João 13
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs ARC
1 Ŋonemaiŋ kombanji qondiŋgame Yesuji fuŋine iŋi mane mukuya, ‘Moreŋ bokeru Mamaneo ropebeminde damanji bembeŋgaga.’ Oŋu mane mukuku iŋoyoŋunde ogopu moreŋgo gobuŋ, oi maŋineji manjoko eyareru goku tatariine oo oŋuakoŋ manjokoine oi yaduya.
1 Ora, antes da festa da Páscoa, sabendo Jesus que já era chegada a sua hora de passar deste mundo para o Pai, como havia amado os seus que estavam no mundo, amou-os até ao fim.
2 Komeinde damanji wareru fukeiŋgo eru damaŋ mogo ubure uqo nonimiŋ ore tumaŋgaru moko ŋekabi ya iŋi fukeya: Saimon Iskariotre made tinaine Judas oi Satanji sakioŋga foreya. Yesu babae eteinde buŋo oi saŋu qame maŋineo rakame maneru ŋeya.
2 E, acabada a ceia, tendo já o diabo posto no coração de Judas Iscariotes, filho de Simão, que o traísse,
3 Yesuji iŋoyoŋunde fuŋne oi iŋi mane mukuya, ‘Mamaji ya sosowore usuŋ oi nonde meo ruame Anutureone wakiru goku moke iŋoreo ropeiŋ ego.’
3 Jesus, sabendo que o Pai tinha depositado nas suas mãos todas as coisas, e que havia saído de Deus, e que ia para Deus,
4 Fuŋine oŋu mane mukuru uqo noku ŋebuŋgone pakereru marikuine kemukuru giore kambaŋ mobeine mo roru ombuineo qukarieru kipeya.
4 levantou-se da ceia, tirou as vestes e, tomando uma toalha, cingiu-se.
5 Oi kiperu obu juago kesieko rakame fuŋgaru kiŋariŋpuine yoŋore kufu jureya. Jure foreru kereŋ mobeine (sakikeketi) ombuineo qukarieru kipeya, oiji kufuyaŋuŋ bokereŋgaya.
5 Depois, pôs água numa bacia e começou a lavar os pés aos discípulos e a enxugar- lhos com a toalha com que estava cingido.
6 Jureru raru Saimon Pitare kufuo wapeko iŋi ojiya, “O Ofoŋ go kiŋaŋqoqo wakiqoqoine mata. Goji nonde kufu jurende so sagaiŋ.”
6 Aproximou-se, pois, de Simão Pedro, que lhe disse: Senhor, tu lavas-me os pés a mim?
7 Oŋu miko maneru iŋi bokirieya, “Ya muŋambe yo ego, goji ore fuŋine damaŋ yoo so mane mukugeyoŋ, jikiineo oi soine mane taniŋgaru gomiŋ.”
7 Respondeu Jesus e disse-lhe: O que eu faço, não o sabes tu, agora, mas tu o saberás depois.
8 Bokirieme iŋi yameŋ keku miya, “Go nonde kufu damaŋ mogo so yobu juremiŋ.” Oŋu miko iŋi ojiya, “Nonji go so jure garebemiŋ ine, go nonde kiŋariŋ jikigaru goiŋgo embimbiŋgamiŋ.”
8 Disse-lhe Pedro: Nunca me lavarás os pés. Respondeu-lhe Jesus: Se eu te não lavar, não tens parte comigo.
9 Oŋu ojime Saimon Pitaji bio popureru bokirieya, “Ofoŋ, ore eru go kufune akoŋ matayoŋ, mene eru qorune oi moko jure.”
9 Disse-lhe Simão Pedro: Senhor, não só os meus pés, mas também as mãos e a cabeça.
10 Oŋu bokirieme iŋi ojiya, “Moji obu rauku wareko kufuine oŋuakoŋ jurebeneŋ wonuŋine tomiri qaŋkisiekiine fukeiŋ. Ŋoŋo sosowo gbagbataeŋine fuke foregobiyoŋ, moakonji gbagbataeŋine so fukega.”
