Atos 23
Anutu Sua Kini Potomaxana (MNA) vs ARIB
1 Paulus ire la pizin peeze kan mi iso: “O niom toŋmatiziŋ tio, ta muŋgu mi imar indeeŋe koozi na, nio aŋyamaana ituŋ kembei aŋkam ŋoobo mbulu sa pa Anutu mataana som.”
1 Fitando Paulo os olhos no sinédrio, disse: Varões irmãos, até o dia de hoje tenho andado diante de Deus com toda a boa consciência.
2 Biibi kizin patoronŋana kan, zaana Ananias, ileŋ sua tana, to iso la pizin wal ta timender kolouŋana i ma tipeeze lae pa Paulus kwoono.
2 Mas o sumo sacerdote, Ananias, mandou aos que estavam junto dele que o ferissem na boca.
3 To Paulus iso pini. Iso: “Nu tina, Anutu ko ipunu tomini. Nu kembei didi ta ibuuzu kek, mi timusmus pen kokouŋana ma ise sorok. Pa mbulu ku mat kana men ta iŋgeeze. Mi lelem na som. Nu mbulem su tina be tiiri yo pa tutu tau. Tamen itum molo tutu kek. Pa so pizin ma tipun yo sorok.”
3 Então Paulo lhe disse: Deus te ferirá a ti, parede branqueada; tu estás aí sentado para julgar-me segundo a lei, e contra a lei mandas que eu seja ferido?
4 Zin wal tau timender kolouŋana pa Paulus na, timaŋga to tiso: “Wai, kwom pasom biibi kizin patoronŋana kan paso? Ni sa Anutu tomtom kini na!”
4 Os que estavam ali disseram: Injurias o sumo sacerdote de Deus?
5 Paulus ipekel ma iso: “O niom toŋmatiziŋ tio, nio aŋkilaala kembei ni biibi kizin patoronŋana kan na som. Mibe aŋkilaali, so aŋso sua ta kembei som. Pa sua ki Merere imbot pataaŋa kek ta kembei:
5 Disse Paulo: Não sabia, irmãos, que era o sumo sacerdote; porque está escrito: Não dirás mal do príncipe do teu povo.
6 Paulus, ni iute zin peeze kan tana lup kek. Zin timbot la uunu ru. Pakan na, zin sadusi. Mi pakan na, zin tutu kan. Tabe Paulus kalŋaana mi iso la pizin. Iso: “Niom toŋmatiziŋ tio, keleŋ. Nio ti tutu koŋ tau. Mi tamaŋ ma anaŋ tomini na, zin tutu kan. Nio aŋurur motoŋ pa maŋgaŋana kizin meeteŋan, tanata tipamender yo pa i.”
6 Sabendo Paulo que uma parte era de saduceus e outra de fariseus, clamou no sinédrio: Varões irmãos, eu sou fariseu, filho de fariseus; é por causa da esperança da ressurreição dos mortos que estou sendo julgado.
7 — ausente —
7 Ora, dizendo ele isto, surgiu dissensão entre os fariseus e saduceus; e a multidão se dividiu.
8 — ausente —
8 Porque os saduceus dizem que não há ressurreição, nem anjo, nem espírito; mas os fariseus reconhecem uma e outra coisa.
9 Tana kalŋan izalla kat ma tiparzorzooro ma ila to, wal ŋgarŋan pakan tau tutu kan i kalŋan sala ma tiso: “Ai, niam amtiiri na, tomtom ti, ni ikam mbulu sananŋana sa som. Ko bubuŋana sa, som aŋela sa iso sua sa pini ma iŋgi.”
9 Daí procedeu grande clamor; e levantando-se alguns da parte dos fariseus, altercavam, dizendo: Não achamos nenhum mal neste homem. E se algum espírito ou anjo lhe falou, não resistamos a Deus.
10 Biibi ŋonoono kizin malmal kan ire ma ambai som. Pa sua iporou mete. Tabe iso pizin malmal kan kini ma tila tikoki Paulus la zin peeze kan tina naman, mi tikami ma tilela ruumu kizin mbolŋana. Pa imoto: Kokena tiyatut Paulus.
10 E avolumando-se a dissenção, o comandante, temendo que Paulo fosse por eles despedaçado, mandou que os soldados descessem e o tirassem do meio deles e o levassem para a fortaleza.
11 Mbeŋ na, Merere ipet ki Paulus mi ipomboli. Iso: “Paulus, moto pepe. Mender mbolŋana. Pa uruŋ ta swe su Yerusalem, inako swe su Rom tomini.”
