João 6
El Nuevo Testamento en el Mixteco de Ayutla (MIY) vs NVT
1 Ni̱ yaꞌa̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ke̱ta̱ Jesús kuaꞌa̱n a̱ tu̱ku̱ taꞌviꞌ mi̱ni̱ Galilea, ña̱ na̱niꞌ tu̱ Tiberias.
1 Depois disso, Jesus atravessou o mar da Galileia, conhecido também como mar de Tiberíades.
2 Te̱ kuaꞌa̱ꞌ va̱ ne̱ yivi̱ꞌ ni̱ ndiku̱n ña̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ña̱ ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱ chu̱u̱n kaꞌnuꞌ ña̱ xaaꞌ a̱ kii̱ꞌ ni̱ sa̱ndaꞌa a̱ ne̱ kuni ku̱vi̱.
2 Uma grande multidão o seguia por toda parte, pois tinham visto os sinais que ele havia realizado ao curar os enfermos.
3 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ka̱a̱ Jesús i̱i̱n xiki̱ꞌ, te̱ ni̱ xi̱ku̱nduꞌu̱ꞌ a̱ i̱kanꞌ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱.
3 Então Jesus subiu a um monte e sentou-se com seus discípulos.
4 Te̱ xa̱ kuyatinꞌ vi̱koꞌ pascua, ña̱ xitoꞌ kaꞌnuꞌ ne̱ judío.
4 Era quase tempo da festa judaica da Páscoa.
5 Kii̱ꞌ ni̱ nda̱ni̱ꞌi̱ Jesús nuu̱ꞌ a̱, te̱ ni̱ xi̱ni̱ a̱ kua̱xi̱ kuaꞌa̱ꞌ kooꞌ chukuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ Felipe ndii:
5 Jesus logo viu uma grande multidão que vinha a seu encontro. Voltando-se para Filipe, perguntou: “Onde podemos comprar pão para alimentar toda essa gente?”.
6 Ni̱ kaꞌa̱n a̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ ra̱ te̱ ku̱ni̱ a̱ ndee ña̱ kaꞌa̱n ra̱, sa̱kanꞌ ña̱ xa̱ xiní a̱ ndee ña̱ sa̱a̱ a̱.
6 Disse isso para pôr Filipe à prova, pois já sabia o que ia fazer.
7 Te̱ ni̱ na̱kui̱i̱n Felipe nuu̱ꞌ a̱ ndii:
7 Filipe respondeu: “Mesmo que trabalhássemos vários meses, não teríamos dinheiro suficiente para dar alimento a todos!”.
8 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱nga̱ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱, te̱ na̱niꞌ Andrés, te̱ nduuꞌ ña̱ni̱ Simón Pedro, xiinꞌ a̱ ndii:
8 Então um de seus discípulos, André, irmão de Simão Pedro, falou:
9 ―Yoo i̱i̱n te̱ sie yoꞌoꞌ, te̱ kumiꞌ ra̱ uꞌu̱n taꞌan xita̱ꞌ va̱ꞌa̱ yu̱chiꞌ cebada xiinꞌ uvi̱ taꞌan ti̱a̱kaꞌ. Ndisu̱, ¿miiꞌ kuní ña̱ kaa̱ꞌ nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ kaa̱ꞌ? ―ni̱ kachi̱ ra̱.
9 “Aqui está um rapaz com cinco pães de cevada e dois peixes. Mas que adianta isso para tanta gente?”.
10 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús ndii:
10 Jesus respondeu: “Digam ao povo que se sente”. Todos se sentaram na grama que cobria o monte. Só os homens eram cerca de cinco mil.
