Lucas 7

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs VC

Sair da comparação
VC Versão Católica
1 Yesuji ŋiŋigo kubu sogo botuyaŋuŋgo goku Biŋe buŋoine sosowo oi yajiru boke yaberu Kaperneam taoŋgo wapeya.
1 Tendo Jesus concluído todos os seus discursos ao povo que o escutava, entrou em Cafarnaum.
2 Oo Rom mamari siŋaŋ more gio ŋiineji jibe bame komeiŋgo eya. Siŋaŋineji iŋore maneko ropekiine fukeya.
2 Havia lá um centurião que tinha um servo a quem muito estimava e que estava à morte.
3 Ore eru Yesure binaŋ maneru Juda yoŋore minebobo goine sore yabeme Yesureo raru iŋi weubuŋ, “Go wareru kiŋaŋ ŋiine bobiaŋgaigoŋ.”
3 Tendo ouvido falar de Jesus, enviou-lhe alguns anciãos dos judeus, rogando-lhe que o viesse curar.
4 Raru Yesureo roperu yameŋ keku oŋga wosiru mibuŋ, “Sogunenoŋuŋ, mamari siŋaŋ oiji bapi gamiŋ ore so fiine yobu fukega. Ore eru ware.
4 Aproximando-se eles de Jesus, rogavam-lhe encarecidamente: Ele bem merece que lhe faças este favor,
5 Mane, iŋoji Juda ŋiŋigo kubu soguine niŋore aŋi maneko ‘Oŋgawowosi pinoŋuŋ bakimiŋ,’ mibeneŋ kotu iŋoji moneŋ ruame babuŋ.”
5 pois é amigo da nossa nação e foi ele mesmo quem nos edificou uma sinagoga.
6 Oŋu mibi maneru yoŋoke raya. Rayayoŋ, mamari siŋande pi bombeŋgako iŋoji ogopuine sore yaberu Yesureo buŋo iŋi ruaya, “O Ofoŋ, noŋ oŋuinemeŋ gobe nonde pi bubuineji kiga guiŋgo mimine manego. Ore eru joi so maneku ware.
6 Jesus então foi com eles. E já não estava longe da casa, quando o centurião lhe mandou dizer por amigos seus: Senhor, não te incomodes tanto assim, porque não sou digno de que entres em minha casa;
7 Noŋ nakene manebe wawakiine fukega ore goreo warebemiŋ ore so, so manegoyoŋ, buŋo migo akoŋ minde kiŋaŋ ŋineji fiaiŋ.
7 por isso nem me achei digno de chegar-me a ti, mas dize somente uma palavra e o meu servo será curado.
8 Oi iŋi ore: Noŋ nake oŋuakoŋ siŋaŋnere usuŋ yukumaŋgo rua nubi gogo. Nonde yukumaŋgo mamari ŋi gobi oi mitiga yareego. Yoŋoreone more ‘Raigoŋ!’ mitigabe iŋoji raiŋ. More ‘Wareigoŋ!’ mitigabe iŋoji wareiŋ eru kiŋaŋ ŋine more ‘Gio yo baigoŋ!’ mibe iŋoji oi baiŋ.”
8 Pois também eu, simples subalterno, tenho soldados às minhas ordens; e digo a um: Vai ali! E ele vai; e a outro: Vem cá! E ele vem; e ao meu servo: Faze isto! E ele o faz.
9 Yesuji buŋo oi maneru mamari siŋande waragaru ŋiŋigo kubu boyoberu warebuŋ, yoŋoreo kirieru iŋi miya, “Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Israel kufufuŋ botuŋaŋuŋgo oŋuakoŋ mamanesiŋ soguine oŋuine oi more maŋgo so bofukeboŋ.”
9 Ouvindo estas palavras, Jesus ficou admirado. E, voltando-se para o povo que o ia seguindo, disse: Em verdade vos digo: nem mesmo em Israel encontrei tamanha fé.
