Lucas 15

Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NAA

Sair da comparação
NAA Nova Almeida Atualizada 2017
1 Takis eadu eku babuŋ eru agiburaŋ ŋiŋigo goine oi jiŋoraraji Yesure Biŋe buŋo maneiŋgo warebuŋ.
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 Oŋu warebuŋyoŋ, Farisi eru Kadi buŋore qaqaji yoŋoji Yesure eru maŋyaŋuŋ sembeako ŋunuŋ-ŋunuŋ buŋo iŋi mibuŋ, “Ŋi iŋoji agiburaŋ ŋiŋigo ro yaberu yoŋoke ŋeku uqo noga.”
2 Os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: — Este recebe pecadores e come com eles.
3 Oŋu mibuŋ ore Yesuji soso buŋo mo iŋi yajiya,
3 Então Jesus lhes contou esta parábola:
4 “Ŋoŋoreone more lamapu 100 gokabi yoŋoreone moji jibugaru tiŋtuŋ rako rauineji uruŋu eiŋ? Iŋoji 99 oi moreŋ buroineo boke yaberu raru moakoŋ tiŋtuŋ raya, ore eru baaru raru goku bofukeme tariiŋ.
4 — Qual de vocês é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Bofukeru manjeri eru gbeoineo ruaru osigaru wareiŋ.
5 E, quando a encontra, põe-na sobre os ombros, cheio de alegria.
6 Pigo wareru ogopuine eru goine bembeŋgo gobuŋ, oi oŋga yareko tumaŋgabi iŋi yajiiŋ, ‘Lamane jibugaya, oi bofukego ore eru ŋoŋo warebi noke jeri ekimiŋ.’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: “Alegrem-se comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.”
7 Nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Ore so agiburaŋ ŋi moakonji maŋine kerisieiŋ, iŋore eru Sombuŋ kaeo jeribari soguine fukeiŋ. Ŋiŋigo 99 yoŋoyaŋunde jiŋoo posiine poretiŋ fukeru maŋyaŋuŋ kerisienimiŋgo so maneru gogobi, yoŋore eru jeri oŋuine so fukeiŋ.” Oŋu.
7 Digo a vocês que, assim, haverá mais alegria no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Oŋuakoŋ ŋigo moji silwa moneŋ koruŋ 10 roru gome yoŋoreone moakonji rakaru jibugako uruŋu eiŋ? Iŋoji doi qureru yameŋ keku pi ofaŋgaru baaiŋ. Baaru goku bofukeme tariiŋ.
8 — Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma delas, não acende a lamparina, varre a casa e a procura com muito empenho até encontrá-la?
9 Oi bofukeru ŋigo ogopuine eru ŋigo goine bembeŋgo gogobi, oi oŋga yareko tumaŋgabi iŋi yajiiŋ, ‘Nonde silwa moneŋ koruŋ moakonji jibugaya, oi bofukego ore eru ŋoŋo warebi noke jeribari ekimiŋ.’
9 E, quando a encontra, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: “Alegrem-se comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.”
10 Ore so nonji iŋi ŋajibe maneniŋ: Agiburaŋ ŋiŋigo moji maŋine kerisieme Anuture mimerereŋpu yoŋoji iŋore eru jeribari ropekiine enimiŋ.” Oŋu.
10 Eu afirmo a vocês que a mesma alegria existe diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Yesuji jikigaru iŋi miya, “Ŋi more madeyokaine yoyoka gobu.
11 Jesus continuou:
12 Gboineji mamaine iŋi ojiya, ‘Mamane, go moneŋ mebogo boroiŋgaru mobeine nareigoŋ.’ Oŋu ojiko mamayakunji yareyaine sosowo soyakuŋgo boroiŋgaru yateya.
12 O mais moço deles disse ao pai: “Pai, quero que o senhor me dê a parte dos bens que me cabe.” E o pai repartiu os bens entre eles.
13 Oi yateme made gboineji gio boboine yoyoka yokaomo goku mebo yaine sosowo oi qojugaru roru kantri mogobe raya. Oo raru iŋoyoŋunde aŋigo kadi sogo ŋigo yoŋoke kaneŋ qoro oŋuine qisiri gogo goku moneŋ meboine boke foreya.
13 — Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá desperdiçou todos os seus bens, vivendo de forma desenfreada.
14 “Ya sosowo boke foreko roro soguine fukeru moreŋ sosowo oi sagaya. Iŋoji damaŋ oo fuŋgaru obota fukeru basiqasi eru embimbiŋgaya.
14 — Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Embimbiŋgaru kantri ore rauine moreo raru giore weu teme soreme iŋore kaneŋ sago rakaru kaneŋ siŋaŋyaŋuŋ goya.
15 Então foi pedir trabalho a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a fim de cuidar dos porcos.
16 Oo gome kaneŋ yoŋoji sako koruŋ nobi ŋoneru ‘Soine oi nobe beune sagana,’ miyayoŋ, iŋo oŋuakoŋ moji so oteya.
16 Ali, ele desejava alimentar-se das alfarrobas que os porcos comiam, mas ninguém lhe dava nada.
17 “Oŋu goku maŋine untome iŋi miya, ‘Mamanere gio ŋiŋigo wamo afaine yoŋoji gio babi furiine yareme uqo noku gaba yabeme gogobiyoŋ, nonji yoo kitaqata eru roro goku komeiŋgo ego.
