Marcos 6

Piunga Ba Bonga A Pau (MEE) vs ARA

Sair da comparação
ARA Almeida Revista e Atualizada 1993
1 Nae Iesus ke kaꞌe inaeala na ke loa ta magapuna ae i, ba barangalele ra kanna keke loakurumea.
1 Tendo Jesus partido dali, foi para a sua terra, e os seus discípulos o acompanharam.
2 Ba ka ina kae a Sabat lele, na i ke paturu ta pangalomatanange ragau nga bale a sinagog. Na ragau papatu reke longe keke kallo raumana ba keke palibalaglaga rea roma,
2 Chegando o sábado, passou a ensinar na sinagoga; e muitos, ouvindo-o, se maravilhavam, dizendo: Donde vêm a este estas coisas? Que sabedoria é esta que lhe foi dada? E como se fazem tais maravilhas por suas mãos?
3 Ka i a popongpita laeala tuna mana. Ka i ae Maria tuna, ba ka teiteikia memena nge Iems, bae Iosep, bae Iuras, bae Saimon. Ba liuna piau memena kinung keke momo ikia nga maga kunna ae ita. Ka i a agau baseme ita mana.” Minmina na ri ka sana loreapatokona te i.
3 Não é este o carpinteiro, filho de Maria, irmão de Tiago, José, Judas e Simão? E não vivem aqui entre nós suas irmãs? E escandalizavam-se nele.
4 Nae Iesus ke role kerea roma, “Ragau re nga magame kinung keke la tungnge alangpaga ta agau e toe Nutu kaona, ava ragau re nga magapuna ae i, ba rakia memena, ba ragau re nga balekaina ae i muni, ke sa.”
4 Jesus, porém, lhes disse: Não há profeta sem honra, senão na sua terra, entre os seus parentes e na sua casa.
5 Minmina nae Iesus ke sane totorong ta i kumangng ka killa te nga maga laeala. Ke sa. Ke papea ragau tutuna mana ra karea ka soaling ine ulopaia kamana nge ri.
5 Não pôde fazer ali nenhum milagre, senão curar uns poucos enfermos, impondo-lhes as mãos.
6 Ba i ke kallo ine kele loreakalasa ngareangana.
6 Admirou-se da incredulidade deles. Contudo, percorria as aldeias circunvizinhas, a ensinar.
7 Ba i ke kiue Pana Tangulelu Ba Lua te i, na ke bamalaga rea ka lualua. Ba ke tunge giana ginggingngana te ri ta ri taongamalagange kannu reke sosoali.
7 Chamou Jesus os doze e passou a enviá-los de dois a dois, dando-lhes autoridade sobre os espíritos imundos.
8 Ba pala ta ri loanga, na i ke tunge potong palu te ri minakai roma: “Miau sana ngaka loa ka oru re nga taonga basema kaning, ba bising, ba lollokanna nga ligongpita rae miau. Ngaka loa ka to e nga kalaunge taongamiaungana mana.
8 Ordenou-lhes que nada levassem para o caminho, exceto um bordão; nem pão, nem alforje, nem dinheiro;
9 Ngaka kaliale kesingsilagime, ava ngaka lupage lungapaga kena mana.
9 que fossem calçados de sandálias e não usassem duas túnicas.
10 Ba nga ina miau ngaka lu nga bale te, na ngaka momo nga bale laeala ta nge lele ina miau ngaka kaꞌe maga kunna laeala.
10 E recomendou-lhes: Quando entrardes nalguma casa, permanecei aí até vos retirardes do lugar.
11 Ba ngaroma ragau re nga maga te sane ngeke ravu miau ta bale nga ri o sane ngeke longo te miau, na ngaka lulupatali ka magavusa nga kaemiau sianame nga ina miau ngaka kaꞌe maga laeala. Ka la i a killa a panaunga te ri roma, keke baia bainga e soali.”
