Lucas 18
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs VC
1 “Ŋoŋo damaŋ so Anutu oŋga wosiru roroka so eru goinebi.” Yesuji oŋu miku ore soso buŋoine iŋi yajiko manebuŋ,
1 Propôs-lhes Jesus uma parábola para mostrar que é necessário orar sempre sem jamais deixar de fazê-lo.
2 “Taoŋ mogo buŋo mimitari ŋi mo goya. Iŋoji ŋiŋigo yoŋoji buŋo miteniminde mimi so maneru iŋoyoŋunde aŋigo goku Anutu miine egu odureiŋ ore kokoi so maneya.
2 Havia em certa cidade um juiz que não temia a Deus, nem respeitava pessoa alguma.
3 Taoŋ oo koje ŋigo mo goya. Iŋoji jijiki buŋo mimitari ŋi iŋoreo raru iŋi miku goya, ‘Moji noke kekepari ega ore go bapi nunoŋ.’
3 Na mesma cidade vivia também uma viúva que vinha com freqüência à sua presença para dizer-lhe: Faze-me justiça contra o meu adversário.
4 “Oŋu miko damaŋ joroine oi maneru ŋadi gaku goyayoŋ, jiki maŋineo iŋi miya, ‘Nonji ŋiŋigo yoŋore buŋoyaŋunde mimi so maneru nakene aŋigo goku Anutu miine egu odureiŋ ore kokoi so maneego.
4 Ele, porém, por muito tempo não o quis. Por fim, refletiu consigo: Eu não temo a Deus nem respeito os homens;
5 Oŋu gogoyoŋ, koje yoji mineneŋ damaŋ so enareku wareega ore tataki maneru soine bapi gabe buŋoine tariiŋ. So bapi ganobo ine, iŋoji kadi jijiki wareme egu tatakiine enareiŋ.’”
5 todavia, porque esta viúva me importuna, far-lhe-ei justiça, senão ela não cessará de me molestar.
6 Ofonji sundu oi ba foreru miya, “Mimitari ŋi kekesiineji buŋo miya, ore eru kaje ruaru fuŋine manesuinebi.
6 Prosseguiu o Senhor: Ouvis o que diz este juiz injusto?
7 Anutuji ŋiŋigo iŋoyoŋunde roosoe yabeya, yoŋoji ubu una bapi yabeiŋ ore oŋga wosibi Anutuji yoŋore buŋo osoeru mitariko fiine fukenimiŋ. Bapi ŋabeiŋgo miku keoma so eru damaŋ so keririkeko ropeiŋ. Oi mata yobu!
7 Por acaso não fará Deus justiça aos seus escolhidos, que estão clamando por ele dia e noite? Porventura tardará em socorrê-los?
8 Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Anutuji damaŋ so joroko buŋoŋaŋuŋ osoeru mitariko fiine fukenimiŋ. Iŋo fofoakoŋ bapi ŋabeegayoŋ, oi jibu Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji kirieru wareru ŋiŋigo osoe yabeiŋ, damaŋ oo mamanesiŋ foriine bofukeiŋ me mata?” Oŋu.
8 Digo-vos que em breve lhes fará justiça. Mas, quando vier o Filho do Homem, acaso achará fé sobre a terra?
9 Ŋiŋigo goineji yoŋoyaŋunde manebi ropeko posiine poretiŋ fukegobeneŋ miku goine manebi wawakiine fukeya. Yesuji yoŋo ŋone yaberu soso buŋo mo iŋi yajiko manebuŋ,
9 Jesus lhes disse ainda esta parábola a respeito de alguns que se vangloriavam como se fossem justos, e desprezavam os outros:
10 “Ŋi yoyokaji boji soriŋgo roperu oŋga wosibu. Moji Farisi eru moji takis roro ŋi.
