Marcos 6
Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs VC
1 Nae Iesus ke kaꞌe inaeala na ke loa ta magapuna ae i, ba barangalele ra kanna keke loakurumea.
1 Depois, ele partiu dali e foi para a sua pátria, seguido de seus discípulos.
2 Ba ka ina kae a Sabat lele, na i ke paturu ta pangalomatanange ragau nga bale a sinagog. Na ragau papatu reke longe keke kallo raumana ba keke palibalaglaga rea roma,
2 Quando chegou o dia de sábado, começou a ensinar na sinagoga. Muitos o ouviam e, tomados de admiração, diziam: Donde lhe vem isso? Que sabedoria é essa que lhe foi dada, e como se operam por suas mãos tão grandes milagres?
3 Ka i a popongpita laeala tuna mana. Ka i ae Maria tuna, ba ka teiteikia memena nge Iems, bae Iosep, bae Iuras, bae Saimon. Ba liuna piau memena kinung keke momo ikia nga maga kunna ae ita. Ka i a agau baseme ita mana.” Minmina na ri ka sana loreapatokona te i.
3 Não é ele o carpinteiro, o filho de Maria, o irmão de Tiago, de José, de Judas e de Simão? Não vivem aqui entre nós também suas irmãs? E ficaram perplexos a seu respeito.
4 Nae Iesus ke role kerea roma, “Ragau re nga magame kinung keke la tungnge alangpaga ta agau e toe Nutu kaona, ava ragau re nga magapuna ae i, ba rakia memena, ba ragau re nga balekaina ae i muni, ke sa.”
4 Mas Jesus disse-lhes: Um profeta só é desprezado na sua pátria, entre os seus parentes e na sua própria casa.
5 Minmina nae Iesus ke sane totorong ta i kumangng ka killa te nga maga laeala. Ke sa. Ke papea ragau tutuna mana ra karea ka soaling ine ulopaia kamana nge ri.
5 Não pôde fazer ali milagre algum. Curou apenas alguns poucos enfermos, impondo-lhes as mãos.
6 Ba i ke kallo ine kele loreakalasa ngareangana.
6 Admirava-se ele da desconfiança deles. E ensinando, percorria as aldeias circunvizinhas.
7 Ba i ke kiue Pana Tangulelu Ba Lua te i, na ke bamalaga rea ka lualua. Ba ke tunge giana ginggingngana te ri ta ri taongamalagange kannu reke sosoali.
7 Então chamou os Doze e começou a enviá-los, dois a dois; e deu-lhes poder sobre os espíritos imundos.
8 Ba pala ta ri loanga, na i ke tunge potong palu te ri minakai roma: “Miau sana ngaka loa ka oru re nga taonga basema kaning, ba bising, ba lollokanna nga ligongpita rae miau. Ngaka loa ka to e nga kalaunge taongamiaungana mana.
8 Ordenou-lhes que não levassem coisa alguma para o caminho, senão somente um bordão; nem pão, nem mochila, nem dinheiro no cinto;
9 Ngaka kaliale kesingsilagime, ava ngaka lupage lungapaga kena mana.
9 como calçado, unicamente sandálias, e que se não revestissem de duas túnicas.
10 Ba nga ina miau ngaka lu nga bale te, na ngaka momo nga bale laeala ta nge lele ina miau ngaka kaꞌe maga kunna laeala.
10 E disse-lhes: Em qualquer casa em que entrardes, ficai nela, até vos retirardes dali.
11 Ba ngaroma ragau re nga maga te sane ngeke ravu miau ta bale nga ri o sane ngeke longo te miau, na ngaka lulupatali ka magavusa nga kaemiau sianame nga ina miau ngaka kaꞌe maga laeala. Ka la i a killa a panaunga te ri roma, keke baia bainga e soali.”
11 Se em algum lugar não vos receberem nem vos escutarem, saí dali e sacudi o pó dos vossos pés em testemunho contra ele.