11 Te̱ ni̱ ki̱ꞌi̱n Jesús xita̱ꞌ va̱ꞌa̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ ta̱xi̱ a̱ ña̱ chi̱nda̱ni Ndiosí xaꞌa̱ꞌ a̱, te̱ ni̱ ta̱xi̱ ña̱ꞌaꞌ a̱ nda̱ꞌaꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱. Te̱ ni̱ xa̱xa̱ꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ a̱ nda̱ꞌaꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ, ne̱ ndieeꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ i̱i̱n kachi̱ ni̱ xa̱a̱ tu̱ a̱ xiinꞌ ti̱a̱kaꞌ ja̱a̱nꞌ. Te̱ i̱ꞌi̱n ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ni̱ ki̱ꞌi̱n sa̱a̱ ka̱ kuuꞌ ña̱ kuní mi̱iꞌ ni̱a̱.
11 Então Jesus tomou os pães, agradeceu a Deus e os repartiu entre o povo. Em seguida, fez o mesmo com os peixes. E todos comeram à vontade.
12 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ nda̱ꞌni̱ ni̱a̱ ndii, ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii:
12 Depois que todos estavam satisfeitos, Jesus disse a seus discípulos: “Agora juntem os pedaços que sobraram, para que nada se desperdice”.
13 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ na̱ka̱ya̱ ra̱ ña̱ ni̱ ndoo̱ ndo̱so̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ sa̱kutuꞌ ra̱ uxi̱ uvi̱ taꞌan íkaꞌ naꞌnuꞌ xiinꞌ xita̱ꞌ va̱ꞌa̱ ñaꞌinꞌ, ña̱ ni̱ ndoo̱ ndo̱so̱ꞌ, ña̱ ni̱ kuu̱ uꞌu̱n taꞌan ja̱a̱nꞌ.
13 Eles juntaram o que restou e encheram doze cestos com as sobras.
14 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ ni̱ kaꞌa̱n ne̱ yivi̱ꞌ ja̱a̱nꞌ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱ chu̱u̱n kaꞌnuꞌ ña̱ ni̱ xa̱a̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
14 Quando o povo viu Jesus fazer esse sinal, exclamou: “Sem dúvida ele é o profeta que haveria de vir ao mundo!”.
15 Ndisu̱ kii̱ꞌ ni̱ ku̱nda̱ni̱ Jesús ña̱ xa̱ xitoꞌ ti̱i̱n uꞌvi̱ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱, te̱ nda̱sa̱ndu̱u̱ ña̱ꞌaꞌ ni̱a̱ rey ni̱a̱ ndii, ni̱ ka̱a̱ a̱ miiꞌ sukun ka̱ xíniꞌ i̱kuꞌ ja̱a̱nꞌ kuaꞌa̱n i̱i̱n nda̱a̱ꞌ mi̱iꞌ a̱.
15 Jesus sabia que pretendiam obrigá-lo a ser rei deles, de modo que se retirou, sozinho, para o monte.
16 Kii̱ꞌ ni̱ kua̱a̱ꞌ ndii, ni̱ na̱kaa̱ꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ,
16 Ao entardecer, os discípulos de Jesus desceram à praia,
17 te̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ ra̱ i̱i̱n tundo̱oꞌ, te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ xkaꞌndíá ra̱ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ nandikoꞌ ra̱ ñu̱u̱ Capernaum, te̱ xa̱ ni̱ ku̱ñu̱u. Te̱ tïa̱ꞌan ki̱xi̱n Jesús miiꞌ ñuꞌuꞌ ra̱ ja̱a̱nꞌ.
17 entraram no barco e atravessaram o mar em direção a Cafarnaum. Quando escureceu, porém, Jesus ainda não tinha vindo se encontrar com eles.
18 Te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ nutaꞌ ti̱kui mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ ndi̱e̱eꞌ va̱ xikaꞌ tachi̱ꞌ.
18 Logo, um vento forte veio sobre eles, e o mar ficou muito agitado.
19 Kii̱ꞌ xa̱ kuaꞌa̱n tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ ra̱ yatinꞌ iñu̱ taꞌan kilómetro nuu̱ꞌ ti̱kui ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱ni̱ ra̱ kua̱xi̱ xaꞌaꞌ Jesús nuu̱ꞌ ti̱kui mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ kuyatinꞌ a̱ tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ yi̱ꞌvi va̱ ra̱.