11 Na noite seguinte, apresentou-se-lhe o Senhor e disse: Tem bom ânimo: porque, como deste testemunho de mim em Jerusalém, assim importa que o dês também em Roma.
12 Kozeere mini na, Yuda pakan tila tilup zin be timbuuru pa Paulus. To timbuk sua mbolŋana kat pa Merere zaana be tikan kini som, tiwin yok som ma irao tipun Paulus ma imeete.
12 Quando já era dia, coligaram-se os judeus e juraram sob pena de maldição que não comeriam nem beberiam enquanto não matassem a Paulo.
13 Zin wal ta timbuuru pini na, zin kembei tomtooru mi kwoono sa.
13 Eram mais de quarenta os que fizeram esta conjuração;
14 To timaŋga na tila tire zin bibip kizin patoronŋana kan mi zin mboroŋan. Tila to tiso: “Ou, niam taiŋgi ambuk sua mbolŋana kat pa Merere zaana kek ta kembei: Koozi mi ila na, kwoyam ko iteege kini sa som ma irao ampun Paulus ma imeete.
14 e estes foram ter com os principais sacerdotes e anciãos, e disseram: Conjuramo-nos sob pena de maldição a não provarmos coisa alguma até que matemos a Paulo.
15 Tana niomŋan zin peeze kan pakan kala ki biibi ŋonoono kizin malmal kan, mi koso pini ta kembei. Koso: ‘Kam Paulus mi kusu. Pa niam amsombe ampas kat sua kini uunu.’ Niom koso kakam ta kembei, na niam ti ko amzaŋzaaŋi. Beso isu to loŋa ampuni. Mi irao imar ipet lele tiŋgi na som.”
15 Agora, pois, vós, com o sinédrio, rogai ao comandante que o mande descer perante vós como se houvésseis de examinar com mais precisão a sua causa; e nós estamos prontos para matá-lo antes que ele chegue.
16 Tamen Paulus woono, ni talŋaana ikam kiizi kizin kek. Tana ila ma ilela ruumu mbolŋana kizin malmal kan mi isotaara Paulus.
16 Mas o filho da irmã de Paulo, tendo sabido da cilada, foi, entrou na fortaleza e avisou a Paulo.
17 To Paulus iboobo la pa biibi tau imborro zin malmal kan na ma imar, mi iso pini. Iso: “Kam naŋgaŋ ti ma ila ki biibi tiom ŋonoono. Pa ni le sua ri be iso pini.”
17 Chamando Paulo um dos centuriões, disse: Leva este moço ao comandante, porque tem alguma coisa que lhe comunicar.
18 Ikami ma tila ki biibi ŋonoono tana, to iso: “Paulus ta imbotmbot ruumu sanaana na, iso pio, tabe aŋkam naŋgaŋ tiŋgi ma niamru amar. Pa ni le sua ri be iso pu.”
18 Tomando-o ele, pois, levou-o ao comandante e disse: O preso Paulo, chamando-me, pediu-me que trouxesse à tua presença este moço, que tem alguma coisa a dizer-te.
19 Biibi ŋonoono ila to iteege naŋgaŋ tina namaana mi ziru men tilae. To iwi i. Iso: “Parei, nu lem so sua i, ta mar pio pa i?”
19 O comandante tomou-o pela mão e, retirando-se à parte, perguntou-lhe em particular: Que é que tens a contar-me?
20 To naŋgaŋ tina iso: “Zin Yuda tilup lelen ma iwe tamen, mi tiso tipun Paulus ma imeete. Iŋgi ko molo som to sua ikamu be berek, to kam Paulus ma kusula pa lupŋana biibi kizin peeze kan be tipas kat sua kini uunu. Mi ina sua ŋonoono som.
20 Disse ele: Os judeus combinaram rogar-te que amanhã mandes Paulo descer ao sinédrio, como que tendo de inquirir com mais precisão algo a seu respeito.
21 Tana leŋ zin pepe. Pa zin kembei tomtooru mi kwoono sa, ta ko tizaŋzaaŋi su zaala. Mi timbuk sua mbolŋana kat pa Merere zaana kek be tikan kini som, tiwin yok som ma irao tipun Paulus ma imeete. Iŋga tiurur matan ta timbotmbot a. Beso yok pizin, to tikam mbulu tana.”
21 Tu, pois, não te deixes persuadir por eles; porque mais de quarenta homens dentre eles armaram ciladas, os quais juraram sob pena de maldição não comerem nem beberem até que o tenham morto; e agora estão aprestados, esperando a tua promessa.