12 Minmina na keke kutapu eke lola, na keke pulimalaglage pangamologa ta ragau ta ri ngeke pulivalakale baingarea reke sosoali na ngeke tunge loreamatenganame te Nutu.
12 Eles partiram e pregaram a penitência.
13 Ba keke taomalaglage kannu papatu reke sosoali, ba keke pulpulia saulang nga ragau papatu ra karea ka soaling na keke pape rea.
13 Expeliam numerosos demônios, ungiam com óleo a muitos enfermos e os curavam.
14 Nae Eroto a i a kelangpatali nga gavaman e ngae Rom nga inaeala ke longe Iesus kana turung kurumea, ragau papatu ka loreamatana ka Iesus kumangnganame. Ba palu nge ri keke rorolea pangamologa re te Iesus roma, “Nutu ke pasigipage Ion E Nga Pangamagoe nga mateng, minmina na gingginga kokorai reke bollalau raumana keke kumkuma ngallo nge i.”
14 O rei Herodes ouviu falar de Jesus, cujo nome se tornara célebre. Dizia-se: João Batista ressurgiu dos mortos e por isso o poder de fazer milagres opera nele.
15 Ava pattoto keke rorole roma, “Ka i ae Ilaia.”
15 Uns afirmavam: É Elias! Diziam outros: É um profeta como qualquer outro.
16 Ava ka inae Eroto longe pangamologa nginngina, na i ke rorole roma, “Ka i ae Ion ama battote ganna pala ave sigipaga nga mateng!”
16 Ouvindo isto, Herodes repetia: É João, a quem mandei decapitar. Ele ressuscitou!
17 Eroto ke role minmina kurumea, pala na i muni ke baꞌe ragau ta ri launge Ion ba samangpitange, na keke ule nga pulangkala. I ke kuma minmina kurumea, pala na i ae Eroto ke rave tataokia ae Pilip napengana a giana nge Erorias, na ke kamapitakama kia.
17 Pois o próprio Herodes mandara prender João e acorrentá-lo no cárcere, por causa de Herodíades, mulher de seu irmão Filipe, com a qual ele se tinha casado.
18 Bae Eroto ke pulakale Ion kurumea, pala nae Ion ke rorole kia roma, “Ke parototokala ta one ravunge tataokone napengana.”
18 João tinha dito a Herodes: Não te é permitido ter a mulher de teu irmão.
19 Minmina nae Erorias ka iukia kae Ion, ba i ke bai ta samungpununge. Ava ke sane totorong ta kumangng ka ollaeala
19 Por isso Herodíades o odiava e queria matá-lo, não o conseguindo, porém.
20 kurumea, natale ae Eroto ke matautaue Ion ba ke lengetotokalkale. Ta i ka lonamatana roma, Ion ka i a agau a bainganame ke pe ba agau e tupu. Ba ka ine longlonge Ion pangamologanganame, na i ka lonatangtang ava ke matea ta longe Ion ine pamolloga.
20 Pois Herodes respeitava João, sabendo que era um homem justo e santo; protegia-o e, quando o ouvia, sentia-se embaraçado. Mas, mesmo assim, de boa mente o ouvia.
21 Ava ngarume nae Erorias ke kalipa ka pamau ta i samungpununge Ion minakai roma: Ka kae te a i a kae e nga lonagaliungana ta kae ae Eroto naname toapisigia, nae Eroto ke baia kaning e bollau ta pangaserengkale ragau ravollalau ra kanna, ba re kapunu nga ra balingkana kala nga ragau reke taoamugmuga ka ragau re ngae Galili.
21 Chegou, porém, um dia favorável em que Herodes, por ocasião do seu natalício, deu um banquete aos grandes de sua corte, aos seus oficiais e aos principais da Galiléia.
22 Ba ka ineke kaninni, nae Erorias tuna piau ke lu lakallo ta kaning laeala, na ke pespesi. Ba malaui laeala ke paserengea Eroto kala nga ragau reke tattara ta kaning kala nge i raumana.