19 Depois de remarem cinco ou seis quilômetros, de repente viram Jesus caminhando sobre o mar, em direção ao barco. Ficaram aterrorizados,
20 Ndisu̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
20 mas ele lhes disse: “Sou eu! Não tenham medo”.
21 Sa̱kanꞌ na ni̱ na̱ti̱i̱n va̱ꞌa̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱ ti̱xi̱n tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ndee i̱i̱n kani̱ꞌ va̱ te̱ ni̱ xaa̱ nu̱ꞌ yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ miiꞌ kuaꞌa̱n ra̱ ja̱a̱nꞌ.
21 Eles o receberam no barco e, logo em seguida, chegaram a seu destino.
22 Kii̱ꞌ ni̱ kitu̱ꞌ tu̱ku̱ kivi̱ꞌ ndii, ne̱ yivi̱ꞌ kuaꞌa̱ꞌ kooꞌ chukuuꞌ, ne̱ ni̱ ndoo̱ tu̱ku̱ taꞌviꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ ndii, ni̱ xi̱ni̱ ni̱a̱ ña̱ i̱i̱n nda̱a̱ꞌ tundo̱oꞌ ni̱ ii̱n i̱kanꞌ. Te̱ ni̱ xi̱ni̱ tu̱ ni̱a̱ ña̱ nï̱ sko̱ꞌnuꞌ Jesús ti̱xi̱n tunꞌ ja̱a̱nꞌ xiinꞌ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii mi̱iꞌ te̱ ja̱a̱nꞌ kui̱ti̱ꞌ kuaꞌa̱n.
22 No dia seguinte, a multidão que tinha ficado do outro lado do mar viu que os discípulos haviam pegado o único barco dali e que Jesus não fora com eles.
23 Te̱ ni̱ nde̱kui̱e̱ te̱ ñu̱u̱ Tiberias xiinꞌ i̱nga̱ tundo̱oꞌ ya̱ti̱n yu̱ꞌuꞌ mi̱ni̱ miiꞌ ni̱ yoo̱ mani̱ꞌ ne̱ kuaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ni̱ xa̱a̱ xto̱ꞌo̱ e̱ꞌ kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ ta̱xi̱ a̱ ña̱ chi̱nda̱ni Ndiosí.
23 Alguns barcos de Tiberíades se aproximaram do lugar onde o povo tinha comido os pães depois que o Senhor os abençoou.
24 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ne̱ ja̱a̱nꞌ ña̱ kö̱o̱ꞌ Jesús xikaꞌ i̱kanꞌ, te̱ ni̱ nde̱e̱ kö̱o̱ꞌ tu̱ te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii, sa̱kanꞌ te̱ ni̱ ko̱ꞌni̱ ni̱a̱ ti̱xi̱n tundo̱oꞌ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ na̱ndi̱koꞌ ni̱a̱ ñu̱u̱ Capernaum te̱ na̱ndu̱kuꞌ ni̱a̱ Jesús i̱kanꞌ.
24 Quando a multidão viu que nem Jesus nem os discípulos estavam ali, todos entraram nos barcos e atravessaram para Cafarnaum, a fim de procurá-lo.
25 Va̱ꞌa̱, kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ ña̱ꞌaꞌ ne̱ ja̱a̱nꞌ tu̱ku̱ taꞌviꞌ mi̱ni̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ a̱ ndii:
25 Encontraram-no do outro lado do mar e lhe perguntaram: “Rabi, quando o senhor chegou aqui?”.
26 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
26 Jesus respondeu: “Eu lhes digo a verdade: vocês querem estar comigo não porque entenderam os sinais, mas porque lhes dei alimento.
27 Sä̱chuunꞌ ka̱ ndo̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ ña̱ xkaꞌndíá, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii va̱ꞌa̱ ka̱ sa̱chuunꞌ ndo̱ꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ xkaꞌndíá, te̱ na̱ti̱i̱n ndo̱ꞌ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ. Yuꞌu̱, ña̱ nduuꞌ tu̱ te̱ yivi̱ꞌ, nduuꞌ ña̱ taxiꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ. Kua̱chi̱ ndii yuꞌu̱ nduuꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n tuni̱ Ndiosí, yu̱vaꞌ e̱ꞌ, ta̱xi̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ ―ni̱ kachi̱ Jesús.
