Atos 22
Maŋkekerisiere Biŋe Quraŋ Jojofo Gariine (MLH) vs NVT
1 Polji dimaku iŋi miya, “Ŋi ogopune, nonji buŋo mobeine mibemiŋ, oi kaje ruaru maneniŋ.”
1 “Irmãos e pais”, disse Paulo. “Ouçam-me enquanto apresento minha defesa.”
2 Hibru buŋoo buŋo miko maneru buŋoyaŋuŋ sosowo boke foreko dimakabi jikigaru miya,
2 Quando o ouviram falar em aramaico, o silêncio foi ainda maior.
3 “Noŋ Juda ŋi. Noŋ Silisia prowinsre taoŋ tinaine Tarsus oo fukebe Jerusalem siti yoo siŋaŋ nubi goku sogueboŋ. Goku sogueru waperu qaqaji tinaine Gamaliel iŋore buŋo rurumaŋgo ŋebe iŋoji Juda apa ŋasopunoŋuŋ yoŋore Kadi buŋo eru eebobo oi poretiŋ qaji nareme ore mamaneine maneru goboŋ. Muŋambe ŋoŋoji sosowo Anuture buŋo rurumaŋgo roperu yameŋ keku iŋore jigo qaku gogobi, nonji ore so fukeru goboŋ.
3 Então Paulo disse: “Sou judeu, nascido em Tarso, cidade da Cilícia. Fui criado aqui em Jerusalém e educado por Gamaliel. Como aluno dele, fui instruído rigorosamente em nossas leis e nos costumes judaicos. Tornei-me muito zeloso de honrar a Deus em tudo que fazia, como vocês são hoje.
4 Oŋu goku ŋiŋigo Ofonde kadi boyoberu gobuŋ, oi yaberu ketotieru kekesuesue eyarebe joiserereŋ maneru goineji komebuŋ. Nonji ŋiŋigoine ŋiŋigoine oga yaberu gbediji (nigiŋ) kiperu witi pigo rua yabebe.
4 E fui ao encalço dos seguidores do Caminho, perseguindo alguns até a morte, prendendo homens e mulheres e lançando-os na prisão.
5 Soriŋ gio siŋaŋ qoruine eru minebobopuine sosowo yoŋoji oi soine manegobi eru yoŋoreo raru weu yarebeneŋ oi soine kitiŋgaku minobuŋ. Yoŋoji Juda ŋi soguine Damaskas sitio gogobi, yoŋore quraŋ rigaru narebi roru goboŋ. Oo ŋiŋigo Ofonde kadi boyoberu gobuŋ, nonji oi oŋuakoŋ ‘Geoine bokirie yarenimiŋ ore nigiŋ yaberu Jerusalem yo oga yaberu warebemiŋ,’ miku kadio raboŋ.”
5 O sumo sacerdote e todo o conselho dos líderes do povo podem confirmar isso. Recebi deles cartas para nossos irmãos judeus em Damasco que me autorizavam a trazer os seguidores do Caminho de lá para Jerusalém, em cadeias, para serem castigados.
6 “Kadio raboŋyoŋ, Damaskas siti bombeŋgabe oo ya mo iŋi fukeya: Una botuine oo kuririquraŋ soguine mo Sombuŋgone kirabori oŋuine fukeru pipa wakiru kemaga nuya.
6 “Quando me aproximava de Damasco, por volta do meio-dia, de repente uma luz muito intensa brilhou ao meu redor.
7 Kemaga nume rondiŋgaru moreŋgo wakiru pebe Sombuŋgone buŋo mo iŋi fukeko maneboŋ, ‘Sol Sol, go wamore kekesuesue paio enareege?’
7 Caí no chão e ouvi uma voz que me disse: ‘Saulo, Saulo, por que você me persegue?’.
8 Oi maneru bokirieboŋ, ‘Ofoŋ, go moji?’ Oŋu bokiriebe najiya, ‘Noŋ Nazaret ŋi Yesu, kekesuesue enareege, noŋ oi.’
8 “‘Quem és tu, Senhor?’, perguntei. “E a voz respondeu: ‘Sou Jesus, o nazareno,
9 Ŋi noke wareru dimagobi, yoŋoji kuririquraŋ oi noŋebuŋ, buŋo najiya, buŋo oi fonuŋine mo so manebuŋ.
9 Os que me acompanhavam viram a luz, mas não entenderam a voz daquele que falava comigo.
10 Oŋu najime nonji weuku miboŋ, ‘Ofoŋ, noŋ uruŋu ebemiŋ?’ Mibe najiya, ‘Go muŋambe yo pakereru Damaskas sitio rande Anutuji wamo ya bamiŋ ore miiŋ, oi moji gajiiŋ.’
10 “Então perguntei: ‘Que devo fazer, Senhor?’. “E o Senhor me disse: ‘Levante-se e entre em Damasco, onde lhe dirão tudo que você deve fazer’.