22 A filha de Herodíades apresentou-se e pôs-se a dançar, com grande satisfação de Herodes e dos seus convivas. Disse o rei à moça: Pede-me o que quiseres, e eu to darei.
23 Ba i ke patokala ngailu te i roma, “Taru a one ballaga iau te ka la tungnge te one. Ngaroma ngo matea, na iau ka la kalingpalange kelangpatalingau ta rina lua, na ka la tungnge inte nga ina lua nginngina te one.”
23 E jurou-lhe: Tudo o que me pedires te darei, ainda que seja a metade do meu reino.
24 Na malaui laeala ke lelemalaga, na ke ballage naname roma, “Iau ka la balinglage ta taru?”
24 Ela saiu e perguntou à sua mãe: Que hei de pedir? E a mãe respondeu: A cabeça de João Batista.
25 Na ka pannasa mana, na avale laeala a malaui ke galiu bolvole ta kelangapatali, na ke role kia roma, “Gialgiala mana, na ka matea ta one pulinge Ion E Nga Pangamagoe kunna nga raliu te, na ngo atu kia ba ngo tunge te iau.”
25 Tornando logo a entrar apressadamente à presença do rei, exprimiu-lhe seu desejo: Quero que sem demora me dês a cabeça de João Batista.
26 Na ka inae Eroto a i a kelangpatali longe pangamologa laeala, na i ka ragunaso. Ava pala na i ke patokala ngailu ka pangamologanganame, ba reke tattara ta kaning kala nge i keke longe patongkalangana nginngina. Minmina na i ka sana omona ta malainga ka malaui laeala balinglagangana.
26 O rei entristeceu-se; todavia, por causa da sua promessa e dos convivas, não quis recusar.
27 Ka baina ka pannasa mana, na i ke baꞌe agau e saꞌvatonto ragau, na ke bapage ta i atung ka Ion E Nga Pangamagoe kunna. Na agau laeala ke loa, na ke battote Ion ganna ngallo nga pulangkala,
27 Sem tardar, enviou um carrasco com a ordem de trazer a cabeça de João. Ele foi, decapitou João no cárcere,
28 ba ke ulopaia kunna nga raliu te. Na ke atu kia ba ke tunge ta malaui laeala. Ba ngarume na malaui laeala ke tunge te naname.
28 trouxe a sua cabeça num prato e a deu à moça, e esta a entregou à sua mãe.
29 Ba ka inae barangalele rae Ion kanna ke longe ollaeala e lele, na keke atu. Na keke rave Ion mirana, ba keke pakenoe nga baveng e nga agau e mate.
29 Ouvindo isto, os seus discípulos foram tomar o seu corpo e o depositaram num sepulcro.
30 Na ka ina aposelme ke galiu tapu, na keke katukala kinung te Iesus. Na keke turu pakia ka orume kinung ra ri ke kuma ki beke palomatana ki.
30 Os apóstolos voltaram para junto de Jesus e contaram-lhe tudo o que haviam feito e ensinado.
31 Na ragau papatu raumana keke tatu te ri ba keke lola. Bae Iesus kala nga barangalele ra kanna ka sana karea panna inte ta ri kaning. Minmina na i ke role kerea roma, “Miau kasikemiau ngaka atu, na ita ngaka loa ta malle a misalong ngia. Na ngaka panna kamiau.”
31 Ele disse-lhes: Vinde à parte, para algum lugar deserto, e descansai um pouco. Porque eram muitos os que iam e vinham e nem tinham tempo para comer.
32 Minmina na ri kasikerea keke taepatae nga manang te, na keke loa ta malle a sana ragau ngia.
32 Partiram na barca para um lugar solitário, à parte.
33 Ava ragau keke kele Iesus ba barangalele ra kanna ka ineke ka, ba papatu nge ri keke kelapatokona rea. Minmina na ragau nginngina keke lelemalaga nga magame kinung, na keke pira kinung ka kaereame ta ri leleng pala nge Iesusme.
