Lucas 7

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NTLH

Sair da comparação
NTLH Nova Tradução na Linguagem de Hoje 2000
1 Yesuji ŋiŋigo kubu sogo botuyaŋuŋgo goku Biŋe buŋoine sosowo oi yajiru boke yaberu Kaperneam taoŋgo wapeya.
1 Quando Jesus acabou de dizer essas coisas ao povo, foi para a cidade de Cafarnaum.
2 Oo Rom mamari siŋaŋ more gio ŋiineji jibe bame komeiŋgo eya. Siŋaŋineji iŋore maneko ropekiine fukeya.
2 Havia ali um oficial romano que tinha um empregado a quem estimava muito. O empregado estava gravemente doente, quase morto.
3 Ore eru Yesure binaŋ maneru Juda yoŋore minebobo goine sore yabeme Yesureo raru iŋi weubuŋ, “Go wareru kiŋaŋ ŋiine bobiaŋgaigoŋ.”
3 Quando o oficial ouviu falar de Jesus, enviou alguns líderes judeus para pedirem a ele que viesse curar o seu empregado.
4 Raru Yesureo roperu yameŋ keku oŋga wosiru mibuŋ, “Sogunenoŋuŋ, mamari siŋaŋ oiji bapi gamiŋ ore so fiine yobu fukega. Ore eru ware.
4 Eles foram falar com Jesus e lhe pediram com insistência: — Esse homem merece, de fato, a sua ajuda,
5 Mane, iŋoji Juda ŋiŋigo kubu soguine niŋore aŋi maneko ‘Oŋgawowosi pinoŋuŋ bakimiŋ,’ mibeneŋ kotu iŋoji moneŋ ruame babuŋ.”
5 pois estima muito o nosso povo e até construiu uma sinagoga para nós.
6 Oŋu mibi maneru yoŋoke raya. Rayayoŋ, mamari siŋande pi bombeŋgako iŋoji ogopuine sore yaberu Yesureo buŋo iŋi ruaya, “O Ofoŋ, noŋ oŋuinemeŋ gobe nonde pi bubuineji kiga guiŋgo mimine manego. Ore eru joi so maneku ware.
6 Então Jesus foi com eles. Porém, quando já estava perto da casa, o oficial romano mandou alguns amigos dizerem a Jesus: — Senhor, não se incomode, pois eu não mereço que entre na minha casa.
7 Noŋ nakene manebe wawakiine fukega ore goreo warebemiŋ ore so, so manegoyoŋ, buŋo migo akoŋ minde kiŋaŋ ŋineji fiaiŋ.
7 E acho também que não mereço a honra de falar pessoalmente com o senhor. Dê somente uma ordem, e o meu empregado ficará bom.
8 Oi iŋi ore: Noŋ nake oŋuakoŋ siŋaŋnere usuŋ yukumaŋgo rua nubi gogo. Nonde yukumaŋgo mamari ŋi gobi oi mitiga yareego. Yoŋoreone more ‘Raigoŋ!’ mitigabe iŋoji raiŋ. More ‘Wareigoŋ!’ mitigabe iŋoji wareiŋ eru kiŋaŋ ŋine more ‘Gio yo baigoŋ!’ mibe iŋoji oi baiŋ.”
8 Eu também estou debaixo da autoridade de oficiais superiores e tenho soldados que obedecem às minhas ordens. Digo para um: “Vá lá”, e ele vai. Digo para outro: “Venha cá”, e ele vem. E digo também para o meu empregado: “Faça isto”, e ele faz.
9 Yesuji buŋo oi maneru mamari siŋande waragaru ŋiŋigo kubu boyoberu warebuŋ, yoŋoreo kirieru iŋi miya, “Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Israel kufufuŋ botuŋaŋuŋgo oŋuakoŋ mamanesiŋ soguine oŋuine oi more maŋgo so bofukeboŋ.”
