João 9
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NVT
1 Yesuji jikigaru kadi raru ŋi mo maŋgoinere beu maŋgone jiŋokombi fukeya, iŋo ŋoneya.
1 Enquanto caminhava, Jesus viu um homem cego de nascença.
2 Iŋo ŋoneme kiŋariŋpuineji weu teru mibuŋ, “Sogunenoŋuŋ, iŋoji more agiburande eru eru jiŋokombi oŋu fukeya? Iŋoyoŋunde agiburande eru me maŋgomamaine yokore agiburande eru?”
2 Seus discípulos perguntaram: “Rabi, por que este homem nasceu cego? Foi por causa de seus próprios pecados ou dos pecados de seus pais?”.
3 Mibi iŋi bokirieya, “Iŋoyoŋe agiburaŋ mo so eko maŋgo mamaineji agiburaŋ so ebuyoŋ, Anuture usunji iŋore gogoo totogo fukeiŋ ore oŋu fukeya.
3 Jesus respondeu: “Nem uma coisa nem outra. Isso aconteceu para que o poder de Deus se manifestasse nele.
4 Wegi fureru pega ore so sore nuya, iŋore gio gbeŋ akoŋ baku gokimiŋ. Kae ubu eiŋ, oo sosowo gio bakimiŋ ore embimbiŋgakimiŋ.
4 Devemos cumprir logo as tarefas que nos foram dadas por aquele que me enviou. A noite se aproxima, quando ninguém pode trabalhar.
5 Nonji moreŋgo gobemiŋ ore so moreŋine moreŋine ŋoŋore tatama fukeru tamaeru gobemiŋ.”
5 Mas, enquanto estou aqui no mundo, eu sou a luz do mundo”.
6 Oŋu miku moreŋgo tifagame rakame afe kerisieru ŋi jiŋokombire jiŋoo rau teya.
6 Depois de dizer isso, Jesus cuspiu no chão, misturou a terra com saliva e aplicou-a nos olhos do cego.
7 Rau teru iŋi mitigaya, “Go Siloam obu joguŋineo raru jiŋogo jureigoŋ.” (Siloam tina oi noŋunde buŋoo Sosore ŋi.) Oŋu mitigako raru jiŋoine jureko tiŋame pime taniŋgako kirieru piineo wareya.
7 Em seguida, disse: “Vá lavar-se no tanque de Siloé” (que significa “enviado”). O homem foi, lavou-se e voltou enxergando.
8 Oŋu wareme ogopuine bembeŋgo gobuŋ eru goineji rone uqo yare karie yareru gome ŋonebuŋ, yoŋoji oi ŋoneru mibuŋ, “Jiŋokombi ŋi uqore karieru ŋeku goya, ŋi iŋoji me?”
8 Seus vizinhos e outros que o conheciam como mendigo começaram a perguntar: “Não é este o homem que costumava ficar sentado pedindo esmolas?”.
9 Goineji mibuŋ, “Ŋi oi iŋo.” Goineji mibuŋ, “Mata, kamasiine iŋo oŋuine fukegayoŋ, iŋoji mata.” Oŋu akoŋ oŋu mibi iŋoyoŋe miya, “Nonji oi fukego.”
9 Alguns diziam que sim, e outros diziam: “Não, apenas se parece com ele”. O mendigo, porém, insistia: “Sim, sou eu mesmo!”.
10 Oŋu miko iŋi weubuŋ, “Jiŋogo uruŋu eru pige?”
10 “Quem curou você?”, perguntaram eles. “O que aconteceu?”
11 Weubi iŋi kerisieru yajiya, “Ŋi tinaine Yesu oŋgaegobi, iŋoji tifagame moreŋ boboroŋgo rakame kerisieru jiŋoneo rau teru mitigaku iŋi miya, ‘Go Siloam obu joguŋgo raru jiŋogo jureigoŋ.’ Oŋu miko obu oo raru jiŋone jurebe tiŋame pibe taniŋgaya.”