22 Biibi ŋonoono ileŋ sua tana to kwoono imbol pini. Iso: “Sua ta so yo i. Kozo so pa tomtom toro sa pepe. Kokena wal pakan tiute kembei nu ta mar mi so yo na.” Iso ta kembei, mi iso pini ma ila lene.
22 Então o comandante despediu o moço, ordenando-lhe que a ninguém dissesse que lhe havia contado aquilo.
23 Biibi ŋonoono tana imaŋga to iboobo bibip ru kizin malmal kan ma timar, mi iso pizin. Iso: “Kala ma kere zin malmal kan tomto laamuru (200), mi zin hos kan tomto tel laamuru (70), mi izi kan tomto laamuru (200) be tisula pa Sisarea pa mbeŋ ta koozi.
23 Chamando dois centuriões, disse: Aprontai para a terceira hora da noite duzentos soldados de infantaria, setenta de cavalaria e duzentos lanceiros para irem até Cesaréia.
24 Mi kere hos pakan pa Paulus tomini. Kozo komboro kati ma imbot ambai men ma irao ila ipet ki gabana kiti Peliks.”
24 E mandou que aparelhassem cavalgaduras para que Paulo montasse, a fim de o levarem salvo ao governador Félix.
25 Mi ibeede sua sotaaraŋana ta kembei. Iso:
25 E escreveu-lhe uma carta nestes termos:
26 “O biibi tio ŋonoono, gabana Peliks. Nio Klodias Lisius aŋkam aigule tio ima ku.
26 Cláudio Lísias, ao excelentíssimo governador Félix, saúde.
27 “Tomtom taiŋgi, zin Yuda tikisi mi tipasaani mabe imeete. Tamen nio aŋmar raama zin malmal kan tio, to amkamke i pizin. Pa aŋleŋ kembei ni tomtom ki Rom.
27 Este homem foi preso pelos judeus, e estava a ponto de ser morto por eles quando eu sobrevim com a tropa e o livrei ao saber que era romano.
28 Mi nio leleŋ be aŋpas kat uunu kini. Parei ta zin tikamam sua boozo pini. Tana aŋkami ma ila pa lupŋana biibi kizin peeze kan.
28 Querendo saber a causa por que o acusavam, levei-o ao sinédrio deles;
29 Tamen aŋla ma aŋdeeŋe kembei, ni le uunu sa tabe ilela ruumu sanaana, som imeete pa i som. Zin kwon ikanani sorok. Mi ina tiparzorzooro pa zitun tutu kizin tau.
29 e achei que era acusado de questões da lei deles, mas que nenhum crime havia nele digno de morte ou prisão.
30 Mi aŋleŋ kembei wal pakan tikamam to tiŋgi kuziini, tana loŋa men mi aŋseri ma ima ku na. Mi aŋur sua pizin Yuda be tima ku, to ziŋan tikam sua su ta kerem uunu na.”
30 E quando fui informado que haveria uma cilada contra o homem, logo to enviei, intimando também aos acusadores que perante ti se manifestem contra ele. Passa bem.
31 Tana zin malmal kan tito sua ki biibi kizin, mi ziŋan Paulus timaŋga pa mbeŋ. Tila tila ma ta Antipatris a.
31 Os soldados, pois, conforme lhes fora mandado, tomando a Paulo, o levaram de noite a Antipátride.
32 Tikeene ma aigule toro to, zin tau tipa toono i timiili mini ma tila ruumu kizin mbolŋana ta Yerusalem a. Mi zin tau tise hos i, ziŋan Paulus tila.
32 Mas no dia seguinte, deixando aos de cavalaria irem com ele, voltaram à fortaleza;
33 Tikami ma tila tipet kar Sisarea, to tisara ro ila ki gabana, mi tiur Paulus ila kini.
33 os quais, logo que chegaram a Cesaréia e entregaram a carta ao governador, apresentaram-lhe também Paulo.
34 Gabana ipaata ro makiŋ, to iwi Paulus: Ni imar pa lele pakaana swoi? Mi Paulus iso ni imar pa Silisia.
34 Tendo lido a carta, o governador perguntou de que província ele era; e, sabendo que era da Cilícia, disse:
35 To gabana iso pini. Iso: “Ambai. Mbot mi zin tau tiŋgal sua pu na timar muŋgu, toinabe aŋtiiri sua tiom.” To gabana iso pizin menderŋan be tikam Paulus ma tila ruumu biibi ta muŋgu Erot ipo na, mi timboro i isu tana.
35 Ouvir-te-ei quando chegarem também os teus acusadores; e mandou que fosse guardado no pretório de Herodes.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 23, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.