9 Jesus ficou muito admirado quando ouviu isso. Então virou-se e disse para a multidão que o seguia:
10 Oŋu miko mamari siŋande kiŋaŋ ŋipuji kirieru pigo roperu kiŋaŋ ŋi bofukeru ŋonebi fiaru ŋeya. Oŋu.
10 Aí os amigos do oficial voltaram para a casa dele e encontraram o empregado curado.
11 Ore ŋadiineo Yesuji taoŋ tinaine Nain oo rako kiŋariŋpuine eru ŋiŋigo kubu sogoji boyoberu rabuŋ.
11 Pouco tempo depois Jesus foi para uma cidade chamada Naim. Os seus discípulos e uma grande multidão foram com ele.
12 Oo taoŋ sa mendiine bombeŋgako qoŋgbuŋ mo koboru warebuŋ. Koje more made moakonji komeko taonde ŋiŋigo kubu yasogoji tumaŋgaru yaŋganimiŋ ore warebuŋ.
12 Quando ele estava chegando perto do portão da cidade, ia saindo um enterro. O defunto era filho único de uma viúva, e muita gente da cidade ia com ela.
13 Ofonji koje oi ŋoneru beusembe maneru ojiya, “So kuyo.”
13 Quando o Senhor a viu, ficou com muita pena dela e disse:
14 Oŋu miku raru katapa koboru warebuŋ, oi miko odeniniŋgabi katapa bouaku iŋi miya, “Ŋi jeŋoŋ, go pakere. Noŋ go oŋu gajigo.”
14 Então ele chegou mais perto e tocou no caixão. E os que o estavam carregando pararam. Então Jesus disse:
15 Oŋu miko qoŋgbuŋ oiji gbore pakereru fuŋgaru buŋo miya. Buŋo miko Yesuji oi maŋgoine oteru ranimire ojiya.
15 O moço sentou-se no caixão e começou a falar, e Jesus o entregou à mãe.
16 Ŋiŋigo sosowo yoŋoji oi ŋoneru sombuyaŋuŋ maneru Anutu miteŋ garu mibuŋ, “Kajeqouŋ ŋi soguine moji botunoŋuŋgo fukeru goga.” Goineji mibuŋ, “Anutuji kufufuŋine mai nobeko gogobeneŋ.”
16 Todos ficaram com muito medo e louvavam a Deus, dizendo: — Que grande
17 Iŋore biŋe buŋo oi saueru Judia prowins sosowo sagaku moreŋine moreŋine mobemobe oo raru tariya. Oŋu.
17 Essas notícias a respeito de Jesus se espalharam por todo o país e pelas regiões vizinhas.
18 Jon Mitimeso ŋiji witi pigo ŋeko kiŋariŋpuineji ya sosowo oi fukeya, ore sunduine ba tebuŋ.
18 Os discípulos de João Batista contaram tudo isso a ele. Aí João chamou dois deles
19 Ba tebi maneru kiŋariŋyokaine yoyoka oŋga yateme warebire Ofondeo raru iŋi weu tenimi ore sore yapeya, “Bobooro ŋi wareiŋgo odigabeneŋ goji oi fukege me ŋi mo jiki wareiŋgo odigakimiŋ.”
19 e os enviou ao Senhor Jesus para perguntarem: “O senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?”
20 Sore yapeko Yesureo roperu ojibu, “Jon Mitimeso ŋiji iŋi weu garenimi ore sore nopeko waregobere, ‘Bobooro ŋi wareiŋgo odigabeneŋ goji oi fukege me ŋi mo jiki wareiŋgo odigakimiŋ.’”
20 Então eles foram até o lugar onde Jesus estava e disseram: — João Batista nos mandou perguntar o seguinte: o senhor é aquele que ia chegar ou devemos esperar outro?
