Lucas 18
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs ARIB
1 “Ŋoŋo damaŋ so Anutu oŋga wosiru roroka so eru goinebi.” Yesuji oŋu miku ore soso buŋoine iŋi yajiko manebuŋ,
1 Contou-lhes também uma parábola sobre o dever de orar sempre, e nunca desfalecer.
2 “Taoŋ mogo buŋo mimitari ŋi mo goya. Iŋoji ŋiŋigo yoŋoji buŋo miteniminde mimi so maneru iŋoyoŋunde aŋigo goku Anutu miine egu odureiŋ ore kokoi so maneya.
2 dizendo: Havia em certa cidade um juiz que não temia a Deus, nem respeitava os homens.
3 Taoŋ oo koje ŋigo mo goya. Iŋoji jijiki buŋo mimitari ŋi iŋoreo raru iŋi miku goya, ‘Moji noke kekepari ega ore go bapi nunoŋ.’
3 Havia também naquela mesma cidade uma viúva que ia ter com ele, dizendo: Faze-me justiça contra o meu adversário.
4 “Oŋu miko damaŋ joroine oi maneru ŋadi gaku goyayoŋ, jiki maŋineo iŋi miya, ‘Nonji ŋiŋigo yoŋore buŋoyaŋunde mimi so maneru nakene aŋigo goku Anutu miine egu odureiŋ ore kokoi so maneego.
4 E por algum tempo não quis atendê-la; mas depois disse consigo: Ainda que não temo a Deus, nem respeito os homens,
5 Oŋu gogoyoŋ, koje yoji mineneŋ damaŋ so enareku wareega ore tataki maneru soine bapi gabe buŋoine tariiŋ. So bapi ganobo ine, iŋoji kadi jijiki wareme egu tatakiine enareiŋ.’”
5 todavia, como esta viúva me incomoda, hei de fazer-lhe justiça, para que ela não continue a vir molestar-me.
6 Ofonji sundu oi ba foreru miya, “Mimitari ŋi kekesiineji buŋo miya, ore eru kaje ruaru fuŋine manesuinebi.
6 Prosseguiu o Senhor: Ouvi o que diz esse juiz injusto.
7 Anutuji ŋiŋigo iŋoyoŋunde roosoe yabeya, yoŋoji ubu una bapi yabeiŋ ore oŋga wosibi Anutuji yoŋore buŋo osoeru mitariko fiine fukenimiŋ. Bapi ŋabeiŋgo miku keoma so eru damaŋ so keririkeko ropeiŋ. Oi mata yobu!
7 E não fará Deus justiça aos seus escolhidos, que dia e noite clamam a ele, já que é longânimo para com eles?
8 Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Anutuji damaŋ so joroko buŋoŋaŋuŋ osoeru mitariko fiine fukenimiŋ. Iŋo fofoakoŋ bapi ŋabeegayoŋ, oi jibu Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji kirieru wareru ŋiŋigo osoe yabeiŋ, damaŋ oo mamanesiŋ foriine bofukeiŋ me mata?” Oŋu.
8 Digo-vos que depressa lhes fará justiça. Contudo quando vier o Filho do homem, porventura achará fé na terra?
9 Ŋiŋigo goineji yoŋoyaŋunde manebi ropeko posiine poretiŋ fukegobeneŋ miku goine manebi wawakiine fukeya. Yesuji yoŋo ŋone yaberu soso buŋo mo iŋi yajiko manebuŋ,
9 Propôs também esta parábola a uns que confiavam em si mesmos, crendo que eram justos, e desprezavam os outros:
10 “Ŋi yoyokaji boji soriŋgo roperu oŋga wosibu. Moji Farisi eru moji takis roro ŋi.
10 Dois homens subiram ao templo para orar; um fariseu, e o outro publicano.
11 “Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) iŋoji dimaku iŋoyoŋe akoŋ iŋi oŋga wosiya, ‘O Anutu, ŋiŋigo goineji maŋyaŋuŋ qosorieme kigaku boesau baegobi, noŋ yoŋo oŋuine so gogo me takis roro aroo dimaga, noŋ iŋore so oŋuakoŋ so gogo. Ore eru daŋge migarego.