11 Ele respondeu: “O homem chamado Jesus misturou terra com saliva, colocou-a em meus olhos e disse: ‘Vá lavar-se no tanque de Siloé’. Eu fui e me lavei, e agora posso ver!”.
12 Oŋu bokirie yareme iŋi weubuŋ, “Ŋi oi uro goga?” Weu tebi “So manego,” miya. Oŋu.
12 “Onde está esse homem?”, perguntaram. “Não sei”, respondeu ele.
13 Ŋi jiŋokombi goya, iŋoji “So manego,” miko ŋiŋigoji iŋo ogagaru Farisi (Kadi buŋore yameŋyameŋ) yoŋoreo rabuŋ.
13 Então levaram aos fariseus o homem que havia sido cego,
14 Yesuji tifaine moreŋ boboroŋ kerisieru jiŋoineo rau teru botigaya, oi Sabat kombaŋ damaŋgo eya.
14 pois foi no sábado que Jesus misturou terra com saliva e o curou.
15 Ore eru Farisi yoŋo oŋuakoŋ iŋi weu tebuŋ, “Jiŋogo uruŋu eme pige?” Weu tebi iŋi bokirie yareya, “Ŋi oiji tifaineji moreŋ boboroŋ kerisieru jiŋoneo rau teme raru jiŋo maine jureru jiŋone pibe taniŋgaga.”
15 Os fariseus encheram o homem de perguntas sobre o que havia acontecido, e ele respondeu: “Ele colocou terra com saliva em meus olhos e, depois que eu me lavei, passei a enxergar!”.
16 Oŋu bokirie yareme Farisi yoŋoreone goineji mibuŋ, “Ŋi oiji Sabat kombaŋ qomukuga, ore eru iŋo Anuture ŋi so fukega.” Goineji mibuŋ, “Oŋu mata! Ŋi kekesiine moji uruŋu eru mosi qoqowirie oŋuine eiŋgo sanaŋgana?” Oŋu oŋu miku yoŋoyoŋe pougaru roiŋgabuŋ.
16 Alguns dos fariseus disseram: “Esse homem não é de Deus, pois trabalha no sábado”. Outros disseram: “Mas como um pecador poderia fazer sinais como esse?”. E havia entre eles uma divergência de opiniões.
17 Oŋu roiŋgaru ŋi jiŋokombi iŋoreo moke kirieru wareru mibuŋ, “Jiŋogo botigaya, iŋore uruŋu mimiŋ?” Oŋu mibi “Kajeqouŋ ŋi fukega,” miya.
17 Os fariseus voltaram a perguntar ao homem que havia sido cego: “O que você diz desse homem que o curou?”. “Ele deve ser profeta”, respondeu o homem.
18 Oŋu miko jiŋoine fofori kobeme tiŋame ŋoneya, Juda minebobo yoŋoji oi so manesiŋ gabuŋ. So manesiŋ garu maŋyoka dimaku maŋgomamaine furu yapebi warebu.
18 Os líderes judeus se recusavam a crer que ele havia sido cego e estava curado, por isso mandaram chamar os pais dele
19 Warebire iŋi weu yatebuŋ, “Ŋi yo ŋokore made me mata? ‘Jiŋokombi fukeya,’ migobireyoŋ, uruŋu eru muŋambe yo jiŋoine piku ŋonega?”
19 e perguntaram: “Ele é seu filho? Ele nasceu cego? Se foi, como pode ver agora?”.
20 Weu yatebi iŋi bokiriebire, “Ŋi yo nikore made fukega eru jiŋokombi fukeya, oi soine manegobere.
20 Os pais responderam: “Sabemos que ele é nosso filho e que nasceu cego,
21 Oi manegobereyoŋ, uruŋu eru muŋambe yo jiŋoine piku ŋonega, oi so manegobere. Moji jiŋoine botigame ŋonega, niko oŋuakoŋ so manegobere. Koko mata, sogueru iŋoyoŋe goku mamane-mukuineke fukega. Ore eru iŋoyoŋune weu tebi fuŋneine soine miiŋ.”