11 Kuririquraŋ oiji jiŋone igako tiŋtuŋ qaku dimabe ŋi noke warebuŋ, yoŋoji meneo roru oga nubi Damaskas sitio rabeŋ.
11 “A luz intensa havia me deixado cego, e meus companheiros tiveram de levar-me pela mão a Damasco.
12 “Oo ŋi mo tinaine Ananaias goya. Iŋoji Anutu araŋ baku Mosesre Kadi buŋo poretiŋ boyoberu goya. Ore eru Juda ŋiŋigo Damaskas gobuŋ, yoŋoji sosowo araŋ fiine bateru gobuŋ.
12 Vivia ali Ananias, um homem devoto, dedicado à lei e muito respeitado por todos os judeus da cidade.
13 Iŋoji nondeo wareru maŋfuŋneo dimaku iŋi najiya, ‘Sol ogone, jiŋogo moke taŋa.’ Oŋu najime aua damaŋ oo akoŋ jiŋone taŋako piku ŋoneboŋ.
13 Ele veio, colocou-se ao meu lado e disse: ‘Irmão Saulo, volte a enxergar’. E, naquele mesmo instante, pude vê-lo.
14 Ŋonebe Ananaiasji najiya, ‘Goji eebobo posiinere Rau ŋonende buŋo miineji gajiko maru fonuŋine manemeŋ. Noŋunde apa ŋaso yoŋore Anutu iŋoji go roosoe guko iŋore maŋ aŋi mane mukuine.
14 “Então ele disse: ‘O Deus de nossos antepassados escolheu você para conhecer a vontade dele e para ver o Justo e ouvi-lo falar.
15 Go wamo ya ŋoneru manege, oi kitiŋgaku miku iŋore minebobo fukeru moreŋine moreŋine ŋiŋigo jiŋoyaŋuŋgo munaŋ moge oŋuine dimaku goigoŋ.
15 Você será testemunha dele, dizendo a todos o que viu e ouviu.
16 Ore eru go wamore etaŋqataŋ eru odigage? Bio pakereru iŋore tina oŋga wosiru minde miti meso garebeneŋ agiburaŋgo jureko posikeiŋ.’ Ananaiasji oŋu najiya.”
16 O que está esperando? Levante-se e seja batizado! Fique limpo de seus pecados invocando o nome do Senhor’.
17 “Damaskas siti bokeru Jerusalem sitio kirieru boji soriŋgo oŋga wosibe Ofonde kobiji kema nume dimaku qohoŋ iru mo ŋoneboŋ.
17 “Depois que voltei a Jerusalém, estava orando no templo e tive uma visão,
18 Iru oo Yesu ŋonebe nondeo wareru iŋi najiya, ‘Go kantri yoo nonde fuŋne eru Biŋe buŋone oi gbeŋ akoŋ so miku goigoŋ. Oi kitiŋgaku minde keta ruaru ŋadi ganimiŋ. Ore eru Jerusalem siti yo pipa bokeru raigoŋ.’
18 na qual o Senhor me dizia: ‘Depressa! Saia de Jerusalém, pois o povo daqui não aceitará seu testemunho a meu respeito’.
19 “Oŋu najime miboŋ, ‘Ofoŋ, yoŋoji nonde fuŋne manegobi. Nonji rone roregaru ŋiŋigo go manesiŋ garebuŋ, oi oŋgawowosi piine piine oo roperu bofuke yaberu kiperu ŋoŋoru joruinekeji yaberu goine witi pigo rua yaberu goboŋ.
19 “E eu respondi: ‘Senhor, sem dúvida eles sabem que em cada sinagoga eu prendia e açoitava aqueles que criam em ti.
20 Gore gio babapi ŋi Stiwenji fuŋnego kitiŋgaku miko qabi dariine wakiko nonji damaŋ oo oŋuakoŋ maŋfuŋyaŋuŋgo dimaku qotikeru marikuyaŋuŋ siŋaŋ garu dimabe qabi komeya.’
20 E quando Estêvão, tua testemunha, foi morto, eu estava inteiramente de acordo. Fiquei ali e guardei os mantos que eles tiraram quando foram apedrejá-lo’.
21 Oŋu mibe Ofonji najiya, ‘Nonji sore gugo go joroineo kotu kantri ŋiŋigo yoŋoreo raigoŋ.’ Oŋu.”
21 “Mas o Senhor me disse: ‘Vá, pois eu o enviarei para longe, para os gentios’”.
22 Polji buŋo mobeine miya, oi ŋiŋigo kubu yoŋoji kaje ruaru manebuŋyoŋ, (Ofonji kotu kantri ŋiŋigo yoŋoreo raiŋgo miya,) buŋo oi maneru oo akoŋ sanaŋine akoŋ jojoraku oŋgabuŋ, “Use! Ŋi oŋuine oi qabi komeine. Oi moreŋgo niŋoke goiŋ ore so mata.”