11 O fariseu, de pé, assim orava consigo mesmo: ó Deus, graças te dou que não sou como os demais homens, roubadores, injustos, adúlteros, nem ainda com este publicano.
12 Nonji sonda so ateine yoyoka uqore sowo goego. Nonji moneŋ mebone sosowo boroiŋgaru 10:gone moakoŋ Anuture biŋe ruaego.’
12 Jejuo duas vezes na semana, e dou o dízimo de tudo quanto ganho.
13 “Oŋu oŋga wosiyayoŋ, takis roro iŋoji guruine mogo dimaku Sombuŋgo paibe piiŋgo mimi eru meineji jiŋoine komoŋ garu iŋi oŋga wosiya, ‘O Anutu, agiburaŋ ŋi noŋ ŋonemaiŋ enare.’
13 Mas o publicano, estando em pé de longe, nem ainda queria levantar os olhos ao céu, mas batia no peito, dizendo: ó Deus, sê propício a mim, o pecador!
14 Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Iŋoji Anuture jiŋoo posikeru piineo kirieyayoŋ, Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) iŋoji oŋu mata. Uri yoŋoji yoŋoyaŋunde maŋ ba ropenimiŋ, Anutuji yoŋo sosowo bawaki yabeiŋyoŋ, moji iŋoyoŋunde maŋine ba wakiiŋ, Anutuji iŋo ba ropeiŋ.” Oŋu.
14 Digo-vos que este desceu justificado para sua casa, e não aquele; porque todo o que a si mesmo se exaltar será humilhado; mas o que a si mesmo se humilhar será exaltado.
15 Ŋiŋigo goineji odumade memenda oŋuakoŋ oga yaberu Yesu meineji boua yabeiŋ ore iŋoreo warebuŋ. Warebuŋyoŋ, kiŋariŋ yoŋoji oi ŋoneru miqomuku eyarebuŋ.
15 Traziam-lhe também as crianças, para que as tocasse; mas os discípulos, vendo isso, os repreendiam.
16 Oŋu ebuŋyoŋ, Yesuji odumade yoŋo kepore yabeko warebi iŋi miya, “Odumade mendaine oi soine boke yabebi nondeo wareniŋ. Anutuji ŋiŋigo oŋuine oi qorumaŋine biŋe qa yareiŋ. Ore eru yoŋo so kipe yabeinebi.
16 Jesus, porém, chamando-as para si, disse: Deixai vir a mim as crianças, e não as impeçais, porque de tais é o reino de Deus.
17 Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Moji Anuture qorumaŋ oi odumade oŋuine biŋe so qaiŋ, iŋoji ore maŋineo ropeiŋgo embimbiŋgaiŋ.” Oŋu.
17 Em verdade vos digo que, qualquer que não receber o reino de Deus como criança, de modo algum entrará nele.
18 Siŋaŋbobo ŋi moji Yesureo wareru iŋi weu teya, “Qaqaji fiine, nonji uruŋu eru gogo sanaŋinere biŋe fukenobo?”
18 E perguntou-lhe um dos principais: Bom Mestre, que hei de fazer para herdar a vida eterna?
19 Weu teko iŋi ojiya, “Go nonde ‘Qaqaji fiine’, oi wamore mige? Anutu moakonji fiine fukega. Ŋi moji iŋo oŋuine fiine so fukega.
19 Respondeu-lhe Jesus: Por que me chamas bom? Ninguém é bom, senão um, que é Deus.
20 Go mimipaŋ buŋo yo mane forege: ‘Boesau so eigoŋ. Mo so qande komeine. Ya kiaŋ so roigoŋ. Mo migoiga so eteigoŋ. Maŋgo mamago araŋ ba yateeigoŋ.’”
20 Sabes os mandamentos: Não adulterarás; não matarás; não furtarás; não dirás falso testemunho; honra a teu pai e a tua mãe.