27 Não se preocupem tanto com coisas que se estragam, como a comida, mas usem suas energias buscando o alimento que permanece para a vida eterna, o qual o Filho do Homem pode lhes dar. Pois Deus, o Pai, colocou em mim seu selo de aprovação”.
28 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ a̱ ndii:
28 “Nós também queremos realizar as obras de Deus”, disseram eles. “O que devemos fazer?”
29 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
29 Jesus lhes disse: “Esta é a única obra que Deus quer de vocês: creiam naquele que ele enviou”.
30 Sa̱kanꞌ na ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ a̱ ndii:
30 Eles responderam: “Se deseja que creiamos no senhor, mostre-nos um sinal. O que o senhor pode fazer?
31 Xiní e̱ꞌ ña̱ ne̱ xii̱ꞌ ya̱taꞌ e̱ꞌ ndii, ni̱ xa̱xi̱ꞌ ni̱a̱ ña̱ xaxi̱ꞌ ña̱ ni̱ na̱niꞌ maná kii̱ꞌ xkaꞌndíá ni̱a̱ miiꞌ i̱chi va̱ kaaꞌ. Sa̱a̱ niiꞌ yoso̱ꞌ a̱ nuu̱ꞌ tu̱tu̱ Ndiosí miiꞌ kaꞌán a̱ ndii: “Ña̱ xaxi̱ꞌ, ña̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ndi̱viꞌ, ni̱ ta̱xi̱ ra̱ ni̱ xa̱xi̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ”, kachi a̱ ―ni̱ kachi̱ ni̱a̱.
31 Afinal, nossos antepassados comeram maná no deserto! As Escrituras dizem: ‘Moisés lhes deu de comer pão do céu’”.
32 Sa̱kanꞌ na ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
32 Jesus disse: “Eu lhes digo a verdade: não foi Moisés quem lhes deu pão do céu. É meu Pai quem dá o verdadeiro pão do céu a vocês.
33 Kua̱chi̱ ndii, ña̱ xaxi̱ꞌ ña̱ taxiꞌ Ndiosí ndii, ña̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ ña̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ndi̱viꞌ, te̱ ni̱ xa̱a̱ a̱ i̱i̱n yivi̱ꞌ, te̱ taxiꞌ a̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ nuu̱ꞌ ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
33 O verdadeiro pão de Deus é aquele que desce do céu e dá vida ao mundo”.
34 Sa̱kanꞌ na ni̱ kaꞌa̱n ni̱a̱ xiinꞌ a̱ ndii:
34 “Senhor, dê-nos desse pão todos os dias”, disseram eles.
35 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ni̱a̱ ndii:
35 Jesus respondeu: “Eu sou o pão da vida. Quem vem a mim nunca mais terá fome. Quem crê em mim nunca mais terá sede.
36 Ndisu̱ naa ni̱ kaꞌa̱n i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ndii, tee̱ꞌ ndee xa̱ ni̱ xi̱ni̱ ndo̱ꞌ yuꞌu̱ ndii, ï̱ni̱ ndo̱ꞌ xini ndo̱ꞌ yuꞌu̱.
36 Mas vocês não creram em mim, embora me tenham visto.
37 Sa̱kuuꞌ ne̱ taxiꞌ yu̱vaꞌ nda̱ꞌaꞌ i̱ ndii, ki̱xi̱n ni̱a̱ nuu̱ꞌ i̱, te̱ ne̱ kua̱xi̱ nuu̱ꞌ i̱ ndii, sä̱na̱ndikoꞌ ña̱ꞌaꞌ i̱,
37 Contudo, aqueles que o Pai me dá virão a mim, e eu jamais os rejeitarei.
38 sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ nu̱u̱ i̱ ndi̱viꞌ te̱ sa̱a̱ i̱ ña̱ kuní ña̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ yuꞌu̱, te̱ süu̱ꞌ ña̱ kuní mi̱iꞌ i̱.