10 Subiram dois homens ao templo para orar. Um era fariseu; o outro, publicano.
11 “Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) iŋoji dimaku iŋoyoŋe akoŋ iŋi oŋga wosiya, ‘O Anutu, ŋiŋigo goineji maŋyaŋuŋ qosorieme kigaku boesau baegobi, noŋ yoŋo oŋuine so gogo me takis roro aroo dimaga, noŋ iŋore so oŋuakoŋ so gogo. Ore eru daŋge migarego.
11 O fariseu, em pé, orava no seu interior desta forma: Graças te dou, ó Deus, que não sou como os demais homens: ladrões, injustos e adúlteros; nem como o publicano que está ali.
12 Nonji sonda so ateine yoyoka uqore sowo goego. Nonji moneŋ mebone sosowo boroiŋgaru 10:gone moakoŋ Anuture biŋe ruaego.’
12 Jejuo duas vezes na semana e pago o dízimo de todos os meus lucros.
13 “Oŋu oŋga wosiyayoŋ, takis roro iŋoji guruine mogo dimaku Sombuŋgo paibe piiŋgo mimi eru meineji jiŋoine komoŋ garu iŋi oŋga wosiya, ‘O Anutu, agiburaŋ ŋi noŋ ŋonemaiŋ enare.’
13 O publicano, porém, mantendo-se à distância, não ousava sequer levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: Ó Deus, tem piedade de mim, que sou pecador!
14 Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Iŋoji Anuture jiŋoo posikeru piineo kirieyayoŋ, Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) iŋoji oŋu mata. Uri yoŋoji yoŋoyaŋunde maŋ ba ropenimiŋ, Anutuji yoŋo sosowo bawaki yabeiŋyoŋ, moji iŋoyoŋunde maŋine ba wakiiŋ, Anutuji iŋo ba ropeiŋ.” Oŋu.
14 Digo-vos: este voltou para casa justificado, e não o outro. Pois todo o que se exaltar será humilhado, e quem se humilhar será exaltado.
15 Ŋiŋigo goineji odumade memenda oŋuakoŋ oga yaberu Yesu meineji boua yabeiŋ ore iŋoreo warebuŋ. Warebuŋyoŋ, kiŋariŋ yoŋoji oi ŋoneru miqomuku eyarebuŋ.
15 Trouxeram-lhe também criancinhas, para que ele as tocasse. Vendo isto, os discípulos as repreendiam.
16 Oŋu ebuŋyoŋ, Yesuji odumade yoŋo kepore yabeko warebi iŋi miya, “Odumade mendaine oi soine boke yabebi nondeo wareniŋ. Anutuji ŋiŋigo oŋuine oi qorumaŋine biŋe qa yareiŋ. Ore eru yoŋo so kipe yabeinebi.
16 Jesus, porém, chamou-as e disse: Deixai vir a mim as criancinhas e não as impeçais, porque o Reino de Deus é daqueles que se parecem com elas.
17 Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Moji Anuture qorumaŋ oi odumade oŋuine biŋe so qaiŋ, iŋoji ore maŋineo ropeiŋgo embimbiŋgaiŋ.” Oŋu.
17 Em verdade vos declaro: quem não receber o Reino de Deus como uma criancinha, nele não entrará.
18 Siŋaŋbobo ŋi moji Yesureo wareru iŋi weu teya, “Qaqaji fiine, nonji uruŋu eru gogo sanaŋinere biŋe fukenobo?”
18 Um homem de posição perguntou então a Jesus: Bom Mestre, que devo fazer para possuir a vida eterna?
19 Weu teko iŋi ojiya, “Go nonde ‘Qaqaji fiine’, oi wamore mige? Anutu moakonji fiine fukega. Ŋi moji iŋo oŋuine fiine so fukega.
19 Jesus respondeu-lhe: Por que me chamas bom? Ninguém é bom senão só Deus.
20 Go mimipaŋ buŋo yo mane forege: ‘Boesau so eigoŋ. Mo so qande komeine. Ya kiaŋ so roigoŋ. Mo migoiga so eteigoŋ. Maŋgo mamago araŋ ba yateeigoŋ.’”