21 Oŋu miyayoŋ, siŋaŋyayabe ŋiji iŋi ojiya, “Oi sosowo jeŋoŋneone reŋgaru go wapeboŋ.”
21 Replicou o homem: Tudo isso tenho guardado desde a minha juventude.
22 Ojiko Yesuji maneru iŋi ojiya, “Go ya moakonde embimbiŋgage: Go raru mebogo sosowo furi banimiŋ ore ruande moneŋ wareko boroiŋgaru ŋiŋigo wakiqoqoine yareigoŋ. Oŋu ruande mebo yago soguine (juŋe boreŋ, milyon kina oŋuine) oi Sombuŋ kaeo pe gareiŋ. Oŋu eru noŋ boyobe nuru wareigoŋ.”
22 Quando Jesus ouviu isso, disse-lhe: Ainda te falta uma coisa; vende tudo quanto tens e reparte-o pelos pobres, e terás um tesouro no céu; e vem, segue-me.
23 Oŋu ojiyayoŋ, ŋi oiji jaijonjoŋke goya ore eru buŋo oi maneru beusembe bofukeru jiŋoine posoeme mo bokeru raya.
23 Mas, ouvindo ele isso, encheu-se de tristeza; porque era muito rico.
24 Beusembe bofukeko Yesuji oi ŋoneru iŋi miya, “Yei! Ŋiŋigo moneŋ meboyaŋuŋke yoŋoji Anuture qorumaŋgo ropeiŋgo yobiŋgaru qiqu enimiŋ.
24 E Jesus, vendo-o assim, disse: Quão dificilmente entrarão no reino de Deus os que têm riquezas!
25 Oi iŋi mitaniŋgabemiŋ: Joma soguine kamel oi buŋi kimboŋineo soine so ropeiŋ. Ore so ŋiŋigo tinabiŋeyaŋuŋke yoŋoji Anuture qorumaŋ maŋineo ropeiŋgo yobiŋgaru quŋganimiŋ.”
25 Pois é mais fácil um camelo passar pelo fundo duma agulha, do que entrar um rico no reino de Deus.
26 Buŋo oi miya, yoŋoji iŋi mibuŋ, “Opopoŋ! Ŋiŋigo moji Sombunde biŋe fukena?”
26 Então os que ouviram isso disseram: Quem pode, então, ser salvo?
27 Oŋu mibi iŋi bokirieya, “Ŋiŋigoji oi esoigaru embimbiŋgaru quŋgaegobiyoŋ, Anutuji ya sosowo soine baega. Iŋoji ya mo eku eiŋgo ore so embimbiŋgaru quŋgaega.”
27 Respondeu-lhes: As coisas que são impossíveis aos homens são possíveis a Deus.
28 Pitaji buŋo oi maneru kirieru iŋi miya, “Mane, niŋoji pi kae moreŋnoŋuŋ bokeru go boyobe guru warebeŋ.”
28 Disse-lhe Pedro: Eis que nós deixamos tudo, e te seguimos.
29 Oŋu miko Yesuji iŋi yajiya, “Nonji buŋo foriine mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Moji Anuture qorumande eru ya mo bokeya, pi kae moreŋine, ŋonuŋ madeine, kaka gboine me maŋgo mamaine-oi boke yabeko
29 Respondeu-lhes Jesus: Em verdade vos digo que ninguém há que tenha deixado casa, ou mulher, ou irmãos, ou pais, ou filhos, por amor do reino de Deus,
30 Anutuji tifeine jikigaru odureru furiine bokirie teko oi morende gogoo roiŋ eru gogo jikiineo gogo sanaŋine tatariine tomiri raugaru goiŋ.”
30 que não haja de receber no presente muito mais, e no mundo vindouro a vida eterna.
