Lucas 15
mfm (MFM) vs ARA
1 Ənggǝra njir tsǝm budau ǝnga alenyi “njir bikau” A vǝr shili aga nda ngga highiɓǝ nǝ Yesu,
1 Aproximavam-se de Jesus todos os publicanos e pecadores para o ouvir.
2 kǝ njir Farisi ǝnga malǝmǝ dlaɗǝˈyar dzǝguya jiga miya nda vǝr na, “Lari gǝyi! Ndǝ kǝ a shabiya ri ja kǝrnyi bazhiya njir bikau, ǝkkǝˈyi sǝr sǝm nga ju sǝm ǝnga nda.”
2 E murmuravam os fariseus e os escribas, dizendo: Este recebe pecadores e come com eles.
3 Kǝ Yesu nar nda najaka karapau:
3 Então, lhes propôs Jesus esta parábola:
4 “Nja na zǝma hyi ǝnga tǝmahǝu gharu, kǝ zǝma nyi sanakǝr, aˈyi ju piyari ǝdlǝkumunyi apǝ ǝdlau ar vir ɓǝlari nda, ja maˈyi a nda gal kǝra sa kǝ wa?
4 Qual, dentre vós, é o homem que, possuindo cem ovelhas e perdendo uma delas, não deixa no deserto as noventa e nove e vai em busca da que se perdeu, até encontrá-la?
5 Maja nǝr nyi ri, hu ɗa ja wu pida, ja dzǝgwa fǝri nyi ar papadla ja,
5 Achando-a, põe-na sobre os ombros, cheio de júbilo.
6 ja hǝri nyi a ndu ki, ja dzǝgwa ngga bazhi nyiˈyar ǝnga njira ju nggya ǝnga nda, ju na anǝ nda, ‘Dlǝwa ɗa mau ǝnga caguli ara a nǝr yau tǝmahǝu ɗa ta sa ta!’
6 E, indo para casa, reúne os amigos e vizinhos, dizendo-lhes: Alegrai-vos comigo, porque já achei a minha ovelha perdida.
7 Ya vǝr na anǝ hyi, abangau nga nju caguli a dǝmǝlmau ma ndǝ zǝmǝ tubi, a ndiya nji cicau ǝdlǝkumunyi apǝ ǝdlau, kǝra gǝra ɓǝra yiwu tubi.”
7 Digo-vos que, assim, haverá maior júbilo no céu por um pecador que se arrepende do que por noventa e nove justos que não necessitam de arrependimento.
8 “Nja na tsu, mala ǝnga kwaɓa nyi kumou, kǝ zǝma nyi sa, mi nga hyu nggani ju nda mǝla? Aˈyi ju mbǝbiya uˈu wu pitǝlla ja dzǝgwa tsǝkǝbiya ki kǝ ǝnga hangǝkal kǝl ji nǝr wa?
8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, se perder uma, não acende a candeia, varre a casa e a procura diligentemente até encontrá-la?
9 Maja nǝr kwaɓa kau, ju ngga bazhi nyiˈyar ǝnga tǝwul nyiˈyar, ju na, ‘Dlǝwa ɗa mau ǝnga caguli, ara a nǝr yau kwaɓa ɗa kǝra sa ta.’
9 E, tendo-a achado, reúne as amigas e vizinhas, dizendo: Alegrai-vos comigo, porque achei a dracma que eu tinha perdido.
10 Abangǝ tsu yu nar hyi, sǝr caguli ngau anǝ waladiˈyar nǝ Hyal ma ndǝ zǝmǝ ndǝr bikau tubi.”
10 Eu vos afirmo que, de igual modo, há júbilo diante dos anjos de Deus por um pecador que se arrepende.
11 Kǝ Yesu dumwa ǝnga ndǝr ji na, “Vanyi ndǝ aˈyi ɗǝɗǝmǝu kǝra ǝnga wazha mǝthlǝu.
11 Continuou: Certo homem tinha dois filhos;
12 Zǝr kǝra kushu wu pama nda na anǝ dǝrnda, ‘Tada, nǝ ɗa nji kabangǝkǝ sǝra wu ɗa nǝ ɗa ma ga tǝri.’ Kǝ dǝnyi tǝkǝya nda sǝr fa ki.
