Lucas 17
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs ARIB
1 Yesuji kiŋariŋpuine buŋo iŋi yajiya, “Sembenere babotikiji afaine fukeega. Moji babotiki sabareiŋgo embimbiŋgaegayoŋ, mo moji goine yoyoiŋ eyareme agiburaŋ enimiŋ, iŋore eru oŋga rurugaku ‘Yei!’ oŋga jorago. Joiserereŋ ropekiineji iŋore paio ropeiŋ.
1 Disse Jesus a seus discípulos: É impossível que não venham tropeços, mas ai daquele por quem vierem!
2 Iŋoji ŋiŋigo mendaine yoŋoreone mo suruyoiŋ eteko agiburaŋ eiŋ, ŋi iŋoji yobiŋ ropekiine bofukeiŋ. Anutuji yobiŋ ore geoine uruŋu oteme soineo fukena? Karoŋaŋ oŋgiŋ ubeineo kiperu koe botuineo bokebi rakana, oiji afaine fukena.
2 Melhor lhe fora que se lhe pendurasse ao pescoço uma pedra de moinho e fosse lançado ao mar, do que fazer tropeçar um destes pequeninos.
3 “Ore eru ŋoŋo-ŋaŋe sisiŋaŋ eku goinebi. Ogogo moji agiburaŋ ega, iŋo mibotiŋ eteigoŋ. Mibotiŋ etende mane sembeaku beusembe maneiŋ ine, go agiburaŋine boke teigoŋ.
3 Tende cuidado de vós mesmos; se teu irmão pecar, repreende-o; e se ele se arrepender, perdoa-lhe.
4 Una more maŋgo agiburaŋ 7 eku bosembea guru ateine 7 goreo kirieru iŋi miiŋ, ‘Ogone, noŋ agiburaŋ ego ore nakene mane sembeago.’ Oŋu miiŋ ine, go agiburaŋine oi boke teigoŋ.” Oŋu.
4 Mesmo se pecar contra ti sete vezes no dia, e sete vezes vier ter contigo, dizendo: Arrependo-me; tu lhe perdoarás.
5 Aposol yoŋoji Ofoŋ ojibuŋ, “Mamanesiŋnoŋuŋ jikigaru basanaŋgaigoŋ.”
5 Disseram então os apóstolos ao Senhor: Aumenta-nos a fé.
6 Oŋu mibi Ofonji bokirieya, “Mamanesiŋ-ŋaŋunde fori oi yojuŋ korunde so ena ine, ŋoŋoji soine yojuŋ yo yoore iŋi mitiganobuŋ, ‘Go godugoke pariru pakereru riŋaru koego rakaru gake sariru dima.’ Oŋu miku manesiŋ gabi yo oiji buŋoŋaŋuŋ reŋgaiŋ.” Oŋu.
6 Respondeu o Senhor: Se tivésseis fé como um grão de mostarda, diríeis a esta amoreira: Desarraiga-te, e planta-te no mar; e ela vos obedeceria.
7 “Ŋoŋoreone more gio ŋiji bulmakao roru gioo raru kiju poreme moreŋ bopogaiŋ me lama siŋaŋyaŋuŋ goiŋ. Goku pigo wapeko oo rauineji iŋi miko maneiŋ me mata, ‘Go pigo waperu ŋeku uqogo no.’
7 Qual de vós, tendo um servo a lavrar ou a apascentar gado, lhe dirá, ao voltar ele do campo: chega-te já, e reclina-te à mesa?
8 Oŋu mata! Iŋoji iŋi miiŋ: ‘Go obu rauku gake bobobiaŋ eru ubure uqone rigaru narende nobemiŋ. Ore ŋadiineo gakere uqo rigaru noigoŋ.’
8 Não lhe dirá antes: Prepara-me a ceia, e cinge-te, e serve-me, até que eu tenha comido e bebido, e depois comerás tu e beberás?
9 Oŋu mitiga teko gio ŋiineji rauine miya ore so gioine ba foreko sagako siŋaŋineji ore eru miteŋ gaiŋ me mata? Mata!
9 Porventura agradecerá ao servo, porque este fez o que lhe foi mandado?
10 Ŋoŋore fuŋne oi oŋuakoŋ pega. Siŋaŋyaŋunji ya sosowo mitiga ŋareya, ŋoŋo oi eforeru oo iŋi minimiŋ, ‘Niŋo gio ŋiŋigo omaine gogobeneŋ. Raunoŋunji yare miya, oi akoŋ baku waregobeneŋ ore mimiteŋ baakimiŋgo embimbiŋgagobeneŋ.’” Oŋu.
10 Assim também vós, quando fizerdes tudo o que vos for mandado, dizei: Somos servos inúteis; fizemos somente o que devíamos fazer.