38 Pois desci do céu para fazer a vontade daquele que me enviou, e não minha própria vontade.
39 Te̱ ña̱ yo̱ꞌo̱ꞌ nduuꞌ ña̱ kuní ña̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ yuꞌu̱ ndii, ña̱ sa̱kuuꞌ ne̱ ni̱ ta̱xi̱ a̱ nda̱ꞌaꞌ i̱ ndii, nde̱e̱ i̱i̱n ni̱a̱ kuïta̱ sa̱a̱ i̱, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii sa̱na̱tiaku ña̱ꞌaꞌ i̱ kivi̱ꞌ soꞌo̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
39 E esta é a vontade de Deus: que eu não perca um sequer de todos que ele me deu, mas que ressuscite todos no último dia.
40 Kua̱chi̱ ndii, kuní yu̱vaꞌ i̱ ña̱ yo̱o̱ ka̱ nakuni yuꞌu̱, ña̱ nduuꞌ siꞌe̱ a̱, te̱ i̱ni̱ ni̱a̱ xini ni̱a̱ yuꞌu̱ ndii, na̱ti̱i̱n ni̱a̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ, te̱ sa̱na̱tiaku ña̱ꞌaꞌ i̱ kivi̱ꞌ soꞌo̱ꞌ ndiꞌiꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
40 Pois é a vontade de meu Pai que todo aquele que olhar para o Filho e nele crer tenha a vida eterna, e eu o ressuscitarei no último dia”.
41 Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ sa̱va̱ te̱ judío ndii, ni̱ xa̱ꞌaꞌ kaꞌán i̱ꞌni̱ ra̱ xaꞌa̱ꞌ Jesús ko̱to̱ ka̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ña̱ su̱vi̱ a̱ nduuꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ ña̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ndi̱viꞌ.
41 Então os judeus começaram a criticá-lo, pois ele havia afirmado: “Eu sou o pão que desceu do céu”.
42 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ra̱ ndii:
42 Diziam: “Este não é Jesus, filho de José? Conhecemos seu pai e sua mãe. Como ele pode dizer: ‘Desci do céu?’”.
43 I̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ra̱ ndii:
43 Jesus, porém, respondeu: “Parem de me criticar.
44 Nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ kü̱vi̱ ki̱xi̱n nuu̱ꞌ i̱ naaꞌ tï̱ꞌviꞌ ña̱ꞌaꞌ yu̱vaꞌ i̱, ña̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ yuꞌu̱, te̱ sa̱na̱tiaku i̱ ni̱a̱ kivi̱ꞌ soꞌo̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
44 Pois ninguém pode vir a mim se o Pai, que me enviou, não o trouxer a mim; e no último dia eu o ressuscitarei.
45 Yoso̱ꞌ a̱ nuu̱ꞌ tu̱tu̱ Ndiosí miiꞌ ni̱ ke̱ꞌi̱ te̱ ni̱ kaꞌa̱n tiakú tu̱ꞌu̱n a̱ ndii: “Mi̱iꞌ Ndiosí sa̱niaꞌá sa̱kuuꞌ ne̱ yivi̱ꞌ”, kachi a̱. Sa̱kanꞌ na kuiiꞌ sa̱kuuꞌ ne̱ xini so̱ꞌo̱ ña̱ kaꞌán Ndiosí xiinꞌ ni̱a̱, te̱ ni̱ na̱ti̱i̱n ni̱a̱ ña̱ kaꞌán a̱ ndii, ki̱xi̱n ni̱a̱ nuu̱ꞌ i̱.
45 Como dizem as Escrituras: ‘Todos eles serão ensinados por Deus’. Todo aquele que ouve o Pai e aprende dele vem a mim.
46 Yu̱vaꞌ i̱ Ndiosí ndii, nde̱e̱ i̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ tïa̱ꞌan ku̱ni̱ ndu̱chiꞌ nuuꞌ ña̱ꞌaꞌ, süu̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii ña̱ ni̱ ki̱e̱e̱ miiꞌ nduꞌu̱ꞌ a̱ kui̱ti̱ꞌ xa̱ ni̱ xi̱ni̱ ña̱ꞌaꞌ.