20 Conheces os mandamentos: não cometerás adultério; não matarás; não furtarás; não dirás falso testemunho; honrarás pai e mãe.
21 Oŋu miyayoŋ, siŋaŋyayabe ŋiji iŋi ojiya, “Oi sosowo jeŋoŋneone reŋgaru go wapeboŋ.”
21 Disse ele: Tudo isso tenho guardado desde a minha mocidade.
22 Ojiko Yesuji maneru iŋi ojiya, “Go ya moakonde embimbiŋgage: Go raru mebogo sosowo furi banimiŋ ore ruande moneŋ wareko boroiŋgaru ŋiŋigo wakiqoqoine yareigoŋ. Oŋu ruande mebo yago soguine (juŋe boreŋ, milyon kina oŋuine) oi Sombuŋ kaeo pe gareiŋ. Oŋu eru noŋ boyobe nuru wareigoŋ.”
22 A estas palavras, Jesus lhe falou: Ainda te falta uma coisa: vende tudo o que tens, dá-o aos pobres e terás um tesouro no céu; depois, vem e segue-me.
23 Oŋu ojiyayoŋ, ŋi oiji jaijonjoŋke goya ore eru buŋo oi maneru beusembe bofukeru jiŋoine posoeme mo bokeru raya.
23 Ouvindo isto, ele se entristeceu, pois era muito rico.
24 Beusembe bofukeko Yesuji oi ŋoneru iŋi miya, “Yei! Ŋiŋigo moneŋ meboyaŋuŋke yoŋoji Anuture qorumaŋgo ropeiŋgo yobiŋgaru qiqu enimiŋ.
24 Vendo-o entristecer-se, disse Jesus: Como é difícil aos ricos entrar no Reino de Deus!
25 Oi iŋi mitaniŋgabemiŋ: Joma soguine kamel oi buŋi kimboŋineo soine so ropeiŋ. Ore so ŋiŋigo tinabiŋeyaŋuŋke yoŋoji Anuture qorumaŋ maŋineo ropeiŋgo yobiŋgaru quŋganimiŋ.”
25 É mais fácil passar o camelo pelo fundo duma agulha do que um rico entrar no Reino de Deus.
26 Buŋo oi miya, yoŋoji iŋi mibuŋ, “Opopoŋ! Ŋiŋigo moji Sombunde biŋe fukena?”
26 Perguntaram os ouvintes: Quem então poderá salvar-se?
27 Oŋu mibi iŋi bokirieya, “Ŋiŋigoji oi esoigaru embimbiŋgaru quŋgaegobiyoŋ, Anutuji ya sosowo soine baega. Iŋoji ya mo eku eiŋgo ore so embimbiŋgaru quŋgaega.”
27 Respondeu Jesus: O que é impossível aos homens é possível a Deus.
28 Pitaji buŋo oi maneru kirieru iŋi miya, “Mane, niŋoji pi kae moreŋnoŋuŋ bokeru go boyobe guru warebeŋ.”
28 Pedro então disse: Vê, nós abandonamos tudo e te seguimos.
29 Oŋu miko Yesuji iŋi yajiya, “Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Moji Anuture qorumande eru ya mo bokeya, pi kae moreŋine, ŋonuŋ madeine, kaka gboine me maŋgo mamaine-oi boke yabeko
29 Jesus respondeu: Em verdade vos declaro: ninguém há que tenha abandonado, por amor do Reino de Deus, sua casa, sua mulher, seus irmãos, seus pais ou seus filhos,
30 Anutuji tifeine jikigaru odureru furiine bokirie teko oi morende gogoo roiŋ eru gogo jikiineo gogo sanaŋine tatariine tomiri raugaru goiŋ.”
30 que não receba muito mais neste mundo e no mundo vindouro a vida eterna.
31 Yesuji kiŋariŋpuine 12 yoŋo kepore yabeme warebi iŋi yajiya, “Maneniŋ, niŋo Jerusalem ropekimiŋ. Kajeqouŋ ŋiŋigoji Sombuŋ eru morende Ŋi foriinere buŋo sosowo quraŋgabuŋ, oi foriineke fuke foreiŋ.