33 Mas viram-nos partir. Por isso, muitos deles perceberam para onde iam, e de todas as cidades acorreram a pé para o lugar aonde se dirigiam, e chegaram primeiro que eles.
34 Na ka inae Iesus so ba ke kele ragau nginngina ra ri papatu raumana, na i ka lonananna rea kurumea, ri ka tongarea kena ma sipsip ra sana karea agau e ellapatantali te ri. Ka baina i ke paturu ta pangalomatana rea ka oru papatu.
34 Ao desembarcar, Jesus viu uma grande multidão e compadeceu-se dela, porque era como ovelhas que não têm pastor. E começou a ensinar-lhes muitas coisas.
35 Ba ka ina kae barelulu, na barangalele ra kanna keke loa te i na keke role kia roma, “Ka sana kaning nga malle laekia ba kae ke barelulu tapu.
35 A hora já estava bem avançada quando se achegaram a ele os seus discípulos e disseram: Este lugar é deserto, e já é tarde.
36 Minmina na ngo baꞌe ragau kokorai ta ri loanga ta maga reke momo nga inaekia ta baina ngeke koli karea kaning.”
36 Despede-os, para irem aos sítios e aldeias vizinhas a comprar algum alimento.
37 Avae Iesus ke ala rea roma, “Miau ngaka tungu karea kaning.”
37 Mas ele respondeu-lhes: Dai-lhes vós mesmos de comer. Replicaram-lhe: Iremos comprar duzentos denários de pão para dar-lhes de comer?
38 Nae Iesus ke ballaga rea roma, “Ka kamiau beret pia? Ngaka loa na ngaka kela.”
38 Ele perguntou-lhes: Quantos pães tendes? Ide ver. Depois de se terem informado, disseram: Cinco, e dois peixes.
39 Nae Iesus ke role kerea ta ri roleng ka ragau ta ri tarang nga ginungame nga pailli reke kerkerangng.
39 Ordenou-lhes que mandassem todos sentar-se, em grupos, na relva verde.
40 Ka baina ragau keke tattara nga ginunga matana lua. Ginunga palu ka ragau ka ri giaukaina lima, ba palu ka ragau ka ri giaukaina lua ba tangulelu.
40 E assentaram-se em grupos de cem e de cinqüenta.
41 Nae Iesus ke rave beret nginngina ka ri lima ba lea nginngina ka ri lua, na ke kelapatae ta tava ba ke kalapage Nutu. Na ke regipale bereteme ba ke kole leame. Na ke tungu rea ta barangalele ra kanna ta ri tavoanga ki nga ragau karolu.
41 Então tomou os cinco pães e os dois peixes e, erguendo os olhos ao céu, abençoou-os, partiu-os e os deu a seus discípulos, para que lhos distribuíssem, e repartiu entre todos os dois peixes.
42 Na ri kinung keke kani ba keke rongo ka loreanganame ka kaning laeala.
42 Todos comeram e ficaram fartos.
43 Na barangalele rae Iesus kanna keke ravukinunge bereteme ba leame kaloreame reke kanilele rea, na keke paponue guratame ka ri tangulelu ba lua ki.
43 Recolheram do que sobrou doze cestos cheios de pedaços, e os restos dos peixes.
44 Ba rapanung reke kani ka kae laeala ka ri 5000.
44 Foram cinco mil os homens que haviam comido daqueles pães.
45 Ba ka pannasa mana, nae Iesus ke role ka barangalele ra kanna ta ri taengapatae nga manang te ta baina ngeke loa pala nge i tae Betsaira ore momo nga me a sivoli bavana tetoto. Avae Iesus ke momo nga baina i nge baꞌe maluame ngeke lao.
45 Imediatamente ele obrigou os seus discípulos a subirem para a barca, para que chegassem antes dele à outra margem, em frente de Betsaida, enquanto ele mesmo despedia o povo.
