Lucas 7

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NVT

Sair da comparação
NVT Nova Versão Transformadora
1 Yesuji ŋiŋigo kubu sogo botuyaŋuŋgo goku Biŋe buŋoine sosowo oi yajiru boke yaberu Kaperneam taoŋgo wapeya.
1 Quando Jesus terminou de dizer tudo isso à multidão, entrou em Cafarnaum.
2 Oo Rom mamari siŋaŋ more gio ŋiineji jibe bame komeiŋgo eya. Siŋaŋineji iŋore maneko ropekiine fukeya.
2 Naquela ocasião, um escravo muito estimado de um oficial romano estava enfermo, à beira da morte.
3 Ore eru Yesure binaŋ maneru Juda yoŋore minebobo goine sore yabeme Yesureo raru iŋi weubuŋ, “Go wareru kiŋaŋ ŋiine bobiaŋgaigoŋ.”
3 Quando o oficial ouviu falar de Jesus, mandou alguns líderes judeus lhe pedirem que fosse curar seu escravo.
4 Raru Yesureo roperu yameŋ keku oŋga wosiru mibuŋ, “Sogunenoŋuŋ, mamari siŋaŋ oiji bapi gamiŋ ore so fiine yobu fukega. Ore eru ware.
4 Os líderes suplicaram insistentemente que Jesus socorresse o homem, dizendo: “Ele merece sua ajuda,
5 Mane, iŋoji Juda ŋiŋigo kubu soguine niŋore aŋi maneko ‘Oŋgawowosi pinoŋuŋ bakimiŋ,’ mibeneŋ kotu iŋoji moneŋ ruame babuŋ.”
5 pois ama o povo judeu e até nos construiu uma sinagoga”.
6 Oŋu mibi maneru yoŋoke raya. Rayayoŋ, mamari siŋande pi bombeŋgako iŋoji ogopuine sore yaberu Yesureo buŋo iŋi ruaya, “O Ofoŋ, noŋ oŋuinemeŋ gobe nonde pi bubuineji kiga guiŋgo mimine manego. Ore eru joi so maneku ware.
6 Jesus foi com eles, mas, antes de chegarem à casa, o oficial mandou alguns amigos para dizer: “Senhor, não se incomode em vir à minha casa, pois não sou digno de tamanha honra.
7 Noŋ nakene manebe wawakiine fukega ore goreo warebemiŋ ore so, so manegoyoŋ, buŋo migo akoŋ minde kiŋaŋ ŋineji fiaiŋ.
7 Não sou digno sequer de ir ao seu encontro. Basta uma ordem sua, e meu servo será curado.
8 Oi iŋi ore: Noŋ nake oŋuakoŋ siŋaŋnere usuŋ yukumaŋgo rua nubi gogo. Nonde yukumaŋgo mamari ŋi gobi oi mitiga yareego. Yoŋoreone more ‘Raigoŋ!’ mitigabe iŋoji raiŋ. More ‘Wareigoŋ!’ mitigabe iŋoji wareiŋ eru kiŋaŋ ŋine more ‘Gio yo baigoŋ!’ mibe iŋoji oi baiŋ.”
8 Sei disso porque estou sob a autoridade de meus superiores e tenho autoridade sobre meus soldados. Só preciso dizer ‘Vão’, e eles vão, ou ‘Venham’, e eles vêm. E, se digo a meus escravos: ‘Façam isto’, eles fazem”.
9 Yesuji buŋo oi maneru mamari siŋande waragaru ŋiŋigo kubu boyoberu warebuŋ, yoŋoreo kirieru iŋi miya, “Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Israel kufufuŋ botuŋaŋuŋgo oŋuakoŋ mamanesiŋ soguine oŋuine oi more maŋgo so bofukeboŋ.”
9 Quando Jesus ouviu isso, ficou admirado. Voltou-se para a multidão que o seguia e disse: “Eu lhes digo a verdade: jamais vi fé como esta em Israel!”.