21 Yesuji damaŋ oo akoŋ ŋiŋigo kokoine jibe wi wako eru gemokakuyaŋuŋke (isotaki) oi bobiaŋ yabeya eru ŋiŋigo jiŋokombi kokoine jiŋoyaŋuŋ botigame piku ŋonebuŋ.
21 Naquele momento Jesus curou muitas pessoas das suas doenças e dos seus sofrimentos, expulsou espíritos maus e também curou muitos cegos.
22 Jonde kiŋariŋyokaji roperu weu tebire iŋi bokirieya, “Ya ŋoneru manegobire, ore binaŋ oi raru Jon iŋi ojini: Jiŋokombi yoŋo piru ŋonegobi. Demba yoŋo kadi raru waregobi. Wakoyaŋuŋke yoŋo posikegobi. Kajegi yoŋo buŋo manegobi. Komekiine yoŋo gboreru pakeregobi. Wakiqoqoine yoŋore Bobiaŋ Biŋe mitaniŋgabe maneegobi.
22 Depois respondeu aos discípulos de João:
23 Oŋu fukeko ŋonebi more manji so sembeako so ŋadi nuiŋ, iŋoji kiwaqawaineke fukega.”
23 E felizes são as pessoas que não duvidam de mim!
24 Oŋu bokirieme Jonde kiŋariŋ yokoji rabire Yesuji fuŋgaru Jonde fuŋne ŋiŋigo kubu sogo yoŋore iŋi mitaniŋgaya, “Ŋoŋo moreŋ buroineo oo wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Gbinji sabara puteru romaeŋgame ra wareega, ŋoŋo ŋi oŋuine ŋoneiŋgo rabuŋ me?
24 Quando os discípulos de João foram embora, Jesus começou a dizer ao povo o seguinte a respeito de João:
25 “Me wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Ŋi marikuine kuririineke keru goya, iŋo ŋoneiŋgo me? Maneniŋ, ŋiŋigo marikuyaŋuŋ quraŋine ŋone aŋiineke keru ra wareru batiqatiine tomiri gogobi, yoŋoji kiŋ koito yoŋore morumboŋ pigo gogobi. Oi moreŋ buroineo mata.
25 O que foram ver? Um homem bem-vestido? Ora, os que se vestem bem e vivem no luxo moram nos palácios!
26 “Me wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Kajeqouŋ ŋi mo ŋoneiŋgo me? Fofori, nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋi ŋonebuŋ, iŋoji kajeqouŋ ŋiŋigo goine yadureru fuŋine mo fukega.
26 Então me digam: o que foram ver? Um
27 Iŋore fuŋne oi ronekoŋ iŋi quraŋgabi pega, ‘Mane, nonji kiŋaŋne mimerereŋ mo sorebe bonieru raru ŋiŋigo maŋyaŋuŋ botiŋgaru gore kadi bataniŋgame goji iŋore ŋadio moreŋgo yuku rakaigoŋ.’
27 Porque João é aquele a respeito de quem as
28 Buŋo oŋu pegayoŋ, nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋigoone madepuyaŋuŋ sosowo fukebuŋ, yoŋore botugo Jonji sosowo yadureru tinabiŋeineke dimaga. Dimagayoŋ, Anuture qorumaŋ maŋgo roperu Anuture tinabiŋe bofukeegobi, yoŋore botugo wakiqoqoine tatariine iŋoji Jon odurega.
28 — Eu digo a vocês que de todos os homens que já nasceram João é o maior. Porém quem é o menor no
29 “Ŋiŋigo kufufuŋ sosowo eru yoŋore botugo takis roro yoŋoji oŋuakoŋ Jonde Biŋe buŋo manebi miti meso yareya ore Yesure Biŋe buŋo maneru kisiŋgaru mibuŋ, “Aha! Anuture kadi poretiŋ mitaniŋgaga.” Oŋu miku maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ.
29 Os cobradores de impostos e todo o povo ouviram isso. Eles eram aqueles que haviam obedecido às ordens justas de Deus e tinham sido batizados por João.