10 Disse-lhe Jesus: Aquele que está lavado não necessita de lavar senão os pés, pois no mais todo está limpo. Ora, vós estais limpos, mas não todos.
11 Moji babae bateiŋgo eya, Yesuji oi maneru ore eru iŋi miya, “Ŋoŋo sosowo gbagbataeŋine so fukegobi.”
11 Porque bem sabia ele quem o havia de trair; por isso, disse: Nem todos estais limpos.
12 Kufuyaŋuŋ jure foreru marikuine moke keru wakiru ŋeko uqo nobi iŋi weu yareru miya, “Nonji ya eŋarego, ŋoŋo ore fuŋine mane taniŋgagobi me mata?
12 Depois que lhes lavou os pés, e tomou as suas vestes, e se assentou outra vez à mesa, disse-lhes: Entendeis o que vos tenho feito?
13 Ŋoŋo nonde ‘Qaqaji!’ eru ‘Ofoŋ!’ oŋu minareegobi eru nonji oi foriine fukego. Ore eru oi soineo miegobi.
13 Vós me chamais Mestre e Senhor e dizeis bem, porque eu o sou.
14 Nonji ŋoŋore Ofoŋ Qaqaji fukeru kiŋaŋqoqo wakiqoqoinere mosi eba eku kufuŋaŋuŋ jurego ine, ŋoŋoji oŋuakoŋ baba waki eku kiŋaŋqoqo fukeru kufuŋaŋuŋ jujure eku gobi sagaiŋ. Oi ŋoŋore gio.
14 Ora, se eu, Senhor e Mestre, vos lavei os pés, vós deveis também lavar os pés uns aos outros.
15 “Nonji baku ŋadugo, ŋoŋo ore so kitiŋgaku kiŋaŋ qoqo eku goinebi. Oŋu gokimiŋ ore mosi nonji muŋambe ŋadube ŋonegobi. Oi manesuku ore kamasi boyobebi sagaiŋ.
15 Porque eu vos dei o exemplo, para que, como eu vos fiz, façais vós também.
16 Nonji buŋo foriine yobu mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Kiŋaŋqoqoji wakiqoqoine fukeko rauineji ropekiine fukega. Kiŋarinji qaqajiine odureru ropekiine fukeiŋgo embimbiŋgaiŋ. Oŋuakoŋ ŋi ofoŋ moji mimerereŋine soreme kiŋaŋ raru gio baega, iŋoji ofoŋinere yukuineo goga.
16 Na verdade, na verdade vos digo
17 Ŋoŋo buŋo koruŋ oi muŋambe mane mukugobi. Ore eru sakibobo bokeru ogopuŋaŋuŋ yoŋore mea yukuo raru gonimiŋ ine, nonji ŋoŋore ‘Oi kiwaqawaineke!’ mibemiŋ.” Oŋu.
17 Se sabeis essas
18 “Buŋo migo, oi ŋoŋo sosowo so ro ŋabega. Nonji mo roosoeru oga yabeboŋ, yoŋore fuŋne oi soine mane mukugo. Oŋu gogoyoŋ, Biŋe Quraŋ mo oiji foriineke fukeko sagaiŋ. Buŋo oi iŋi, ‘Moji noke uqo moko nogobere, iŋoji midobodo eku gbakuineji odepie nuru nuiŋgo jauega.’
18 Não falo de todos vós; eu bem sei os que tenho escolhido; mas para que se cumpra a Escritura: O que come
19 “Noŋ foriine jiki fukeiŋ ore buŋoine rone migo. Ore eru foriine fukeiŋ, ŋoŋo damaŋ oo nonde fuŋne mane taniŋgaru iŋi minimiŋ, ‘Aha! Gogore fuŋne damaŋ so go waperu goya, iŋoji oi fukega.’ Oŋu miku manesiŋ nunimiŋ ore nonji buŋo oi bonieru totogo mibe manebi.