11 Yesuji Jerusalem sitio raiŋgore Galili eru Samaria prowins yoyoka yokore botugo kadi peya, oo raya.
11 E aconteceu que, indo ele a Jerusalém, passava pela divisa entre a Samária e a Galiléia.
12 Kadio raru kae mogo ropeko ŋi 10 sakiyaŋuŋ waeineke yoŋoji bofukeru ŋoneru jojorigo aroo dimabuŋ.
12 Ao entrar em certa aldeia, saíram-lhe ao encontro dez leprosos, os quais pararam de longe,
13 Dimaku sanaŋine oŋga joraku mibuŋ, “Sogunenoŋuŋ Yesu, go ŋonemaiŋ enoreigoŋ!”
13 e levantaram a voz, dizendo: Jesus, Mestre, tem compaixão de nós!
14 Oŋgaru mibi ŋone yaberu iŋi yajiko manebuŋ, “Ŋoŋo soriŋ gio siŋaŋ yoŋoreo raru sakiŋaŋuŋ yaduinebi.” Oŋu yajiko reŋgaru kadio rabi sakiyaŋunji oo posikeru fiine fukeya.
14 Ele, logo que os viu, disse-lhes: Ide, e mostrai-vos aos sacerdotes. E aconteceu que, enquanto iam, ficaram limpos.
15 Fiine fukeyayoŋ, 10 yoŋoreone moji sakiine posikeko ŋoneru kirieru wareru Anutu sanaŋine akoŋ oŋgaku miteŋ gaya.
15 Um deles, vendo que fora curado, voltou glorificando a Deus em alta voz;
16 Miteŋ garu Yesure kufuo rakaru daberu dikanji keru ‘Daŋge!’ miya. Ŋi oi Samaria ŋi. Juda yoŋoji Samaria prowinsre ŋiŋigo yoŋore manebi wawakiine fukeko gobuŋ.
16 e prostrou-se com o rosto em terra aos pés de Jesus, dando-lhe graças; e este era samaritano.
17 Daŋge miko Yesuji bokirieru ojiya, “Oi soine egeyoŋ, ŋi sosowo 10 ŋoŋore sakiji posike foreye me? Ŋi 9 yoŋoji uro gogobi?
17 Perguntou, pois, Jesus: Não foram limpos os dez? E os nove, onde estão?
18 Ŋi kotuine goji gake akoŋ kirieru wareru Anutu miteŋ gageyoŋ, ŋi 9 yoŋoji raru qouma eru ragobi.”
18 Não se achou quem voltasse para dar glória a Deus, senão este estrangeiro?
19 Oŋu miku iŋi ojiko maneya, “Mamanesiŋgoji bobiaŋ guga. Ore eru soine pakereru raigoŋ.” Oŋu.
19 E disse-lhe: Levanta-te, e vai; a tua fé te salvou.
20 Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) yoŋoji Yesu iŋi weu teru mibuŋ, “Anuture qorumaŋ oi mo damaŋgo fukeiŋ?” Mibi maneru bokirieru iŋi miya, “Anuture qorumaŋ jiŋonoŋunji ŋonekiminde so, so fukeiŋ.
20 Sendo Jesus interrogado pelos fariseus sobre quando viria o reino de Deus, respondeu-lhes: O reino de Deus não vem com aparência exterior;
21 Maneniŋ! Anuture qorumaŋ oi botuŋaŋuŋgo maŋ-ŋaŋuŋgo fukeru pega. Ore eru oi yoo me aroo pega, oŋu miiŋgo embimbiŋgaegobeneŋ.”
21 nem dirão: Ei-lo aqui! ou: Ei-lo ali! pois o reino de Deus está dentro de vós.
22 Yesuji kiŋariŋpuine iŋi yajiko manebuŋ, “Jiki damaŋ mo ware fukeiŋ, oo Sombuŋ eru morende Ŋi foriinere gio bobo una oone mo ŋonekiminde aŋi manenimiŋyoŋ, oi moke ŋonenimiŋgo embimbiŋganimiŋ.
22 Então disse aos discípulos: Dias virão em que desejareis ver um dos dias do Filho do homem, e não o vereis.
23 Damaŋ oo iŋi mibi manenimiŋ, ‘Maneniŋ! Munaŋqoqo Rauineji aroo goga. Maneniŋ! Iŋo yo fukega.’ Oŋu oŋu mibi oi ŋoneiŋgo oo pipa so riŋaru rainebi.
23 Dir-vos-ão: Ei-lo ali! ou: Ei-lo aqui! não vades, nem os sigais;
24 Oi iŋi ore: Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji moke wareiŋ, damaŋ oi boborire so iŋi fukeiŋ: Oi qonikiŋ mobeone pipa boribori eru tamaeru aribe sagaru raga, iŋoji ore so fukeiŋ.