11 Se nalgum lugar não vos receberem nem vos ouvirem, ao sairdes dali, sacudi o pó dos pés, em testemunho contra eles.
12 Minmina na keke kutapu eke lola, na keke pulimalaglage pangamologa ta ragau ta ri ngeke pulivalakale baingarea reke sosoali na ngeke tunge loreamatenganame te Nutu.
12 Então, saindo eles, pregavam ao povo que se arrependesse;
13 Ba keke taomalaglage kannu papatu reke sosoali, ba keke pulpulia saulang nga ragau papatu ra karea ka soaling na keke pape rea.
13 expeliam muitos demônios e curavam numerosos enfermos, ungindo-os com óleo.
14 Nae Eroto a i a kelangpatali nga gavaman e ngae Rom nga inaeala ke longe Iesus kana turung kurumea, ragau papatu ka loreamatana ka Iesus kumangnganame. Ba palu nge ri keke rorolea pangamologa re te Iesus roma, “Nutu ke pasigipage Ion E Nga Pangamagoe nga mateng, minmina na gingginga kokorai reke bollalau raumana keke kumkuma ngallo nge i.”
14 Chegou isto aos ouvidos do rei Herodes, porque o nome de Jesus já se tornara notório; e alguns diziam: João Batista ressuscitou dentre os mortos, e, por isso, nele operam forças miraculosas.
15 Ava pattoto keke rorole roma, “Ka i ae Ilaia.”
15 Outros diziam: É Elias; ainda outros: É profeta como um dos profetas.
16 Ava ka inae Eroto longe pangamologa nginngina, na i ke rorole roma, “Ka i ae Ion ama battote ganna pala ave sigipaga nga mateng!”
16 Herodes, porém, ouvindo isto, disse: É João, a quem eu mandei decapitar, que ressurgiu.
17 Eroto ke role minmina kurumea, pala na i muni ke baꞌe ragau ta ri launge Ion ba samangpitange, na keke ule nga pulangkala. I ke kuma minmina kurumea, pala na i ae Eroto ke rave tataokia ae Pilip napengana a giana nge Erorias, na ke kamapitakama kia.
17 Porque o mesmo Herodes, por causa de Herodias, mulher de seu irmão Filipe (porquanto Herodes se casara com ela), mandara prender a João e atá-lo no cárcere.
18 Bae Eroto ke pulakale Ion kurumea, pala nae Ion ke rorole kia roma, “Ke parototokala ta one ravunge tataokone napengana.”
18 Pois João lhe dizia: Não te é lícito possuir a mulher de teu irmão.
19 Minmina nae Erorias ka iukia kae Ion, ba i ke bai ta samungpununge. Ava ke sane totorong ta kumangng ka ollaeala
19 E Herodias o odiava, querendo matá-lo, e não podia.
20 kurumea, natale ae Eroto ke matautaue Ion ba ke lengetotokalkale. Ta i ka lonamatana roma, Ion ka i a agau a bainganame ke pe ba agau e tupu. Ba ka ine longlonge Ion pangamologanganame, na i ka lonatangtang ava ke matea ta longe Ion ine pamolloga.
20 Porque Herodes temia a João, sabendo que era homem justo e santo, e o tinha em segurança. E, quando o ouvia, ficava perplexo, escutando-o de boa mente.
21 Ava ngarume nae Erorias ke kalipa ka pamau ta i samungpununge Ion minakai roma: Ka kae te a i a kae e nga lonagaliungana ta kae ae Eroto naname toapisigia, nae Eroto ke baia kaning e bollau ta pangaserengkale ragau ravollalau ra kanna, ba re kapunu nga ra balingkana kala nga ragau reke taoamugmuga ka ragau re ngae Galili.
21 E, chegando um dia favorável, em que Herodes no seu aniversário natalício dera um banquete aos seus dignitários, aos oficiais militares e aos principais da Galileia,
22 Ba ka ineke kaninni, nae Erorias tuna piau ke lu lakallo ta kaning laeala, na ke pespesi. Ba malaui laeala ke paserengea Eroto kala nga ragau reke tattara ta kaning kala nge i raumana.