19 Desde agora, vo-lo digo, antes que aconteça, para que, quando acontecer, acrediteis que eu sou.
20 “Nonji buŋo foriine yobu mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Nonji ŋiŋigo mo sorebe gio baiŋgo ore wareko moji oi keporega, iŋoji noŋ oŋuakoŋ kepore nuiŋ. Oŋuakoŋ noŋ kepore nuga, iŋoji moji sore nuya, oi oŋuakoŋ kepore teiŋ.”
20 Na verdade, na verdade vos digo que se alguém receber o que eu enviar, me recebe a mim, e quem me recebe a mim recebe aquele que me enviou.
21 Yesuji buŋo oŋu miku beuine waperu kebojiru pougaiŋ ore eru buŋo barariŋgaru iŋi yajiya, “Nonji buŋo foriine yobu mo iŋi ŋajibe maneniŋ: Ŋoŋoreone moji noŋ babae banuiŋ.”
21 Tendo Jesus dito isso, turbou-se em espírito e afirmou, dizendo: Na verdade, na verdade vos digo que um de vós me há de trair.
22 Oŋu yajime kiŋariŋpuineji yoŋoyoŋe qipupiware piku bibitatara ŋoŋone eku bubu iŋi manesubuŋ, “Oi more miga?” Oŋu manesuku maŋyoka koŋkoŋ ŋebuŋ.
22 Então, os discípulos olhavam uns para os outros, sem saberem de quem ele falava.
23 Koŋkoŋ ŋeku uqo nokabi Yesure wombuŋ kiŋarinji iŋore keririŋgo ŋeya.
23 Ora, um de seus discípulos, aquele a quem Jesus amava, estava reclinado no seio de Jesus.
24 Iŋoji ŋeko Saimon Pitaji qoruineji akoŋ kiŋariŋ oi soso eteku iŋi ojime maneya, “Buŋo oi more miga, oi weu teru minde manebemiŋ.”
24 Então, Simão Pedro fez sinal a este, para que perguntasse quem era aquele de quem ele falava.
25 Oŋu ojime maneru fooreku Yesure omoineo kitiŋgaku iŋi weuya, “Ofoŋ, ŋi oi moji?”
25 E, inclinando-se ele sobre o peito de Jesus, disse-lhe: Senhor, quem é?
26 Oŋu weume bokirie teya, “Poroŋ mobeine sigo igokurugaru mo otebemiŋ, iŋoji oi.” Kerisieru poroŋ mobeine roru sigo igokurugaru Judas oteya. Judasre mama tinaine Saimon Iskariot.
26 Jesus respondeu: É aquele a quem eu der o bocado molhado. E, molhando o bocado, o deu a Judas Iscariotes, filho de Simão.
27 Poroŋ mobeine oi oteme Satanji oo akoŋ Judasre maŋgo rakaya. Ore eru Yesuji oi mitiga teku iŋi ojiya, “Ya bamiŋ, oi pipa baigoŋ.”
27 E, após o bocado, entrou nele Satanás. Disse, pois, Jesus: O que fazes, faze-o depressa.
28 Buŋo oŋu ojiyayoŋ, oi wamore ojiya, oi kiŋariŋ goineji moko ŋeku uqo nobuŋ, yoŋoreone moji mo so mane taniŋgaya.
28 E nenhum dos que estavam assentados à mesa compreendeu a que propósito lhe dissera isso,
29 Kiŋariŋ goineji ore eru iŋi manesubuŋ, “Judasji moneŋ kekerere siŋaŋ goya, ore eru kombaŋ damaŋgo ya embimbiŋgakimiŋ, oi furiine bainde sorega me ŋiŋigo wakiqoqoine moneŋ ya mo yareiŋ ore miga.”
29 porque, como Judas tinha a bolsa, pensavam alguns que Jesus lhe tinha dito: Compra o que nos é necessário para a festa ou que desse alguma coisa aos pobres.