21 mas não sabemos como pode ver agora nem quem o curou. Ele tem idade suficiente para falar por si mesmo. Perguntem a ele”.
22 Juda minebobo yoŋore kokoi maneru oŋu yajibu. Yoŋoji botuyaŋuŋgo buŋo iŋi kiperu maŋmoakoŋ eru dimabuŋ, “Moji ‘Yesu Munaŋqoqo Rauine Kristo fukega,’ oŋu miku fukeiŋ ine, iŋo oŋgawowosi pi kubu sogoone yobekimiŋ.”
22 Seus pais disseram isso por medo dos líderes judeus, pois estes haviam anunciado que, se alguém dissesse que Jesus era o Cristo, seria expulso da sinagoga.
23 Buŋo ore eru iŋi yajibu, “Koko mata, iŋo maŋkajeineke. Ore eru iŋoyoŋene weu teniŋ.”
23 Por isso disseram: “Ele tem idade suficiente. Perguntem a ele”.
24 Ore eru ŋi jiŋokombi goya, oi moke keforebi wareme iŋi mibi maneya, “Ŋi oi agiburaŋ ŋi fukega, oi manegobeneŋ. Ore eru Anuture tinabiŋe miteŋ gande kuririineke fukeko sagaiŋ.”
24 Então, pela segunda vez, chamaram o homem que havia sido cego e lhe disseram: “Deus é quem deve receber glória por aquilo que aconteceu, pois sabemos que esse Jesus é pecador”.
25 Oi maneru iŋi bokirieya, “Agiburaŋ ŋi fukega me mata, nonji oi so manego. Moakoŋ iŋi oi manego: Nonji jiŋokombi goboŋyoŋ, muŋambe yoo soine piku ŋonego.”
25 “Não sei se ele é pecador”, respondeu o homem. “Mas uma coisa sei: eu era cego e agora vejo!”
26 Oŋu bokirieme iŋi weu tebuŋ, “Wamo ya egarega? Jiŋogo uruŋu botigae?”
26 “Mas o que ele fez?”, perguntaram. “Como ele o curou?”
27 Weu tebi iŋi bokirie yareya, “Nonji bokirie yaregoyoŋ, ŋoŋoji buŋo migo, oi so manegobi. Wamore oi fori hosi moke mibe maneiŋgo yameŋ kegobi? Ŋoŋo oŋuakoŋ iŋore kiŋariŋpu fukekimiŋ ore manegobi me mata?”
27 “Eu já lhes disse!”, exclamou o homem. “Vocês não ouviram? Por que querem ouvir outra vez? Por acaso também querem se tornar discípulos dele?”
28 Oŋu bokirie yareme igosisi eteru maŋqoqo buŋo fofoine iŋi mitebuŋ, “Go iŋore kiŋariŋ fukegeyoŋ, niŋo Mosesre kiŋariŋpu gogobeneŋ.
28 Então eles o insultaram e disseram: “Você é discípulo dele, mas nós somos discípulos de Moisés!
29 Anutuji Moses Biŋe buŋo oteya manegobeneŋyoŋ, ŋi oiji oone me oone fukeya, oi so manegobeneŋ.”
29 Sabemos que Deus falou a Moisés, mas nem sabemos de onde vem esse homem”.
30 Oŋu mibi buŋo iŋi yajiya, “Iŋoji urone fukeya, ŋoŋo ore oŋuakoŋ koŋkoŋ eru qiqu qagobi ore maneru waragago. Fofori waragagoyoŋ, jibu nonde jiŋo botigame soine piku ŋonego.
30 “Que coisa mais estranha!”, respondeu o homem. “Ele curou meus olhos e vocês não sabem de onde ele vem?
31 Ŋiŋigo kekesiine yoŋoji Anutu oŋga wosigabi so mane yareega, oi manegobeneŋ. Oi manegobeneŋyoŋ, moji Anutu araŋ ba teku maŋ aŋiine boyobeega, iŋore oŋgawowosi kaje ruaru maneega.