10 Oŋu miko mamari siŋande kiŋaŋ ŋipuji kirieru pigo roperu kiŋaŋ ŋi bofukeru ŋonebi fiaru ŋeya. Oŋu.
10 Voltando para a casa do centurião os que haviam sido enviados, encontraram o servo curado.
11 Ore ŋadiineo Yesuji taoŋ tinaine Nain oo rako kiŋariŋpuine eru ŋiŋigo kubu sogoji boyoberu rabuŋ.
11 No dia seguinte dirigiu-se Jesus a uma cidade chamada Naim. Iam com ele diversos discípulos e muito povo.
12 Oo taoŋ sa mendiine bombeŋgako qoŋgbuŋ mo koboru warebuŋ. Koje more made moakonji komeko taonde ŋiŋigo kubu yasogoji tumaŋgaru yaŋganimiŋ ore warebuŋ.
12 Ao chegar perto da porta da cidade, eis que levavam um defunto a ser sepultado, filho único de uma viúva; acompanhava-a muita gente da cidade.
13 Ofonji koje oi ŋoneru beusembe maneru ojiya, “So kuyo.”
13 Vendo-a o Senhor, movido de compaixão para com ela, disse-lhe: Não chores!
14 Oŋu miku raru katapa koboru warebuŋ, oi miko odeniniŋgabi katapa bouaku iŋi miya, “Ŋi jeŋoŋ, go pakere. Noŋ go oŋu gajigo.”
14 E aproximando-se, tocou no esquife, e os que o levavam pararam. Disse Jesus: Moço, eu te ordeno, levanta-te.
15 Oŋu miko qoŋgbuŋ oiji gbore pakereru fuŋgaru buŋo miya. Buŋo miko Yesuji oi maŋgoine oteru ranimire ojiya.
15 Sentou-se o que estivera morto e começou a falar, e Jesus entregou-o à sua mãe.
16 Ŋiŋigo sosowo yoŋoji oi ŋoneru sombuyaŋuŋ maneru Anutu miteŋ garu mibuŋ, “Kajeqouŋ ŋi soguine moji botunoŋuŋgo fukeru goga.” Goineji mibuŋ, “Anutuji kufufuŋine mai nobeko gogobeneŋ.”
16 Apoderou-se de todos o temor, e glorificavam a Deus, dizendo: Um grande profeta surgiu entre nós: Deus voltou os olhos para o seu povo.
17 Iŋore biŋe buŋo oi saueru Judia prowins sosowo sagaku moreŋine moreŋine mobemobe oo raru tariya. Oŋu.
17 A notícia deste fato correu por toda a Judéia e por toda a circunvizinhança.
18 Jon Mitimeso ŋiji witi pigo ŋeko kiŋariŋpuineji ya sosowo oi fukeya, ore sunduine ba tebuŋ.
18 Os discípulos de João referiram-lhe todas estas coisas.
19 Ba tebi maneru kiŋariŋyokaine yoyoka oŋga yateme warebire Ofondeo raru iŋi weu tenimi ore sore yapeya, “Bobooro ŋi wareiŋgo odigabeneŋ goji oi fukege me ŋi mo jiki wareiŋgo odigakimiŋ.”
19 E João chamou dois dos seus discípulos e enviou-os a Jesus, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
20 Sore yapeko Yesureo roperu ojibu, “Jon Mitimeso ŋiji iŋi weu garenimi ore sore nopeko waregobere, ‘Bobooro ŋi wareiŋgo odigabeneŋ goji oi fukege me ŋi mo jiki wareiŋgo odigakimiŋ.’”
20 Chegando estes homens a ele, disseram: João Batista enviou-nos a ti, perguntando: És tu o que há de vir ou devemos esperar por outro?
21 Yesuji damaŋ oo akoŋ ŋiŋigo kokoine jibe wi wako eru gemokakuyaŋuŋke (isotaki) oi bobiaŋ yabeya eru ŋiŋigo jiŋokombi kokoine jiŋoyaŋuŋ botigame piku ŋonebuŋ.
21 Ora, naquele momento Jesus havia curado muitas pessoas de enfermidades, de doenças e de espíritos malignos, e dado a vista a muitos cegos.