46 Não que alguém tenha visto o Pai; somente eu, que fui enviado por Deus, o vi.
47 Ña̱ nda̱ku kaꞌán i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ña̱ yo̱o̱ ka̱ i̱ni̱ xini yuꞌu̱ ndii, kumiꞌ ni̱a̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
47 “Eu lhes digo a verdade: quem crê tem a vida eterna.
48 Yuꞌu̱ nduuꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ, ña̱ taxiꞌ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
48 Sim, eu sou o pão da vida!
49 Maná ni̱ xa̱xi̱ꞌ ne̱ xii̱ꞌ ya̱taꞌ ndo̱ꞌ kii̱ꞌ ni̱ xkaꞌndi̱a̱ ni̱a̱ miiꞌ i̱chi kaaꞌ, ndisu̱ ni̱ xiꞌi̱ ni̱a̱ nde̱e̱ sa̱a̱ ka̱ ni̱.
49 Seus antepassados comeram maná no deserto, mas morreram;
50 Ndisu̱ ña̱ xaxi̱ꞌ, ña̱ kaꞌán yuꞌu̱ xaꞌa̱ꞌ ja̱a̱nꞌ, nduuꞌ ña̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ndi̱viꞌ, te̱ yo̱o̱ ka̱ xaxi̱ꞌ ña̱ ja̱a̱nꞌ ndii, kü̱vi̱ ni̱a̱.
50 quem comer o pão do céu, no entanto, jamais morrerá.
51 Yuꞌu̱ nduuꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ, ña̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ndi̱viꞌ, te̱ taxiꞌ i̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱, te̱ yo̱o̱ ka̱ ka̱xi̱ꞌ ña̱ yo̱ꞌo̱ꞌ ndii, ku̱ti̱a̱ku̱ ni̱a̱ nde̱e̱ ndiꞌiꞌ ni̱ kivi̱ꞌ. Te̱ ña̱ xaxi̱ꞌ yoꞌoꞌ nduuꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ i̱, ña̱ ta̱xi̱ i̱ te̱ na̱ti̱i̱n ne̱ yivi̱ꞌ i̱i̱n yivi̱ꞌ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
51 Eu sou o pão vivo que desceu do céu. Quem comer deste pão viverá para sempre; e este pão, que eu oferecerei para que o mundo viva, é a minha carne”.
52 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ xa̱ꞌaꞌ te̱ judío ja̱a̱nꞌ kaniꞌ taꞌanꞌ mi̱iꞌ ra̱ kuento kaꞌán ra̱ ndii:
52 Então os judeus começaram a discutir entre si a respeito do que ele queria dizer. “Como pode esse homem nos dar sua carne para comer?”, perguntavam.
53 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ ra̱ ndii:
53 Então Jesus disse novamente: “Eu lhes digo a verdade: se vocês não comerem a carne do Filho do Homem e não beberem o seu sangue, não terão a vida em si mesmos.
54 Yo̱o̱ ka̱ xaxi̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ i̱, te̱ xiꞌiꞌ tu̱ ni̱a̱ níiꞌ i̱ ndii, na̱ti̱i̱n ni̱a̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ, te̱ sa̱na̱tiaku ña̱ꞌaꞌ i̱ kivi̱ꞌ soꞌo̱ꞌ ndiꞌiꞌ.
54 Mas quem come minha carne e bebe meu sangue terá a vida eterna, e eu o ressuscitarei no último dia.
55 Sa̱kanꞌ ña̱ ndi̱xa̱ xna̱ꞌa̱ ndii, ña̱ xaxi̱ꞌ nduuꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ i̱, te̱ ña̱ va̱ꞌa̱ ko̱ꞌo̱ e̱ꞌ nduuꞌ tu̱ níiꞌ i̱.