30 Oŋu kerisiebuŋyoŋ, Jonji Farisi eru Kadi buŋore qaqaji miti meso so rau yareya ore yoŋoji Anuture buru so reŋgaru Biŋeine ŋadi gaku keoma ebuŋ.
30 Mas os fariseus e os mestres da Lei não quiseram ser batizados por João e assim rejeitaram o plano de Deus para eles.
31 “Ŋiŋigo muŋambe moreŋgo gogobi, oi wamoyake so ke yarenobo? Yoŋore mosi oi uruŋu?
31 E Jesus terminou, dizendo:
32 Yoŋoji kokiine oŋuine fukegobi. Yoŋoji nareŋgareŋ kae jiŋoo ŋeku buŋo goue baku kosa oŋgaku iŋi miegobi, ‘Niŋo mimi putebeneŋ ŋoŋo kiki kiraŋ so babuŋ. Niŋo jiŋgeŋ kebeneŋ ŋoŋo so jikigaru kuyobuŋ.’
32 Elas são como crianças sentadas na praça. Um grupo grita para o outro:
33 Ore fuŋine oi iŋi: Jon Mitimeso ŋiji wareru uqo sowo goku wain obu so noko ŋoŋo iŋore miegobi, ‘Gemo moji maŋineo rakame goga.’
33 João Batista jejua e não bebe vinho, e vocês dizem: “Ele está dominado por um demônio.”
34 “Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji wareru uqo noku jeri ebi ŋoŋoji miegobi, ‘Maneniŋ, iŋoji kanenji nonone akoŋ uqo gaba tomiri noku wain obu kokoine noku takis ŋi eaduyaŋuŋke eru sembene bobo yoŋore ogo goga.’
34 O
35 Sosowo Anuture maŋgboroŋ kegboreegobi, yoŋore eebobore foriji oi maŋgboroŋyaŋuŋ sagaga, oi noduega.” Oŋu.
35 Mas aqueles que aceitam a sabedoria de Deus mostram que ela é verdadeira.
36 Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) ŋi yoŋoreone moji Yesu oi iŋoyoŋunde piineo wareru uqo noiŋgo ore keporeya. Keporeko raru pigo roperu uqo ŋeŋeo ŋeya.
36 Um fariseu convidou Jesus para jantar. Jesus foi até a casa dele e sentou-se para comer.
37 Taoŋ oo agiburaŋ ŋigo mo goya. Iŋoji Yesu Farisi ŋire pigo roperu ŋeku uqo noya, ore biŋeine maneru jiji mumundoŋineke keseme ko sogo mo puseya, oi roru roperu wareya. Sogo oi ko yayagaŋine tinaine alabasta oiji bakine.
37 Naquela cidade morava uma mulher de má fama. Ela soube que Jesus estava jantando na casa do fariseu. Então pegou um frasco feito de alabastro , cheio de perfume,
38 Roperu wareru Yesure kufuo rakaru ŋeku fuŋgaru kuyome jiŋo kuineji keseru rakaru kufuineo rau teya. Rau teme qoru sikiineji kereŋ, sakikeketi baru ketaniŋgame kereŋgako kufuine mudugaru jiji mumundoinekeji rau teya.
38 e ficou aos pés de Jesus, por trás. Ela chorava e as suas lágrimas molhavam os pés dele. Então ela os enxugou com os seus próprios cabelos. Ela beijava os pés de Jesus e derramava o perfume neles.
39 Rau teyayoŋ, Farisi ŋiji Yesu keporeya, iŋoji oi ŋoneru maŋineo iŋi manesuya, “Ŋigo yo agiburaŋineke. Ŋi yo oiji kajeqouŋ ŋi gona ine, iŋoji ŋigo kufuineo bouaga iŋore fuŋne mane mukuna.”
39 Quando o fariseu viu isso, pensou assim: “Se este homem fosse, de fato, um profeta , saberia quem é esta mulher que está tocando nele e a vida de pecado que ela leva.”