22 Jonde kiŋariŋyokaji roperu weu tebire iŋi bokirieya, “Ya ŋoneru manegobire, ore binaŋ oi raru Jon iŋi ojini: Jiŋokombi yoŋo piru ŋonegobi. Demba yoŋo kadi raru waregobi. Wakoyaŋuŋke yoŋo posikegobi. Kajegi yoŋo buŋo manegobi. Komekiine yoŋo gboreru pakeregobi. Wakiqoqoine yoŋore Bobiaŋ Biŋe mitaniŋgabe maneegobi.
22 Respondeu-lhes ele: Ide anunciar a João o que tendes visto e ouvido: os cegos vêem, os coxos andam, os leprosos ficam limpos, os surdos ouvem, os mortos ressuscitam, aos pobres é anunciado o Evangelho;
23 Oŋu fukeko ŋonebi more manji so sembeako so ŋadi nuiŋ, iŋoji kiwaqawaineke fukega.”
23 e bem-aventurado é aquele para quem eu não for ocasião de queda!
24 Oŋu bokirieme Jonde kiŋariŋ yokoji rabire Yesuji fuŋgaru Jonde fuŋne ŋiŋigo kubu sogo yoŋore iŋi mitaniŋgaya, “Ŋoŋo moreŋ buroineo oo wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Gbinji sabara puteru romaeŋgame ra wareega, ŋoŋo ŋi oŋuine ŋoneiŋgo rabuŋ me?
24 Depois que se retiraram os mensageiros de João, ele começou a falar de João ao povo: Que fostes ver no deserto? Um caniço agitado pelo vento?
25 “Me wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Ŋi marikuine kuririineke keru goya, iŋo ŋoneiŋgo me? Maneniŋ, ŋiŋigo marikuyaŋuŋ quraŋine ŋone aŋiineke keru ra wareru batiqatiine tomiri gogobi, yoŋoji kiŋ koito yoŋore morumboŋ pigo gogobi. Oi moreŋ buroineo mata.
25 Mas que fostes ver? Um homem vestido de roupas finas? Mas os que vestem roupas preciosas e vivem no luxo estão nos palácios dos reis.
26 “Me wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Kajeqouŋ ŋi mo ŋoneiŋgo me? Fofori, nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋi ŋonebuŋ, iŋoji kajeqouŋ ŋiŋigo goine yadureru fuŋine mo fukega.
26 Mas, enfim, que fostes ver? Um profeta? Sim, digo-vos, e mais do que profeta.
27 Iŋore fuŋne oi ronekoŋ iŋi quraŋgabi pega, ‘Mane, nonji kiŋaŋne mimerereŋ mo sorebe bonieru raru ŋiŋigo maŋyaŋuŋ botiŋgaru gore kadi bataniŋgame goji iŋore ŋadio moreŋgo yuku rakaigoŋ.’
27 Este é aquele de quem está escrito: Eis que envio o meu mensageiro ante a tua face; ele preparará o teu caminho diante de ti {Ml 3,1}.
28 Buŋo oŋu pegayoŋ, nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋigoone madepuyaŋuŋ sosowo fukebuŋ, yoŋore botugo Jonji sosowo yadureru tinabiŋeineke dimaga. Dimagayoŋ, Anuture qorumaŋ maŋgo roperu Anuture tinabiŋe bofukeegobi, yoŋore botugo wakiqoqoine tatariine iŋoji Jon odurega.
28 Pois vos digo: entre os nascidos de mulher não há maior que João. Entretanto, o menor no Reino de Deus é maior do que ele.
29 “Ŋiŋigo kufufuŋ sosowo eru yoŋore botugo takis roro yoŋoji oŋuakoŋ Jonde Biŋe buŋo manebi miti meso yareya ore Yesure Biŋe buŋo maneru kisiŋgaru mibuŋ, “Aha! Anuture kadi poretiŋ mitaniŋgaga.” Oŋu miku maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ.
29 Ouvindo-o todo o povo, e mesmo os publicanos, deram razão a Deus, fazendo-se batizar com o batismo de João.
30 Oŋu kerisiebuŋyoŋ, Jonji Farisi eru Kadi buŋore qaqaji miti meso so rau yareya ore yoŋoji Anuture buru so reŋgaru Biŋeine ŋadi gaku keoma ebuŋ.