22 A multidão ouviu Paulo até ele dizer essa palavra. Então começaram a gritar: “Fora com esse sujeito! Ele não merece viver!”.
23 Oŋu jojoraku oŋgaku kambaŋ kereŋ qomukuru bokeru (kufuyaŋunji odeririŋgaru oderu) sunjeŋ pujeku sowoo kosabasa bokebuŋ.
23 Gritavam, arrancavam seus mantos e jogavam poeira para o alto.
24 Oŋu ebuŋ Rom yoŋore mamari siŋaŋ qoruineji mitigako mamari ŋi yoŋoji Pol ogagaru raru mamari ŋi yoŋore aeŋ dobu maŋineo ruabuŋ. Dobu maŋineo ruabi Juda yoŋoji oi wamore eru fonuŋ baku oŋgagobi, ore fuŋine maneiŋgo ore iŋi mitigaya, “Ŋoŋo Pol roru ŋoŋoru joruinekeji qaku weu tebi fuŋine totogo miko manekimiŋ.”
24 O comandante trouxe Paulo para dentro e ordenou que ele fosse açoitado e interrogado a fim de descobrir por que a multidão tinha ficado tão furiosa.
25 Oŋu mitigayayoŋ, Pol roru kiperu kobiŋ joruinekeji qanimiŋgo ebi Rom mamari siŋaŋ moji bembeŋgo dimako Polji iŋi ojiya, “Rom qoqodure gawman yoŋoji sa kipe nubi meyaŋuŋgo gogo. Nonji ore (mimiti) paspot roru gogo. Ore eru ŋoŋo nonde buŋo so maneru osoeru kosa mitariru mo kobiŋ joruinekeji nunimiŋ, oi Rom mimiti rauine yoŋore jiŋoo sagaiŋ me mata?”
25 Quando amarravam Paulo para açoitá-lo, ele disse ao oficial que estava ali: “A lei permite açoitar um cidadão romano sem que ele tenha sido julgado?”.
26 Polji oŋu ojime mamari siŋanji maneru oo akoŋ mamari siŋaŋ qoruine iŋoreo raru biŋe buŋo iŋi ojiya, “Ŋi oiji Rom gawmande (mimiti) paspot roru goga. Ore eru go uruŋu emiŋ?”
26 Ao ouvir isso, o oficial foi ao comandante e perguntou: “O que o senhor está fazendo? Este homem é cidadão romano!”.
27 Oŋu ojime mamari siŋaŋ qoruineji Polreo raru weu teya, “Go fofori Rom gawmande (mimiti) paspot roru goge me mata? Oi mikande manebemiŋ.” Weu teme Polji bokirieya, “Fofori, nonji oi roru gogo.”
27 O comandante perguntou a Paulo: “Diga-me, você é cidadão romano?”. Ele respondeu: “Sim, eu sou”.
28 Oŋu bokirieme ojiya, “Noŋ moneŋ soguine bokeru Rom qoqodure gawmande (mimiti) paspot furiine babe narebi gogo.” Ojiko Polji miya, “Oi fiineyoŋ, nonde mamaji Rom gawmande paspot roru goko nonji iŋore made fukeru oone tina oi roru gogo.”
28 “Eu também”, disse o comandante. “E paguei caro por minha cidadania!” Paulo respondeu: “Mas eu sou cidadão de nascimento”.
29 Oŋu miko ŋi weu tenimiŋ ore ebuŋ, yoŋoji oo akoŋ bokeru kirieru rabuŋ. Polji “Noŋ Rom gawmande paspot roru gogo,” miko mamari siŋaŋ qoruineji oi maneru Rom ŋi nigiŋ gateya ore eru waragaku sombuine maneya. Oŋu.
29 Quando os soldados que estavam prestes a interrogar Paulo ouviram que ele era cidadão romano, retiraram-se de imediato. Até mesmo o comandante ficou com medo ao saber que Paulo era cidadão romano, pois tinha mandado amarrá-lo.
30 Kae fureko mamari siŋaŋ qoruineji pakereru Juda yoŋoji wamore Pol buŋoo ruaru mibuŋ, ore fuŋine poretiŋ maneiŋgo maneru soriŋ gio siŋaŋ qoruine eru soriŋ kaunsol kubu sosowo yoŋoji tumaŋganimiŋ ore mitiga yareya. Oŋu tumaŋgabi miko Polre gbediine (nigiŋ) piruebi ogagaru wakiru yoŋore jiŋo maio ruame dimaya. Oŋu.
30 No dia seguinte, o comandante ordenou que os principais sacerdotes se reunissem com o conselho dos líderes do povo. Queria descobrir exatamente qual era o problema, por isso soltou Paulo e mandou que o trouxessem diante deles.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Atos 22, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.