22 entrou a filha de Herodias e, dançando, agradou a Herodes e aos seus convivas. Então, disse o rei à jovem: Pede-me o que quiseres, e eu to darei.
23 Ba i ke patokala ngailu te i roma, “Taru a one ballaga iau te ka la tungnge te one. Ngaroma ngo matea, na iau ka la kalingpalange kelangpatalingau ta rina lua, na ka la tungnge inte nga ina lua nginngina te one.”
23 E jurou-lhe: Se pedires mesmo que seja a metade do meu reino, eu ta darei.
24 Na malaui laeala ke lelemalaga, na ke ballage naname roma, “Iau ka la balinglage ta taru?”
24 Saindo ela, perguntou à sua mãe: Que pedirei? Esta respondeu: A cabeça de João Batista.
25 Na ka pannasa mana, na avale laeala a malaui ke galiu bolvole ta kelangapatali, na ke role kia roma, “Gialgiala mana, na ka matea ta one pulinge Ion E Nga Pangamagoe kunna nga raliu te, na ngo atu kia ba ngo tunge te iau.”
25 No mesmo instante, voltando apressadamente para junto do rei, disse: Quero que, sem demora, me dês num prato a cabeça de João Batista.
26 Na ka inae Eroto a i a kelangpatali longe pangamologa laeala, na i ka ragunaso. Ava pala na i ke patokala ngailu ka pangamologanganame, ba reke tattara ta kaning kala nge i keke longe patongkalangana nginngina. Minmina na i ka sana omona ta malainga ka malaui laeala balinglagangana.
26 Entristeceu-se profundamente o rei; mas, por causa do juramento e dos que estavam com ele à mesa, não lha quis negar.
27 Ka baina ka pannasa mana, na i ke baꞌe agau e saꞌvatonto ragau, na ke bapage ta i atung ka Ion E Nga Pangamagoe kunna. Na agau laeala ke loa, na ke battote Ion ganna ngallo nga pulangkala,
27 E, enviando logo o executor, mandou que lhe trouxessem a cabeça de João. Ele foi, e o decapitou no cárcere,
28 ba ke ulopaia kunna nga raliu te. Na ke atu kia ba ke tunge ta malaui laeala. Ba ngarume na malaui laeala ke tunge te naname.
28 e, trazendo a cabeça num prato, a entregou à jovem, e esta, por sua vez, a sua mãe.
29 Ba ka inae barangalele rae Ion kanna ke longe ollaeala e lele, na keke atu. Na keke rave Ion mirana, ba keke pakenoe nga baveng e nga agau e mate.
29 Os discípulos de João, logo que souberam disto, vieram, levaram-lhe o corpo e o depositaram no túmulo.
30 Na ka ina aposelme ke galiu tapu, na keke katukala kinung te Iesus. Na keke turu pakia ka orume kinung ra ri ke kuma ki beke palomatana ki.
30 Voltaram os apóstolos à presença de Jesus e lhe relataram tudo quanto haviam feito e ensinado.
31 Na ragau papatu raumana keke tatu te ri ba keke lola. Bae Iesus kala nga barangalele ra kanna ka sana karea panna inte ta ri kaning. Minmina na i ke role kerea roma, “Miau kasikemiau ngaka atu, na ita ngaka loa ta malle a misalong ngia. Na ngaka panna kamiau.”
31 E ele lhes disse: Vinde repousar um pouco, à parte, num lugar deserto; porque eles não tinham tempo nem para comer, visto serem numerosos os que iam e vinham.
32 Minmina na ri kasikerea keke taepatae nga manang te, na keke loa ta malle a sana ragau ngia.
32 Então, foram sós no barco para um lugar solitário.
33 Ava ragau keke kele Iesus ba barangalele ra kanna ka ineke ka, ba papatu nge ri keke kelapatokona rea. Minmina na ragau nginngina keke lelemalaga nga magame kinung, na keke pira kinung ka kaereame ta ri leleng pala nge Iesusme.