55 Pois minha carne é a verdadeira comida, e meu sangue é a verdadeira bebida.
56 Te̱ yo̱o̱ ka̱ xaxi̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ i̱, te̱ xiꞌiꞌ ni̱a̱ níiꞌ i̱ ndii, i̱i̱n nda̱a̱ꞌ nduuꞌ ni̱a̱ xiinꞌ i̱, te̱ i̱i̱n nda̱a̱ꞌ nduuꞌ tu̱ yuꞌu̱ xiinꞌ ni̱a̱.
56 Quem come minha carne e bebe meu sangue permanece em mim, e eu nele.
57 Yu̱vaꞌ e̱ꞌ Ndiosí, ña̱ ni̱ ti̱ꞌviꞌ yuꞌu̱ ndii, tiaku a̱, te̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ xaaꞌ sa̱kanꞌ te̱ tiaku tu̱ yuꞌu̱, te̱ sa̱kanꞌ tu̱ ne̱ xaxi̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ yuꞌu̱ ndii, ku̱ti̱a̱ku̱ ni̱a̱ sa̱a̱ i̱.
57 Eu vivo por causa do Pai, que vive e me enviou; da mesma forma, quem se alimenta de mim viverá por minha causa.
58 Yuꞌu̱ nduuꞌ ña̱ xaxi̱ꞌ, ña̱ ni̱ ki̱e̱e̱ ndi̱viꞌ, te̱ näkuitá a̱ xiinꞌ ña̱ ni̱ xa̱xi̱ꞌ ne̱ xii̱ꞌ ya̱taꞌ e̱ꞌ, ña̱ na̱niꞌ maná, sa̱kanꞌ ña̱ ni̱ xiꞌi̱ ni̱a̱. Ndisu̱ yo̱o̱ ka̱ xaxi̱ꞌ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ i̱ yo̱ꞌo̱ꞌ ndii, ku̱ti̱a̱ku̱ ni̱a̱ nde̱e̱ ndiꞌiꞌ ni̱ kivi̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ a̱.
58 Eu sou o verdadeiro pão que desceu do céu. Seus antepassados comeram maná e morreram; quem comer este pão não morrerá, mas viverá para sempre”.
59 Ña̱ yo̱ꞌo̱ꞌ ni̱ kaꞌa̱n a̱ kii̱ꞌ sa̱niaꞌá a̱ vi̱ꞌe̱ miiꞌ nakayá ne̱ yivi̱ꞌ ñu̱u̱ Capernaum.
59 Ele disse essas coisas quando ensinava na sinagoga de Cafarnaum.
60 Te̱ kuaꞌa̱ꞌ te̱ ndikún i̱chiꞌ a̱ ni̱ kaꞌa̱n kii̱ꞌ ndi̱ꞌi̱ ni̱ xi̱ni̱ so̱ꞌo̱ ra̱ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ja̱a̱nꞌ ndii:
60 Muitos de seus discípulos disseram: “Sua mensagem é dura. Quem é capaz de aceitá-la?”.
61 Te̱ kii̱ꞌ ni̱ xi̱ni̱ Jesús xiinꞌ nimá a̱ ña̱ kaꞌán i̱ꞌni̱ te̱ ja̱a̱nꞌ xaꞌa̱ꞌ ña̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ ja̱a̱nꞌ, te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
61 Jesus, sabendo que seus discípulos reclamavam, disse: “Isso os ofende?
62 ¿Ñáá kuuꞌ saaꞌ ka̱ni̱ni̱ ka̱ ndo̱ꞌ sa̱kanꞌ naaꞌ ku̱ni̱ ndo̱ꞌ yuꞌu̱, ña̱ nduuꞌ tu̱ te̱ yivi̱ꞌ, kuaꞌa̱n ka̱a̱ i̱ ndi̱viꞌ miiꞌ ni̱ nduꞌu̱ꞌ i̱ ña̱ nu̱uꞌ?