12 o mais moço deles disse ao pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me cabe. E ele lhes repartiu os haveres.
13 Ayukuɗa pida kushu, kǝ zǝr kǝ faˈari sǝra ɗar nǝ nyi patǝu, ba ji piyari ki. Kǝ ji maˈyi a ndu vanyi mǝlmǝ kǝra a biyar ya ˈyiˈyir nda. A ndǝna kǝ ji tsǝya sǝra ara ja patǝ a ndu nggya nǝ pǝpǝltǝkur.
13 Passados não muitos dias, o filho mais moço, ajuntando tudo o que era seu, partiu para uma terra distante e lá dissipou todos os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 Ayukuɗa a tsiyari ja sǝra ara ja patǝu, kǝ wuɓau ɗǝmwaˈyi gagaɗau shili wu mǝlmǝ kau, naja tsu a gwar ja wu ɓwaɓwatǝ ara tsu sǝ nyi aˈyi mai.
14 Depois de ter consumido tudo, sobreveio àquele país uma grande fome, e ele começou a passar necessidade.
15 Kǝ ji maˈyi a nda gal sǝr mǝl ara ndǝr mǝlmǝ kau, kǝ ndǝ kǝ sǝwa nyi a nda ɓǝla fǝshiu nyi.
15 Então, ele foi e se agregou a um dos cidadãos daquela terra, e este o mandou para os seus campos a guardar porcos.
16 Ju gal sǝr sǝm fǝshiu kǝ aga ja sǝmku, ama ndǝr nǝ nyi aˈyi mai.
16 Ali, desejava ele fartar-se das alfarrobas que os porcos comiam; mas ninguém lhe dava nada.
17 Ənggǝra ji shili wu hangǝkal nyi, kǝ ji na, ‘Kǝja njir mǝl thlǝr anǝ dǝɗa a vǝr tǝtǝl ǝnga sǝr sǝm, nayau ǝtsu a vir tau ǝnga wuɓau ǝnggau!
17 Então, caindo em si, disse: Quantos trabalhadores de meu pai têm pão com fartura, e eu aqui morro de fome!
18 Yu hyaˈari yu sha a ndara dǝɗa ya nda nar nyi, “Tada, a mǝliya ri yau bikau anǝ Hyal, ǝnga anǝ ngau.
18 Levantar-me-ei, e irei ter com o meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e diante de ti;
19 Nayi ɓǝra ɗa tsaˈa nja ɓǝra ngga ɗa ǝnga zǝr ngǝ mai. Fiya ɗa ya ɗa ǝnggǝr pathlǝu wu pama njir mǝl thlǝr ngau.” ’
19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus trabalhadores.
20 Kǝ ji hyaˈari ji maˈyi a ndara dǝnyi.
20 E, levantando-se, foi para seu pai. Vinha ele ainda longe, quando seu pai o avistou, e, compadecido dele, correndo, o abraçou, e beijou.
21 Kǝ zǝr nyi na, ‘Tada, a mǝliya ri yi bikau anǝ Hyal ǝnga anǝ ngau. Nayi ɓǝra ɗa tsaˈa nja ɓǝra ngga ɗa ǝnga zǝr ngǝ mai.’
21 E o filho lhe disse: Pai, pequei contra o céu e diante de ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 Ama kǝ dǝnyi nggari mafa nyiˈyar, ji na, ‘Ənga kusa! Shila mau ǝnga lǝgutǝ mǝnahǝu, hya har nyi. Har nya mau shishiˈwu ǝnga ɓiɓi,
22 O pai, porém, disse aos seus servos: Trazei depressa a melhor roupa, vesti-o, ponde-lhe um anel no dedo e sandálias nos pés;
23 nja ɓǝra dla ǝnga thla nggǝnggǝthlǝ ta aga nja tsǝya, aga mǝna sǝm, mǝna caguli.