33 Muitos, porém, os viram partir e, reconhecendo-os, correram para lá, a pé, de todas as cidades, e chegaram antes deles.
34 Na ka inae Iesus so ba ke kele ragau nginngina ra ri papatu raumana, na i ka lonananna rea kurumea, ri ka tongarea kena ma sipsip ra sana karea agau e ellapatantali te ri. Ka baina i ke paturu ta pangalomatana rea ka oru papatu.
34 Ao desembarcar, viu Jesus uma grande multidão e compadeceu-se deles, porque eram como ovelhas que não têm pastor. E passou a ensinar-lhes muitas coisas.
35 Ba ka ina kae barelulu, na barangalele ra kanna keke loa te i na keke role kia roma, “Ka sana kaning nga malle laekia ba kae ke barelulu tapu.
35 Em declinando a tarde, vieram os discípulos a Jesus e lhe disseram: É deserto este lugar, e já avançada a hora;
36 Minmina na ngo baꞌe ragau kokorai ta ri loanga ta maga reke momo nga inaekia ta baina ngeke koli karea kaning.”
36 despede-os para que, passando pelos campos ao redor e pelas aldeias, comprem para si o que comer.
37 Avae Iesus ke ala rea roma, “Miau ngaka tungu karea kaning.”
37 Porém ele lhes respondeu: Dai-lhes vós mesmos de comer. Disseram-lhe: Iremos comprar duzentos denários de pão para lhes dar de comer?
38 Nae Iesus ke ballaga rea roma, “Ka kamiau beret pia? Ngaka loa na ngaka kela.”
38 E ele lhes disse: Quantos pães tendes? Ide ver! E, sabendo-o eles, responderam: Cinco pães e dois peixes.
39 Nae Iesus ke role kerea ta ri roleng ka ragau ta ri tarang nga ginungame nga pailli reke kerkerangng.
39 Então, Jesus lhes ordenou que todos se assentassem, em grupos, sobre a relva verde.
40 Ka baina ragau keke tattara nga ginunga matana lua. Ginunga palu ka ragau ka ri giaukaina lima, ba palu ka ragau ka ri giaukaina lua ba tangulelu.
40 E o fizeram, repartindo-se em grupos de cem em cem e de cinquenta em cinquenta.
41 Nae Iesus ke rave beret nginngina ka ri lima ba lea nginngina ka ri lua, na ke kelapatae ta tava ba ke kalapage Nutu. Na ke regipale bereteme ba ke kole leame. Na ke tungu rea ta barangalele ra kanna ta ri tavoanga ki nga ragau karolu.
41 Tomando ele os cinco pães e os dois peixes, erguendo os olhos ao céu, os abençoou; e, partindo os pães, deu-os aos discípulos para que os distribuíssem; e por todos repartiu também os dois peixes.
42 Na ri kinung keke kani ba keke rongo ka loreanganame ka kaning laeala.
42 Todos comeram e se fartaram;
43 Na barangalele rae Iesus kanna keke ravukinunge bereteme ba leame kaloreame reke kanilele rea, na keke paponue guratame ka ri tangulelu ba lua ki.
43 e ainda recolheram doze cestos cheios de pedaços de pão e de peixe.
44 Ba rapanung reke kani ka kae laeala ka ri 5000.
44 Os que comeram dos pães eram cinco mil homens.
45 Ba ka pannasa mana, nae Iesus ke role ka barangalele ra kanna ta ri taengapatae nga manang te ta baina ngeke loa pala nge i tae Betsaira ore momo nga me a sivoli bavana tetoto. Avae Iesus ke momo nga baina i nge baꞌe maluame ngeke lao.
45 Logo a seguir, compeliu Jesus os seus discípulos a embarcar e passar adiante para o outro lado, a Betsaida, enquanto ele despedia a multidão.