40 Yesuji oi mane mukuru iŋi bokirieru miya, “Saimon, nonji buŋo mo miiŋgo manego.” Miko ojiya, “Qaqaji, soine mikande manebemiŋ.”
40 Jesus então disse ao fariseu: — Fale, Mestre! — respondeu Simão.
41 Ojiko Yesuji iŋi ojiya, “Ŋiŋigo yoyokaji moneŋ pigo raru tife ruanimi ore moneŋ siŋande weu tebu. Moji giobobo 500 ore furiine (Kina 5,000), moji giobobo 50 ore furiine (Kina 500) oŋu tife ruanimi ore weu tebu. Weu tebire ore so yateya.
41 Jesus disse:
42 Yateru jiki ‘Tifeŋakuŋ bomukunimi,’ miko moneŋyakuŋ mataeme embimbiŋgabu. Embimbiŋgabire moneŋ pi siŋaŋineji tifeyakuŋ qomukuru ketigaru boke yateya. Boke yateme yokoreone moji oi maŋineji kokoine manjoko eteega?”
42 mas nenhum dos dois podia pagar ao homem que havia emprestado. Então ele perdoou a dívida de cada um. Qual deles vai estimá-lo mais?
43 Oŋu weuko Saimonji iŋi bokirieya, “Nonde mamaneo tife soguine ketigaru boke eteya, iŋoji.” Oŋu bokirieme miya, “Go buŋo poretiŋ osoeru mige.”
43 — Eu acho que é aquele que foi mais perdoado! — respondeu Simão.
44 Oŋu miku ŋigo iŋore kirieru iŋi ojiya, “Ŋigo yo ŋone. Nonji pigoo wapebe goji kufune jureiŋgo obu mo so naregeyoŋ, ŋigo yo oiji kufune jiŋo kuineji rau teru qoru sikiineji sakikeketi baru ketaniŋgame kereŋgaya.
44 Então virou-se para a mulher e disse a Simão:
45 Goji mi bibine so mudugageyoŋ, ŋigo yo oiji pigo wapebe oo akoŋ yameŋ keku kufune mudugaru goga.
45 Você não me beijou quando cheguei; ela, porém, não para de beijar os meus pés desde que entrei.
46 Goji qorune jiji so rau naregeyoŋ, ŋigo yo oiji jiji mumundoinekeji kufune rau tega.
46 Você não pôs azeite perfumado na minha cabeça , porém ela derramou perfume nos meus pés.
47 Ore eru nonji iŋi mibe mane: Anutuji ŋigo yoore agiburaŋ kokoine oi bokeru jureko ore eru maŋineji noŋ kokoine manji jojoko enarega. Moji agiburaŋ mendaine mo eme Anutuji agiburaŋine mendaine bokeme iŋoji maŋineji kokiine mo oi akoŋ manjoko enareega.”
47 Eu afirmo a você, então, que o grande amor que ela mostrou prova que os seus muitos pecados já foram perdoados. Mas onde pouco é perdoado, pouco amor é mostrado.
48 Oŋu miku ŋigo oi iŋi ojiya, “Nonji gore agiburaŋ jureru bokego.”
48 Então Jesus disse à mulher:
49 Oŋu miko ŋi moko uqo noku ŋebuŋ, yoŋoji fuŋgaru yoŋoyoŋe akoŋ iŋi mibuŋ, “Agiburaŋ jureru bokega, iŋoji wamo ŋi fukeiŋgo manega?”
49 Os que estavam sentados à mesa começaram a perguntar: — Que homem é esse que até perdoa pecados?
50 Oŋu mibuŋyoŋ, Yesuji ŋigo ojiya, “Mamanesiŋgoji munaŋ qa garega. Soine womoo raigoŋ.” Oŋu.
50 Mas Jesus disse à mulher:

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.