Lucas 15
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NTLH
1 Takis eadu eku babuŋ eru agiburaŋ ŋiŋigo goine oi jiŋoraraji Yesure Biŋe buŋo maneiŋgo warebuŋ.
1 Certa ocasião, muitos cobradores de impostos e outras pessoas de má fama chegaram perto de Jesus para o ouvir.
2 Oŋu warebuŋyoŋ, Farisi eru Kadi buŋore qaqaji yoŋoji Yesure eru maŋyaŋuŋ sembeako ŋunuŋ-ŋunuŋ buŋo iŋi mibuŋ, “Ŋi iŋoji agiburaŋ ŋiŋigo ro yaberu yoŋoke ŋeku uqo noga.”
2 Os fariseus e os mestres da Lei criticavam Jesus, dizendo: — Este homem se mistura com gente de má fama e toma refeições com eles.
3 Oŋu mibuŋ ore Yesuji soso buŋo mo iŋi yajiya,
3 Então Jesus contou esta parábola :
4 “Ŋoŋoreone more lamapu 100 gokabi yoŋoreone moji jibugaru tiŋtuŋ rako rauineji uruŋu eiŋ? Iŋoji 99 oi moreŋ buroineo boke yaberu raru moakoŋ tiŋtuŋ raya, ore eru baaru raru goku bofukeme tariiŋ.
4 — Se algum de vocês tem cem ovelhas e perde uma, por acaso não vai procurá-la? Assim, deixa no campo as outras noventa e nove e vai procurar a ovelha perdida até achá-la.
5 Bofukeru manjeri eru gbeoineo ruaru osigaru wareiŋ.
5 Quando a encontra, fica muito contente e volta com ela nos ombros.
6 Pigo wareru ogopuine eru goine bembeŋgo gobuŋ, oi oŋga yareko tumaŋgabi iŋi yajiiŋ, ‘Lamane jibugaya, oi bofukego ore eru ŋoŋo warebi noke jeri ekimiŋ.’
6 Chegando à sua casa, chama os amigos e vizinhos e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha ovelha perdida.”
7 Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ore so agiburaŋ ŋi moakonji maŋine kerisieiŋ, iŋore eru Sombuŋ kaeo jeribari soguine fukeiŋ. Ŋiŋigo 99 yoŋoyaŋunde jiŋoo posiine poretiŋ fukeru maŋyaŋuŋ kerisienimiŋgo so maneru gogobi, yoŋore eru jeri oŋuine so fukeiŋ.” Oŋu.
7 — Pois eu lhes digo que assim também vai haver mais alegria no céu por um pecador que se arrepende dos seus pecados do que por noventa e nove pessoas boas que não precisam se arrepender.
8 “Oŋuakoŋ ŋigo moji silwa moneŋ koruŋ 10 roru gome yoŋoreone moakonji rakaru jibugako uruŋu eiŋ? Iŋoji doi qureru yameŋ keku pi ofaŋgaru baaiŋ. Baaru goku bofukeme tariiŋ.
8 Jesus continuou:
9 Oi bofukeru ŋigo ogopuine eru ŋigo goine bembeŋgo gogobi, oi oŋga yareko tumaŋgabi iŋi yajiiŋ, ‘Nonde silwa moneŋ koruŋ moakonji jibugaya, oi bofukego ore eru ŋoŋo warebi noke jeribari ekimiŋ.’
9 E, quando a encontra, convida as amigas e vizinhas e diz: “Alegrem-se comigo porque achei a minha moeda perdida.”
10 Ore so nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Agiburaŋ ŋiŋigo moji maŋine kerisieme Anuture mimerereŋpu yoŋoji iŋore eru jeribari ropekiine enimiŋ.” Oŋu.
10 — Pois eu digo a vocês que assim também os anjos de Deus se alegrarão por causa de um pecador que se arrepende dos seus pecados.