46 Ba ka ine ba rea tapu, na i ke kutapu ta kapangng ta i kavang te Nutu.
46 E, tendo-os despedido, subiu ao monte para orar.
47 Na ka ina kae barelu tapu, na manang laeala a barangalele rae Iesus kanna ke momo ngia ke momo ngatauga nga me a sivoli kaona tapu. Avae Iesus ke momo mana me i ngape tale.
47 Ao cair da tarde, estava o barco no meio do mar, e ele, sozinho em terra.
48 Ba i ke kele barangalele ra kanna ka ineke tumvugvugu ta oteng kurumea, bovole ke sanangkalkala rea. Na ka rigo luana, nae Iesus ke loa te ri ka taongapaingana nga me a sivoli. Ba i ke bai ta kavesinglele rea.
48 E, vendo-os em dificuldade a remar, porque o vento lhes era contrário, por volta da quarta vigília da noite, veio ter com eles, andando por sobre o mar; e queria tomar-lhes a dianteira.
49 Ava ka ineke kele ine tataopai nga me a sivoli, na ka loreangana roma, ka i a kannu te. Minmina na keke reli kaligi.
49 Eles, porém, vendo-o andar sobre o mar, pensaram tratar-se de um fantasma e gritaram.
50 Keke reli kaligi kurumea, ri kinung keke kele ba keke matautau.
50 Pois todos ficaram aterrados à vista dele. Mas logo lhes falou e disse: Tende bom ânimo! Sou eu. Não temais!
51 Na i ke taelu lakallo ta manang kala nge ri, na bovole ke mate bavakena. Ba ri keke kallo raumana.
51 E subiu para o barco para estar com eles, e o vento cessou. Ficaram entre si atônitos,
52 Keke kallo raumana kurumea, pala na keke kele ine pakania ragau nginngina ra ri papatu raumana ka beret tutuna mana, ava ka sana loreamatana roma, ka i a tai tale. Ke sa. Loreame keke rutukala.
52 porque não haviam compreendido o milagre dos pães; antes, o seu coração estava endurecido.
53 Ka ineke ulutote me a sivoli tapu, na keke lele nga ine ngae Genesaret, ba keke kone manang nga inaeala.
53 Estando já no outro lado, chegaram a terra, em Genesaré, onde aportaram.
54 Ba ka ineke solele nga manang, na ka pannasa mana, na ragau reke momo nga inaeala keke kelapatokone Iesus.
54 Saindo eles do barco, logo o povo reconheceu Jesus;
55 Na keke loa bolvole ta iname kinung nga inaeala, na keke rave ragau ra karea ka soalingme. Ba nga ina ri ngeke longe roma, Iesus ke momo nga inte, na ngeke paue ragau nginngina ra karea ka soalingme ka nia rae ri ta inaeala ae Iesus momo ngia.
55 e, percorrendo toda aquela região, traziam em leitos os enfermos, para onde ouviam que ele estava.
56 Ba ka inae Iesus nge taolu lakallo ta magame, o ta maga kunna reke bollalau, o ta ina re ngapotu nga magame, na ri ngeke pakenoe ragau ra karea ka soalingme nga malle re nga koling kaning. Na ngeke tanikale Iesus ta i ngatangng ta ra nginngina ra karea ka soalingme ta ri kaling ka lungapaga ae i sigina matana mana. Ba ragau reke kali kia soaling ae ri nge rongo mana.
56 Onde quer que ele entrasse nas aldeias, cidades ou campos, punham os enfermos nas praças, rogando-lhe que os deixasse tocar ao menos na orla da sua veste; e quantos a tocavam saíam curados.

Ler em outra tradução

Comparar com outra

Estude este capítulo no WhatsApp

Peça à IA da Bíblia Fala para explicar Marcos 6, comparar traduções ou montar um estudo — tudo direto pelo WhatsApp.