30 Judasji buŋo oi soine mane taniŋgaru poroŋ mobeine oi roru oo akoŋ bokeru sakibe rako ubu eya. Oŋu.
30 E, tendo Judas tomado o bocado, saiu logo. E era já noite.
31 Judasji bokeru sakibe rako Yesuji iŋi yajiya, “Muŋambe yo Anutuji kuririine Sombuŋ eru morende Ŋi Foriine ete foreme iŋoji Anuture tinabiŋe bosogueme taniŋgaga.
31 Tendo ele, pois, saído, disse Jesus: Agora, é glorificado o Filho do Homem, e Deus é glorificado nele.
32 Iŋoji Anuture tinabiŋe bosogueru Anutuke qakatoga ore Anutuji oŋuakoŋ iŋore tinabiŋe bosogueiŋ. Oi damaŋ so joroko bosogueru kuririquraŋineji fukeko go ropeiŋ.
32 Se Deus é glorificado nele, também Deus o glorificará em si mesmo e logo o há de glorificar.
33 “O kokopune, nonji damaŋ pompoŋine moke ŋoŋoke gobemiŋ. Oi goku boke ŋabebe jiki baa nuru gonimiŋ. Juda yoŋore iŋi ŋajibe maneniŋ, ‘Noŋ kae rabemiŋ, ŋoŋo oo wareiŋgo embimbiŋganimiŋ.’ Buŋo oi akoŋ muŋambe yo ŋoŋore oŋuakoŋ migo.
33 Filhinhos, ainda por um pouco estou convosco. Vós me buscareis, e, como tinha dito aos judeus: para onde eu vou não podeis vós ir, eu vo-lo digo também agora.
34 “Nonji mimipaŋ buŋo gariine mitiga yarego: Ŋoŋo maŋ-ŋaŋunji jojoko eku goinebi. Nonji manjoko eŋareru goboŋ, ŋoŋo ore so jojoko eku goinebi.
34 Um novo mandamento vos dou: Que vos ameis uns aos outros; como eu vos amei a vós, que também vós uns aos outros vos ameis.
35 Botuŋaŋuŋgo maŋ-ŋaŋunji jojoko naduŋgaduŋ eru gonimiŋ ine, ŋiŋigo sosowo yoŋo ŋone ŋaberu fuŋneŋaŋuŋ mane mukuru iŋi miku gonimiŋ, ‘Aha! Oi Yesure kiŋariŋpuine fukegobi.’” Oŋu.
35 Nisto todos conhecerão que sois meus discípulos, se vos amardes uns aos outros.
36 Saimon Pitaji Yesu iŋi weu teya, “Ofoŋ, go uro ramiŋ?” Weu teme bokirieya, “Noŋ uro rabemiŋ, goji oo boyobe nuru wareiŋgo embimbiŋgamiŋ. Damaŋ yoo embimbiŋgamiŋyoŋ, jiki oi soine boyobe nuru waremiŋ.”
36 Disse-lhe Simão Pedro: Senhor, para onde vais? Jesus lhe respondeu: Para onde eu vou não podes, agora, seguir-me, mas, depois, me seguirás.
37 Bokirieme iŋi weu teya, “Ofoŋ, noŋ wamore damaŋ yoo go boyobe guru wareiŋgo embimbiŋgabemiŋ? Nonji gogone gore eru kisiŋgaru bokebemiŋ.”
37 Disse-lhe Pedro: Por que não posso seguir-te agora? Por ti darei a minha vida.
38 Weume iŋi bokirieya, “Goji fofori gogogo nonde eru kisiŋgaru bokemiŋgo mige me? Buŋo oi migoji akoŋ mige. Nonji buŋo foriine yobu mo iŋi gajibe mane: Muŋambe qoquji oŋgaiŋgo bombeŋgako goji damaŋ oo muga nunde ateine yokaomo fukeiŋ.” Oŋu.
38 Respondeu-lhe Jesus: Tu darás a tua vida por mim? Na verdade, na verdade te digo que não cantará o galo, enquanto me não tiveres negado três vezes.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 13, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.