10 Oŋu miko mamari siŋande kiŋaŋ ŋipuji kirieru pigo roperu kiŋaŋ ŋi bofukeru ŋonebi fiaru ŋeya. Oŋu.
10 E, quando os amigos do oficial voltaram para a casa dele, encontraram o escravo em perfeita saúde.
11 Ore ŋadiineo Yesuji taoŋ tinaine Nain oo rako kiŋariŋpuine eru ŋiŋigo kubu sogoji boyoberu rabuŋ.
11 Logo depois, Jesus foi com seus discípulos à cidade de Naim, e uma grande multidão o seguiu.
12 Oo taoŋ sa mendiine bombeŋgako qoŋgbuŋ mo koboru warebuŋ. Koje more made moakonji komeko taonde ŋiŋigo kubu yasogoji tumaŋgaru yaŋganimiŋ ore warebuŋ.
12 Quando ele se aproximou da porta da cidade, estava saindo o enterro do único filho de uma viúva, e uma grande multidão da cidade a acompanhava.
13 Ofonji koje oi ŋoneru beusembe maneru ojiya, “So kuyo.”
13 Quando o Senhor a viu, sentiu profunda compaixão por ela. “Não chore!”, disse ele.
14 Oŋu miku raru katapa koboru warebuŋ, oi miko odeniniŋgabi katapa bouaku iŋi miya, “Ŋi jeŋoŋ, go pakere. Noŋ go oŋu gajigo.”
14 Então foi até o caixão, tocou nele e os carregadores pararam. E disse: “Jovem, eu lhe digo: levante-se!”.
15 Oŋu miko qoŋgbuŋ oiji gbore pakereru fuŋgaru buŋo miya. Buŋo miko Yesuji oi maŋgoine oteru ranimire ojiya.
15 O jovem que estava morto se levantou e começou a conversar, e Jesus o devolveu à sua mãe.
16 Ŋiŋigo sosowo yoŋoji oi ŋoneru sombuyaŋuŋ maneru Anutu miteŋ garu mibuŋ, “Kajeqouŋ ŋi soguine moji botunoŋuŋgo fukeru goga.” Goineji mibuŋ, “Anutuji kufufuŋine mai nobeko gogobeneŋ.”
16 Grande temor tomou conta da multidão, que louvava a Deus, dizendo: “Um profeta poderoso se levantou entre nós!” e “Hoje Deus visitou seu povo!”.
17 Iŋore biŋe buŋo oi saueru Judia prowins sosowo sagaku moreŋine moreŋine mobemobe oo raru tariya. Oŋu.
17 Essa notícia sobre Jesus se espalhou por toda a Judeia e seus arredores.
18 Jon Mitimeso ŋiji witi pigo ŋeko kiŋariŋpuineji ya sosowo oi fukeya, ore sunduine ba tebuŋ.
18 Os discípulos de João Batista lhe contaram tudo que Jesus estava fazendo. Então João chamou dois de seus discípulos
19 Ba tebi maneru kiŋariŋyokaine yoyoka oŋga yateme warebire Ofondeo raru iŋi weu tenimi ore sore yapeya, “Bobooro ŋi wareiŋgo odigabeneŋ goji oi fukege me ŋi mo jiki wareiŋgo odigakimiŋ.”
19 e os enviou ao Senhor, para lhe perguntar: “O senhor é aquele que haveria de vir, ou devemos esperar algum outro?”.
20 Sore yapeko Yesureo roperu ojibu, “Jon Mitimeso ŋiji iŋi weu garenimi ore sore nopeko waregobere, ‘Bobooro ŋi wareiŋgo odigabeneŋ goji oi fukege me ŋi mo jiki wareiŋgo odigakimiŋ.’”
20 Os dois discípulos de João encontraram Jesus e lhe disseram: “João Batista nos enviou para lhe perguntar: ‘O senhor é aquele que haveria de vir, ou devemos esperar algum outro?’”.
21 Yesuji damaŋ oo akoŋ ŋiŋigo kokoine jibe wi wako eru gemokakuyaŋuŋke (isotaki) oi bobiaŋ yabeya eru ŋiŋigo jiŋokombi kokoine jiŋoyaŋuŋ botigame piku ŋonebuŋ.
21 Naquela mesma hora, Jesus curou muitas pessoas de suas doenças, enfermidades e espíritos impuros, e restaurou a visão a muitos cegos.