46 Ba ka ine ba rea tapu, na i ke kutapu ta kapangng ta i kavang te Nutu.
46 E despedido que foi o povo, retirou-se ao monte para orar.
47 Na ka ina kae barelu tapu, na manang laeala a barangalele rae Iesus kanna ke momo ngia ke momo ngatauga nga me a sivoli kaona tapu. Avae Iesus ke momo mana me i ngape tale.
47 À noite, achava-se a barca no meio do lago e ele, a sós, em terra.
48 Ba i ke kele barangalele ra kanna ka ineke tumvugvugu ta oteng kurumea, bovole ke sanangkalkala rea. Na ka rigo luana, nae Iesus ke loa te ri ka taongapaingana nga me a sivoli. Ba i ke bai ta kavesinglele rea.
48 Vendo-os se fatigarem em remar, sendo-lhes o vento contrário, foi ter com eles pela quarta vigília da noite, andando por cima do mar, e fez como se fosse passar ao lado deles.
49 Ava ka ineke kele ine tataopai nga me a sivoli, na ka loreangana roma, ka i a kannu te. Minmina na keke reli kaligi.
49 À vista de Jesus, caminhando sobre o mar, pensaram que fosse um fantasma e gritaram;
50 Keke reli kaligi kurumea, ri kinung keke kele ba keke matautau.
50 pois todos o viram e se assustaram. Mas ele logo lhes falou: Tranqüilizai-vos, sou eu; não vos assusteis!
51 Na i ke taelu lakallo ta manang kala nge ri, na bovole ke mate bavakena. Ba ri keke kallo raumana.
51 E subiu para a barca, junto deles, e o vento cessou. Todos se achavam tomados de um extremo pavor,
52 Keke kallo raumana kurumea, pala na keke kele ine pakania ragau nginngina ra ri papatu raumana ka beret tutuna mana, ava ka sana loreamatana roma, ka i a tai tale. Ke sa. Loreame keke rutukala.
52 pois ainda não tinham compreendido o caso dos pães; os seus corações estavam insensíveis.
53 Ka ineke ulutote me a sivoli tapu, na keke lele nga ine ngae Genesaret, ba keke kone manang nga inaeala.
53 Navegaram para o outro lado e chegaram à região de Genesaré, onde aportaram.
54 Ba ka ineke solele nga manang, na ka pannasa mana, na ragau reke momo nga inaeala keke kelapatokone Iesus.
54 Assim que saíram da barca, o povo o reconheceu.
55 Na keke loa bolvole ta iname kinung nga inaeala, na keke rave ragau ra karea ka soalingme. Ba nga ina ri ngeke longe roma, Iesus ke momo nga inte, na ngeke paue ragau nginngina ra karea ka soalingme ka nia rae ri ta inaeala ae Iesus momo ngia.
55 Percorrendo toda aquela região, começaram a levar, em leitos, os que padeciam de algum mal, para o lugar onde ouviam dizer que ele se encontrava.
56 Ba ka inae Iesus nge taolu lakallo ta magame, o ta maga kunna reke bollalau, o ta ina re ngapotu nga magame, na ri ngeke pakenoe ragau ra karea ka soalingme nga malle re nga koling kaning. Na ngeke tanikale Iesus ta i ngatangng ta ra nginngina ra karea ka soalingme ta ri kaling ka lungapaga ae i sigina matana mana. Ba ragau reke kali kia soaling ae ri nge rongo mana.
56 Onde quer que ele entrasse, fosse nas aldeias ou nos povoados, ou nas cidades, punham os enfermos nas ruas e pediam-lhe que os deixassem tocar ao menos na orla de suas vestes. E todos os que tocavam em Jesus ficavam sãos.
Atalhos do teclado
- Capítulo anterior←
- Próximo capítulo→
- Versículo anteriork
- Próximo versículoj
- Limpar seleçãoEsc
- Esta ajuda?
Estude este capítulo no WhatsApp
Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.