17 Então, caindo em si, disse: “Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui estou morrendo de fome!
18 Noŋ pakereru mamanereo kirieru raru iŋi ojibemiŋ, “Mama, noŋ agiburaŋ baku oiji go eru Sombuŋ Rauine buŋoŋakuŋ qomukuru tinaŋakuŋ bosembeaboŋ.
18 Vou me arrumar, voltar para o meu pai e lhe dizer: ‘Pai, pequei contra Deus e diante do senhor;
19 Ore eru goji moke nonde ‘Madene,’ mimiŋ ore so, so fukego. Go soine minde kiŋaŋqoqogo mo fukebemiŋ.”
19 já não sou digno de ser chamado de seu filho; trate-me como um dos seus trabalhadores.’”
20 “Oŋu miku pakereru mamainereo raya. Raru pi bombeŋgako mamaineji jojorigo aroo dimaku ŋoneko wareko beuine jaŋgame ŋoneru emboŋ eru sanaŋine akoŋ giniŋgaru raru ubeineo keme rakako bibiine mudugaru ‘Madene, ohowe ohowe!’ miya.
20 E, arrumando-se, foi para o seu pai.
21 Oŋu eyayoŋ, madeineji ojiya, ‘Mamane, noŋ agiburaŋ eku oiji go eru Sombuŋ Rauine buŋoŋakuŋ qomukuru tinaŋakuŋ bosembeaboŋ. Ore eru goji moke nonde made, mimiŋ ore so, so fukego.’
21 E o filho lhe disse: “Pai, pequei contra Deus e diante do senhor; já não sou digno de ser chamado de seu filho.”
22 “Oŋu ojime mamaineji oo akoŋ kiŋaŋqoqopuine iŋi yajiya, ‘Ŋoŋo pipa mariku kuririineke mo roru wareru ke teniŋ. Resoŋburesoŋ ubeineo keku basarigaru kufu komoŋ kufuineo ke teniŋ.
22 O pai, porém, disse aos servos: “Tragam depressa a melhor roupa e vistam nele. Ponham um anel no dedo dele e sandálias nos pés.
23 Oŋuakoŋ sago raru bulmakao yomaine jijiineke mo ro wareru qaru rigabi noku jeribari ekimiŋ.
23 Tragam e matem o bezerro gordo. Vamos comer e festejar,
24 Madene yo komeiŋ eya, iŋoji moke gboreru warega. Iŋoji jibugame Anutuji moke bofukeme fukega.’ Oŋu yajiko fuŋgaru jeribari ebuŋ.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.” E começaram a festejar.
25 “Jeribari ebuŋyoŋ, kakaineji gioo goku kirieru pi bombeŋgaru oo kiki kiraŋ keku boji baru jeriebuŋ, ore fonuŋine maneya.
25 — Ora, o filho mais velho estava no campo. Quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Oi maneru kiŋaŋ made mo oŋgame wareko ‘Oi uruŋure egobi?’ miku weu teya.
26 Chamou um dos empregados e perguntou o que era aquilo.
27 Weu teko iŋi ojiya, ‘Gbogoji sakifuru kirieru wareme mamagoji oi moke ogaru keroŋgaru ore eru yajiko bulmakao yomaine jijiineke qaku rigaru jeriegobi.’
27 E ele informou: “O seu irmão voltou e, por tê-lo recuperado com saúde, o seu pai mandou matar o bezerro gordo.”
28 “Oŋu ojime maŋine rigaŋgame pigo ropeiŋgo taki gaya. Taki gayayoŋ, mamaineji oi maneru sakibe wakiru maŋwomo buŋo waigoo miku bomiriŋ gaya.
28 — O filho mais velho se indignou e não queria entrar. Saindo, porém, o pai, procurava convencê-lo a entrar.
29 Bomiriŋ gayayoŋ, iŋoji bokirieru iŋi ojiya, ‘Mamane, nonji gosa kokoine kiŋaŋgo qaku goku mimitigo damaŋ mogo so odureru goboŋyoŋ, jibu goji damaŋ mogo noniŋ made mo ogopune yoŋoke jeri ekimiŋ ore so naremeŋ.
29 Mas ele respondeu ao seu pai: “Faz tantos anos que sirvo o senhor e nunca transgredi um mandamento seu. Mas o senhor nunca me deu um cabrito sequer para fazer uma festa com os meus amigos.
30 So naremeŋyoŋ, madego yoji kadi sogo ŋigo yoŋoke goku moneŋ mebogo sibirigaru wapeko goji iŋore eru yajinde bulmakao yomaine jijiineke qaku rigagobi.’
30 Mas, quando veio esse seu filho, que sumiu com os bens do senhor, gastando tudo com prostitutas, o senhor mandou matar o bezerro gordo para ele!”
31 “Ojiko mamaineji iŋi bokirieru miya, ‘Madene, go damaŋ so nakeke goege. Ore eru nakene biŋe sosowo oi gore biŋego oŋuakoŋ fukega.
31 — Então o pai respondeu: “Meu filho, você está sempre comigo; tudo o que eu tenho é seu.
32 Oŋuakoŋ fukegayoŋ, gbogo yoji komeiŋ eyayoŋ, moke gboreru kirieru warega. Iŋoji jibuga foreyayoŋ, Anutuji oi moke bofukega. Ore eru muŋambemeŋ uqo jeribari ebeneŋ sagaga.’” Oŋu.
32 Mas era preciso festejar e alegrar-se, porque este seu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.”

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.