11 Yesuji jikigaru iŋi miya, “Ŋi more madeyokaine yoyoka gobu.
11 E Jesus disse ainda:
12 Gboineji mamaine iŋi ojiya, ‘Mamane, go moneŋ mebogo boroiŋgaru mobeine nareigoŋ.’ Oŋu ojiko mamayakunji yareyaine sosowo soyakuŋgo boroiŋgaru yateya.
12 Certo dia o mais moço disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê agora a minha parte da herança.”
13 Oi yateme made gboineji gio boboine yoyoka yokaomo goku mebo yaine sosowo oi qojugaru roru kantri mogobe raya. Oo raru iŋoyoŋunde aŋigo kadi sogo ŋigo yoŋoke kaneŋ qoro oŋuine qisiri gogo goku moneŋ meboine boke foreya.
13 Poucos dias depois, o filho mais moço ajuntou tudo o que era seu e partiu para um país que ficava muito longe. Ali viveu uma vida cheia de pecado e desperdiçou tudo o que tinha.
14 “Ya sosowo boke foreko roro soguine fukeru moreŋ sosowo oi sagaya. Iŋoji damaŋ oo fuŋgaru obota fukeru basiqasi eru embimbiŋgaya.
14 — O rapaz já havia gastado tudo, quando houve uma grande fome naquele país, e ele começou a passar necessidade.
15 Embimbiŋgaru kantri ore rauine moreo raru giore weu teme soreme iŋore kaneŋ sago rakaru kaneŋ siŋaŋyaŋuŋ goya.
15 Então procurou um dos moradores daquela terra e pediu ajuda. Este o mandou para a sua fazenda a fim de tratar dos porcos.
16 Oo gome kaneŋ yoŋoji sako koruŋ nobi ŋoneru ‘Soine oi nobe beune sagana,’ miyayoŋ, iŋo oŋuakoŋ moji so oteya.
16 Ali, com fome, ele tinha vontade de comer o que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 “Oŋu goku maŋine untome iŋi miya, ‘Mamanere gio ŋiŋigo wamo afaine yoŋoji gio babi furiine yareme uqo noku gaba yabeme gogobiyoŋ, nonji yoo kitaqata eru roro goku komeiŋgo ego.
17 Caindo em si, ele pensou: “Quantos trabalhadores do meu pai têm comida de sobra, e eu estou aqui morrendo de fome!
18 Noŋ pakereru mamanereo kirieru raru iŋi ojibemiŋ, “Mama, noŋ agiburaŋ baku oiji go eru Sombuŋ Rauine buŋoŋakuŋ qomukuru tinaŋakuŋ bosembeaboŋ.
18 Vou voltar para a casa do meu pai e dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e contra o senhor
19 Ore eru goji moke nonde ‘Madene,’ mimiŋ ore so, so fukego. Go soine minde kiŋaŋqoqogo mo fukebemiŋ.”
19 e não mereço mais ser chamado de seu filho. Me aceite como um dos seus trabalhadores.’ ”
20 “Oŋu miku pakereru mamainereo raya. Raru pi bombeŋgako mamaineji jojorigo aroo dimaku ŋoneko wareko beuine jaŋgame ŋoneru emboŋ eru sanaŋine akoŋ giniŋgaru raru ubeineo keme rakako bibiine mudugaru ‘Madene, ohowe ohowe!’ miya.
20 Então saiu dali e voltou para a casa do pai.
21 Oŋu eyayoŋ, madeineji ojiya, ‘Mamane, noŋ agiburaŋ eku oiji go eru Sombuŋ Rauine buŋoŋakuŋ qomukuru tinaŋakuŋ bosembeaboŋ. Ore eru goji moke nonde made, mimiŋ ore so, so fukego.’