22 Jonde kiŋariŋyokaji roperu weu tebire iŋi bokirieya, “Ya ŋoneru manegobire, ore binaŋ oi raru Jon iŋi ojini: Jiŋokombi yoŋo piru ŋonegobi. Demba yoŋo kadi raru waregobi. Wakoyaŋuŋke yoŋo posikegobi. Kajegi yoŋo buŋo manegobi. Komekiine yoŋo gboreru pakeregobi. Wakiqoqoine yoŋore Bobiaŋ Biŋe mitaniŋgabe maneegobi.
22 Em seguida, disse aos discípulos de João: “Voltem a João e contem a ele o que vocês viram e ouviram: os cegos veem, os aleijados andam, os leprosos são purificados, os surdos ouvem, os mortos são ressuscitados e as boas-novas são anunciadas aos pobres”.
23 Oŋu fukeko ŋonebi more manji so sembeako so ŋadi nuiŋ, iŋoji kiwaqawaineke fukega.”
23 E disse ainda: “Felizes são aqueles que não se sentem ofendidos por minha causa”.
24 Oŋu bokirieme Jonde kiŋariŋ yokoji rabire Yesuji fuŋgaru Jonde fuŋne ŋiŋigo kubu sogo yoŋore iŋi mitaniŋgaya, “Ŋoŋo moreŋ buroineo oo wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Gbinji sabara puteru romaeŋgame ra wareega, ŋoŋo ŋi oŋuine ŋoneiŋgo rabuŋ me?
24 Depois que os discípulos de João saíram, Jesus começou a falar a respeito dele para as multidões: “Que tipo de homem vocês foram ver no deserto? Um caniço que qualquer brisa agita?
25 “Me wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Ŋi marikuine kuririineke keru goya, iŋo ŋoneiŋgo me? Maneniŋ, ŋiŋigo marikuyaŋuŋ quraŋine ŋone aŋiineke keru ra wareru batiqatiine tomiri gogobi, yoŋoji kiŋ koito yoŋore morumboŋ pigo gogobi. Oi moreŋ buroineo mata.
25 Afinal, o que esperavam ver? Um homem vestido com roupas caras? Não, quem veste roupas caras e vive no luxo mora em palácios.
26 “Me wamo ya ŋoneiŋgo rabuŋ? Kajeqouŋ ŋi mo ŋoneiŋgo me? Fofori, nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋi ŋonebuŋ, iŋoji kajeqouŋ ŋiŋigo goine yadureru fuŋine mo fukega.
26 Acaso procuravam um profeta? Sim, ele é mais que profeta.
27 Iŋore fuŋne oi ronekoŋ iŋi quraŋgabi pega, ‘Mane, nonji kiŋaŋne mimerereŋ mo sorebe bonieru raru ŋiŋigo maŋyaŋuŋ botiŋgaru gore kadi bataniŋgame goji iŋore ŋadio moreŋgo yuku rakaigoŋ.’
27 João é o homem ao qual as Escrituras se referem quando dizem: ‘Envio meu mensageiro adiante de ti, e ele preparará teu caminho à tua frente’.
28 Buŋo oŋu pegayoŋ, nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋigoone madepuyaŋuŋ sosowo fukebuŋ, yoŋore botugo Jonji sosowo yadureru tinabiŋeineke dimaga. Dimagayoŋ, Anuture qorumaŋ maŋgo roperu Anuture tinabiŋe bofukeegobi, yoŋore botugo wakiqoqoine tatariine iŋoji Jon odurega.
28 Eu lhes digo: de todos que nasceram de mulher, nenhum é maior que João Batista. E, no entanto, até o menor no reino de Deus é maior que ele”.
29 “Ŋiŋigo kufufuŋ sosowo eru yoŋore botugo takis roro yoŋoji oŋuakoŋ Jonde Biŋe buŋo manebi miti meso yareya ore Yesure Biŋe buŋo maneru kisiŋgaru mibuŋ, “Aha! Anuture kadi poretiŋ mitaniŋgaga.” Oŋu miku maŋyaŋuŋ kerisiebuŋ.
29 Todos que ouviram as palavras de Jesus, até mesmo os cobradores de impostos, concordaram que o caminho de Deus era justo, pois tinham sido batizados por João.
30 Oŋu kerisiebuŋyoŋ, Jonji Farisi eru Kadi buŋore qaqaji miti meso so rau yareya ore yoŋoji Anuture buru so reŋgaru Biŋeine ŋadi gaku keoma ebuŋ.