24 pois, assim como o relâmpago, fuzilando em uma extremidade do céu, ilumina até a outra extremidade, assim será também o Filho do homem no seu dia.
25 Jiki oŋu fukeiŋyoŋ, rone ŋiŋigo damaŋ yoo moreŋgo gogobi, yoŋoji ŋi oi yoberu ŋadi gabi joiserereŋ soguine maneiŋ.
25 Mas primeiro é necessário que ele padeça muitas coisas, e que seja rejeitado por esta geração.
26 “Ronekoŋ Noare damaŋgo ŋiŋigoji gogoyaŋuŋ qaqosori paiineo goku sibirigabuŋ, ore so Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji moke wareinde damaŋgo oŋuakoŋ fukeiŋ.
26 Como aconteceu nos dias de Noé, assim também será nos dias do Filho do homem.
27 Noare damaŋgo uqo jebe ruaru obu sanaŋine noku ŋigo furiine ruabi ra wareme rorobaba ebuŋ. Eebobo oŋu eba eku qaqosori gobi Noaji ogâ maŋineo ropeya, una oo tariya. Tariko obu yoiko yasogoji wareru ŋiŋigo jeŋgoma pema yabeme obu noru komebuŋ.
27 Comiam, bebiam, casavam e davam-se em casamento, até o dia em que Noé entrou na arca, e veio o dilúvio e os destruiu a todos.
28 “Lot iŋore damaŋgo oŋuakoŋ qaqosori gokabi oŋuakoŋ fukeya. Ŋiŋigoji uqo jebe ruaru obu kosaine noku gio ke sariru soriŋ piyaŋuŋ baku qomukuru uqo seki pi eru ya furiine banimiŋ ore ruabi ya goine furiine baku goegobi.
28 Como também da mesma forma aconteceu nos dias de Ló: comiam, bebiam, compravam, vendiam, plantavam e edificavam;
29 Oŋu eba eku gokabiyoŋ, Lot iŋoji Sodom kae bokeru rako una oo akoŋ misi eru ko kombo misiineke oi kue oŋuine qonikiŋgone wakiru ŋiŋigo jeŋgoma ja yabeko komebuŋ.
29 mas no dia em que Ló saiu de Sodoma choveu do céu fogo e enxofre, e os destruiu a todos;
30 Jiki Sombuŋ eru morende Ŋi foriineji moke fukeiŋ, damaŋ oo ŋiŋigoji oŋuakoŋ qaqosori eru goku sibiriganimiŋ.
30 assim será no dia em que o Filho do homem se há de manifestar.
31 “Una oo kae jiŋoo goiŋ, iŋoji mebo yaine roiŋ ore pi maŋineo so ropeine me gioo raru goiŋ, iŋoji oŋuakoŋ piineo so kirieru wareigoŋ.
31 Naquele dia, quem estiver no eirado, tendo os seus bens em casa, não desça para tirá-los; e, da mesma sorte, o que estiver no campo, não volte para trás.
32 Lot ŋonuŋineji kirieru ŋadiineo piku komeru ko koyagaŋ fukeya, oi manesuinebi.
32 Lembrai-vos da mulher de Ló.
33 Moji gogoine batiqatiine tomiri iŋoyoŋunde sabareku iŋoyoŋunde aŋigo goiŋgo manega, iŋore gogoji jibugaiŋyoŋ, moji gogoine nonde eru kisiŋgaru bokeiŋ, iŋoji gogo foriinere fuŋne bofukeru seŋgiŋbaŋgiŋ goiŋ.
33 Qualquer que procurar preservar a sua vida, perdê-la-á, e qualquer que a perder, conservá-la-á.
34 “Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: ubu oo ŋi yoyoka ŋeŋeo moko penimi, yokoreone mo ogaru mo bokenimiŋ.
34 Digo-vos: Naquela noite estarão dois numa cama; um será tomado, e o outro será deixado.
35 Oŋuakoŋ ŋigo yoyoka moko garaŋ pujeku ŋenimi, yokoreone mo roru mo bokenimiŋ.”
35 Duas mulheres estarão juntas moendo; uma será tomada, e a outra será deixada.
36 (Ŋi yoyoka uqo gioo gonimi, yokoreone mo ogaru mo bokenimiŋ.)
36 {Dois homens estarão no campo; um será tomado, e o outro será deixado.}
37 Yesuji oŋu miko kiŋariŋpuineji bokirieru weubuŋ, “O Ofoŋ, oi uro fukeiŋ?” Oŋu weubi iŋi yajiko manebuŋ, “Joma komekiineji mogo oobe peko sonomeŋ yoŋoji oo poreru tumaŋgaegobi, ore so fukeiŋ.” Oŋu.
37 Perguntaram-lhe: Onde, Senhor? E respondeu-lhes: Onde estiver o corpo, aí se ajuntarão também os abutres.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 17, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.