30 Os fariseus, porém, e os doutores da lei, recusando o seu batismo, frustraram o desígnio de Deus a seu respeito.
31 “Ŋiŋigo muŋambe moreŋgo gogobi, oi wamoyake so ke yarenobo? Yoŋore mosi oi uruŋu?
31 A quem compararei os homens desta geração? Com quem se assemelham?
32 Yoŋoji kokiine oŋuine fukegobi. Yoŋoji nareŋgareŋ kae jiŋoo ŋeku buŋo goue baku kosa oŋgaku iŋi miegobi, ‘Niŋo mimi putebeneŋ ŋoŋo kiki kiraŋ so babuŋ. Niŋo jiŋgeŋ kebeneŋ ŋoŋo so jikigaru kuyobuŋ.’
32 São semelhantes a meninos que, sentados na praça, falam uns com os outros, dizendo: Tocamos a flauta e não dançastes; entoamos lamentações e não chorastes.
33 Ore fuŋine oi iŋi: Jon Mitimeso ŋiji wareru uqo sowo goku wain obu so noko ŋoŋo iŋore miegobi, ‘Gemo moji maŋineo rakame goga.’
33 Pois veio João Batista, que nem comia pão nem bebia vinho, e dizeis: Ele está possuído do demônio.
34 “Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji wareru uqo noku jeri ebi ŋoŋoji miegobi, ‘Maneniŋ, iŋoji kanenji nonone akoŋ uqo gaba tomiri noku wain obu kokoine noku takis ŋi eaduyaŋuŋke eru sembene bobo yoŋore ogo goga.’
34 Veio o Filho do Homem, que come e bebe, e dizeis: Eis um comilão e beberrão, amigo dos publicanos e libertinos.
35 Sosowo Anuture maŋgboroŋ kegboreegobi, yoŋore eebobore foriji oi maŋgboroŋyaŋuŋ sagaga, oi noduega.” Oŋu.
35 Mas a sabedoria foi justificada por todos os seus filhos.
36 Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) ŋi yoŋoreone moji Yesu oi iŋoyoŋunde piineo wareru uqo noiŋgo ore keporeya. Keporeko raru pigo roperu uqo ŋeŋeo ŋeya.
36 Um fariseu convidou Jesus a ir comer com ele. Jesus entrou na casa dele e pôs-se à mesa.
37 Taoŋ oo agiburaŋ ŋigo mo goya. Iŋoji Yesu Farisi ŋire pigo roperu ŋeku uqo noya, ore biŋeine maneru jiji mumundoŋineke keseme ko sogo mo puseya, oi roru roperu wareya. Sogo oi ko yayagaŋine tinaine alabasta oiji bakine.
37 Uma mulher pecadora da cidade, quando soube que estava à mesa em casa do fariseu, trouxe um vaso de alabastro cheio de perfume;
38 Roperu wareru Yesure kufuo rakaru ŋeku fuŋgaru kuyome jiŋo kuineji keseru rakaru kufuineo rau teya. Rau teme qoru sikiineji kereŋ, sakikeketi baru ketaniŋgame kereŋgako kufuine mudugaru jiji mumundoinekeji rau teya.
38 e, estando a seus pés, por detrás dele, começou a chorar. Pouco depois suas lágrimas banhavam os pés do Senhor e ela os enxugava com os cabelos, beijava-os e os ungia com o perfume.
39 Rau teyayoŋ, Farisi ŋiji Yesu keporeya, iŋoji oi ŋoneru maŋineo iŋi manesuya, “Ŋigo yo agiburaŋineke. Ŋi yo oiji kajeqouŋ ŋi gona ine, iŋoji ŋigo kufuineo bouaga iŋore fuŋne mane mukuna.”
39 Ao presenciar isto, o fariseu, que o tinha convidado, dizia consigo mesmo: Se este homem fosse profeta, bem saberia quem e qual é a mulher que o toca, pois é pecadora.