23 trazei também e matai o novilho cevado. Comamos e regozijemo-nos,
24 Arya zǝr ɗa kǝ ɗǝɗǝmǝ tǝtǝ nga ja ama kabangǝkǝ a ɗar ja aˈyi ǝnga pi. Ɗǝɗǝmǝ sasa nga ja, ama kabangǝkǝ a nǝr nyir nji.’ Kǝ ndǝ gu caguli gagaɗau.
24 porque este meu filho estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado. E começaram a regozijar-se.
25 “Wu pǝci kabangǝkau, zǝr dǝgal nyi kǝra maˈyi a gwa tagǝu, a vǝr si nga ja. Ənggǝra ji ɗa lǝhǝu, ba ji nggari nja vǝr tsa kangga, ǝnga nja vǝr fǝl.
25 Ora, o filho mais velho estivera no campo; e, quando voltava, ao aproximar-se da casa, ouviu a música e as danças.
26 Kǝ ji nggari mafa ki kau, ji yiwa nyi sǝra a vǝr ɗa.”
26 Chamou um dos criados e perguntou-lhe que era aquilo.
27 “Kǝ mafa kǝ na, ‘Mǝshikǝr ngǝ ta ngǝ shili, ca ngǝ dǝr hyi mǝliya nji tsǝya thla nggǝnggǝthlǝ ta ara zamǝ ngau sha shili wu ki jamǝu.’ ”
27 E ele informou: Veio teu irmão, e teu pai mandou matar o novilho cevado, porque o recuperou com saúde.
28 “Ama kǝ hu ɗa zamǝ nyi kǝ ndzǝ gagaɗau, kǝ ji nggǝl ara vu ki. Kǝ dǝrnda biya ji biya sǝsǝkuya nyi kǝr aga ja vu ki.
28 Ele se indignou e não queria entrar; saindo, porém, o pai, procurava conciliá-lo.
29 Ama kǝ ji shaɗǝwa nyi anǝ dǝnyi ji na, ‘Lari gǝyi, wu patǝr faˈyar kau, ya vǝr mǝl thlǝr ǝnggǝr mafa, nayi saya nggǝl ara mǝl sǝra gǝ na mai, alaga abangau, nagǝ saya mbari alaga zǝr ku aga ya ngga bazhir ˈwa ɗaˈyar aga ˈya tsǝya ˈya sǝm mai!
29 Mas ele respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo sem jamais transgredir uma ordem tua, e nunca me deste um cabrito sequer para alegrar-me com os meus amigos;
30 Ama ǝnggǝra zǝr ngǝ kǝ sha shili, ndǝra maˈyi ka nda tsǝya gǝnna ngau wu sǝsukur, kǝ gǝ dzǝgwa tsǝya nyi thla ta kǝra ndiya ǝnga nggǝnggǝthlau.’
30 vindo, porém, esse teu filho, que desperdiçou os teus bens com meretrizes, tu mandaste matar para ele o novilho cevado.
31 Kǝ dǝnyi na anǝ nyi, ‘Zǝr ɗa, alaga nuwa nga gǝ ǝnga yau, patǝr sǝra ara yau, nǝ ngǝ ngau.
31 Então, lhe respondeu o pai: Meu filho, tu sempre estás comigo; tudo o que é meu é teu.
32 A ɗar tsaˈa mǝna caguli ǝnga huɗǝ pipida, ara zamǝ ngǝ kǝ a tǝri, kǝ ji ɓǝra sha shili ǝnga pi, ndǝ sasa nga ja, ama kabangǝkǝ a nǝr nyir nji.’ ”
32 Entretanto, era preciso que nos regozijássemos e nos alegrássemos, porque esse teu irmão estava morto e reviveu, estava perdido e foi achado.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Lucas 15, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.