30 Os fariseus e mestres da lei, no entanto, rejeitaram o propósito de Deus para eles, pois recusaram o batismo de João.
31 “Ŋiŋigo muŋambe moreŋgo gogobi, oi wamoyake so ke yarenobo? Yoŋore mosi oi uruŋu?
31 “Assim, a que posso comparar o povo desta geração?”, perguntou Jesus.
32 Yoŋoji kokiine oŋuine fukegobi. Yoŋoji nareŋgareŋ kae jiŋoo ŋeku buŋo goue baku kosa oŋgaku iŋi miegobi, ‘Niŋo mimi putebeneŋ ŋoŋo kiki kiraŋ so babuŋ. Niŋo jiŋgeŋ kebeneŋ ŋoŋo so jikigaru kuyobuŋ.’
32 “Como posso descrevê-los? São como crianças que brincam na praça. Queixam-se a seus amigos: ‘Tocamos flauta, e vocês não dançaram, entoamos lamentos, e vocês não choraram’.
33 Ore fuŋine oi iŋi: Jon Mitimeso ŋiji wareru uqo sowo goku wain obu so noko ŋoŋo iŋore miegobi, ‘Gemo moji maŋineo rakame goga.’
33 Quando João Batista apareceu, não costumava comer e beber em público, e vocês disseram: ‘Está possuído por demônio’.
34 “Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji wareru uqo noku jeri ebi ŋoŋoji miegobi, ‘Maneniŋ, iŋoji kanenji nonone akoŋ uqo gaba tomiri noku wain obu kokoine noku takis ŋi eaduyaŋuŋke eru sembene bobo yoŋore ogo goga.’
34 O Filho do Homem, por sua vez, come e bebe, e vocês dizem: ‘É comilão e beberrão, amigo de cobradores de impostos e pecadores’.
35 Sosowo Anuture maŋgboroŋ kegboreegobi, yoŋore eebobore foriji oi maŋgboroŋyaŋuŋ sagaga, oi noduega.” Oŋu.
35 Mas a sabedoria é comprovada pela vida daqueles que a seguem.”
36 Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) ŋi yoŋoreone moji Yesu oi iŋoyoŋunde piineo wareru uqo noiŋgo ore keporeya. Keporeko raru pigo roperu uqo ŋeŋeo ŋeya.
36 Um dos fariseus convidou Jesus para jantar. Jesus foi à casa dele e tomou lugar à mesa.
37 Taoŋ oo agiburaŋ ŋigo mo goya. Iŋoji Yesu Farisi ŋire pigo roperu ŋeku uqo noya, ore biŋeine maneru jiji mumundoŋineke keseme ko sogo mo puseya, oi roru roperu wareya. Sogo oi ko yayagaŋine tinaine alabasta oiji bakine.
37 Quando uma mulher daquela cidade, uma pecadora, soube que ele estava jantando ali, trouxe um frasco de alabastro contendo um perfume caro.
38 Roperu wareru Yesure kufuo rakaru ŋeku fuŋgaru kuyome jiŋo kuineji keseru rakaru kufuineo rau teya. Rau teme qoru sikiineji kereŋ, sakikeketi baru ketaniŋgame kereŋgako kufuine mudugaru jiji mumundoinekeji rau teya.
38 Em seguida, ajoelhou-se aos pés de Jesus, chorando. As lágrimas caíram sobre os pés dele, e ela os secou com seu cabelo; e continuou a beijá-los e a derramar perfume sobre eles.
39 Rau teyayoŋ, Farisi ŋiji Yesu keporeya, iŋoji oi ŋoneru maŋineo iŋi manesuya, “Ŋigo yo agiburaŋineke. Ŋi yo oiji kajeqouŋ ŋi gona ine, iŋoji ŋigo kufuineo bouaga iŋore fuŋne mane mukuna.”
39 Quando o fariseu que havia convidado Jesus viu isso, disse consigo: “Se este homem fosse profeta, saberia que tipo de mulher está tocando nele. Ela é uma pecadora!”.
40 Yesuji oi mane mukuru iŋi bokirieru miya, “Saimon, nonji buŋo mo miiŋgo manego.” Miko ojiya, “Qaqaji, soine mikande manebemiŋ.”