40 Yesuji oi mane mukuru iŋi bokirieru miya, “Saimon, nonji buŋo mo miiŋgo manego.” Miko ojiya, “Qaqaji, soine mikande manebemiŋ.”
40 Então Jesus lhe disse: Simão, tenho uma coisa a dizer-te. Fala, Mestre, disse ele.
41 Ojiko Yesuji iŋi ojiya, “Ŋiŋigo yoyokaji moneŋ pigo raru tife ruanimi ore moneŋ siŋande weu tebu. Moji giobobo 500 ore furiine (Kina 5,000), moji giobobo 50 ore furiine (Kina 500) oŋu tife ruanimi ore weu tebu. Weu tebire ore so yateya.
41 Um credor tinha dois devedores: um lhe devia quinhentos denários e o outro, cinqüenta.
42 Yateru jiki ‘Tifeŋakuŋ bomukunimi,’ miko moneŋyakuŋ mataeme embimbiŋgabu. Embimbiŋgabire moneŋ pi siŋaŋineji tifeyakuŋ qomukuru ketigaru boke yateya. Boke yateme yokoreone moji oi maŋineji kokoine manjoko eteega?”
42 Não tendo eles com que pagar, perdoou a ambos a sua dívida. Qual deles o amará mais?
43 Oŋu weuko Saimonji iŋi bokirieya, “Nonde mamaneo tife soguine ketigaru boke eteya, iŋoji.” Oŋu bokirieme miya, “Go buŋo poretiŋ osoeru mige.”
43 Simão respondeu: A meu ver, aquele a quem ele mais perdoou. Jesus replicou-lhe: Julgaste bem.
44 Oŋu miku ŋigo iŋore kirieru iŋi ojiya, “Ŋigo yo ŋone. Nonji pigoo wapebe goji kufune jureiŋgo obu mo so naregeyoŋ, ŋigo yo oiji kufune jiŋo kuineji rau teru qoru sikiineji sakikeketi baru ketaniŋgame kereŋgaya.
44 E voltando-se para a mulher, disse a Simão: Vês esta mulher? Entrei em tua casa e não me deste água para lavar os pés; mas esta, com as suas lágrimas, regou-me os pés e enxugou-os com os seus cabelos.
45 Goji mi bibine so mudugageyoŋ, ŋigo yo oiji pigo wapebe oo akoŋ yameŋ keku kufune mudugaru goga.
45 Não me deste o ósculo; mas esta, desde que entrou, não cessou de beijar-me os pés.
46 Goji qorune jiji so rau naregeyoŋ, ŋigo yo oiji jiji mumundoinekeji kufune rau tega.
46 Não me ungiste a cabeça com óleo; mas esta, com perfume, ungiu-me os pés.
47 Ore eru nonji iŋi mibe mane: Anutuji ŋigo yoore agiburaŋ kokoine oi bokeru jureko ore eru maŋineji noŋ kokoine manji jojoko enarega. Moji agiburaŋ mendaine mo eme Anutuji agiburaŋine mendaine bokeme iŋoji maŋineji kokiine mo oi akoŋ manjoko enareega.”
47 Por isso te digo: seus numerosos pecados lhe foram perdoados, porque ela tem demonstrado muito amor. Mas ao que pouco se perdoa, pouco ama.
48 Oŋu miku ŋigo oi iŋi ojiya, “Nonji gore agiburaŋ jureru bokego.”
48 E disse a ela: Perdoados te são os pecados.
49 Oŋu miko ŋi moko uqo noku ŋebuŋ, yoŋoji fuŋgaru yoŋoyoŋe akoŋ iŋi mibuŋ, “Agiburaŋ jureru bokega, iŋoji wamo ŋi fukeiŋgo manega?”
49 Os que estavam com ele à mesa começaram a dizer, então: Quem é este homem que até perdoa pecados?
50 Oŋu mibuŋyoŋ, Yesuji ŋigo ojiya, “Mamanesiŋgoji munaŋ qa garega. Soine womoo raigoŋ.” Oŋu.
50 Mas Jesus, dirigindo-se à mulher, disse-lhe: Tua fé te salvou; vai em paz.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.