31 Em seguida, Jesus tomou à parte os Doze e disse-lhes: Eis que subimos a Jerusalém. Tudo o que foi escrito pelos profetas a respeito do Filho do Homem será cumprido.
32 Moji iŋo babae bateme kotu gawman yoŋore meo rakaiŋ. Yoŋoji mipemiriŋ eru igosisi eteku buŋo fofoine miteku tifegaru qanimiŋ.
32 Ele será entregue aos pagãos. Hão de escarnecer dele, ultrajá-lo, desprezá-lo;
33 Tifegaru qaku ŋoŋoru joruinekeji qotiboti qabi komeiŋ. Komeru una yokaomo fukeko komegone pakereiŋ.”
33 bater-lhe-ão com varas e o farão morrer; e ao terceiro dia ressurgirá.
34 Oŋu yajiyayoŋ, kiŋariŋ yoŋoji buŋo oi so yobu mane taniŋgabuŋ. Buŋo yajiya, oi soŋsoŋgo peko oi so mane mukubuŋ. Oŋu.
34 Mas eles nada disto compreendiam, e estas palavras eram-lhes um enigma cujo sentido não podiam entender.
35 Yesuji raru Jeriko kae bombeŋgako ŋi jiŋokombi moji uqo moneŋ oteniminde karieru kadi qaŋaŋineo ŋeya.
35 Ao aproximar-se Jesus de Jericó, estava um cego sentado à beira do caminho, pedindo esmolas.
36 Ŋeko ŋiŋigo kubu sogo kadio odureru rabi fonuŋyaŋuŋ maneru “Wamo ya fukega?” miku weu yareya.
36 Ouvindo o ruído da multidão que passava, perguntou o que havia.
37 Weu yareme iŋi mibuŋ, “Yesu, Nazaret ŋiji kadio wareru gadureiŋgo ega.”
37 Responderam-lhe: É Jesus de Nazaré, que passa.
38 Mibi iŋi oŋgaya, “Yesu, Deiwidre osigida! Go ŋonemaiŋ enareigoŋ!”
38 Ele então exclamou: Jesus, filho de Davi, tem piedade de mim!
39 Oŋu oŋgako ŋiŋigo bonieru rabuŋ, yoŋoji buŋo mo ŋenonde qomuku tebuŋyoŋ, iŋoji yameŋ keku oŋga jojoraya, “Deiwidre osigida! Go ŋonemaiŋ enare!”
39 Os que vinham na frente repreendiam-no rudemente para que se calasse. Mas ele gritava ainda mais forte: Filho de Davi, tem piedade de mim!
40 Oŋga jorako Yesuji ode niniŋgaru iŋi mitigaya, “Iŋo meineo ogaru nondeo wareniŋ.” Mitigako ogaru bembeŋgo wapebi iŋi weu teya,
40 Jesus parou e mandou que lho trouxessem. Chegando ele perto, perguntou-lhe:
41 “Ogone, go wamo ya egarebeminde manege?” Weu teko ojiya, “Ofoŋ! Noŋ jiŋone moke piiŋgo manego.”
41 Que queres que te faça? Respondeu ele: Senhor, que eu veja.
42 Ojiko Yesuji maneru iŋi ojiya, “Go jiŋo pi. Mamanesiŋgoji bobiaŋ guga.”
42 Jesus lhe disse: Vê! Tua fé te salvou.
43 Oŋu ojiko oo akoŋ jiŋoine tiŋame poretiŋ piku Anutu miteŋ garu Yesu boyoberu ŋadiineo raya. Ŋiŋigo sosowo yoŋoji ya oi ŋoneru Anutu miteŋ gabuŋ. Oŋu.
43 E imediatamente ficou vendo e seguia a Jesus, glorificando a Deus. Presenciando isto, todo o povo deu glória a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.