40 Jesus disse ao fariseu: “Simão, tenho algo a lhe dizer”. “Diga, mestre”, respondeu Simão.
41 Ojiko Yesuji iŋi ojiya, “Ŋiŋigo yoyokaji moneŋ pigo raru tife ruanimi ore moneŋ siŋande weu tebu. Moji giobobo 500 ore furiine (Kina 5,000), moji giobobo 50 ore furiine (Kina 500) oŋu tife ruanimi ore weu tebu. Weu tebire ore so yateya.
41 Então Jesus lhe contou a seguinte história: “Um homem emprestou dinheiro a duas pessoas: quinhentas moedas de prata a uma delas e cinquenta à outra.
42 Yateru jiki ‘Tifeŋakuŋ bomukunimi,’ miko moneŋyakuŋ mataeme embimbiŋgabu. Embimbiŋgabire moneŋ pi siŋaŋineji tifeyakuŋ qomukuru ketigaru boke yateya. Boke yateme yokoreone moji oi maŋineji kokoine manjoko eteega?”
42 Como nenhum dos devedores conseguiu lhe pagar, ele generosamente perdoou ambos e cancelou suas dívidas. Qual deles o amou mais depois disso?”.
43 Oŋu weuko Saimonji iŋi bokirieya, “Nonde mamaneo tife soguine ketigaru boke eteya, iŋoji.” Oŋu bokirieme miya, “Go buŋo poretiŋ osoeru mige.”
43 Simão respondeu: “Suponho que aquele de quem ele perdoou a dívida maior”. “Você está certo”, disse Jesus.
44 Oŋu miku ŋigo iŋore kirieru iŋi ojiya, “Ŋigo yo ŋone. Nonji pigoo wapebe goji kufune jureiŋgo obu mo so naregeyoŋ, ŋigo yo oiji kufune jiŋo kuineji rau teru qoru sikiineji sakikeketi baru ketaniŋgame kereŋgaya.
44 Então voltou-se para a mulher e disse a Simão: “Veja esta mulher ajoelhada aqui. Quando entrei em sua casa, você não ofereceu água para eu lavar os pés, mas ela os lavou com suas lágrimas e os secou com seus cabelos.
45 Goji mi bibine so mudugageyoŋ, ŋigo yo oiji pigo wapebe oo akoŋ yameŋ keku kufune mudugaru goga.
45 Você não me cumprimentou com um beijo, mas, desde a hora em que entrei, ela não parou de beijar meus pés.
46 Goji qorune jiji so rau naregeyoŋ, ŋigo yo oiji jiji mumundoinekeji kufune rau tega.
46 Você não me ofereceu óleo para ungir minha cabeça, mas ela ungiu meus pés com um perfume raro.
47 Ore eru nonji iŋi mibe mane: Anutuji ŋigo yoore agiburaŋ kokoine oi bokeru jureko ore eru maŋineji noŋ kokoine manji jojoko enarega. Moji agiburaŋ mendaine mo eme Anutuji agiburaŋine mendaine bokeme iŋoji maŋineji kokiine mo oi akoŋ manjoko enareega.”
47 “Eu lhe digo: os pecados dela, que são muitos, foram perdoados e, por isso, ela demonstrou muito amor por mim. Mas a pessoa a quem pouco foi perdoado demonstra pouco amor”.
48 Oŋu miku ŋigo oi iŋi ojiya, “Nonji gore agiburaŋ jureru bokego.”
48 Então Jesus disse à mulher: “Seus pecados estão perdoados”.
49 Oŋu miko ŋi moko uqo noku ŋebuŋ, yoŋoji fuŋgaru yoŋoyoŋe akoŋ iŋi mibuŋ, “Agiburaŋ jureru bokega, iŋoji wamo ŋi fukeiŋgo manega?”
49 Os homens que estavam à mesa diziam entre si: “Quem é esse que anda por aí perdoando pecados?”.
50 Oŋu mibuŋyoŋ, Yesuji ŋigo ojiya, “Mamanesiŋgoji munaŋ qa garega. Soine womoo raigoŋ.” Oŋu.
50 E Jesus disse à mulher: “Sua fé a salvou. Vá em paz”.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 7, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.