31 Sabemos que Deus não atende pecadores, mas está pronto a ouvir aqueles que o adoram e fazem a sua vontade.
32 Mo jiŋokombi fukeko moji wareru jiŋoine botigaya, sundu oŋuine oi ronekoŋ so maneru gobeŋ. Sombuŋ morenji fukebu, damaŋ oone fuŋgaru waperu muŋambe gogobeneŋ, oo sundu oŋuine mo so manebeŋ.
32 Desde o princípio do mundo, ninguém foi capaz de abrir os olhos de um cego de nascença.
33 Anutureone so warena ine, iŋoji ya oŋuine eiŋgo embimbiŋgana.”
33 Se esse homem não fosse de Deus, não teria conseguido fazê-lo.”
34 Oŋu miko maneru iŋi mitebuŋ, “Maŋgomamagoji agiburaŋke gokabire go agiburaŋ sosowo oke fukeru soguende eru goji muŋambe niŋo qaji noreiŋgo manege. Oi so sagaga.” Oŋu miteku yobebi sakibe wakiya. Oŋu.
34 “Você nasceu inteiramente pecador!”, disseram eles. “E quer ensinar a nós?” Então o expulsaram da sinagoga.
35 Yobebi sakibe wakiya, buŋo oiji Yesure kajeo rakame maneru ŋi oi bofukeru iŋi ojiya, “Go Anutu Madeine manesiŋ gage me mata?”
35 Quando Jesus soube do que havia acontecido, procurou o homem e lhe disse: “Você crê no Filho do Homem?”.
36 Oŋu ojime iŋi bokirieru weuya, “O Sogunene, ŋi oi moji? Oi minde maneru oi soine manesiŋ gabemiŋ.”
36 “Quem é ele, senhor?”, perguntou o homem. “Eu quero crer nele.”
37 Bokirieme iŋi mitiga teya, “Go yoo piku ŋone nu. Goke buŋo migo, ŋi oi nonji ego.”
37 Jesus respondeu: “Você o viu, e ele está falando com você!”.
38 Oi maneru miya, “O Ofoŋ, noŋ manesiŋ gugo.” Oŋu miku daberu oŋga wosi teya.
38 “Sim, Senhor, eu creio!”, declarou o homem. E adorou a Jesus.
39 Yesuji miya, “Nonji ŋiŋigo osoeru buŋoyaŋuŋ mitaribemiŋ ore eru wakiru moreŋgo fukeboŋ. Nonde eru goineji jiŋokombi fukegobi, yoŋore jiŋo tiŋame soine piku ŋone mukunimiŋ. Goine jiŋoyaŋuŋ fiine gobuŋ, yoŋoji nonde eru jiŋokombi fukeru gonimiŋ.”
39 Então Jesus disse: “Eu vim a este mundo para julgar, para dar visão aos cegos e para fazer que os que veem se tornem cegos”.
40 Oŋu miko Farisi goineji bembeŋgo oo dimaku buŋo oi maneru iŋi weubuŋ, “Wae! Niŋo oŋuakoŋ jiŋokombi ŋi fukegobeneŋ me? Niŋore mige me?”
40 Alguns fariseus que estavam por perto o ouviram e perguntaram: “Você está dizendo que nós somos cegos?”.
41 Oŋu weubi iŋi yajiya, “Ŋoŋo ‘Jiŋokombi fukegobeneŋ,’ minimiŋ ine, agiburaŋ so pe ŋarenayoŋ, damaŋ yoo ‘Soine ŋone mukugobeneŋ,’ oŋu miegobi ore eru agiburaŋ-ŋaŋunji pe rope ŋareiŋ.” Oŋu.
41 “Se vocês fossem cegos, não seriam culpados”, respondeu Jesus. “Mas a culpa de vocês permanece, pois afirmam que podem ver.”
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 9, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.