31 Yesuji kiŋariŋpuine 12 yoŋo kepore yabeme warebi iŋi yajiya, “Maneniŋ, niŋo Jerusalem ropekimiŋ. Kajeqouŋ ŋiŋigoji Sombuŋ eru morende Ŋi foriinere buŋo sosowo quraŋgabuŋ, oi foriineke fuke foreiŋ.
31 Tomando Jesus consigo os doze, disse-lhes: Eis que subimos a Jerusalém e se cumprirá no filho do homem tudo o que pelos profetas foi escrito;
32 Moji iŋo babae bateme kotu gawman yoŋore meo rakaiŋ. Yoŋoji mipemiriŋ eru igosisi eteku buŋo fofoine miteku tifegaru qanimiŋ.
32 pois será entregue aos gentios, e escarnecido, injuriado e cuspido;
33 Tifegaru qaku ŋoŋoru joruinekeji qotiboti qabi komeiŋ. Komeru una yokaomo fukeko komegone pakereiŋ.”
33 e depois de o açoitarem, o matarão; e ao terceiro dia ressurgirá.
34 Oŋu yajiyayoŋ, kiŋariŋ yoŋoji buŋo oi so yobu mane taniŋgabuŋ. Buŋo yajiya, oi soŋsoŋgo peko oi so mane mukubuŋ. Oŋu.
34 Mas eles não entenderam nada disso; essas palavras lhes eram obscuras, e não percebiam o que lhes dizia.
35 Yesuji raru Jeriko kae bombeŋgako ŋi jiŋokombi moji uqo moneŋ oteniminde karieru kadi qaŋaŋineo ŋeya.
35 Ora, quando ele ia chegando a Jericó, estava um cego sentado junto do caminho, mendigando.
36 Ŋeko ŋiŋigo kubu sogo kadio odureru rabi fonuŋyaŋuŋ maneru “Wamo ya fukega?” miku weu yareya.
36 Este, pois, ouvindo passar a multidão, perguntou que era aquilo.
37 Weu yareme iŋi mibuŋ, “Yesu, Nazaret ŋiji kadio wareru gadureiŋgo ega.”
37 Disseram-lhe que Jesus, o nazareno, ia passando.
38 Mibi iŋi oŋgaya, “Yesu, Deiwidre osigida! Go ŋonemaiŋ enareigoŋ!”
38 Então ele se pôs a clamar, dizendo: Jesus, Filho de Davi, tem compaixão de mim!
39 Oŋu oŋgako ŋiŋigo bonieru rabuŋ, yoŋoji buŋo mo ŋenonde qomuku tebuŋyoŋ, iŋoji yameŋ keku oŋga jojoraya, “Deiwidre osigida! Go ŋonemaiŋ enare!”
39 E os que iam à frente repreendiam-no, para que se calasse; ele, porém, clamava ainda mais: Filho de Davi, tem compaixão de mim!
40 Oŋga jorako Yesuji ode niniŋgaru iŋi mitigaya, “Iŋo meineo ogaru nondeo wareniŋ.” Mitigako ogaru bembeŋgo wapebi iŋi weu teya,
40 Parou, pois, Jesus, e mandou que lho trouxessem. Tendo ele chegado, perguntou-lhe:
41 “Ogone, go wamo ya egarebeminde manege?” Weu teko ojiya, “Ofoŋ! Noŋ jiŋone moke piiŋgo manego.”
41 Que queres que te faça? Respondeu ele: Senhor, que eu veja.
42 Ojiko Yesuji maneru iŋi ojiya, “Go jiŋo pi. Mamanesiŋgoji bobiaŋ guga.”
42 Disse-lhe Jesus: Vê; a tua fé te salvou.
43 Oŋu ojiko oo akoŋ jiŋoine tiŋame poretiŋ piku Anutu miteŋ garu Yesu boyoberu ŋadiineo raya. Ŋiŋigo sosowo yoŋoji ya oi ŋoneru Anutu miteŋ gabuŋ. Oŋu.
43 Imediatamente recuperou a vista, e o foi seguindo, gloficando a Deus. E todo o povo, vendo isso, dava louvores a Deus.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 18, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.