62 Então o que pensarão se virem o Filho do Homem subir ao céu, onde estava antes?
63 Espíritu Ndiosí nduuꞌ ña̱ taxiꞌ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ña̱ kö̱o̱ꞌ kivi̱ꞌ ndiꞌiꞌ, te̱ ñu̱ꞌuꞌ ndeꞌi̱ ndo̱ꞌ ndii, nde̱e̱ sie chïndieeꞌ a̱. Te̱ tu̱ꞌu̱n ña̱ ni̱ kaꞌa̱n i̱ xiinꞌ ndo̱ꞌ ja̱a̱nꞌ ndii, nda̱ꞌaꞌ Espíritu ja̱a̱nꞌ kua̱xi̱ a̱, te̱ taxiꞌ tu̱ a̱ kivi̱ꞌ ñu̱u̱ ja̱a̱nꞌ.
63 Somente o Espírito dá vida. A natureza humana não realiza coisa alguma. E as palavras que eu lhes disse são espírito e vida.
64 Ndisu̱ yoo sa̱va̱ ndoꞌó, ne̱ ï̱ni̱ xini yuꞌu̱ ―ni̱ kachi̱ a̱.
64 Mas alguns de vocês não creem em mim”. Pois Jesus sabia, desde o princípio, quem não acreditava nele e quem iria traí-lo.
65 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n ka̱ a̱ ndii:
65 E acrescentou: “Por isso eu disse que ninguém pode vir a mim a menos que o Pai o dê a mim”.
66 Xaꞌa̱ꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ na kuiiꞌ nde̱e̱ kii̱ꞌ sa̱kanꞌ ndii, kuaꞌa̱ꞌ va̱ te̱ ndikún i̱chiꞌ a̱ ja̱a̱nꞌ ni̱ na̱ko̱o̱ ña̱ꞌaꞌ, te̱ nï̱ ndiku̱n ka̱ ña̱ꞌaꞌ ra̱.
66 Nesse momento, muitos de seus discípulos se afastaram dele e o abandonaram.
67 Sa̱kanꞌ na ni̱ kaꞌa̱n Jesús xiinꞌ te̱ uxi̱ uvi̱ taꞌan, te̱ nda̱ꞌaꞌ xaꞌa̱ꞌ a̱ ndii:
67 Então Jesus se voltou para os Doze e perguntou: “Vocês também vão embora?”.
68 Sa̱kanꞌ te̱ ni̱ kaꞌa̱n Pedro xiinꞌ a̱ ndii:
68 Simão Pedro respondeu: “Senhor, para quem iremos? O senhor tem as palavras da vida eterna.
69 Te̱ nduꞌu̱ ndii, xa̱ i̱ni̱ ndu̱ xini ndu̱ yoꞌó, te̱ xa̱ xiní tu̱ ndu̱ ña̱ yoꞌó nduuꞌ Cristo, siꞌe̱ Ndiosí tiaku, ña̱ ni̱ ti̱a̱nu̱ꞌ a̱ sa̱kakú ne̱ yivi̱ꞌ ―ni̱ kachi̱ ra̱.
69 Nós cremos e sabemos que o senhor é o Santo de Deus”.
70 Te̱ ni̱ kaꞌa̱n a̱ xiinꞌ ra̱ ndii:
70 Então Jesus disse: “Eu escolhi vocês doze, mas um de vocês é um diabo”.
71 Xaꞌa̱ꞌ Judas, siꞌe̱ Simón Iscariote, ni̱ kaꞌa̱n a̱ ña̱ ja̱a̱nꞌ, sa̱kanꞌ ña̱ te̱ ja̱a̱nꞌ nduuꞌ te̱ sa̱na̱kuaꞌa ña̱ꞌaꞌ nda̱ꞌaꞌ te̱ kuuꞌ nu̱uꞌ, tee̱ꞌ ndee i̱i̱n te̱ uxi̱ uvi̱ nduuꞌ ra̱.
71 Ele se referia a Judas, filho de Simão Iscariotes, um dos Doze, que mais tarde o trairia.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar João 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.