paso, leleene pa Rael ilip.
20 Assim, por amor a Raquel, serviu Jacó sete anos; e estes lhe pareceram como poucos dias, pelo muito que a amava.
21 Ndaama lamata mi ru tana imap, to Yakop isu mi iso pa Laban: “Ndaama ta ur pio be aŋkam uraata pu, ta iŋgi imap i. Kam Rael ma imar be aŋwooli.”
21 Disse Jacó a Labão: Dá-me minha mulher, pois já venceu o prazo, para que me case com ela.
22 Tana Laban iurpe kini biibi, mi iso la pizin wal kar kan be timar ma ziŋan tikan kini tana.
22 Reuniu, pois, Labão todos os homens do lugar e deu um banquete.
23 Tamen mbeŋ na, ikam pakaamŋana pa Yakop, mi iur lutuunu moori kolmanŋana Lea ma ila kini, mi ziru tikeene.
23 À noite, conduziu a Lia, sua filha, e a entregou a Jacó. E coabitaram.
24 Mi iur mbesooŋo moori kini, zaana Silpa, ma ila ki Lea be imbeeze pini.
24 (Para serva de Lia, sua filha, deu Labão Zilpa, sua serva.)
25 Mankwoono mbeŋbeŋŋana na, Yakop imaŋga mi so mataana lae na, ire Lea imbotmbot. To ila ma iso pa Laban: “Wae, parei ta nu kam mbulu tiŋgi pio? Nio aŋbel uraata pu be aŋkam Rael. Mi nu pakaam yo paso?”
25 Ao amanhecer, viu que era Lia. Por isso, disse Jacó a Labão: Que é isso que me fizeste? Não te servi eu por amor a Raquel? Por que, pois, me enganaste?
26 Laban ipekel kwoono ma iso: “Kam ‘Wae!’ paso? Niam mbulu tiam imbot pataaŋa ta kembei: Moori naŋgaŋŋana irao iwoolo sala moori kolmanŋana uteene na som.
26 Respondeu Labão: Não se faz assim em nossa terra, dar-se a mais nova antes da primogênita.
27 Kena mbot raama Lea ma irao uraata ula kana imap muŋgu, tonabe aŋur Rael tomini ma ima. Tamen ko kam uraata pio pa ndaama lamata mi ru tomen.”
27 Decorrida a semana desta, dar-te-emos também a outra, pelo trabalho de mais sete anos que ainda me servirás.
28 Yakop ileŋ na, iyok. Tana uraata ula kana imap, to Laban iur lutuunu moori Rael ma ila kini.
28 Concordou Jacó, e se passou a semana desta; então, Labão lhe deu por mulher Raquel, sua filha.
29 Mi iur mbesooŋo moori kini toro, zaana Bila, ma ila ki Rael be imbeeze pini.
29 (Para serva de Raquel, sua filha, deu Labão a sua serva Bila.)
30 Tana Yakop ziru Rael tikeene tomini. Mi Yakop leleene ilip kat pa Rael. Mi Lea na, pe som. Mi Yakop imbotmbot ki Laban mi ikam uraata pa ndaama lamata mi ru tomen.
30 E coabitaram. Mas Jacó amava mais a Raquel do que a Lia; e continuou servindo a Labão por outros sete anos.
31 Merere ire kembei Yakop leleene pa Lea pe som, tana iuulu Lea bekena kopoono. Mi Rael na, ni kopo somŋana.
31 Vendo o Senhor que Lia era desprezada, fê-la fecunda; ao passo que Raquel era estéril.
32 Tana Lea kopoono, to ipeebe pikin tomooto ta, mi ipaata zaana be Ruben. Pa ikam ŋgar ta kembei: “Merere ire pataŋana tio, tanata ikam leŋ pikin tiŋgi. Iŋgi be kusiŋ iur leleene pio i.”
32 Concebeu, pois, Lia e deu à luz um filho, a quem chamou Rúben, pois disse: O Senhor atendeu à minha aflição. Por isso, agora me amará meu marido.
33 Timbotmbot ma Lea kopoono mini, to ipeebe pikin tomooto toro. Tana isu mi iso: “Wai, Merere, ni iute kembei kusiŋ iur kat leleene pio som. Tanata ikam leŋ pikin toro ti.” To ipaata zaana be Simion.
33 Concebeu outra vez, e deu à luz um filho, e disse: Soube o Senhor que era preterida e me deu mais este; chamou-lhe, pois, Simeão.
34 Timbotmbot ma Lea kopoono mini, to ipeebe pikin tomooto toro ma iwe tel pa. Mi isu to iso: “O, iŋgi ko kusiŋ imar tuŋ mar tio i. Pa aŋpeebe le pikin tomooto tel kek.” Tana ipaati be Lebi.
34 Outra vez concebeu Lia, e deu à luz um filho, e disse: Agora, desta vez, se unirá mais a mim meu marido, porque lhe dei à luz três filhos; por isso, lhe chamou Levi.
35 Timbotmbot ma Lea kopoono mini, mi ipeebe pikin tomooto toro. To iso: “Koozi nio aŋpakur Merere.” Tana ipaata pikin zaana be Yuda. Indeeŋe Yuda isu, to Lea kopoono mini som, mi imender ma molo.
35 De novo concebeu e deu à luz um filho; então, disse: Esta vez louvarei o Senhor . E por isso lhe chamou Judá; e cessou de dar à luz.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Gênesis 29, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.