21 E o filho disse: “Pai, pequei contra Deus e contra o senhor e não mereço mais ser chamado de seu filho!”
22 “Oŋu ojime mamaineji oo akoŋ kiŋaŋqoqopuine iŋi yajiya, ‘Ŋoŋo pipa mariku kuririineke mo roru wareru ke teniŋ. Resoŋburesoŋ ubeineo keku basarigaru kufu komoŋ kufuineo ke teniŋ.
22 — Mas o pai ordenou aos empregados: “Depressa! Tragam a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos seus pés.
23 Oŋuakoŋ sago raru bulmakao yomaine jijiineke mo ro wareru qaru rigabi noku jeribari ekimiŋ.
23 Também tragam e matem o bezerro gordo. Vamos começar a festejar
24 Madene yo komeiŋ eya, iŋoji moke gboreru warega. Iŋoji jibugame Anutuji moke bofukeme fukega.’ Oŋu yajiko fuŋgaru jeribari ebuŋ.
24 porque este meu filho estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
25 “Jeribari ebuŋyoŋ, kakaineji gioo goku kirieru pi bombeŋgaru oo kiki kiraŋ keku boji baru jeriebuŋ, ore fonuŋine maneya.
25 — Enquanto isso, o filho mais velho estava no campo. Quando ele voltou e chegou perto da casa, ouviu a música e o barulho da dança.
26 Oi maneru kiŋaŋ made mo oŋgame wareko ‘Oi uruŋure egobi?’ miku weu teya.
26 Então chamou um empregado e perguntou: “O que é que está acontecendo?”
27 Weu teko iŋi ojiya, ‘Gbogoji sakifuru kirieru wareme mamagoji oi moke ogaru keroŋgaru ore eru yajiko bulmakao yomaine jijiineke qaku rigaru jeriegobi.’
27 — O empregado respondeu: “O seu irmão voltou para casa vivo e com saúde. Por isso o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 “Oŋu ojime maŋine rigaŋgame pigo ropeiŋgo taki gaya. Taki gayayoŋ, mamaineji oi maneru sakibe wakiru maŋwomo buŋo waigoo miku bomiriŋ gaya.
28 — O filho mais velho ficou zangado e não quis entrar. Então o pai veio para fora e insistiu com ele para que entrasse.
29 Bomiriŋ gayayoŋ, iŋoji bokirieru iŋi ojiya, ‘Mamane, nonji gosa kokoine kiŋaŋgo qaku goku mimitigo damaŋ mogo so odureru goboŋyoŋ, jibu goji damaŋ mogo noniŋ made mo ogopune yoŋoke jeri ekimiŋ ore so naremeŋ.
29 Mas ele respondeu: “Faz tantos anos que trabalho como um escravo para o senhor e nunca desobedeci a uma ordem sua. Mesmo assim o senhor nunca me deu nem ao menos um cabrito para eu fazer uma festa com os meus amigos.
30 So naremeŋyoŋ, madego yoji kadi sogo ŋigo yoŋoke goku moneŋ mebogo sibirigaru wapeko goji iŋore eru yajinde bulmakao yomaine jijiineke qaku rigagobi.’
30 Porém esse seu filho desperdiçou tudo o que era do senhor, gastando dinheiro com prostitutas. E agora ele volta, e o senhor manda matar o bezerro gordo!”
31 “Ojiko mamaineji iŋi bokirieru miya, ‘Madene, go damaŋ so nakeke goege. Ore eru nakene biŋe sosowo oi gore biŋego oŋuakoŋ fukega.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo, e tudo o que é meu é seu.
32 Oŋuakoŋ fukegayoŋ, gbogo yoji komeiŋ eyayoŋ, moke gboreru kirieru warega. Iŋoji jibuga foreyayoŋ, Anutuji oi moke bofukega. Ore eru muŋambemeŋ uqo jeribari ebeneŋ sagaga.’” Oŋu.
32 Mas era preciso fazer esta festa para mostrar a nossa alegria. Pois este seu irmão estava morto e viveu de novo; estava perdido e foi achado.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.